Beogradske novine

216 . roj Perseida. Meteori zasvijotle povptora trenja u Erednjoj visini od nekih sto kilometara I predstavljaju prodtikte raspadanja većih kometa'. Prijava sopstvenika imanja zasiianih žitom Ui kukuruzom. Po naredbi c. i k. okružno« zapovjedništva Beograd-Krad ima se javit j. koliko ima u Beojiradu lica, koja se kao sopstvenici ili napoiičari sami snabdjevaju žitom sa svojih irnanja, a koliko imade čistili potrošača Opština grada Beograda javlja gradjanstvu, da se odmali, a najdalje d o 10. o v o g m j e s e c a zaključno, jave reoiiu onoga kraja, u kome stanuju: , . T , 1. sva lica, koja stanuju u Beogtadu, a imaju zemlje u ataru opštine grada Beograda, koju su santi zasijali; 2. sva lica, koja stanuju u Beogradu, a imaju zemlje van atara opštine grada Beograda, a koju su sami zasijali; ' _ 3. sva lica, koja žive van Beograda, a imaju zemlje u ataru opš'ine grada Beograda, a koju su sami zasijali. Skreće se pažnja gradjanstvu, da - se ovoj naredbi odmali odazove, jer ko se ne bude prijavio, biće najstrožije kažnjen pored oduzimanja hrane sa svoga imanja i osjettioin novčanom kaznom. PokušaJ samoubijstva. 6. ov. rnj. progutnno je 47 godišnjii Isak Kazes nekoliko gutljaja cedja u nainjcri tla se umoii, jer mu bijaše dodijala dugotrajna bolcst. Pretrpio je povrede đrugoga reda u ustima, griu i s!o maku i prenijet je na liječenje u gradjansku bolnicu. Pao u vršalicu. Sopstvenom nesmotrenošću dospjeo je 12 godišnji dječko Ljubomir Davidović nogom u vršalicu, te je pretrpio jake ozlijede i prenijet je u gradjansku bolnicu« Izgubljen novčanik. 6. o. mj. izgubljen je na putu od željezničke stanice do Velikog trga crn novčanik, u kotne su bile dvije novčanice od po 20 kruna. legitimacije i druge artije glaseće na ime Aleksandar Kreisel. Nalazač se moli đa preda novčanik c. i k. okružnom zapovjedništvu grada Beograda. Dotumaralo pseto. 6. o. mj. dotumarao je jedan ruski rt. Sopstvenik ga može dobiti kod c. i k. vojnog redarstvenog odjelenja na Velikom trgu. Zalutala krava. Noću izmedju 6. i 7. avgusta nadjena je u blizini fabrika cigareta jedna krava, od prilike osam godina matora. Sopstvenik je može uzeti iz štale jahačkog odjelenja okružnog zapovjedništva grada Beograda.

Zonnitne objaue. OBJAVA. Objavljuje se, da radi oporezivanja dolaze na red ove ulice: I« K o m i s i j a. 8. avgusta: Kosmajska -br. 17—54. Zmaj od Noćaja Sokače. 9. avgusta: Banke — Novčani zavodi. C. i k. okružno zapovjedništvo za grad Beograd.

