Beogradske novine

Br. 212

BEOGRAD, subota 4. avgusta 1917.

Izfaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi:

U BMtr.ll* I « krajtvlm« npoiJMutla 00 c. I kr. f«t« po clJMl o«. . . 8 U HrvotskoJ-SlavonlJI. Boanl-Hercagorlal 1 DaUntdJl po dj.mj oo 10 Urao OMf podrukjt p« cijont 04L . . .12 — ■,= Ool»»l po cljoniku.

Mjoseena pretplata:

0 iMtradu I ■ kralirtmt npolJodrHrtla 0. t. I k>. C«ta u bojto I otspot poita 2*U Beogrtdu u doitarom ■ k.M . . 2 50 U HrratskoJ -SJjvorilJl, Bunl - Herotgovliil I Dalmacill 2 60 U ..t«Um r rajavtau tttatra-agarrtt ■MirbU« 3U laoatraMtv« 4-00

Urednlštvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj JO. Telefon bro| 83. Uprara I prlmanje pratplata TopllSln vanae bro| 21 Talefoa brol 28. Prlmanja oplasa Kneza Mlhajla uL braj 38 Talafon br 248

Godina III.

Oslobodjenje Cernovica. — Ugao Zbrucze očišćen od neprijatelja. — Austro-ugarske čete zaposjele Kimpolung. — Kritično raspoloženje u Francuskoj.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 3. avgusta. Istoćno bojište: f.ernovice su danas po troćiputoslobodjene ispod raskog gospodarstva. Nepri ateljjerapustio grad tek poslije ogorćeni b bo rb i. K r d Komarc štia ba cile su juče četeg eueral-pukovnika pl. Kovessa u sjajnom napadu ruske linije. kod čeiza je 10'. pješadijski puk (Bekescs"'ba) našao n ro'itu priliku, dn doknže svo : u ratnu v l'nu. U isto vrijeme morali su Rusi izmedju Pruta i Dnjestra popustiti n r i''" l- ” niemačkih i austro-ugarskib baioneta i odstupiti prema granici. Jutrosje, za vrijeme doksu hrvatska ođ ; elenja preko mostova na Prutu provalila u C»rnovice, sa ; užne strane uz ođuševljeno klicanje stanovnišl'a ušao u oslobodjeni rrad na čelunašibpukova zapovjednik bojnog fronta general pukovnik nađvojvoda Josip. Sjeverno od Dnjestra pokušao je neprijatelj na više miesta da protivnaparlaj : ma ojakša svoj položaj. no bio je posvuda odbačen. TT kutu Zbrucze završenojeočišćavanje od neprijat el j a. Ujužnoj Bukovini zauzet je Kimpolung, a u ćošku tromedie đosegnuta je zapadna obala rumunjske Bistrico. Izmcdm klanca ojto i casjnuske đoline izjalovilo se 'onovno više neprijafeljskih nar'adaja, koji su pređuzeti znatnim snaeama. Talijansko i jugo-jstočno bojlšte: Nema ničeg ncog. Načelnik giavnog stožera.

Osuajoločke požude sporuzumnih silu. U štainpi sporazumnih sila bile su već i prije a ne samo posiije početka svjetskoga rata raširene najpustolovnije osnove o razdiobi središniih vlasM. Ludilo prekrojavanja evropske mape raslo je za Čudo i onda, kad su nesravnjive čete središnjih vlasti ubirale svedj nove lovorike, sve veće uspjehe. šta više. što su bili veći uspjesi središnjih vlasti, to je u tom pogledu bilo i ludilo sporazumnih sila veće. Naročito to vrijerli za francusku publicistiku.

