Beogradske novine

Izlaze:

dnevno u .

utro, ponedjeljkom

poslije podne.

Pojedini brojevi: U Btsgrađu 1 u krajaiimi i»poiJođnutln> •d c. 1 kr. Ccl> pe cijenl od. . . . S b«t«ra V HrriltkcJ-Slcvccljl, BomI - Hcrcejorkil 1 Dalmadjl po djonl oi’. , . . . .10 Helarp Irvai ovoj poBrutJi po cijenl od. . . .12 Htlara

MJeseCna pretplata : U Becgradu 1 ■ krilcvima rapes|ednutlm pp c, 1 C«. 'Mu >a oajnu 1 ctapnu poitu. . £*U Beogradu aa doslavom u kuCu .... 3 50 U Hrratskol-SlJvonlJi, Bosni - Hercajovlol 1 Oalrrscljl 9 60 Uoslallmkrajtvin'a Austro'ugarskemaosrbtjv 3U truslranstru ............ *50

===== OglasJ po cljenlku.

UrednlStvo: BEOGRAD, Vuks Karadžića ul. bro] 10. Telefon bro] 83. Uprava I prlman]o protplata TopllSin venac broj 21. Tolefon bro] 25. Prlmanje ojlasa Knsza Mlhajla uL broj 38. Telofon br. 245

Br. 281.

BEOGRAD, subota 13. oktobra

Godina III.

Ratni izvještaji.

Flandrijska bitka traje dalje. — Njemački car u Safiji.

Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 12. oktobra. Kod neznalne borhcne djclahosti položaj lrosvuda neizinijenjcn. NaČelnlk ulavnos: stožera.

Pođmornlce, smrt Enfileske! Poslije jedanaestc bitke na Soči i l'oslijo zauzeća RiRe i Jakobstadia, zavladalo jc na svim bojištima neko zatišje. Borbena djelatnost sastoji sc u 'Joiniičkim dvobojima i mjesnim prećluzećima. Jedino na flandrijskom frontu bijesni bura, jer Englezi nastavljaju svojim pokušajima, da ovdje probiju njemački froiw, a u isto vrijeme rade i podmomice središnjili vlasti, naštavJjaju svoj razarajući posao tačno i preeizno kao dobra kakova mašlna. lipravo’ plasličkom jasnoćom izbija snda uzročna veza izmcdju svili tih velikiii cngteskili uapada u Flandriji i podinormičkog rata središnjili vlusti. a cijcjli svijct pozorno prati kako će se svrširi ,o\’o tižasuo rvanjc. i Niko li državama središuiiii vlasti ue bi mogao reći, kad će se sve to svrsiti, zna se jcdino, da će se na svaiki način svršiti u korist Austro-Ugar:ske, Njemačke i njihovili savezaika. Njemački ponrorski kapetan pl. BcbIber tek je nedavno razjasuio nam u llijepim svojiin prcdavanjima, koja veilika djela izvršuju podmornicc srcjtlišnjili vlasti i označio ili kao cdlučno oružje u borbi protiv \elilce Britanije. \ ečina austrijskili naroda, a i Magjari 'žive u zemljama, koje ne graniče sa imorem, ati Austro-Ugjarska imade Jcrasan pomorski materijal iz lirvatskog primorja i Dalmacije, koji sii pobijediii kod \'isa i na taj načiu osigprali popiorsku vlast monarliije. Velika ie zaIsltiga nezaboravnog nadvojvode Frajije Ferdinanda, da je Austro-Ugarska cuipnarhija ušla i u ovaj rat sa dosta .znatnom ratnom momaricom i da je laustro-ugarska trgovačka luornariea imiiogo poveeana i proširena. Ali kraj isvega toga Austro-Ugarska nije još ipostala velika pomorska država i o;uida je pojmijivo, da narođi mouarliijc fiic pripisuju podmorničkom ratu onu 'važnost, koja nni prip&da. Zaio je pottrcbuo, da se ovim pitanjem pozabavimo malo pobliž.e. Engleska je prisiljena da in-aža ivclikc količine životnih na.iiirnica i sirovina, koje treba za svoju ishranu i Sndustrijii. U mirno doba uvažala je Cngleska iz iuosi.ranstva 20 milij’fina toua životnih namirnica, 50% svojc ipotrcbe u gvoždju, 90% svoje potrebe |ii drvu, 100/ž u petroleju i benzinu i d. Uzmimo, da je Engleska danas ■pod pritiskom podinorniekoga rata isinanjila svoje potrebe, pa da danas iiivaža samo 18 milijmia lona, prema IMi milijuna n mirno doba trebaćc joj jbez sumnje i manje brodova. U niirno ćloba trcbala je Engleska za svoj uvoz 25 milijuna bruto registrirauili tona