Zla žena. (Narodna pripovijetka.) Putovao nekud čovjek sa ženom, pa udare preko livade skoro pokošene, onda čovjek reče: ,,AIa ženo! lijepo ti je ova livada pokošena!“' A žena: „Zar ti je napalo na oči, te ne vidiš, da to nije košeno, nego striženo!“ A čovjek opet: „Bog s tobom ženo! Kako ćc se livada strići? To je košeno, eto vidiš otkosa". I tako čovjek đokazajući, da je košeno, a žena da je striženo, svade se, i čovjek udari ženu, pa joj stane vikati, da ućuti; a žena pristane pored puta uz čovjeka, pa mu snese dva prsta pođ oči i njima ^trigući kao nožicatna (škarama) stane vikati: „Striženol striženo! striženo!" Idući ona tako pored puta, a ne gledajući preda se, nego čovjeku u oči i ti svoje strickanje, nagazi na nekaku jamu, koja je odozgo bila pokrivena otkosima, i u nju upadne. Kad vidi čovjek, gdje se ona strovali i zamakne netragom u jamu, a on rečo: ,,AI tako tebi valja!" Pa otide svojim putem i ne nadvirujuči se nad jamom. Poslije nekoliko dana ražali se čovjeku, pa stane sebi govoriti: „Hajde, da je izvađim, ako još bude živa! Kaka je taka je; a može biti da će se u napredak što i popraviti"; pa uzme uže, pa otide nad jamu, pa spusti uže u jamu i stade vikati, da se uhvati za uže, da je izvuče napolje. Kad već opazi, da je uže zateglo, a on onda povuci! Kad već uže prikupi bliže kraja, ali ima šta vidjeti: mjesto žcne, uhvatio se za njega djavo, s jedne strane bijel kao ovca, a s druge crn što i jest. Ćovjek se uplaši, pa podje da spusti uže, a djavo poviče: „Drži, da si mi po Bogu brat! izvuci me napolje odavde“. Ćovjek primi za Boga, i izvuče djavola napolje. Djavo odrnait zapita čovjeka, kakva ga je sreča donijcla, da ga izbavi i šta ie tražio ti

Srijeda toj jami, a kad mu čovjek kaže, da mu je (u prije nekoliko dana upala žena, i da je došao sad da je izvadi, onda djavo poviče: „Šta, pobratime ako Boga znaš! Pa to tvoja žena! i ti mogao s njom živjeti! I opet došao da je izvadiš! Ta ja sam tt tu jamu upao prije toliko vremena, pa mi je iznajprije bito teško, a poslije sam se bio kojekako navikao, ali kako ta prokleta žena dodje k meni, malo za ovo itekoIiko dana ne crkoh od njezina zla: saćerala bi me bila u kraj, pa vidiš kako mi je ova strana, što je bila od nje, osijedila, sve od njezina zla! Prodji se je, ako Boga znaš! Ostavi je tu, a evo ja ću tebe učiniti čestita, što si me od nje izbavio“, pa iščupa iz zemlje jeđnu travku i pruži je čovjeku: ,,na ti ovu travku, te je ne ostavi; a ja idem pa ću ući ,u kćer toga i toga cara; iz svega carstva doći ljekari i popovi i kaludjeri, da je liječe i da ntene ćeraju, ali ja ne ću izići, doklegod ti ne dodješ, a ti se naČini jjekar, pa i ti dođji, da je liječiš, i samo je okadi travom, a ja ču odmait izići, po tom će tebi dati car svoju kčer i uzet će te, da caruješ s njime“. Covjek uzrne travu te stavi u torbu, pa se oprosti s pobratimom i rastanu se. Poslije nekoliko dana pukne glas, da je bolesna careva kći: ttšao djavo u | nju. Skupe se iz cijeloga carstva ljekari i popovi i kaludjeri, ali zaludu, ne može niko- ništa da učini. Onda čovjek uzme torbu s travoni, te objesi o vfatu, i uzme štap u šake pa zapali pješice u carsku stolicu i upravo u careve dvore. Kad se prikuči sobama, gdje boluje careva kći, vidi, lete ljekari i ijekarice; popovi, kaludjeri i vladike, čate molitve, svještavaju masla (dijele posljednje pomazanje), drže denija (sliiže noene službe) i zovu djavola da izidje, a djavo jednako viče iz djevojke i ruga im se; podje i on tamo sa svojom torbom, ali ga ne puštaju unutra; onda on otide u kueti upravo carici, pa joj kaže, da je on ljekar i da ima travu, kojom je on dosad išćerao nekoliko djavola, Carica kao svaka niati, skoči brže bolje i odvede ga djevojci u sobu. Kako' ga djavo opazi, on mu progovori: ,,Tu si, pobratime?