Beogradske novine
Broj 271
Srijeđa
BEOORADSKE NOVINE
3. okiobra 1917,
— Oslani oče na ručak, reče Miioš vižše iz uobičajono učtivosti. ■— Hvala, o'Jgovori pop, a šla ima za ručak? — fliba, odgovori Mi!oš sa naglaskom. — E vrlo dobro da ručamo... Ciuija se donese na sto, ali bataci od pilela vire, pop kao bijesan. — Šta je ovo zete, zar jc to lijcpo, Bog <'e te kaznid? — To je riba ođgovori MiioS sasvim i hladnol — Ovo je pile, uhvatio pop za batak, evo kriio! zar ne vidiš šiju... — Ne... no... ne, to je riba! tvrdi zet. — I!i sam ja ili si ti lud! Zai’ od pileta praviš ribu! To nije lijepo — nabrekle vratno žilc popu od vike!... — Oče. niti si ti lud, niti sam ja lud — zabluda je po srijedi. ,Ta sam so rodio kao Mošo, ti si me u crkvi kupao i šišao i nazva me Miloš, mis’eći đa ja viSc nisajn Mošo, pa kad si ti rnogao od Moše da načiniš Miloša, nije li logično, da mi sad pokrslimo ovo pile pa neka budo riba — to je veća mogućnost nego Mošo da buđo Milos. — .Ta primam sav grijeh! ■— Je'di, pa jćuti! 11 — Pametno, Grijeh ne ulazi na usta već izlazi jz usta, rečc pop, prekrsti se i otpoče 'da ruča.., Bivši opštinski pozornicr — poniagači drumskili razbojnika. Kao Što smo prel nekoiiko dana izvjestili, pojavila se u opsegu opšiiua Vrdila i Ročcvići jcđna naoružana razbojuička četa, sastojeći se iz 4 ćovjeka, koja jc medju ostalim i opštinskog ptedsjednika u Ročovićima Ve'imira Uroš c v i ć a orobila za 2009 kruna. Pove'đcnom potragom sa slrane oružnika, ispostavilo se, 'da su razbojnicima bili na ruci bivši opšlinski pozomici u Ročevićima Dušan Petrović i Radiša llu'dinac, koji su za ziočin no samo zuali, nego i sarno razbojniko dove'i do prcdsjednikovo kuće. Dalje jc napšen i sc■Jjak Jovau Koričanac 'iz Bogutovca, jer je zločinco primio dva puta na konak. Kod njega su razbojnici potlijelili i 1 ngrabljeni novac. Oružnici su najzad revninr istraživanjom doznali i to^ da toj razbojničkoj četi pripad'a i neki Bianko Koričanac iz Bogutovca, rodjak spomenutoga Jovaua Korlčanca. Za njegovo se sadanjo boravište međjutun jiozna, pa oružnici marljivo tvngaju za njime. Blagoslov i kletva. Javlja nam jc.lau prijalclj iz šapca: Da lcril.ikujem Boga, što 'dndc ovolilcu sušu te će i S»iva prestati da tečc —• ncsmijcm; 'da naredim da prcstane ovropski rat — ,ma!i sam! Pa šla 'da ladim? — j\jdc da nzmem pod ruku našeg dobrićirm Glišića, on je namazan svakojakom mašću, pa da na šabačkoj pijaci kupimo nešto za kuću... — Bta imaš jna prodaju, stuiso? upita Glišić jedmt postarijn žeuu više šapatom. Odmjcri ga žeua ,od glave do pete, pa onako bojažljivo reče: >— Jaja, gazda, a’i znaš ovaj... čdjem da ima takse... groš i dvajes para koma'đ ako hoćeš da uzmcš... — strogo ,,povjcr!jivo“ šaputašo seljanka. — Ne pitam to za cijenu, nnši sino. Bro] jajat reče joj glasno Glišić smijući so. — E, Dog te poživio, livala miloelivome, kad sc namjeri pošten čovjok
da se no pogadja, sve ti po kući živo bilo i u zdravlju da mi pojedes jaja blagosilja seljanka i vadi jaja iz korpe ; sakrivena ispod patlidžanal... — Ja i ovaj do mene gospodin, | mi smo najpošleniji .u Šapcu, mi sluj šamo zakonl Ko no sluša zakou ide u j aps, glasno đoda.'e Glišić i pošlo zaveza jaja dobro u maramu, radi svako eventuaLnosli, ako 'dodje do otimanja, izvadi olovku i parčo hartije! — DaJcleni snaho, 40 kom. jaja po 16 helera čitti svega 6.40 K, uzmi novac! — Auh! jaukuu seljanka. Zar lolu da blagosiljam?, a onda diže oči k nebu j i glasno rcčc: Bože, ne slušaj, što kučka j laje, nedaj blagoslov >—• ncka su mu aram jaja!... Scljanka se Izgubi p svjelini liuln, I a GliŠić, pob'eže kući od mase viccva prisutnih. Kradja. Pišu nani iz Jošaničke Banjo: U noći od 14. na 15. pr. m. ukrao je nadničar Radojica navodno iz Pećuira seIjaku Živku Grkajcu iz otvorciiog slruia gotova novca i raznc ro!iQ u ukupnoj 1 vrijednosti od ,1454 knine.
