Beogradske novine

Broj219. <•— —i ’svota, su ifi Izdali i uprkos preradiac potpore ruskih konzula, koji su Im prihavili i potporu grčkoga patrijarhata i turskih oblasti, uprkos svega toga nijesu mogli stvorrti u Maćedoniji srbofilsku stranku. Pa i nakon okupacije, koja je zemlji donijela samo gaženje zakleitoga prava, ostala Je Maćedonija za Srbe tudja, a Srbi ne prestadoše nigda smatrati Maćedoniju osvojenom zemljom. Sjećamo se lista, što ga dobismo nakon buknuća balkanskoga ralia iz Skoplja: ,,Ne plačite, jer naSega naroda ne može nestati. Trpimo strašna proganjanja. Naši su intelektualci oružanom silom odvedeni. Ne možete pojmiti, što se ovdje zbiva. Mi živimo u paklu. Srbi ne Štede ničesa. Napisi su sa spomenika naših roditelja izbrisani. Ista je sudbina zadesila i napise na našim crkvama. Sve se mora posrbiti , . Tako se sistematskl provodilo ođnarodjivanje Maćedonije. „Pod vidom, da zaposjcdnuće Drinopolja po Bugarima nije bilo predvidjeno u konvencijama i da se odšteti za potporu učinjenu za Bugare prigodom opsijedanja grada, izjavilo se, da se hoće Maćedoniju ne samo zadržati, nego 1 posrbiti“. Ako je maćedonski narod srpski, kako to tvrde Srbi i njihovi prijatelji, kako se to onda siaže na povlačenjima, tamničenjima i zlostavljanjima? Zašto su onda Srbi, kadno su prisiljeni bugarskom navalom ostavljali Skoplje, plijenili i palili kuće i trgovine? Ako su stanovnici Skoplja — toga glavnoga grada Dušanova — Srbi, čennt onda taj vatiđalizam? M. Milovanović.

Dnevni dogadjaji. fiustro-ugarska vojna pošta u Sofiji. U Sofiji će se tl skoro otvoriti auetro-ngarska vojna pošta br. 406. Smrt crnogorskog ministra u Beču. 8. ov. mj. umro je u jednom bečkoni fianatorijlumu biv£i cmogorski ministar Jovan Matanović od jake živčane boOesti u 45 godini svoga života. Studirao fje u Leipzigu i Beču, te je već u mladim jgodinama zauzimao vidan položaj u svojoj zemlji, Odao se diplomatskoj struci i bio je nqjprije poslatiik u Carigradu, a poslije je bio pridodijeljen cmogorskom ministarstvu spoljnih poslova. Kad je pala Crna Gora, on je bio izabran da učejstvuje u pregovorima. Važio je kao prijatelj Austro-Ugarske i trebao je neposređno pred balkanski rat da buđe postavljen za crnogorskog poslanika u Beču.

Grad i okolica. Dneuni kaiendar. Danas je subota 11. avgusta, po starom 29. jula. — Rimokatolici: Suzana m.; pravoslavni: Mučenik Kalinik. Casnička i činovnička kasina otvorena je do 12 sati u noćl. C. 1 k. vojničkl dom: Citaonica, soba za pisanje i Igranje, kantina. Otvoreno od 7 sati iz jutra do 9 sati uveče. Slobodan pristupsvakom vojniku. Bcogradski orfeum (u bašti Hotel Takova); Počctak predstave u 8-30 uveče. Kinematografi: Vojni kino (Koloseum): U 6 sati poslije podne predstava za vojnike, a u 8-30 uveče predstava za časnike. — C. i kr. gradjanski kino (Paris): U 6 sati posilje podnc predstava za gradjanstvo. Noćna služba u apotckama : Od 5. do 11. avgusla vršiće noćnu službtt u Beogradu ove apoteke: Dr. Panić, Saborna ulica 77; N i k o 1 i ć, Bitoijska ulica 2; Crveni krst, Beogradska ulica 2. Paroplovna veza. Iz Beograda za Zemun: 6, 7, 8, 9, 10, 11 i 12 satl prije podne; 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 sati posiije podne. Iz Zemuna za Beograd: 5 30, 6-30, 7-30, 8\30, 9'30, 10'30 i 1130 prije podne; 1*30, 2'30, 330, 4'30, 5'30, 6'30 7 30, 8'30 1 9'30 poslije podne. — Iz Z c m u n a za P a n c s ov u: u 1 sat poslije