“ — ,,Tu sam“. — ,,E, dobro! a ti čini svoje, pa ću ja izići; ali ti više da ne ideš za nmotn, gdje se ja oglasim, jer ne će đobro biti". (Ovo su oni tako govorili, da nitko drugi nije mogao čuti ni razumjeti osim njilt dvojice). Čovjek izvadi svoju travu iz torbe te ftkadi djevojku, a djavo izidje, i djevojka ostane zdrava, kao od majke rqdjena. Svi ostali Ijekari kao posramljeni razidju se kud koji, a ovoga zagrle car i carica kao svoga sina, pa ga uvedu u riznicu, te ga preobuku i dadu za njega svoju jedinicu kčer, i pokloni mu car pola carstva svoga. Poslije nekoga vremena otidje cnaj isti djavo, te udje u kćer drugoga većega cara, koji je bio komšija*s ovijem. Udare svud po carstvu tražiti joj lijeka, a kad ne nadju, onda razberu, kako je i ovoga cara kći bila bolesna, pa je izliječio nekakav ljekar, koji je sad njegov zct. Tada onaj car napiše knjigu svomc komšiji i moli ga, da mu pošlje onoga Ijekara, što mu je kćer od onake bolesti Izliječio, da izliječi i njegovu kćer od onake bolesti, pa će mu dati štogod ište. Kad to car kaže svome zetu, a zet se opomene, što mu je najposlije kazao pobratini na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati, da je on već pobacio liječenje i da više ne zna liječiti. Kad to odgovore onome caru, a on pošlje drugu knjigu i kaže, da će dignuti vojsku i zajirni (povesti vojsku), ako mtt car ne pošlje svoga.ljekara. Kad ovome caru dodje takovi glas, on kaže svorne zetu, da drukčije biti ne rnože, nego da treba iči. Kad se carev zet vidi u nevolji, spremi se i otide. Kad dcdje carevoj kćeri, a djavo se začudi, pa poviče: ,,A, pobratime, šta ćeš ti ovdje? Nijesam li ja tebi kazao, da ti više ne ideš za mnom?" ,,E, moj pobratirne!" progovori carev zet, ,,ne idein ja da tebe čerant iz careve kćeri, već da te tražim, da te pitam, šta četno sad? Izašla tnoja žena iz jame, pa što traži tnene, kojekako; ali tebe! što mi je niiesi dao izvaditi iz jame". — „Što naopako! izišla tvoja žena!“ poviče djavo, pa skoči iz careve kćeri i uteče čak u sinje more, i višese nikad ne vrati medju Ijude.

Skolsha oiijoua. C. i k. vojna g. lavna gubernija u Srbiji, odjelenje 8/b. lzđala je pod br. 14.238/1917. od 20. jula o. g. slijedcću objavu: Nov upis i primanje djaka u c. i k. realnu gimnaziju u Beogradu i u c. i k. poljoprivređni i zanatlijski zavod na Banjiei za školsku godinu 1917./18. vršiće se po ovom redu: I. U r ea 1 noj gimnazj ,jt, Upis u realnu girnnaziju u I. do zaključno VI. razrcda obaviće se 1. septembra. VII. i VIII. razrcđ ne će se otvarati. Oni djaci, koji su do sad poliađjali realnu ginmaziju, prelazo automatski u najbliži viši razred. Ti djaci ue podnose molbu za primanje, vcć se samo prijavljuju školskom zapovjedništvu realno gimnazije usmeno Ilt pismeno najdalje do

BEOORADSKE NOVINE 15. avgusta. Djećaci, koji su svršili 4. razred osnovne škole u monarbiji ili kakve o« i 3c. osnovne škole u posjednutim krajevimar Srbije, primaju se u i. razred realne gimnazije bez prijemnog ispita. Za primanje u neki viši razred mora molilac podnijeti svjedodžbu odgovarajuće srednje škole iz monarhije, ili se mora podvrći prijemnom ispitu. Molbe za prijem imaju so podnijeti preko dotičnog okružnog zapovjedništva vojnoj glavnoj guberniji najdalje do 15. avgusta o. g. Te molbe ima da ovjeri okružno zapovjedništvo i da se u njima izjasni o vladanju djećijih roditeljn. Uz molbu treba podnijeti svjedodžbu poslijednje školske godine, krštenicu, liječničko uvjerenje i iskaz o imovuom stanju. Roditelji ili