koja, a to napose ističemo, orotivno od štampe Austro-Ugarske i Njemaćke, — što uz male izuzetke u nravilu tjera spoljnu politiku na svoju ruku, — budno pazi na svaki mig svoie vlade. Možda da se još neko sjeća (mih mnogobrojnih u Parisu izradjeinh mapa. koje su grafički predstavliale sve one ratne ciljeve, za kojima Francuska toIiko žudi. Austro-Ugarske na ’.im mapama nije u opšte više bilo, a od N.iemačke je ostala samo Tlnirinška, gdje su po svoj prilici „velikodušlii’ 4 sporazutnni državnici litjeli radoznaiim stranim putnicitna pokazivati zadnje Nijemce, slično kao što se pokazuja razni Indijanci po cirkusinia. Pa i same vlade sporazumnih siia prilično su otvoreno odavale svoje karte. Da je Francuska htjela zadobi i natrag Elsas-Lotaringiju, smatralo se kao nešto što je samo sobom razumljivo. Rusija je medjutim is'npiia u ulozi ,,oslobodioca“ svoje slavenske braće. koja su tobož ..stenjala pod teškim jarmom liabsburške monarhije“. Za sebe je pak Rusija zahtijevala jednu ,.malenkost“: cijelu Galiciju i Bukovinti, tobož kao dijelove, koji spadaju pod Crv r enu Rusiju, i gotovo čitavu istočnu Prusku. Koliki su pak komad mesa od živoga tijela austro-ugarske monarbije htjeli isirgnuti sramni vjerolomci Talijani, znademo vrlo dobro iz pouzdanih diplomatskih Izvora, jer su se oko p*-oždrljivosti kapitolske vučice kretali oni dugi pr'egovori. koje su vodili austrougarski poslanik i knez Biilow sa Kvirinalom. Ne inanju pohlepnost za tudjim zemljama pokazali su Srbi i Rutnunii. Jedino su prevejani trgovački poiitičari na Themsi značajno čutaii: oni su mnogo mjeseci mirno jjosniatrali. kako njihovi saveznici uzaludno nastoje da obore na medvjeda, čije kože su već unaprijed podijelili, i medju tim trpali u svoj koš njemačke afričke kolonije (s izuzetkom njemačke istočne Afrike). udomaćili se kao pravi gospodari u sievero-zapadnoj Francuskoj, priveli Egipat potpuno pod svoju vlast i postepeno prodrli do Bagdada. Leži u granicama mogućnosii, da su države sporazumnih sila, od kojih je dio već davno onesposobljen za borbu, svoje prvobitne ra.ne ciljeve u izvjesnoj mjeri ograničile i odrekle se

mnogo Čega, Što su raniie ,,bezus!ovno“ zah.ijevale, — slično kao što se lisica odriče groždja, koje previsoko leži, s izgovorom. da je groždje — prekiselo. Ali kad bi koaiicija srcdišnjiin vlastima neprijateljskih sila uistinu ioš vodila borbu samo za ideale čovječanstva. kao što to u svojoj frazeologiji uvijek ponovo lijepim zanosom ivrdi. onda bi ona mirne savies i mogla bila pristati na i^onudu za mir, koiu su stavile srcdišnje vlasti, i zapoćeti pregovore u svrliu da se ovaj najstrašniji od sviju ratova jednotn već okonča No sporazumne sile nijesu toga htjele učiniti i to jedino iz razloga š o one još ni danas ne odustaju od svojih osvajalačkih osnova. O tome je novi njemački državni kanceiar nred nekoliko dana predstavnicima štampe. koje je u tu svrhu pozvao k sebi, iznio važna otkrića. Njemački je kancelar tom prilikom rekao; ,,U naše je ruke dopalo i pismenih dokaza o osvajalačkim namjerama naših neprijatelja, t. j. izvješća o tajnim raspravama u francuskoj komori (1. I 2. juna o. g.). Ja javno pitam francusku vladu. lioče 1: nijekati da je Briand morao u tajnoj sjednlci francuskog parlamenta priznati Ribotu, da je francuska vfođa, malo prije ruske revolucije. zdogovorno s ruskotn vladom skrojila opsežne osvajalačke pianove: zatim: da II je istina, da ie predsjednik francuske republike Poincare ovlastio francuskog poklisara u Petrogradu Paleologuća da potpiše ugovor sklopljen s ruskom vladom, a to sve bez znanja samoga Brianda, koji je rek kasnije na to pristao; na koncu pitam, nije li istina, daiijeotuski ministar Tereščenko protesTiraoirfjrotiv francuskih osvajalačkih težnja.sl nije li istina, da je pui francuskog minis ra Thomasa u Petrograd bio uspješan pokušaj, da izbije Tereščenku iz glave tu neodlučnost, punu grizodušia. Sve će to francuska vlada morati da prizna“. Njemački državni kancelar upozorio ie još na to, da su i u neuiralnoj štampi. najprije u „Berner Tagwachii“ od 19. juna izišli izvjesni poda.ci o dalekosežnim osvajalačkim planovima francuske republike, koje je odobrila Engleska i Rusija, a koje su još i danas ostale nedemantovane. Prema tim podatcima imala bi Francuska dobiti grar.icu od