Kako radi car i kralj Karlo na putovanju. Njegovo Vcličanstvo car i kralj K a r 1 o vrlo mnogo putuje. O njegovvt putovanju sada novinc skoro svake scdniiee pišu. Jer i ona su po/ave svjetskog raia, u kojcm naš car i kralj vodi vrliovno zapovjedništvo nad cijelotn vojskom koli na kopnu, toli na moru i u zračnim visiiumia. Medju svim tim putevima, što ili je Njegovo Veličanstvo za vrijetne svoje vlade poduzelo, malo se ovakovih nadje. što bi ustrebali dvorskib, političkih ili diplomatskih obzira. Ovanto broje i posjeti vladalačkog para na ujemačkotn, bavarskom i wfirtemberšikoni dvoru, zatim u Budimpešti. Krakovu. Bozentt i Vorarlberškoj. Inače vidjesmo Njegovo Veličanstvo ltajvišc na Soči, u istočnoj Oallciji, u Tiroltt, Bukovitii, na crdeljskoj fronti, u Koruškoj, u Trstu, kod mornaricc i tt većim ili inim važnijim vojničkim središtima monarhije. Kad tNjegovo'Velieanstvo pumje, diže se sa jeclnog radnog stola, da sjcdne za drugi. To je onaj u njegovom vagonu. Slaliia pratnja cara i kralja na njcgovom putovanju — generalni pobočnik, u službi stojeći krilni pobočnici, časnici i činovnici vojničkc i kabinetske kancclarije, zastupnik ministarstva vanjskilt posala, — zatim ako jc nužno, vrhovni dvorski meštar, ministar vanjskiit posala, ministar pređsjeđnik. šei generalnog štopa, jedan namjesnik i!i glavar zemlje, javijaju se tt dvorskom viaku, baš isto onako kao i u Laxetnburgu ili Reicheiiati, prcd Njcgovint Veličamstvom. da tnn držc prc« davanja. U ostalom radi Njcgovo VcliČanstvo toliko na putovamju, da ga prugomice mora praiiti ravnateij kabiuetske kancelarije, ratni ministar, jcdan vojni generalni guverner, jedan ministar, zatiin jedati vcliki župan i jedan strukovtti izvjestitclj. Omi, koji na povratku ulaze u vlak, riješavaju ondje ncfoin prispjcle akte. Njegovo Veličanstvo i na putova • nju zahtijeva, da se stvari brzo rješavaju i sant rješava tako brzo, kako to proučavamje i ini zahtjcvi dana ili sata oinogućavajtt. Car i kralj tia putu žitfi
me muž, koji me đobije, bude znao i cljciiiti!... Jer držim, da sam u pravu, kad ovakve brakove isporcdjujem s lutrijom... Oospodje su vauredno Jivalile svoga sina i brata, te su obeealc da će se doskora vratiti. Otac mc je za vcčere postrancc tako Ijubczno i pitajući poglcdao, da sant se zastidjela! Dvije stt scdmice prošie, a niiko nije došao. Tck nakon duljeg vrcinena doznali smo... ne znam, da li biit rckla? O, Allaii... da plačem, iii da se stnijom? Odat ču vam, a vi »e smijte ili piačitc, kako vas volja, jcr: —- ja sant gospodje prcvišc drsko pogicdaia u licc! A oiie nisu tnogic pristati, da svom simi i bratu naniijeite takovu želiu... Miada djcvojka, koju dolaze da gledaju, nema prava, da sama gleda. Jestc li razumjeli? Našc biicduc oči ncmajn prava, da gledaju i pohnaju... S. L. HALl PODLISTAK. Sauioubijstvo po giasanju. Jednog daua pojaviše se u nckoj američkoj varošici plakati, kojima pozivašc dr. Thomson stanovništvo ua svojc predavanje, u kom ćc ispričatl svoj žaiosni život i raspravljati pitanje o samoubijstvu, pa onda ostaviti slušaocinta da glasanjciu riješc, da li da