staraoci molitelja biče blagovremeno izvješteni preko okružnog zapovjedništva o pripuštanju na prijemni ispit ili o prijemu u dolični razred. Roditelji ili staraoci imaju se sami starati o djačkom slanu, obskrbj i t. d. U I. razred primaju se djaci, kojj nisu mladji od 10 ni stariji od 13 godina, a u VI. razred oni, koji nisu stariji od 18 godina, Djaci, koji su već pohađjali realuu gimnaziju u 1916./17. školskoj godini, mogu se bez pratioea upisati, svi pak ostali moraju doći u pratnji roditelja, srođnika ili od ovih izabranih ođraslih lica na upis ili prijemni ispit. Za školsku godinu 1917./18. ima da se plate ove dažbine: Upisnina za I. razred 10 kr. Upisniaia za više razrede 8 kr, Skolarina za cijelu godinu _ 40 kr. Upisnina se plaća prilikom upisa za cijelu godinu u naprijed, a od školarine polovina prilikom upisa, a polovina početkom drugog tečaja izmedju 1. t 8. februara. Ove dažbine ne će se nikom oprostiti. Djacima, koji zbog oskudice u prostoru ili iz dragog kog uzroka ne mogu biti primljeni, može so đozvolili, da se u mjesecu julu pođvrgnu ispitu iz školskib pređmeta dotičnog razređa. Molbe radi pripuštanja na taj ispit imaju se podnijeti vojaioj glavnoj guberniji ođjeljenje 8/b. prelco okražnog zapovjedništva do 1. juna 1918. Da bi takvi djaci bili obavješteni o obimu predmeta, iz kojili će imati da polažu ispit, kao i o školskim knjigama, biće sastavljen spisak školskib kn.iga po razredima i ovaj će se razaslati okruzima. Uz molbu za prijenuii ispit mora molilac podnijeti poslijednju školsku sviedodžbu o svršenoj školi ili u nedostatku ove uvjerenje one vlasti, koja je tačno obavještena o poslijednjem školskom uspjehu i o svrSei'.oj Skoli molioca. Ispiti iz predmeta VII. i VIII. razreda kao i ispiti zrelosti ne mogu se poiagati u realnoj gimnaziji u Beogradu. II. Poljoprivredni i zanatlijski z a v o d n a B a n j i c i. Primanje u jtoljoprivredni i zanatlijski zavod nd Banjici obaviće so 15. septembra o. g. Primljeni mogu biti samo oni dječaci, koji su kao što treba svršili 4. razred osnovne škole, koji su umno i fj-clesno normalno razvijeni i koji nisu mladji od 12 ni stariji od 17 godina. U tom zavođu uče se ovi zanati: Pekarski, kovački, bravarski, limarski, kolarski, stolarski, krojački, obućarski i lončarski. Pored ovih zanala zanima’će se pitomci baštovanstvom i upućivaće se u školi teorijski iz raznib naročito zanatlijskih predmeta. Molbi za prijem, upućenoj vojnoj glavnoj guberniji, ima se priključiti školska svjeđodžba, krštenica, liječničko uvjerenje i revers roditelja ili staralaca, kojim se obvezuju, da će pune dvije školske godine ostaviti molioca u zavodu. U molbi se ima još navesti, kakav zanat želi molilac đa izuči; ali zapovjedništvu zavoda je slobodno, da po potrebi uputi rnolioca na drugi zanat. Ove molbe ima okružno zapovjedništvo da podnese s izvjcštajem o porodičnim prilikama moliočevim i sa svojirn predolgom. Za prijem u ovaj zavod dolaze u obzir u prvom redu đječaci c. i k. utočišta za siročad, koji su naptmili 12. godinu svoga života, zatim ostali djecaci bez toditelja i najzad đrugč, koji se đobrovoljno jave. Pohadjanjc zavoda je besplalno ne plaća se ni upisnina, ni školarina, ni obskrba. Dječaci, koji se budu pozvaJi radi p-ijema, imaju doći u pratnji roditelja, srudnika ili od ovih. izabranih odraslih lica, a ako dolaze iz utočišta za siročad, onda u pratnji jednog vojnika. Ova je naredba upućena svim okražnim zapovjedn štvima i zapovjedništvima realne gimnazije u Beogradu i poljoprivredno-zanotli'skorn zavodu, a radi publikovanja ovđašnjim dnevnim Jistovima „Belgrader Nachrichten", ,,Belgradi Hi* rek“ i „Beogradsko Novine".