1790. godine, dakle ne samo ElsasLotaringiju nego i nizinu rijeke Saare te dalekosežna područja na lijevoj obali Rajne. Njemački državni kancelar je najzad rekao: „Fakti danas izneseni, očito kažu. da protivmk ni’i iz daleka ne pomišlja da se odrekne svoiih osvajalačkih osnova. Rasprave vodjene u francuskom parlameniu, tiovim su dokazom da nijesmo mi ni tiaši saveznici, već tiaši neprijatelii krivi tome što rat još uvijek traie i da ne vodi nas, već naše neprijatelie pohlepa za osvajaniem. Taj če program. naime da je rat, što ga za odbranu vodimo, pravedan, i dalje očeliči i našu snagu. Francuski ministar preds;ednik Ribot, upitan u komori o ovim o k-ićima njemačkog državnog kauce’aia, n je pravo znao šta da odgovori. Ogranič o se ua to. da neke neznatne pojedinosli karcelarova saopštenja ozaiači izmišljenima, te da se na koncu opet jednom posluži starom onoin izmišIjoUnom o njemačkom | kruuskom savjetu od 5. jula 1914., pa da svu odaovornost za rat svali na Njemačku. U spomenutoj tajuoj sjed rid francuske komore, đakle pred ravno dva mjeseca, Ribot je medjutim otklo-rio reviziju francuskih osvajalačkih ciljeva s motivacijom, — da su i Italiji osigurana velika zemljišna proširenja. Odnosni tajni ugovor sa Rusijom morao je Ribot na zahtjev poslanika Renaudel-a izn je i pred komoru. Na pitanje je pak, šta ruski rovolucijonami vlastodršci misle o takvim francuskim osvajalačkim planovima, bivši je socijalistički vodj Briand brutaJno izjavio,darevo!ucijona:naRi:si.'amo.a odižati ono što je obećala caristička Rusija, a šta na to vele niži slojevi ruskog naroda to da se Francuske ne tiče. U istinu, ovi Poin"ar?i / Riboti, Briandi i ostali, kako se već zovu ti poštenjakonći s dobranim slojem maslaca na g'.avi, koji su se iz gliba svoje gradjaaske ogzistence na demokrat'ziranim masama Francuske popeli na čelo reputlke, pravi su predstavnici onih demokrata, koji se drže one stare poslovice: Ako to nama no ide u račmi, imade narod da-začepi svoju gubicu. Otkrića dra, Michaelisa dokazuju nam s jedne sfrane ća neprijatelji siedišnjib vlasti ne će da turo mač u korii ce samo s toga razloga, što ne će da se

ođreknu svojib luđačk k osvajalač' ih namjera, a s idruge strane, da se ruski mužik vodi i dalje na klanicu samo za to, da Frar ' ’ " zadobije Elsas Lotar ng'ju, lijevu obalu Rajne i nizinu rijeke Saare, — sve stara potpuno n : emačka i'od'učja, koja jo Francuska od 1552. do 1681. brutalnom silom otela od Njemačke, a k"'ja je Njemačka 1870.—71. opet oslobodila. I lo sve ti frazeri sporazumn!Ti država nazivaju borbom za — kulturu i civilizaciju čovječanstva!

Otkrića njemačkog državnog kan celara. (Naročiti brzojav „BeogiadskLh Novina"), Bern, 3. avgusta. O izjavaina njemačkog kancelara dr. M i c h a e 1 i s a i grofa C z e r n in a piše „Basler Anzeiger“: Michaelis }e velikom vještinom uhvatio vlade sporazumnih sila ondje, gdje ih najviše boli, u proiivrječnosti izmejdju njihovih riječi i djela. Sa svitn je jasno, da je francuska vlada izjavoiii grofa Czernina stjerana u nezgodan ćorsokak. S njemačke strane će se sad moći uvijek ukazivati tia to. da u Njemačkoj istina ima pristalica anekskme politike, ali da su oni samo jedna stranka, dokle u Francuskoj vlada sama zastupa aneksionu politiku. Cijela je stvar za Ribota u toliko gora, što je on sam 1. juna 1917. izjavio. da je tvrdjenje, da postoji tajni ugovor s Rusijom, koji je Poincare sam potpisao, jedna drskost. (Naročiti brzojav „Bcorradskih Nov'na'O Stockholm, 3. avgusta. Govoreći o otkričima njemačkog kancelara veli „Svenska D a gb I a d e t“, da će ona u cijelom svijetu a naročito u Rusi.ii izazvati jak utisak; u pt'«iii već i st r,nr a. što tamo b r, ' - ba za Eisas-Lotaringiju ne izaziva nikakvo oduševljenje. a još manje borba za francuske osvajačke probtjeve. Caristička vlada je ierala dvoličnu ulogu, te je sad pojmliiva ruska težnja za revizHu ratt'ib cilieva. (Naročiti brzojav „Beorradskih No i a‘), Žencva, 3. avgusta. Francuske granične vlasti ne propuštaju švajcarske listove, u kojima se nalazi govor njemačkog državnog kancelara zastupnicima njemačke tampe. Izjave grofa Czernina o inirovnom pitanju nisn do sad saopštene u talijanskoj štampi.