se ubije ili ne. Čist prihod od ulaznica odredio jc dobrotvornim svrhama. Sle_gao se siian svijct na prcdavanje. Dr. Tlioiuson uspe sc na tribiuu i mctnu pored scbc rcvolvcr, pa počeo da priča 0 svomc jadnome životu. Najveću je ucsrcćiT imao u ženanta, prva se utopila, dniga je poludila, a treća jc ođbjegla s nekim crnccm. Zatim razdadc slušaocitna po dvije kuglicc: jeduu bijclu i jcdnu crnu s molbotn, da svaki ođ njili baci po jedmt od tih kuglica u kovčcg. Kad se to svrši, onda ćc se kttglc prebrojati, pa ako se uspostavi, da jc u kovčeg bačcno više crnih nego bijeliii kuglica, onda će se naočigled siušaocima ubiti iz revolvera. Pristnpilo se glasanju, a zatim prebrojavanju kuglica. Bilo je za jcdnu višc cruih ncgo bijelih. Dr. Tliomson uze rcvolvcr i upravi ga ravnodušno u slijepoočnicu. U taj maii viknu jcdna žcnska, koja jc stajala do kovčežića: „Stoj, ima u kovčcgu još dvije kugle i to bijelc“, a n isto vrijcmc izvadi iz kovčega dvije bijcie kuglice, pokazujući ih gledaocima. ,,To je prijevara!“ podviknu neko iz publike, a ncko dodade: ,,Da ga IinčuJcmo!‘' Pojure na doktora, a ovaj ugasi elelttrično osvjetljenje. Dok su se slušaoci mučill da uadju ključ i otvorc osvjetijenje, doktor bijašc s onom ženskom 1 s kasotn daleko tunakao.
sa Monarliijoin i sa svijetom isto tako. kao i car i kralj kod kuće. U svritu pospješivauja tog vladarskog posla. dvorski vlak vozi sa soboin spojna kola, koja sadržavajtt sve uredbe za uspostavu brzojavne iH telefonske sve* ze. — Jcdna kućna tclefonsxa središnjica omogueuje kako Njegovom Velieanstvu, tako sviin njegovim organima njegove pratnje, da sc u svako doba sa svint kolima telefonski razgovaraju. No zauslavlja li se pak vlak sanio jedan čas, to se smjesta sa državtie telefonske ili brzojavne pruge dovodi žica do dvorskog vlaka i spoji sa središnjicotn spojnih kola. Ova vrst svcze omogućena je ne samo tt velikim stanicama, nego i na otvorenoj pruzi. Na taj način stoji Njegovo Veličanstvo na putovanju svaki sat ili rek bi svakt čas. u uskoj svezi sa srcdištinia države, sa svakont frontom, sa svakom zcmijoin iii županijom, sa svakom opć'.ttom ili kotarom, a oko brižnog mlaclog vladara gleda svakamo i na svakoga. Vcličanstvo prispije na cilj. Tu se sad ispunjava svrlta puta. A ta ie po« znata, kad se radi o vožnji na frontu. Vladara tamo zaninia svaka pojcdinost i pun je brigc za sve željc i te/.nje svoje vojske, kojoj zalivaljuje ogromnc uspjehe. Još kao prijestolonašljeduik brintto sc jc car i lcralj Karlo u prvoin redu za tok borbc i on tu bljaše vojskovodja, koji je u glavnom stanu radio. No drugačijc su brige vludara, kad stoji prcd dalekozorom, promatrajuei kretanje u rtiskom streljačkom jarku. na galicijskoj fronti ili ljute borbc u prostoru od Oone, oko Fajti-Hriba, okc Mon;e San Gabrijcla ili visoravni od Onezzc, — uvijek on čuje glas svojih naroda u najudaljenijint prijedjclima svojc države. Vladaru putovanje ne prnža oporavka, no tim više uzvišenja i zadovoijstva-, jer sc uvijek i svagdje pokazuje vjernost prcma caru i kraljtt i domovini. Koliko pirtnih dana — toliko radnih. Radniit dana kao donta.
