Beogradske novine

Broj 294. 7n beogradsku sirotinju. O. B&rttold H e r z 1, car. i kralj. narcdnik priložio je sirotinjskom odjeienju opštinc grada Beograda svotu ođ 20.— kruna radi sjećanja na svoga prijatelja Vojina Rajkovića, kao svoj prilog za pomaganje beogradske sirotinje. Grand-Hotei. Večeras prvi koneeral salonske kapek? Aleksandra Gunermanna. Mala nezgoda u Beogradskom ' orleumu. > Preksinoć s» u beo'aradskoni oifeumu desila mala nezgoda. Tane naime, teško 23 kilograma, ispa’jeno iz topa,'koje ima da uhvati „topovski kralj" Planet, leljelo je neSto previsoko i tako u času, kad ga je Planet htio uhvatiti, udarilo! ovoga u čeljust i izbilo mu nekoliko zuba. Ovo nije prva nesreea, koja se dogodila tom ;,kraljn“ . a pravo je čudo da ih se i više kod tako opasne procluifceije ne dogodi. Medjutiin, ,,kralj“ se topova već posvema oporavio, pa ga sva ta nezgoda nije smelala da svoju vratotomiju sinoć ponovi, a ponavljaee je sve do prvoga ovoga mjeseea, kad mora i opet kao njemaeki vojnik ua tešku svoju službu na front. Pobjeglo svinjče. Juče je iz carskog njemaekog sakupijališta za bolesnikc (Miioš Vcliki ulica broj 70) ođbjeglo jedno malo svinjčc zagasite bojc. Neka se preda spomenutom skupljalištu. Izdavanje potrošačkih listova za bvašno za mjesec novembar. Kotarevi opštine građa Beograda otpoćeći od danas 26. ovog mjeseca izdavati gradjanstvu potrošačke listo ve za brašno, so i šećer za mjesec n ovembar. Gradjanstvo iz pojediml; ulica moćLćc dobiti potrošačke listove samo jednoga dana, drugoga dana. gradjanstvo iz drugih ulica i tnko dalie. Tako: I. K o t a r: 26. o k t o b r a moćiće dobiti gradjanstvo 'saino iz ulica: Šuinadiske, Rudarske. Svetosavske, Krušedolske, Oiiriđske i Zorine; i 27 . o k t o b r a: Makenzijeve, Avalske, Braničevske, Kaitanićeve, Malajničkc, Mutapove i Sokolske. II. Kotar: 26. oktobra iz ulica: Zorine, Posianičkc, Gimnazijske i Makenzijeve; i 27. oktobra: Vrtljarske, Vodovodne, Hadži Gjerine 1 Hadži Prodanove. III. Kotar: 26. oktobra iz ulica: Smiljaničeve. Daničićeve, Zorine i Dobrinjske; i 27. o k t o b r a: Kralja Milutina, Beogradske, Protc Mateje i Devojačke. IV. K o t a r: 26. oktobra iz ulica: Taj C'dciske i Hajduk Veljkov Venac; i 27. oktobra: Miloša Velikog, Drinske i Moravske. V. K o t a r: 26. oktobra iz ulica: Balkauske, Kraljice Natalije, Pajsijeve i Bregovite; i 27. oktobra: Donje, Kraljevića Marka, Kosančića Venac, Topličin V'enac, Obiliča Venac i Tanine. Vi. Kotar: 26. oktobra iz ulica: Strahinjića Bana, Jovanove i Jevremove; i 27. oktobra: Dušanove. Pozorišne, DosHejevc i Dobračinc. VII. Kotar: 26. oktobra iz ulica: Avramove, Izrailjeve, Jovrcjske. Mojsijcve i Solunske; i 27. oktobra: Banatske, Can Uroša, Despota Oiorgja i Princa F.vgenija. VIII. Kotar: 26. oktobra iz ulica: Knez Milchne, Budiniske, Botaničke i Carigradske; i 27. oktobra: Mletačke, Vidinake. Drinčičeve i Sonjanin Ive. JX. Ko t a r: 26. cktobra iz ulica: Gorn.'j I-V.lilutske, Uske i Gjušine; i 27. o k t o b r a: Sljivarske. X. Kotar: f6. oktobra iz ulica: Bitoljskc, Bugarčićeve, Daničičcve i Gunduličeve; i • i 27. o k t o b r a: Hilendarske. JaJijićcve i Knez Miletine. » XI. K o t a r: 26. oktobra iz ulice: Kraija Aleksandra; i i 27. o k t o b r a: Takovske. XII. Kotar: 26. oktbbra iz ulica: Raiaiskc, Grobijanske i Kralja Aleksandra; i