Razne vijesti. Tkivo od paučine. Još u srednjetn vljeku pokušavale su žene da ispredaju konac iz paueine. koja se u lijepim jesenjim danima u velikoj množini nalazi; ali se trud nije isplaćivao i one su od toga odustale. Medjutlm bilo je tt raznitn vremeni-

8. avgusta 1917. ma Ijudi, koji su o tome i dalje mislili, pa su pronašli vrste paukova, koje daju najviše i najbolje paučine. Od tih vrsta paukova najbolja je ona na ostrvu Madagaskaru (istočno od južne Afrike), koje je pod vrhovnom upravom Francuske. Treba znati da samo ženka proizvodi paučinu u većern obimu a u ciljtt pravljenja gnijezda za svoje mladimce. Ona dostiže veličinu od 5 cm. dok je mužijak mnogo manji. Ženka može dnevno da izbaci iz sebe vlakno od nekih 200Cf nietara, ali je potrebno 18.000 takvih vlakana, da se iz njih ispređe jak konac za šivenje, a 90 takvih vlakana jedva iinaju jačinu jednog vlakna od svilobube. Osini toga potrebno je dvaput toliko paukova, koliko svilobuba za postizanje izvjesne težine prediva, a ovo je u pogledu kakvoče kud i kamo bolje od svilobuba nego od paukova. Ipak ima Ijudi, koji tnisle, da će se paučina moći u uspjehom upotrebiti kao surogat svile, te rade tt tom pravcu. Napravili stt malene krletke. 0 svakom odjelenju zatvorena je po jedna ženka. Ona je tu tako stješnjena, da ne može da se okreće. Kroz prednji otvor svoga odjelenja prinia potrebnu joj hranu, a kroz stražnji otvor viri joj stražnji dio tljela, iz koga ispušfaa vlakno. Cim se vlakno primjeti, ono se pričvrsti za cijev, koja se automateki okreće, te oko sebe obavija vlakno. Na taikvu jednu cijev mogu više liiljada vlakana od isto toliko paukova da se obviju, a iz tih vlakana se poslije ispredaju jače žice za tkivo ili pletivo. Do sad je iz takvog pletiva izradjeno u razna vremena nekoliko paTi rukavica, od kojih je jedan par dobila na dar bivša francuska carica Evgenija. Dosadašnji uspjesi ne stoje u pravilnoj razmjeri prenia uloženom trudu u tom poslu, lli mogućnost nije iskijučena, da će dalja proučavanja i novi pronalasci uroditi željenim plodom, te od proizvodnje paučine stvoriiti novu korisnu grantt privrede i ond^ možemo još dočekati, da se i kod nas hrane paukovi, kao što se danas hrane svilobube. * Kod ZGRUŠAVANJA KRVI u donjim dijelovima tijela, i HEMOROIDALNIH BOLOVA i štetnih posijedica sjedenja, najbolja je kućna njega sa Bunyadi Janos (SaxIehnerov gorki izvor) BIĆETE POTPUNO ZADOVOLJNI. 832-VII

Poslijednje brzojavne vijesti. Povratak Njegovog Veličanstva iz Černovica. Kb. Beč, 7. avgusta. Njegovo Veličanstvo povratilo se danas prije podne sa Svoga puta u Černovice opet u Beč. Car Vilim njemačkom Reichstagu. Kb. Berlin, 7. avgusta. Na poklonstveni brzojav, koji je predsjednik Reichstaga povodotn spomen-slave na 4. avgusta upravio caru Vilimu, stigao mu je ovaj odgovor: Primite Moju srdaćnu hvalu za poklonsitveni pozdrav, kojim ste povodom spomen-slave na 4. avgusta 1914. u ime zastupnika različnili