Lloyd George i Asquith o izjavama dra. pl. Kuhlmanna.

brodarske zapreminc, koje podatke vadinio iz poučno knjižice ,,U-Boot Engla,nds r J'od“ od l.eonliarda S'cin\viigcra, koja je izašla u Leiimnnnovoj nakladi u Miinclienu. Za današnji svoj nvoz .od 18 milijuna toua trebaće Engleska najmanje osam i'po milijima tona trgovačkih brodova, kojc je još ii početlui pooštreuog podmorm'čkog rata na 1. fehmara ove godine još imala. Medjtdim poiopile sn poclmornice srcdišnjih vlasti jjrosječno mjesečno 800.000 ncprijateljskili i u lijihovo.i službi stojeeih neiutrahiih trgovačkih brodova, a preina zvaničnom izvještaju od početka pooštrenog podmorničkog ratia, pa do kraja mjeseca avgusta više od šest milijuna registriranih bruto tona. U početku rata raspolagala jc Engleska trgovačkoin tlotoin od 20 milijuna bru o registriraniii tona. Njeziui evropski saveznici sa daljuili pet milijuna, Sjevcro-Američke Državc tri milijuna, a neutratci scdam milijiina. Od toga imah su Englczi i njihovi saveznici na raspoložcnju 30 milijuna tona, a da popune ovaj broj zaplijenili su Eiiglezi dvanaest milijuna toim. Ou ovili 30 liiilijuna tona potopljeno je u ra'.u do 31. januara 1917. godinc ravno pet milijuna tona. Ovi gubici nijcsu liiogli da btidu potpuuo izravnuni noviin gradnjama, jer sva ncutraliu i sporazumna brodogradilišta izradila su u to vrijeme oko tri milijuna tona novili brodova, od čega otpađa na Englcsku ravnih jedan i po milijini. U ovoj svojoj nevolji obraiili su se Englezi .lapanu i Americi, ali i ako je gradaja brodova u Japanu izvaiiredno porasta, vračati i ovi ijtidi nc mogu. Tako je u Japanu izgradjeno prve godinc rala 90 liiljadia, u drugoj 250 liiljada tona novih trgovačkih brodova, dok je u ovoj godini puštcno u more 350 hiljacla tona. Daleko više izgradila je Sjeverna Amcrika, ali obe ovc zemlje zajedno ne mogu izgraditi u godinu dan.-i toliko brodova koliko podmornice srcdišnjiii vlas'.i potapaju u jednom mjcsecu! Na taj način raste iz daua ,i dan nevolja Engleske i dok je godiue 1915. u cngleskc luke upjovilo trgovackiii brodova sa 50 milijuna, a isplovilo brodova sa 62 milijuna tonu. pale su ove Krojke u godini 1915. na 30 odnosno 33 milijuiia tona. Kraj togu iucjramo uzcti u obzir i padau.ia proineta za Egipat preko Sueskog kauala, š:o nas osobito zanima, jer u Srcđozemnoin morii djeluju nmogo austro-ugai ske podiuornice. Oodiiie 1913. iiplovilo jc u Egrpatske luke 3337 brodova sa 5.7 milijuna bruto tona. a 1915. godine saino još 1033 broda sa 1.5 milijuna bruto tona. Na 1. septembra 1917. godine raspolagala je Englcska samo joŠ sa 5 i milijuna bniro tona brodske zaprenilnc.