Razne vijesti. Čovjek s pola inozga. U pariskoj akadcmiji z]t medicinu prikazao jc dr. Guevin jednoga vojnika, koji je bio tako ranjen, da je morao da mu ukloni polovinu mozga. Operacija je uspjeJa i vojnik patpuno ozdravio i potpunoiijc iiormalan. Ovaj rijetki slučaj dao je Tijcčmcinta povoda, da iz osnova ponovo proučavaju sastav i djeiatnost tnozga. * Lijek za joguuaste kouje. Pokojni Kačanski volio je da sc druži s omladinom, a i ova s njim, jcr je od njega ttvijck čula i naučila nešio pametno. Jednotn prilikom povede se rijce o jogunastim konjima, a on ispriča ovo: ,,Big sam profe>sor u Čupriji, a jedan domaćin mi se potuži kao poznatom džanfbjfeff 1 ha svoje iuače krasnc konje, kakr/'stf 'jogunasti, pa po nekad nc će niifošto da krcnu, kao cla su prikovani za zenilju. Dokončaino. da inu đodjem u nedjelju i da oktišam ja moju metodu. Kađ dodjoh, naredih da sc konji upregnu u koia i stave u ova liekoiiko pojačih tojaga, koje sam lično odabrao. Sjcdolt tt lcoia, uzch ttzdice u ruke i zamolih dotnačina, da mi za časak skuva jednu kavu, a ja se upustili u razgovor s domaćiina. Popih kavu i zamolilt još za jednu. Konji naviknmi. da iit kočijaš odmah goni, čim sjecluc u kola , spremahu se ua jogunluk, ali kad izostadc gonjenje, oni poslepcno postajahu sve ncstrpljiviji. Kacl sam primjetio vrltunac njiliovc liestrpljivosfi, ja reknern miadjima da otvore vratnice, pritegnem u®de, zgrabim jcdnu tojagu, podviknem ,,hi!“ i stadoh ilt nemilosrdito udarafi, oni uagiiu i za tili čas bijasmo izvan grada na poijani. gdje sain iii sve tt galopu gonio tamo amo, dok se nijesu u pjeni okupali i zamorili. Tojage su neprestano činiic svojc. Kacl se jedua' slomila, ja sam uzeo drugu. Kad su već bili premoreni, ja ilt pustih u brz a zatim tt lak kas i najzad u iagatt hod. Za dva sata sam ih tako trenirao, da im nije višc ništa nedostajalo." Najveće rudito polje željeza. Najvcče rudno poljc željeza na svijetu nalazi sc na granici izmedjti Njemačkc, Frattciiskc i Luxemburga. Ono obuhvata blizu 80.000 hektara, od kojih pripadaju do 50.000 Francuskoj, do 28.000 njemačkoj Lotaringiji i 25u0 T-uxemburgu. •* ,,Ra<ni doživijaj“. Bio je dan posjeic u jednoj cngleskoj vojnoj boluici. Dame došlo sa ponudama bolesuicima i da iit razgovorom zabavljaju. Vojniei moraju ncprestano da pričaju svojo doživljajc. pa tom prilikom pokazuju razne predmcte, koji stoje u vezi s iim pričama.
Jedna postarija dama okupila jednog vojnika da joj priča, a on jadnik nema kud, vcć joj pokaže kao svoju uspomenu jednu bakarnu kvaku od Jednc brave. ,,A gdje ste je zadobiii?“ pita dania. „O, ja je nijesam zađobio, već baš litjedoii tamo negdje u Francuskoj da udjem u jednu kavanu, a od njekud doiazi jedna njemačka graiiaia, tc mi istrgnu iz ruke cijelu kućti s vratima i bravom tako, da mi je samo ta kvaka ostala tt ruci. Eto to Jc moj ratni doživljaj" odgovori vojnik. * Japanska posjeta u Vatikauu. U skoro će jedno japansko izasianstvo moliti papu Benedikta XV. za audijenciju, da mu preda rtično pismo Mikadovo. Nantjera je japanskc vlađe, da sc sporazume sa svctom stolicom u svinta pojedinostima odnosno mnogobrojnih katoličko-hrišćanskih škola u Japanu, kojima upravljaju Isnsovci i Benediktinci. Japanska viada želi uredjenjc tih škola, što njilt pohactja bolji stalež japanski, jer su bolje od ltjiliovih japanskili. Japancima ne smeta razlika it vjeri. Oni su prcma toj vjerskoj razlici po sve iadifercntni, jer itcinaju svoju nacionalnu vjeru. S toga žeic da dobiju što više škola, kojima bi upravljali rimokatolički sveštonici i to je glavni cilj japanskc posjetc u Vatikanu. *