ga dete vodi, već zamahujući oitom tlrugom rukom, čak iza ledja. U tom ntuški iz cele familijo tetini, stričevi i komšije počeše dolaziti. Dodjoše i svirači. Njih je Magda dole častila i ona im naredjivala šta če i đokle da sviraju, prekidala ih i otpraćala. Kuća se ispuni. Sofka jc jednako silazila i pela se noseći poshtžavnik sa kafama i rakijom. U brzo se gore u sobi ispuni raf od donesenih limunova i protokala. Deca su dole, u kujni, od Magde dobivn*a kolače i crvena jaja. Mati, sva srečna, služila je goste naročito duvanom. Sofka je jednako nstrčavaia. I otta je bila srećna, zadovoljna. Obučena u to novo odelo, ugrejana od siuženja, sa osmehom na usnanta, shtžila je jednako zagledajući se da se ne uprlja u hodu. Ali najgore joj je dosadjivao onaj tesan a suviše otvoren jelek. Jer, kada bl klekla oko ognjišta, da naliva kafu u šolje, uvek bi joj se iz jeleka prsa otimalaj te je morala svakad košulju ispod jeleka da naniže povlači, < a joj ne bi gore košuija na prsima bila odapeta, razmaknuta, te joj se suviše video vrat. Ručali su dockan i lo ne zajedno. ' : s1ed mnogih gostiju prvo Je mati ole jeia, onako s nogu, pa onđa, dok Sofka ručala, ona je sedela gore u >bi iščekujući da ko ne dodje. Posle čka takodje ih Je bilo. Došla cela ibina, svi, nl jedan nije izostao.

Subota

podne I u 8 satl u veče. — Iz P a ncaove zaZemun: U 6 sati izjutra i u 4 sata poslije podne. — Ladja, koja vozl izmedju Zemuna 1 Pancsove 1 obratno ne pristaje u Beogradu. — Brodarskl saobraćaj sibi c—S mederevo. Polazak lz Sapca za Beograd četvrtkom 1 uedjeljom u 7 I po sati izjutra. Dolazak u Beograd u 12 i po sati poslije podne. Ponedjeljkom odmor broda u Smederevu. Botanička bašta.Otvorena utorkom, Čctvrtkom, nedjeljom 1 praznicima. Posjeta bolesnika u bolntcama; U bolnid ,Brčko‘: od 2—4 sata posllje podne. U bolnlcl „Briinn": od 9 - 30—12 sati prlje podne i od 2—4 sata poslije podne. Riječno kupatllonaSavt, otvoreno od 6 sati izjutra do 7 sati uveče.