Uzminio u obzir, da Engleska gubi mjcsečno 800.n00 t- :ja hrodora. pa podje li za rukom unglesko.i da i'.iisi-. raiiim novim gracipjama ' zaplijendin austro-ugarskih i njemačkih brodova u Americi nadoirfjcsti JiijesečHo 3O0.iu.to tona i prcma tome gubi svaki mjcscc samo 500.000 tona, moženio iako sebi izračunati, kad će 'Englezi izgubiti pcsljcdnju onu svoie trgovačke flole. Izvan svake je sumnje. da ee ovo vrijeme nastupiti prije što liajbolie dokaz.uje zabrinutosv sporažtimno šlampe a nada n veliku jiomoe Amcrike prosla je varka, Kolika će biti uđ prilikc amcrička pomoć može se takndjii prrračunaii. Za prijevoz jedne jedine p.iešadijske divizije. zajodno sa potretniim, nu'nicijunim koionasia i poljskim lazaro.ima potreimo je za tako daleku vožnju najmanje 85.000 reglsti'iraniii tona i!i okruglo dvadeset do dvadesct i pct broaova srediue veličine. Može dakle svako da scbi predstavi kolika bi bila po.rebna armada za prevoz jcdnog vojnog zbora sa svim što sijeuni pripada. Amerika bt prema

s 'dovoijnom odlučnošću radi-a nu o-iva- | renjn naN'ia, koja ji' •ohjaviia rnska re- volucijnnarna ilemoki'acija, nainr' n:i miru Ik'z anftksija i oštcia i da jt* lime j i/.a/va a veliko o'diigOvJačenji'. Burnn lloscn i/javjjuji', d;i je tn d vo sin i s 1 eno idržaiije ruskc vlade nanijnlo intemsima /eniije štete, kojo ,se teško inogu popravili, jer je glas rtiske'diplomaeije svakim injeseeoni rala i Irajnim rašćenjem »lcsnrgani/.aeije poslajao sve slaJjiji. Ta dvoličnost ruske politik ■ u pi tanju niira i rala, veli Kosea. razgoli eava pfe.d svijelom rasejep naroda u dva Jogora, od kojih jedan i n a j v e ć i / u d i "za niii'oiu, dok drugi, koji se sasloji j iz rečiue od upiiva, uporno Uoće ral do krajnosti. Misifei kardiiigia Merrv del Vala. (Nnroeiti brzojav „Beogradskih Novina") Kopeuliagen, 12. oklobra. „Poliliken" javlja iz, T.ondona: Ov'djo je rasprostrta. vijesl, da je piiSpjeo ii I.ondon raniji liapin dr/avui tajnik Merri de! Val u naročitoj misiji Valikana, Ta se vijesl pobija.

tome trebala nckoliko godinn da i>reveze u Evropu. loliko vojske. kojoni j bi mogla da izvojuje za sporaziim pobjedu. Iz svega tuga slijedi, da src- j dišnje vlasti mogu sa najvećim pou- j zdiamjem čckati odlukii. koju ćc do- | nijcti podmorniee.