Podlistak. Ivan Vujić: Posredovana Ijubav. U svom bogato ukrašenom salonu sedela je Milica u naslonjači tromo, očevidno neraspoložena, držeći u ruci knjižicu, koja nikako nije mogla da privuče njenu pažnju, ier je tek onako prelisiavala list po list, i to do krajnosti rasejana. Na posletku spusti knjižicu u kr'ilo i neprekidno zevaše i uzdisaše... Ta gde su se te njene silne prijateljic. posakrivale kad. eto, baš ni iedne nema? Pa tek njene drugarice, kako H su bile pritvorne i Iukave, mišljaše Milica, ozbiljno se ljuteći na njih. Samo što je zaboravila, da je svemu tome ona sama kriva, jer je, zanesena svojim srečnim bračnim životom, od dana njena venčanja, ohladnela prema svojim drugaricama i prijaieljicama, pa je sada gorko žnjela plod svoje nadmenosti, koju je u svojoj zabludi lakomisleno posejala. I baš t«da zaškripaše vrata na kapiji. Milica se trže kao iz nekoga polusna. „Ko li se je, bože moj, mene setio?“ prošaputa osluškujući, dok je medjutim, posigurno neka nežna ručica, nespretno kucnula. _SIobođno!“ I DanicA, ta čuvena lepotica, uska*0*8 u saion. ..Dobar dan. Milice, dobar danl iVauda te ne uznemirujcm?" — Nikako. mila Danice! Ta ja se **asno dugovremenim. pa ti se neopl-

sano radujem što si me posetiia. A kakva li je te to nevolja k meni doterala?" „0, moja Milice, vaistinu si pogodila! Velika je nevoija, koja me je k tebi doterala, jer se iednako uzdam u tvoj savet i u.ehu. Nisam nikad mogla ni pomisliti, da ću tako nesrećna.biti!“ pa onda brizne u plač. — A šta je :o tako strašno!" primeti začudjeno Milica milijući ioj nežnu ručlcu, pa onda klimnu glavom u znak da joj se stavlja na raspoloženje. „Govori, dakle, srce moje, olakšaj teret svom ,,ojadjenom“ srcu.“ „Rugaj mi se samo, rugaj!“ upade joj Danica zlovoljno Zamisli! Moji roditelji žele ia se siiom udam!“ — Da se udaš?“ ponovi Milica. ,,l to ti nazivaš nesrećom?! Ta ..nesreća“ postigne sve nas jednom u životu, pa ipak su veoma retke, koje su tvoga mišljenja.“ „Ali onl mene žele udati za čoveka koga nikako ne pozna'em. koga nikad ni videla nisam. Teb 1 je bar poznato, da sam uvek bila odsudno protivna takvim „par;ijama“. Ne ću da čujem za posredovanu ijubav. kojoj je očevidno podloga — novac. To nije ljubav!“ — Posredovana ijubav! HahahaJ Vrlo dobro'“ smejaše se Mi!!ca. ,.A gde si našla taj 'zraz? Sigurno u kakvom romanu, hahaha!“ ..Šta ti je“ oromuca D.mica čisto uvredjena. „Našla sam je ovde... da. da, ovde...“ kuckajući prstićem po čelu, koje beše pnkrivano zlatokoslm kovrdžicama. ,,AH“ nastav! ona ,.ja nikada neću poći zp njeg.i, nikad. uikad. nikad. dok sam god živa. jei ga mrzim, užasno mrzim. ma da ga još 1