Rhnokatolička služba Božja. Sutra u nedjelju, 12. avgusta, služlće se: 1. U konaku: u 8 sati njemačka 1 srpsko-iirvatska propovijcd i sv. misa za vojništvo. Slobodan pristup ima i gradjanstvo. 2. U ž u p s k o j c r k v i (Poslanička ulica): u 8 sati ujutru tiha sv. misa. — U 10 sati njemačka propovjed i pjevana sv. misa. U 4 sata poslije podne večernja. U radne dane počima prva sv. misa u pol 7, a druga u pol 8 sati ujutro. Istorijski kaiendar. Na današnji dan 11. avgusta 1812. |god. rodjen je u Saint Lo tt, u o'krugu La Manche čuveni francuski književnik .Octave Feuillet, ■— 11. avgusta 1813. god. objavio je austrijski car rat Napoleonu I., koji je već od proljeća te godino ralovao sa Rusijom i Pruskom. Preko jjeta vodiii su se pregovori izmedju ovih dviju sila i Austvije, koji su doveli do toga, da je i Austrija pristupila savezu protivu Napoleona i objavila rat Francuskoj. — Danas je 40-godišnjica smrti jednog srpskog velikana na prosvjetnom i kultumom polju — JoVana Gavrilovića, velikog naučnika i mecena, koji je umro '(29. julaj 11. avgusta 1877. god. Jovan Gavrilović rodjen je u Vukovaru 3. novembra (po st.j 1796. god. u bogatoj trgovaćkoj kući. Skolu je učio prvo u roduom mjestu, zatim u Pečuju, S t. Ivarlovcima i Stolnom Beogradu. Želeći postati profesor, studirao je prvo u Segedinu, a zatim tna protestantskom liceju u Sopronju državno-pravne nauke. No po želji očevoj odustade o:l svoje namjcre i vrati se u Vukovar, gdje je učestvovao u očevoj razgranatoj trgoviitu’, No i kao trgovac on nikako nije napuštao naučni rad. Vcć sama činjenica šlo. je obilno pomagao morahto i mateiijalnoVukaKaradžićau početku njego vog rada i što je znatno pomagao izlaženje prvih izdanja „Srpskog Rječnika'* predstavija veliku zaslugu Gavrilovićevu. Njegovu davuu odluku, da kadtad stalno pređje u kaieže’vinu Srbiju, u 'koju je često ođlazio, ubrzo strašni po/.ar, koji je 1813. god. uništio 300 kuća u Vukovaru i medju njima. teško bšteiio Gavrilovića. U ljeto 1813. god. Gavrilović predje u Srbiju, gdje odmah dobije za sekretara srpske diplomatske agencijo u Carigradu (ovaj su naslov umala srpska poslaustva na strani — kao bugarska do j.908. god. — do potpune nezavisnosti .1878. god.). 1834. buđe premješten za sekretara krieževe kabiaetske kancelarrje, gtatiin predje za ncko vrijeme u sudsku službu, da se 1836., odiaskom za sekretara diplomatske agencijo u Bukureštu opet vrati u diplomatsku službu. .1839. pozval je natrag u Srbiju na visok položaj: načebiika u ministarslvu iinansija, na koine je položaju sa malim prekidima oslao sve do prornjene diinaštije na Sv. Anđri£skoj skupštini 1858. god., kada je postao ministar fmanšiia, a malo za tim i flan državnog savj'et;!. Poslijo pogibije kujaza Mihajla 1868. god. postao je pored Ristića i Blaznavca namjesnik kneževskog dostojanstva. Na o vonr najrdšcm državnom položaja ostao je sve do pnnoljetstva knjaza Milana (10./22. VIII. 1872. god.) kađa je stavljen u pcnziju. Umro je, do kraja pri potpunoj Ujnnoj svježini u dubokoj starosti 10. VIII. 1877. god., dakle ravno prije 40 godina, 12. je svečano saranjon. Na jo grebu je učostvovao sam knez Milan. Gavrilović je kao što rekosmo, s jedne sti'ane bio sam naučnik, s druge strane je obilno potnagao sve naučne č proevjetne težnje. 1847. god. postade član ,,D r u š t v a S r p s k e S l o v e s nos t i“ (docnijeg „Srpskog ( čenog Društva“ odnosno „Srpskc Kraljevske Akademije Nauka“), a malo zatim i njegov potpredsjednik. Kao plođ svojih zamašnih putovanja u toku 40-ih i bO ih godina izdao je nekohko opširuijili geografskih i iistorijjSkih studija. 1846. god. izašao je njegov ,,G eo gra'f skoštatistički rečnik knezevlne "Srbfje“, lvao načetnik minislarsLva preuro'dio je penzioni fond za činovničke udovice i siročad i time rnnogo zadužio srpski činovnički stalež. 1855. bude izabran za počasnog člajra „Đruštva za povjesnicu i starijie jugosloveuske“ u Zagrebu, kao što je 1867. god. bio jedan od prvih počasnih člariova ,,Jugoslaven8ke Akddemjje Zna. nosti i Umjetnosti“. 1865. godine odlikovan je visokim ruskim ordenoan Sv. Ane II. stepena. Gavrilović ima jnnogo zasluga za ostvarerije stalnog pozorišta u Beogradu. Kao što ie u mladosti pomagao Vuka, tako jo docnifo n Beogradu duže vremeua pomagao G juru Daničića i Branka Radičevi« ća. No najviše od aviju cadužio je srpake učitelje. 9. oktobra 1872. ostavio je ugovorom sa mmistarstvom' prosvjete svoju kuću i 250.000 dinara gotoviiie kao OBnovtcti oUčitellekoDa U-