Za i protiv mira. Jedina snretnja miru. (Naroeiti brzojav „Beogradskih Noviiia 1 ’) Uaag. 12. okmbra. flolandska štampa nalazi. da jc govor dr. pl. Kulilmanna sa svim jasan. ,.N i e it \v e R o 11 c r. C o u r a n t“ misli. da je govor E r a u c u s T: o j n r cs j e k a o s v a k ii p li t z a p r e g o v or e. ,.M a a s b on.1 e‘J Ije mišljenja, pošto obe strahc s.tojo uu jiiepomivliiv'oiii i bezusloviuun gleđištu u elsas-kimrinškoni pitanju. da ,ic n e s t a 1 o s v a - j kog izgleda za skori mir. j ,,A 1 g c m c e ti H a n d e 1 s b 1 a d e t" veli: Pošto je Elsas-Lotaring'.ja jedina smetuja za mir i poš io se dr. pl. Kiililmaim slaže s progranHuii grofa Czcrnina, mi onda misliino, da su time poznaiti i ratni ciljevi njcmučke vlade. Dvosmisleiio držanje ruske vlade ti pitan.ni mira. (Naročiti brzojav „Beogradskih Nosina")

R'iske nade ii opšti mir. (Narcčiti brzojav „Bcosradskih Novina"; Slockbohn, 12. oklobrn. ; ,1) j c u", organ Kerjen.-ki.g. po-tan j jo oj)el (nilia riiskib nadanja u ojišti tnir. V i j o s l i o m i r u od f ž a v a j u «e u ii p r a v n i m v n s k i m k r u g o v i m a s n a j v c ć o m u ji o r n o š ć u. ]* r e g o v o r i o m i r n « i s u istina'još u š J i u zvanični položaj, ali je ipak v a n s v a k e s u ru n j e, d a j e p i I a n j c ■e m i r n <1 o š I o k o n a č n o n a. d n p vni i cd. Svi di)>’omate vele, da j c d o S a o p s i li o! o š k i t r e n u l a k r a l a. Odhtkc soci.ialistićkog kongresa u Boideauxu. (Naročiti brzojav „Beogndskili Novina") Žencva, 12. oklobra. . Još je nepoznai.a tačna sadrziua odluke sacijalističkog kongresa u HordeaiiMi, koja je priinljena sa 1552 pro \ tiv 831 gks. Ali prcma dosadatijim \ ijestima ona odgovara gledištu Conipercsa. Moreiesa i 'l’homasa, prema ko- , me j o š n i j c d o š a o t r e n u t a k, da j bi se b c z u s 1 o v n o m o g 1 o d o ć i u ; V e z u s a s o c i j a 1 d e m o lc r a t • m a 's r c d i š n j i h v 1 a s t i. Mauiiestacije za mir u Eugieskoj. (Naročiti brzojav „Bcogrjdskili Novina")

Peliogri.il, t2. uklolnn. I’elingra'dski ln'/.uj: v, i ur. d j-tv'ja: Poiilički i diplotnatski kvugovi ' izgicdti. da su neprijatno dirimli jiidnim pismom, koje jc objavio n orgauu ]>uijših ,,N o v a j a. /. i/nj‘‘ 1 >i\ si r iski pcslaaik u Tukiu i IVashim'lnmi, liaruu Rosen. Banui i’usen okii.ijujf tu.-ku (liplouiaciju, tla kođ savo/nih j-ii t nijc

Rotterdam. 12. oktobra. Rrema brzojavnhn vijc-stima listova, koji su ovamo siigli. održaui su u B i r m i n g li a m u. Ci 1 a s g o v u i driigim engieskiin gradovima novi m ilt i ii z i j) r o t i v p r o d u ž e n j a r at a. Ronijete su rezolucije sa zahticviuia, da se odmali p r 1 s 1 n i> i preg o v o r i m a z a m i r.

Englesko strahovauje od mira. Kb. Berlin, 12. oktubra. ,,L okalanzcige r“ pišc: Eugleska je vlada sad preduzela istrage o porijcklu i obimu propagande za n ir u Engleskoj. Isćraga ova vodi se proUv oniii liea, za koja je utvrdjeuo, da stoje ii odnosima sa pacifističkim agentinia u nentralnim zcmljama ili ratuiućim državaina. — Postupak je vrlo strog.