Poslijednje brzojavne vijesti. Govor grofa Czernina u Budimpešti. Kb. Bu'dirnpcšla, 2. oktobra. Grof Czornin jo danas na dinertf, Icoga je njemu ,u čast priređio ministarprcdsjcdnik Wokcrle, odtžao govor, u kojcm jo, osvrnuvši >se na spoijni položaj, naglasio, 'da je vcć kod nastupa svoje službe izjavio, kako Austro Ugarska lie vtši nikakvih nasiija, ali isto tako 'da no jnože ni dopuštati nikakvog nasiija. Mi isano spremni, da započncimo sa pregovorirna ^za anir, cim naši ;uoprijatelji prihvate sfajalište anira na osnovi obostranog sporazunta. Naš jo program ponovna izgra’dnja svjetskog porelka, šlo ii so tačnije rnoglo označiti sa izgradnjoiin aiovog svjotskog porotka. To jo u našenn o'dgovoru ata papinsku notu razloženo. Evropa anora van svake suanrijo poslije rata biti postavljena na novu osnovu ane'djunarodnoga prava, koje ntora da budo četvcrostruke vrste: Prvo mora se pružiti sigurnost, da vlšc ni sa koje s<rane ne može da dodje do osvetničkog ra<a. Ovaj se cili može postići jedino mcdjunarodiihn razoružaiijcm i priznaniem obrauičkih sudova. Ova mjera razoružanja nc smije nikada biti uperena protjv pojedinc države ili pojedine grnpe država. Velika je zabluda, ako sc misli, da će svijet poslije ovoga rata ondje započeti, gdje jc prestao godine 1914. Rat nas je naučio, da, kad bi htjeli ostati na visini kod slobodne konkurencije uaoružauja, da bi sve morali pođesctcrostruČiti. A to je jedtta ncmogućnost. To bi značilo propast naroda. Stoga ntora doći do potpunog medjunarodr.og razoružanja kako na kopntt, tako i ua moru i u vazduhu. Sloboda se mora itna zajamčiti. Kopitene sc vojske moraju sniziti na uezuatnu mjeru, koju traži održauje uuutrašnjeg mira, a to se ima učiniti satno na mediunaroduoj osnovi i pod medjuuarodnom kontrolom. Kod tttanačenja mira moraju se ovi temeljiii principi pacifističkog pokreta ustanoviti. Drugi je princip sloboda mora i razoružanie na moru. Ja ovtt misao lie protežem ua morska ujesna i rado priznajem, da za ltekc morskc piitcve moraju vrijediti naročiti propisi. Kad se ustali bezbijeduost ovih dvaju prvilt momenata, otpada razlog za teritoiijalna osigurauja, a :o jc treći temcijni princip ttovog medjtmarodjtog prava u uzvišcnoj papinskoj noti. Mi ite idemo za uikakvim nasiljem i za nikakvim osvajanjima, ako naši ncpriitftciji prihvatc ovo medjunarodno razoriižauje. Pretpostavljajuei, da i neprijatelj potpuno isprazni naša vlastita područja, ne trebamo mi nikakvili teritorijalnih osiguranja. Četvrti temeljni prineip za_mirni razvitak Jcste slobodna privredna djelatnost svih zemaiia 1 bezuslovno izbjegavanje budtičcga privrednoga rata. I Njemačka ie prihvatila ideju sveopšteg razoružanja. Pitanje tfdšteta zadobija neki čudnoVali karakter, kad so po'misii na ona pustošenja, Jcoja su pocinile vojske spotazumnib si!a u Gaiiciji, Bukovini, Tirolti, na Soči, u istočnoj Prttskoj, tt turskim područjima, kao i u njemačkim kolonijama. Gotovo bih vjerovao, da sporaznmne silo zahtijevaju jeduostrami naknadu. Naši su neprijatelji već popttstili o'd svojih prvobitnih. visokih snova, jer višo no zahtijevaju unišlenje našo cgzistenđje, kao što no želc ni smefati našo pravo samoodlučivanja, nego tražo