BEOORADSKE NOVINE idruženju“. Ova njegova zamisao zafconskim putem ostvarena poshje Gavrilovićeve smrti, 20. IX. 1885. gođ. 6. jula (po st.) 1893. god. otkrili su zahvahu uČitelji svom dobrotvoru Gavriloviću spotoenik na Kalemegdanu. Gavrilovićeva Btogodišnjica (24. nov. 1896. god.) svečano je proslavljma osnivanjem školskog muzeja i biblioteke pod imenoni „Spomenik Jovana Gavrtlovića“, n kojoj je do sad izašlo mnogo korisnih knjiga. — 11. avguBta 1901. godine umro je znameniti talijanski drža\Tiik Francesco Crispi u palermu na Siciliji. /— 11. avgusta 1905. godine tattnro je u Giessenu istoričar Wilhelm Oncken. Varaždinsko kazalište u Zeniunu. Sinoć se pred punom kućom izvodila društvena Nušićeva drama ,,S vi j et lt u režiji g. Rogoza, koji je ujedno glumio ttaslovnu uiogu i ubrao na više mjesta jpljesak i odobravanje; i ostah udionici, jmenito g-đja Hajdušković, Hrvojić i Desa Marković ietakli su se osobito te upotpunili cjelinu. Večeras se daje senzaciojnalna „legenda s periferije ve’.egrada“ ■— Molnarov „L j 1 i o m“ s gosp. Bekom u naslovnoj ulo/.i. To je atrakcrja prvog reda i u Zemimu se izvodi prvi put; ulogu Juli daje g-dja Ilrvojićka & Fićura g. Rogoz. U nedjelju će ge izvoditi Hovstova vesela igra „Raj na zeml ji“ s gg. Hajduškovićem, Bekom, Rogozom te g-đjama Hr\ r ojićkom i Bukšeg. Dalje su na repertoaru ,,U dolini“ i „Hasanaginica“ s članovima kr. hrv. zemaljskog kazališta iz Zagreba: g-djom Ninorn Vavrom i Mihajlom Markovićem. Družina će, kad svTši svoje gostovanje u Zenranu, produžiti valjda s\ y oje gostovanje i u Beogradu. Za beogradsku slrotinju, Crkva Svetog Marka na Starom Groblju poslala je sirotiniskom odjelenju opštine grada Beograda svotu od 15 k r u n a, kao svoj prilog za beogradsku sirotinju, a koju je svolu skupila na tasu prilikom bogosluženja. Kažnjena nepažnja. Zbog toga, što nisu opravili oštećene vodovodne instalacije kažu'jeni su posljednjih dana po 1000 kruna ova lica: Vasilije Vasić, vlasnik kuće u Hileridarskoj ulici br. 25, Ljubica Naurnović, vlasnik kuće,- Hilendarska ulica br. 31, Ružica Filipović, 'vlasuik kuće, Flilendarska ulica br. 36, Milica Kasanović, .vlasnik kućo, llileridarska ulica hr. 38, Katarina Stojano\ić, vlasnik kuće, Sajkaška ulica br. 7, Radovan MarkovanMarković, vlasnik kuće, Radcnička ul. br. 3. Imaoci kottcesije za kupovimi shne stoke. • S\i imaoci koncesije za kupovinu sitne stoke za opštinu građa Beograda, jpozivaju se ovim, da se sa kupljenom stokom najdaljo .do 15. ovoga jnjeseca jave takseno poreskoni odjelenju opŠtine grada Beograua, 'jer če od 17. ovoga mjeseca opština gra’da Beogra'da dobijaii s'ilnu stoku za isfiranu gradjanstva o’d ntrane c. i k. intendarita glame vojne gubernije, te od toga vTemena ne će moći otkupiti od njih više stoku. Kažttjeni piljari. Zbog pretjeranih cijeata životuih namimica kaznilo je c. i k. okružno zapovjedništvo grada Beograda ova lica: Simu Mladenovića, Višnjićeva ul. 5, 50 kruna; Ivana Vasiljevića, Sabonia ulica 120, 100 kruna; Vukašina Savićn, Zadra Todora ul. 6, 50 kruna; Netiku Lazar, Solunska ul. 16, sa 4 dana zatvora i 60 kruna globe; Hristinu Kostić, ,Vladetina ul, 6, 100 krtma; Sofiju Koen, Jevrejska nl. 12, sa 100 kruna i Rakilu Kario, Saborna ul. 18, 100 kruna. — Dalje su kažnjeni Aleksa Ilić, Kočina ul. 28; Petruša Pavićević, Kraljja Aleksandra ul. 1, Angelina Genić, Dečanska 37, Naum Dimitrijević, Skopljanska 12, Tanasije Milošević, Dečanska 3, Dragoljub Acić, Makedonska 14, Naum Gjorgjević, Dečanska 2, Zorka Marković, Dečanska 4, i Leposava Dejanović, Kralja Aleksaridra 32, zbog prekršaja o brtničkih pravila time, što su u prkos objavljenoj naredbi i n prkos opomena nijesn istakli cijcue separatno za svaku robu, sa po 20 dana zatvora i sa po 200 kruna globe. Gubitci. Živana Ivaucević, sa etanom u jRatarekoj nlic* 62, izgubila je na putu do palilulskog tiga mčnu torbu,- u kojoj je bilo: jedna novčanica od 20 kruna, jjedna od 10 kruna, 14 od po 1 krmie, jedan biljeg od 10 kruna i jedna lcgitimacija na njezino i na ime Petra Ivančevića. >— Vodnik Ludvig Lukeć, u službi pri guberniji, izgubio je na ratttom mostu cm kožni novčanik od pet odjelenja i u (ajima 400 kruna u razniin ttavčanicama. NalazaČ se moli, da dottese novčanik c. t k. okružnom zapo vjledništva grada Beograda, gdje će dobiti 60 kruna nagrade.