Njemački car u Sofiji. Kl>. Sofija, 12. oktobra. Otlmali poslijc potluc, silan s\ i;ot počc da se žuri niicama, koje vodc žcijezničkoj sfauici, da pozdiavi cara Witiielma, koji je Vianas dolazio u po-.j> lu imgarskom kraiju. Vojska jc napiavila. špaiir, iza kog.a sii se postavila Sko'sša miadež i mnogobrojjia publika. \a p i\>iiii žeijezuičke stanice Jiijalm na okupu člapovi diplomatskog zbora, predstavništvo sobi'iinja s po.-lanicima, generali garniz.ona, 'državni duslojanslve mi, elanovi kabineta s minislrom [>r>'d-j<- Inikoni Ra'doslavovom na čelu kao i 1 >ivSi minislri. Ivratk'o vrijeure prije prispjctka carskog voza sligao je na slanii u Kr.lj Ferdinand s p r ijf I ob) i i a si j e d n i ko ni Borisom i princcui Cirilom. U 4 sala oliznauiše tojiovi doki/ak carskog \oza. C'ar \Vi!belm je slajao na piozoru srog sUćonsk'og vagona i poztlr.ivijn.še rukoni kralja, koji je bio u uniformi pruskog maišala. Kralj po'djc na susret cam, koji je bio u pukovuiekoj uniformi 12. liugarskog pješačkog puka, čiji je on počasni viasnik. Oba su s ■ viadaocn najsrdačnijc pozdrav il t i izljubiia. Zalim se car pozdravio s piintvvuna, a oiida je pristupio ministru predsjcdniku, s kojiin jo izmijenio nekokk > rrio sr'tlačuili riječi. Poslije ovoga pivdstavljene su obostranc pratnje. Medjulim su izišii iz kola princ Augnst \Vitbelin i držuvni lajnik pl. Kuhlmann, te uzeše utljela u kouverzaciji. Car je dopustio da rnu se predstave i Livši minislri, s kojima je lakodje izmijcnio nekoiiko riječi. Car je. l>io ii najlmljem raspo oženjii, a ovo je prešlo i na oslalf juisutnc. Po preglc'du poeasiie čet ■ sjedoše oba v'adaoca u s'večana koii s ppr*. gom a ia Daiiinoul i odvezoš ' se u dvor. I ostaiiin kolima smjestiš'' se princ August Wi Itelm s prijeslolonasljediiikom i oslaiim ličnostirna. Pre'd pohjednim lukom prinio jc gra'donačeluik caru b],e:> i so i ]io/dra\io carb, rekavši. da je zaloga iualslva, koje mu olvara srca i!ugara. Car je miiostivo hliigodario. Z.:\lim su po/.dravi'i visokog gosla dobrodošlicom }>redsjeilnik njemačko kolonije i upravite ; j njemačke ško'e. Devet mladili djrvojaka predaie su caru kilo cvijeća. Zatim jo produŽcna vo/uja u tlvor uz oduševlj.-ne radosne usk’L'.e iiepiogledne mase s\ ijela, koja je biai sakiipljena 'duž cijetog puta. Na Aleksanilrovom irgu