Strana 3 , samo neko većo pogranično rektiflkacije, No »lijedićo još i daljo laze u popušfaitjtf. Mi ne tražimo našu jakost u vclikim riječittta, nti Je tražinio i nalazimo u snazi naše slavodobltne vojske. u čvrstoći našega saveza, u izdržljivosti pozadinc kao i u razboritosti naših ru-t »ih ciljeva. Nas nc možc niko pokolebati, nas ne inože niko uuištitL Mi do danas ostajemo čvrsti kod uaših ciIjeva, koje smo istakli na početku. Ako nas medjuthn naši neprijatclji primoraju, da rat nastavimo, onda ćemo bi<! primorani, da ovaj naš mirovni program podvrgnemo reviziji I s naše strane zatražimo odštetu. Ja govorim 0 sadašnjem času, jer sam uviereu. da bi se sada na rasloženoj osnovi uiogao utanačiti svjetski mir. Kod uastavka rata medjutim mi ćemo sebi zađržaG otvorene ruke. Najevršće sara uvjercn. da ćemo za jeduu godinu dana biti nesravnjivo više spremni za borbu nego li štp smo danas. Ipak i pored toga dr« žimo mi zločinom, da se ovaj rat I daIje nastavlja. Naš čas će doćl, a s njiine 1 jamstvo za slobodan, miran razvitak Austro-Ugarske. Oovor grofa C z e r n i n a printljen je sa d u g o t r a j n i m o d o b r a v alt j e m. Medjunarodna konferencija stručnih radnika u Bernu. (Naročiti brzojav JJcogndskih Novina 11 )' Bcrn, 2. oKtobra. Na mcdjimarodnoj kouferenciii stručnih radnika, o kojoj snto već jttče izvijestili, sudjelujit osim delegata Njcmačkc i Austro-Ugarske fakodjc i zastupnici Holandije, Norveške, Danskc i Švedske. Rasprave će trajati osam datta, a tiču se samo radničkih pitanja, Politika je isključena. Obustavljanje municijonih transporta za Rusiju, (Naročiti brzojav „Bcosradsidli Noviua") .Žencva, 2. oktobra. „Journal 'dc Goneve" javlja, tla, jo Francuska obustaviia jsporuku muntcije za Rusiju, pošto se materijal usli'« jcd zbrke, koja vlada u arhangelskonv pristaništu, ne rnozo .istovarlvati i otpraViti na bojište. Jsti !ist tvrdi, da od 0! milijuna ruskih vojnika, svega još sarno; jedan milijun imn .oružje. Vojničke i priVredne prilike smatraju ;sc zabrinjujućimv Novi američki ranjenici. (Naročiti brzojav „Bcogradsidh Novina'J v Žcneva, 2. oktobra. Odjelcnja američkog željezničkog ptfka, koji iza francuskoga fionta vršt : službu na strateškim prugama, napa'dnuta su od jijemačkib ictača milraljeskom vatrom; ovont su ptiiikom ranjenf prri američki vojnici od rijemačkBr lctača. Demisija švedske viade. KI). ,Slockholm, 2. oktob'ra. Ministarsfcvo jo predalo molbu zoi0 I p u s t. Kralj je zamoiio ministre, da? 1 daljo ostanu ,u službi, dok so molba' ispita.
PRIPOSLANO. C. I K. VOJNI KINEMATOGRAF: Dva predavanja kapitanlajtnanta pl. Bebbera. U četvrtak 4. oktobra: ,,U pollmornici protiv Englcskc' 4 . U petak 5. oktobra: „Pomorska bitka kod Skagerraka". — Početak n 8.30 ttveče. Prctprodaja kara'ta počevši od đanas na blagajni c. i k. vojnog kinetnatografa od 10— : '/ 2 12 prije podnc.
1. oktobra počela je nova mjesečna t četvrt-godišnja pretplata. Molimo, da sc ista za vremena obnovi, da bi sc mogao list bez ikakova prekidanja dostavljati. Kod obnove pretplate unioljavamo, da sc uzmn n obzir ove cijene: Pretplata: Za Bcograđ, za Guberniju Srbljc, za vojtie i ctapne pošte, mjcscčno 2 krutic; čctvrtgodlSnjc !(. 15. Za Beograd sa dostavoni u kuču mjesečno k. 2'50, četvrt-godišnje k. 7'50. Za Hrvatsku, Slavonljtt, Dalmnciju I Bosnu-Hcrccgovinu mjcscćno k. 2.C0, četvrt-godlšnje k. 7 80. Ža ostalc zemlje Austro-Ugarskc Monerbije mjcsećno k. 3, ectvrt-gođlšnjc k. 9. Za Inostranstvo injcscćno k. 4'50, čclvrt-godišnjc k. 13'50. Kod plaćanja se ima jasno navcsti točna adresa. Kod preselenja, osobito kod promjene bojnih pošta nužno jc, da se ositn točnc nove adrese navede i prijašnja adresa. Uprava „Beogradskih Novina* ctapns pošta Beograđ.