Kroz Albaniju do Krfa. Patnje srpsklh izbjeglica zlml g. 1915. Ove je godine izišla u 2enevf u SvajcarskoJ lcnjlga LJubiŠe Valfća, ratnog slikara, a zove se „Doživljajl narednik« Mlladina“. U njoj su vjerao i po lstini oplsani doživljaji I paitnje srpske vojske l »rpskih IzbjegUca, kojl su ostavljem! oa svojih ,,saveznika* * 1 * * * * * icrenuli tz domovine u daie-

11. avgusta 1917. ke, neznane krajeve. Pisac dakako nije mogao prikazati cijelu .,bežaniju“ nego je samo opisao put i dogadjaje onoga dijela vojske, u kojoj je bio ,,narec&ilk Miladin“, I to onako, kako mu je po svom sjećanju ispričao Miladin. U uvodu svoje knjige kažc pisac bukvalno: „Dogadjaje i epizode toga puta, kako ih je osetio, viđeo i doživeo jedan od onih hiljada mučenika, pripoveda narednik Miladin. Svakl dogadjaj, svaka epizoda, koju priča Miladin, potpuno je verna i istinita. Nema ničega izmišijenoga, ničega neistinitog.“ Iako su doživljaji narednika Mila<Una taiko grozni, da ih jedva čovječja uobrazilja može zamišljati, a kamo ii da bi shvafila, kako su mogli te doživljaje ljudi, žene i djeca preživiti; iako čovjeku stajc p&mef i srce se koči čitajući te patnje unesrećenog naroda, mi ćemo ipak od vremena do vremena donositi odlomke iz ove knjigc, da bi naši čitatelji iz oplsa očevidaca mogli sebi staviti sliku o nesreči onih, koji su pretrpjeli nadčovječne muke i patnje, te koji su nakon što su ostaviii svoja imanja „umirali smrću od gladi i zime, u pustim i zavejanim planinama albanskim“, kako veli pisac, a sve stoga, što su bili zavedeni lažnim obećanjima saveznika, koji su ih u najodlučnijem času izručili gotovoj propasti. Orozne su slike, aii velika je iz njih pouka za budućnost! Srbin, koji jc ostao na svom domu, moči će da isporedi patnje izbjeglica sa svojim smirenim životom, moći će da vidi, što su Srbima učinili tobožnji ,,prijatelji“, a šfo tobožnji „neprijatclji". Ali nek priča narednik MiladinS > Kao nabujali potoci posie kiše, fako su izgledale mase izbeglog naroda, komore i vojske, koje su se kretalc po pufevima i drumovima, koji vode u P r i š t i n u. Prištinske tesne i krivuđove ulice bile su potpuno zakrčene kolima sa konjskom i volovskom zapregom i nepreglednom masom vojske i izbeglog naroda. Satima se moralo čekati, pa da niz kola, koji je zastao radi toga što se na čelu povorke slomio točak. ili pao izmučeni i pregiadneli konj, opet krene napred. Mase koje su neprestano priticale, kao da su ponirale u malenoj Prištini. Oiedajuči sve ono, što se pufevima kretalo prema Prištini, činilo se, da ni stoti deo neče moći ni ući u varoš, a kamoli onde nači mesta. Vreme, koje je sve doile bilo lepo, protneni se i hlađna jesenja kiša poče natapati odela jadnih izbeglih žena i đece, stvari natovarene na kolirna, putcve i njive. Svaka kap, koja