nepoznajem. Poslc trt dana treba da se verimo, a mciri ga još nisu ni pokazali, ni i su g-a moje oč' vide'.e. Tu nema ni mrve pojezije. ro je cčcvidna trgovina — proračunata proza... O. da svisnem od čuda!... Ta ja sam udađbu zamišljala kud i kamo romantičnijom! . . .“ — Pa i ako ga mrziš, reci tni bar, ko je taj nesrećniković, ko je i kako tnu je ime?“ ,,0n je — onako — kako da kažetn — trgovac — nekakvi blagajnik bančin — nekakvi Milan Milić. — Uh, kako mi je to ime mrsko, ne mogu ni da ga čujem i jedva sam ga izustila“. — Veliš. nekakav Milan Milić?“ ponavljaše Milica, metnuvši ruku na uvo u znak da nije dobro čuia. ,,Da, da“ potvrdi Danica ljutiio, „valjda ga poznaješ?“ — Bože sačuvaj, ne, ne,“ odgovori Milica namerno pribravši se brzo s izvesnom ravnodušnošću. „Sad od tebe čujem prvi put do ime. — Dakle, Milan Milić? Hm, hm! Gle, gle!“ „Jest, da, ali te molim, r.e ponavljaj to ime, jer me nesvestica hvata.“ — E, pa lepo, učiniću ti po volj!“ reče Milica kao zabrinuta i rasejena. „Neću ga više pominjati. all moraš prizna'.i, da si do krajnosti smešna.“ „KaKo god hoćeš. tek neću poći za čoveka, koji je ,.posredovan“. — A sad zbogom, draga Milice, moram kući pohitati. Mi ćemo danas imari pose;e.“ f mala sanjalica diže se sa kanabeta naglo i lako kao leptirić. namesti toaletu, te se opremi za odlazak. — Dakle, zbogom'* reče Milica tromo i polako. ,,Pa kad ćeš opet doći?“

„Ovih dana. Treći dan od danas treba da me predstave, a po svoj prilici. da ćemo se tada i veriti. Nu toga dana nikako neću ostati kod kuće, nikako, nijrošto, ni za živu glavu! Ja ću k tebi doći!“ — K meni! Kako veliš? Baš toga dana hoćeš da utekneš! J Nikako, ne šali se glavom! — Pa ipak, dodji k meni jedan dan ranije — preksu ra! Može biti da će mi kakva dobra misao pasti na um. a sada me V'Še ništa ne pitaj, nego idi i dodji mi preksutra — ali na sigurno. Razumeš li me? Poljubiše se i oprostiše. Još Danica niie ni Izašla. Miilca je mal ne odletela do svog pisaćeg stola i u najvećoj hitnii napisala nekcliko redaka na posem ci. koju je odmah kuvertirala i predala služavci s nalogom. da hi no odnese na p>o§tu. Za tim se nalaktila na lesnu ruku, pa jc dugo, dugo o svemu tome razmišljala I što je duže mislila, sve je nekdito pribranija bivala, više se puta groliotom nasmejala. te nestašno i za.iovoijno pljeskala svojim malenim ručicama. — Da, sve će to iči divno, prekrasno! O, kako se radujem uvoj lepoj dosetci! Na sigumo, da će mi sve lepo i krasno ispasti za rukom. — Oh, kada bi ovoj mudro smišljenoj dosetci prisustvovao i moj muž, da s njime podelim tu slatku, preslatku šalu, hahahaha! — Šteta što je na putu, ali ću ga odmah, čim se vrati, upozna'J sa ovom in rigom, koju sam tako vešto izvela. hahahaha. hahahahaha! — Onaj visoki, plavi, smerni i ozbiijni Milan, pa tek ona mala majušna, durljiva i podivljala Danica “

I ponovo pisaše, ali nešto malo duže, nego 11 malo čas, neprekidno cerekajući se. Dva dana posle toga, Milica je tl njenom salonu čitala onu istu knjižicu očevidno s najvećim nestrpljetijem oče-' kujući nckoga, jer kad god ie što Ittp. nulo ili šušnulo, ona je nervozno nsiuš. kivala i svoj nes.ašnl pogled upravil^ ka vratima. Ali joj to ncstrpljenje n? beše nesnosno, što se jasno poznatl moglo po svima mogućim znacima. U tome je u nodniku zazvonilo odmah za tim stupi n salon visok i plav gospodin, oko svojih dvadeset. šest sedam godina, najučtiviie pozdravi.ia' jući gospodju Milicu, koja veselo prj.r^ či k njeinu otpozdravljajući mu na najumilniji način, koji ie isključivo svojstven ženskinju. ,,To je za pohvalu, što ste se mome pozivu odmah odazvali, dragi prijatelju. Vi ste, doista, veoma tačni“. — Tačnost je u nas u opšte urodjena“ doda on poklonivši se. ,,Vi ste mq izvoleli zvati, gospodjo“. „Jesam. — Molim, izvolite zauzetl mesto. imam mncgo da vam pričam, a još više da vas pitam. Šteta, što mcj muž nije kod kuće — vama je pozna« to, da je zbog onog dernog nasled stva, koje će se već jednom raspraviti, otputova'd morao. Očekujem ga tek krajem ove nedelje. Možete za misliti, kako mi je užasno dugo vreme, pa sam se rešila, da oprobam izves l jednu malu, nevinu intrigu, u kojoj mi je potrebna vaša suradnja i pristanak. Obećajte mi, dakle. vaš pristanak?”