staleža i poziva dali izražaja jednodušnoj i nepokolebljivoj odlučnosti njetnačkog naroda. Duh, koji je pred tri godinc na nezaboravan način izbio iz dubine narođne duše i koji je doveo do ogronmih djela u ovome ratu, taj dub živi i danas još dalje. To su dokazali naši hrabri borci t cfvih dana, kad su jx>d vodslvom svojih velikib vodja suzbiii nečuvcme napadaje naših neprijatelja, to đokazuje i držanje stanovništva u pozađini, koje u prkos briga i odricanja tako muževno pokazuje svoju volju da se uzđrži đo povoljnog svršetka; to majzađ dokazuje uspješan rad, koji je istočmi Prusku priveo novom životu, novom procvalu. Ja se sjećam u ove tri teške godine dokazane i očeličene snage našega naroda i siguran sam, da če narođ ozbiljno ali bez stralia i pobjednički svladali sve imufanije oprjeke u mišljenju te izdržati đo mira$ koji će osigurati čast i veličinu naše domovine i dovesti nas sigurnijoj* i srečnijoj budućnosti. — Vilim. Visoko odiikovanjjB austrijskog ministra predsjednika. Kb. Beč, 7. avgusta. Njegovo Veličanstvo podr.rilo je ministra predsjedniku dru. pl. Seidleru veliki krst Leopoldova reda, te mu je insignijeovoga visokog reda na Svom povratku iz černovica u Beču u dvorskom vozu Iično uručilo. Stockholmska konferencija. Pitanje o krivici zbog rata. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina'O Stockholm, 7. avgusta. Socijalistička konferencija u Stockliolinu odredjena je konačno za 9. septembra. Odgovor francuskih socijalbda na upitni arak holandsko-sociia-

Strana 3. lističkog odbora bavl se opširno pltjt? njem odgovornostl zbog rata I istjč*} da su sebi u prvom redu Engleska * Francuska podijelile svijet a da se 1 Amerika bavila kolonijalnim pređuz.ećem. Maroko je došao u ruke Francuske i Spanije nizom nasilnih akata, a slfčno je i Tripolis došao u posjed Ita-, lije. Balkanske države, umjesto da stvore balkanski savez, medjusobno sti se poklale za plijen, otet turskoj carcvini? Njemačka, koja je kasno došla do svogif ujedinjenja, ali se u velikom privrednom’l razvitku ojačala, morala je prirodno posvuda naići na konkurenta. Njezin. po-’ nos umnožio je razloge sukobu, a sant sukob ubrzati. Dogadjaji u julu 1914. g*' dokazali su, da se ni jedna demokratskal vlada nije mogla predobiti za ideju mc^ djunaroiinog obraničkog suda. Jaures je 81. jula 1914. namjeravao, da brzojav-; nim putem pozove Wilsona, neka Evropč ponudi obramički pravorijek amei'ičke UjJ nije, alt je njegovo umorstvo spriječilo njegovu namjeru, ’'' Novi ruski kabinet. Kb. Petrograd, 7. avgusfa. Reuter javlja: Kabinet je rekon-’, struisan. Kerenski ostaje ministari predsjedniik a u isto vrijetne i ministar< vojni te ministar za rnornaricu; Pav-'| nikov je postao upraviteljem ratnogt ministarstva. Lebedev upravitcliem' ministarstva za mornaricu. Nekrasov, je zadržao portfelj ministra za finan^ sije i ostaje potpredsjednikoin minisfar-3 skog savjeta; Tereščenko ostajc tninistar spoljniit poslova.