je padala, otežavala je i onako težak položaj. Drumovi se raskaljaše. Zaprega, koja se od glađi i umora jedva kretalai, poče padati i umirati u amovimia. Jadna prozebla deca, koja još, dok drum beše suv, rnogoše naći mesta na kolima, moradoše sada, po liladnoj kiši i blatu, p e š k e ići. Ali njihove prozeble i umorne nožice ne mogoše dugo održatl. PI a č i j a u k prenosio se od jednog c'o drug o g, d o k, k a o n e k i p o ž a r, n e zahvati čitavu povorku. U toj bedi, vojnici, koji su nailazili, bacali su sa sebe svoje potrebne stvari, samo da bi mogli poneti po ncko nepoznaio, tudje đetence, koje je, obešeno o ruku majke ili sestre, jedva izvlačilo svoje umorne nožice iz gliba. Pa kada bi ugledali prve kuće pri ulaztt u Prištinu, oni bi napregli još svu zaostalu snagu i požurili da stignu u varoš, nadajući se da nadju maio krova i koniad hieba'. Tek sa ula/skom u Prištinu, svaki je video strahotu položaja. Nije bilo nl sobice, ni štale, u kojoj nije biio d esetina duša, koje su na goloj zemlji umirale od gladi i z i m e. U zgradi starog srpskog konzuiata, nastanio se stari kralj Petar i prestolonaslcdnik Aleksandcr. Vrhovna komanda u zgradi komande mesta, bi]a je potpuno opsednuta od Ijudi, žena i dece. Svako je hteo izveštaj i savet, šta da radi. Medju izbeglicama počeše se pojavljivati g 1 a d i b o 1 e š; i n a u svoj svojoj strahoti. Po ulicama sam sretao majke kako nosc svoju decu u naručju, raspitujući za lekara. Malena* umorena i mršava lica, beiiu purpurna od vatre u groznici. Na uglu jedne sporedne ulice, srete me žena sa detetom u naručju. Njene velike crne oči, gledale su me prodirući. Videv u mojim rukama hleb, koji sam teškom mukoin dobio u jednoj bolnici, ona mi nagio pridje, :zvadi iz nedara zlaian medaljon, pa pružajući ga reče: „Samo komadić hleba, kad mi se dete probudi, da imam čim da mu zavairam glad“. lzvadih nož, da otsečem komad hieba, a ona videv moju nameru, poče da plače, držećl na dlanu rnedaljon sa 6likom. I neliohce pogledah u siiku, samo da izbegnem njen pogled. Stresoh se. Poznadoh na slici majora Ljubu. Jedva prošapitah: ,,Ko vam Je to gospodjo“? a ruke ml počeše drhtati. Ona prestade plakati, pogleda me pravo u očl, pa reče odlučno: „Moj muž“, pa zatim, Jeao uplašena, što mi je tim glasom kazala, dodade tiše: „Kroz dva tri dana, kažu mi, da će i on, sa svojom Jedinicom stići ovamo". Srce mi se steglo. Izvadih nož u polu zarezanog komada, pa joj pružili ceo Ieb. Ona smotriv moju nameru, htede odbiti, ali Je fa nverttt M hnarn ioš dva leba kod

Strana 8, ^ kuče. Oprostih se s njom I požurlh, đa se sklonim od njenih pogleda, Jer sam se bojao, da će ml iz očiju pročltatf strašnu tajnu, koju sam znao: Maioi LJuba, poginuo Je pre nek(9 llko dana u borbama na Jankovoj Klisuri. (Nasfiaviće se).