Pod1|stak. Jvia Ivakić: Poslije deset godina. Gospodja sc Sofija Katićev.i \ ra Aila sva zbuiijena i liialo itzrajana s li«a kući. Ono inalo kojekakvih sitna4 ija, što je nakupovala na trgu, samo je anckanički bacila ua stol u knliuiji i očl»nali^ je sjcla 11 a kulunjski stolac onako »bučena. Sjcdila je tako mcliiuvši rukc >u lcrilo, a j)oglod joj se upiljio nekud u idaljiiiu. Još se nikako nije mogia ctcti onomu dojmu, što ga je na njn prpiziveo susret s njiine. * Božc, rko bi to bio mislio, da če ga goš kada vidjeti ?! * Pa gle, ipak se to dogodilo i or.a se poslije tako dugoga vremena sasta8a s lijim i razgovarala. A1 šta razgovarala?! Nije ‘o bio aiikakav razgovor. To je bilo izrečeno isaino iiekoliko letiiničnih fraza, onako, ■jkako 4o obično čine ljudd, kad se s kim fstoin upoznadu ili onako, kao što čiuikno. kad se s nekim opet sretnemo, s ikiin s4iio jedauiput ugodno sproveli vjiIjeme vozeći se u vagonu. Tako su isto i njili dvoje fazgova<rali, kad su se sreli na trgu. No na nju je i taj kraitki razgovor i ito nekoliko i suviše običnih i skoro -otrcanih fraza jako djelovalo. Njezina iie duša lepršala nad onjm negdnšnjim danima, što ih je s njime provela u pivoj tnlado^ti — onda, dok je ona bila

još djevojče, a ou gimnazijalae. I ona se prepustila valu uspomcnn, a dragc slike javljalc su se jodna za drngoni. a svc jedua milija od druge. Gospodja se Sotija čisto zanijela, da se čisto prcnula, kad su i/. sobe dolctjelc njciie dvije maie djevojćice i sjatilc se oko uje vičućl nestrpljivo: — - Mama, tnama, š:o si nam donijela s pijace? Pa kad nijesu dobile ltikakvoga odgovora, stalc su srdito pote/ati za suknju nestrpljivo je pitajuči: — Šta si nam kupila na pijaci? Gospodja je Katićka svakiput znala ma št'ogod donijeli svojoj d.leci s trga: bonbona ili lieitarsku šipku ou šećera ili što drugo. No danas je i na to zabcu-avila. — Danas mama nije imala kad kupiti. Drugiput če maina opet kupitl. — Da, nisi imala kad, — nezaJovoljno su gund'jale djevojčice. Pa kad su vidjele, da su im doista potonule ladje, otišla je svaka od njih u jedan kut kuhinje, gdjc su naslonile glavu i dcsnu ruku na zid, pa plakale srdito lupajući i tapkajući nogom po podu. No to nije dugo pcvtrajalo. Zamalo su one zaboravile na sve i S'iiale se veselo igrati. A gospodja je Sofija još uvijelt sjcdila na stolcu u kuhinji onako kao i prije metnuVši ruke u krilo: nije se otišla — kao obično — mesvući u svoje svakidašnje odijelo, što ga ima kod posla u kuhinji. Zadubila se u uspoinene davne.

davne, koje su bile duboko ukopanc u njezi.nc)j duši, kojima sc nije dugo havila i kao da jc na njih već i zaboravila. A sad su najednom uskrsnulc prcd njom svjcžc, radoSne i tako inile, kao što su hili i oni mladenački daui svjcži i jjiini radosti i miline... Eto, kao da sad glcda njega. Marijana Adaševca, kako joj so ouo pribhžio prviput, Oiikaiko se promoinčio. Bilo je to u plesnoj školi. Nckoliko su uana već išli u plesmi školu, a on s njome nijo ni riječi progovorio, aiiia ni blizu! Bože nioj, a prije stt btlt tako svcjt, tako su sc rado sastajali 1 zajcdno sc sigrali, dok su bili djcca! I njoj jc u taj čas bilo čisto krivo i upravo žao, što jc on takav, šio sc tudji od nje. Pa ipak ... Za nekoliko dana odvažio se on nekako i doŠao k njoj, da se s njome razgovara. Ah, kaiko se Sjeća svega u sitnicc! I sad kao da ga glcda onakoga. kakav je onda bio. Crnomanjast, ovisok, al vitaik, a u lieu lnmačak. Rukavi mti na kaputu ponešto okraćali, a tako i lilače, a opet to ne daje onoj njegovoj mladenačkoj pojavi nelijep i neestctičan izgled; to još povećaje onu poezij u mla>đosti, koja kao da prši s njego\ e pojave. Tako se njoj onda činilo. Pa tek kad je sav crven u lieu onako n;e|sigurno i sraancžljivo prišao k njoj i nespretiTo joj se naklonio, pa mc ziiajući, kako bi započeo razgovor, nekako promuca: — Gospojice, oprostite, što sam Ifijk sada...