S a I a. Razvod braka. Po preživjelom deseiogodišnjeitr braku dodjoše mirovnotn sudijT u Pa-^ risu muž i žena s molbom, da ilt razve- r de. „Imate li djece?“ upita sudijaf „Troje, dva sinčića i jednit ćerku" —| bijaše odgovor muževljev — ,,pa zato smo i došii k vami da nam piesuditef jer moja žena želi dvoje sebi da zadrži? a to isto želim i ja, pa ne rncžemo nikako da se složimo." ,,A hoćete li sej zadovoljiti mojom presudom?" „Iloće* mo!“ E, onda idiite kući i čekajte dolĆ se. rodi četvrto dijete!“ Muž i žetia pogledaše najprije u ozbiljnog sudiju, za-; tim jedno u drugo i poslije nekolijctrf izmijenjanilt riječi pokoriše se presttdp i odoše. Poslije godinu sretne slučajnof sudija muža i ženu, pa ih zapi:a, šta je s njihovim razvođom. Žena sramežljivof obori oči, a muž poče da se izvitijava „Nova nevolja, gospodine sudijo, u mjesto jednog djeteta. rodila mi žena bltzance te opet ne ntožemo pravedno da' podijelimo djecu.“ „Nema me nikako". Došao trgovac s posiorn iz mattjcga grada u viši i hodao po gradu. Susretne ga jedan priiatelj pa će: — Dobro došo! — Bolje te našo! — Kako si? — Dobro, kako si tl?. — Kako ti je doma? — Dobro, a kako u teb’e?. — A gdje si <i? — Evo me. Razminu se. Hodajući frgc/ac daIje susretne ga sad ovaj sad onaj pri- 1 jatelj, a svaki se pita s tjim istim re-l dom kao najprvi. Kad su inu dojadilai ovaka pitanja i ispitivanja, posljednjemu prijatelju, kad ga je upitao: ,,A gdje' si *i?“ odgovori posve oštro: „Ama nema me nikako, jadan bio!' 1 Zagonetka. Učitelj: „Pazile, djeco! Sad ća vam zađati jednu zagonetku, pa koj odgoncine, đobiće za nagradu jedan orahJ Sta je to: Dok je čovjek mlad, (On je želi, a kad je zadobijo, on ne mari za nju ?“ S t ev i c a: „Ja znam, gospodine ?“; Učitelj: ,,No, pa bajd kaži kadf znaš!" Stevlca: „Žena!" Učitelj: ,,A ko ti je to rekao ?“■ Stevica: „Moj otac." Učitelj: ,,Hm, gotovo da je tako.; Evo ti orah. Ali ja sam, zadajući tu za-, gonetku, pomišljao na starost." * U morskoj baitji. Gospodin: „Casovj, provedeni ui vašoj blizini, draga prijateljice, ostaće mi; najdraži u mome životu. Praštam se s najvećim bolom u dužjš i me ću vas nikađ? zaboraviti. 0, kad bib vas mogao mojoni nazvatil" Dama: „Plemeniti prijatelju! Dugo sam se borila i rado bih vam uštedila' ono najteže — ali ne smijem; moram; vas pustiii da idete bez uljehe i bezi natle. Oprostite mi, što sam vani do sad zatajila, a što sam vam trebala ođavna rcći: ja sam udatal" Oospodin: ,,A ja ožonjen.I" Najveća svirepost. Jedan učiteljski list postavio je pitanje: Šta je najveća svirepost?, a odgovor je glasio: Kad se učitelju, koji jima žeuu i djecu, poželi đobar apetiL Ženskl sud. ,,No, EmiJija — kako ti so dopnđa novi profesor?" „Pa nije rdjav čovjek — samo im* jednu manu: govori tako učeno, da se s njim ne može progovoriti ni jedua pametna rijcč 1“ ,