Poslijednje brzojavrte vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Lb. Bcrlin, 10. avgusta. Zapadno bojište: '*> 7 ront prijestolonasljednik'a R u pprechta bavarskog: U Flandriji kolebala je juče kotJ promljenljivog vidika borbena Sjelatnost topništva u svojoj jakosti; ta se djelatIiost uveč-e općeaito povećala, ona je po* trajala i preko noći, a u zoru se izmedju Yserei Lyse uzdigla do najjače bubrijarske vatre. Poslije toga su u širokim odsjecima istočno i jugoistofno odl Vperna započeli jaki neprijateljski pješadijski napadaji. U Artoisu bila je vr* lo živahna topnička borba s obje strane Lensa i ju&io od Scarpe, Uveče su ttapali Englezi od puta Monchy-Pelves do druma Arras-Cambrai u gustim masama. Naša je uništavajuća vatrat razarajuće uđarala u njihove pripremne položaje, Prodiruće jurišne bujico pretrpjele su u našoj odbranbenoj vatri kao i u borbi prsa' u p r s a s a n a š i m u b o r b i o p r o b anim pukovima najteže gubitke te su posvuda odbačene. Sjever-, no od St. Q u e n t i n a oteli su brandenburški bataljmii Francuzima nekoje roVovske linije u širini dd 1200 mctara, Neprijateljski su protivnapađaji osujećem’. U našim je rukama ostalo preko 150) (saroblj'enika. Front njemačkog prijestolona-i sljednika: Izmeđju Soissonsa i Reimsaj U zapađnoj Champagni i na obiirt obalama M a a s e dosegla je vatra ocl vremena na vrijeme znatnu jakost. Jedno fi'ancusko izvidničko odjeienje, koje je provalilo na drumu Laonne-Soissons, protjerano je protivnapađajem. Istočno ođ Maase provalile su baden-’ ske navaine čete u francuske položajo' sjevemo od Vacherauvillea i odanle privele nekoliko zaroblienika. Poručnik Gentermann oljorio jo dva osmatračka balona. Istočno bojište: Front maršala princa L' e o p o fe da bavarskoga. Oživjela borbena djelatnost kod D v i n s k a, južno od Smorgona i 1 kod Brody-a. Ovdje je jedno preduzeće njemačkih i aus:ro-ugarskiii čcta prrvelo preko 200 zarobljenika. Front general-pukovnika nadvojyođe J o s i p a: Jugo-istočno od Cernovica vodila se žilava borba. Naše su čete provalile na više tačaka u neprijateljske pogranične položaje. I u seretskof nizini, na Solki, postignute su poslije odbitih neprijateljskih protivnapadaja prednosti. Izmedju dolina Trotus i Putna zauzele su savezne čete u prkos žilavog otpora Rumunja na juriš više visinskih poiožaja. U posljednjim danitna zarobljeno je u o j t o s z k o m odsjeku preko 1400 neprijateljskih vojnika, a zaplijenjeno 30 mašinskih pušaka. ti Front maršala pl. Mackensetiaj S obiju strana žeijeznice FočaniAdjutulnou njemačke su divizije scbl iznudile u širokom frontu prijelaz preko Susite. Neprijatelji su pokušali, da u ogorčeniin protivnapadajima i uz pomoč jakih snaga zadrže naše prodiranje. Svi su se njihovi napadaji, povedeni frontalno kao 1 s boka, i z j a I oyili uz najteže njihove gubitke. Maćedonsko boilšt®: Ništa naročitoga. Prvl Mpovjednik glavnog staiu pl. Ludendorff.

Teški časovi sporazumnih sila Prlznanje Bonar Lawa. Kb. Bern, 10. avgusta. ,,T i m e s" javlja, da je Bonaij L a w izjavio u donjeni doirtu: N a 1 a-j zimo se u opasnoj krizi. Dogadjaji su u Rusiji doveli do velike promjene u položajuj Svlm se narodima sporazumnlh država zamaglilo pred očima od tog udarca.