No daljnje njegove rijcči ona nije čtila, jcr ili jc u svojoj smete iosti dosta tiho rek'U); a svc da ili jc i glasnije izgovovio, ne bi ili ona čuhi, : er mu nije dala izgovoriti, ncgo ;c sam i odmah priiivatila karajući ga: - - Nišra. ništa. A šta ;i meni, Marijanc, ue govoriš „ti“ ko priic? - Ali gdje bi‘ ja mogo misliti.. . - - Samo ti meni govori ,.ti*', kao što ćii i ja tcbi. 'l'ako je ona pro.rgla one niti ukočumsti, one dosadnc iirisiljeae ctikctc, po kojoj sii sc imali vladati u plesnoj školi. I najedaaiput svc je nekako vcdrije, toplijc, milije. Razgovor uckuda tcčc i žubori ko potočić i uc možc.š ga prekituiti, sve da i hoćeš. A i on Marijan —• odjodaiuput kao da je sasvim dirugi. Nestalo s njega one ncsprc.uiosti i ncsigurnosli, onc smiješnc stinHjivosti. Pa nije više ni onako sav crven u lieu, kao prije. Sad se sasvim sigurno i naprisiljcno drži, pa vcsclo pripovfjeda i čavrlja. ... Od onda su se uvijek sastajali i bili zajedno u plesnoj školi. I lijcpo su tekli dani vedri, veseli, puni zanimljivosti i raskoši. Pa i poslije, kad su zaredjale dosadne jesenske kišc. opet jc bilo svc lijelpo, sve puno čara. Ona bi sjedila kraj prozora s kakvim poslom u ruci, pa svaki čas pogledala kroz zatvorcjio olcno i ncstrpljivo isčekivala čas, kad će on proči s đrugovima iz škole. I kad bi naišao, pogledall bl se, i :o je sve!

Pa ip.ak je to za njih imaio toliko dtazesti i čara; ipak su ti dani za njili bili puni zanituljivosti. Ona bi kalkad. kad bi on naišao sam, znala otvoriti i jedno okno iia prozom, pa ga zaustavi i. 1 onda bi inalo pripovijcdali i razgovai rali se tako ma o čem. Pa kad je zaficukao zimski vjctar, j zavijao snijeg i pobijclio bla-tnu ulicu, unda im jc istom vrijcmc odmicalo, kao da Icti. Ouda su se svake ncdjclje i svakog sveca sastajali na sklizalištu. Gospodja se Sofija zaustavila mislima kod tih uspomena i činilo joj se, kao da još jednoin proživljuje onc časove. Vidjela jc u duhu sve, kako jc onda bilo Maglovit zimski dan. Po cniin dudama, što rastu kraj potoka, gdjc je sklizalište, palo inje i čini ti se, ko da su dudc u cvijetu. Sve je r.ekud —» tiho, svečano, tajanstveno. U daljini ništa ne vidiš od inagle, koja sc spustila sve do zemlje i sve obuhvatiia. Na sklizalištu sve vrvi od mladjarije. Čuje se i razgovor i smijeh, čuje se struganje sklizaljki i>o ledu, a sve je to nekud drugačijc, uije bučno, svc kao da odgovara onom tihom zimskom danu i kao da se staj)a s njime u divnu hannoniju. Njih dvoje — kao obično zajedno. Ona se skliže polagauo, a on uz nju potrkuje. Nenia on sklizaljka, nema za što kupitk 1 za čndo, nije mu zima u cuom njegovom okraćalora kaoutu. za koji se već teško može reći,