Petak 27. oktobra: Svetog Cirila i Metodija, Slijepe i Gjurićeve. XIII. Kotar: i 1 v 26. oktobra iz ulica: Trn, Novopazarske, Mileševske, Vojvođe Dragomira, Vojvode Protiča i Žičke; i 27. oktobra: Prištinske, Vodovodnc, Požarevačke, Sredačke, Užioke, Mokroluške, Čika Pavlove i Zičke Poljane. XIV. Kotar: 26. oktobra iz ulica: Mačvanske, Graničarske i Laudanove; i 27. o k t o b r a: Dragačevshe, Dubljanske i Podgoričke. XV. Kotar: 26. oktobra iz ulica: Majdanske, Vinogradskc i Dečije; i 27. oktobra: Granioke i Brđske. Č u k a r i c a: 26. oktobra iz ulica: Čiita Ljubine i Zađrugarske; i 27. oktobra: Uskc i Sindjelićevc. Dnevna temperatura u Beogradu. 25. ojlktobra: maksimum u sjcnci I 11.0 (prema jučerašnjein 0.8', na suncu j 12.4 (—12.C). Tempcrai.nra zemljine poj vršino 10.6 (—7.2) stepena CeTsiusovib. Vrijeme na Balkaiiu. 25. okfobra u 7 sali iz jutra: Na CTOomorskoj o ba'i poslije pojedinačnib kiša noću oblačno. U južnoj Ugarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i zapadnoj Mačedoniji većinom oblačno, djelimično maglovito. Na ostajim prostorima kiša.

Narođna privreda. 0 povrtarstvu. O sjcinenu i sijauju. l’osiijc dobrog piiugotovljenja zem! l'je, najglavniji je uslov: dobro sjeme, koje se, ili knpujo oil pouzdanijih sjemenara, ili izvodi u svom povrlnjaku. Haznc i nmoge vrsfe povrćn, koje mi danas imamo, postale su mnogogo ’dišnjim sijanjem i uuinim gajenjem, od nekolicine divlje rašlećili vrsti, i on.e bi opet prešle u svoje prvobitno divlje slanje, kad im ne bi unmi baštovain u tome srnelali. U divljem stanju vrlo ili je I neznal. . broj, koji bi sc za hranu ljudsku mogao upotrijehiti; a ima rašća, koje je u đivljcm stanju otrovno, a u pi tomom je zdravo i slatko, kao n. pr. eeler, mikva itd. Sve podvrste našega povTća, koje jednoj glavnoj vrsti podpadaju, postale su mjesanjem cvcjlnoga praška, To evo ovako biva: Sjeme sc samo ouda razvije, kad onaj žuti prašak, koji se u s.vakom cvijetu na pia'nim končićima inože vidjeti, padne na nerazvijeuo sjeme. Ovo nerazvijeno sjcrnc, u vidu sitnib, bijelih zmacn, na'azi se u sredini cvijeta u jodnom zc'.cnom zavoju, i može se vidjeli, kad presj'cčemo cvijet. po sredini. Cvijeini prašak učini tek, da od onih bijelili zrnaca postaue klicavo sjcme. Dođje )i ovaj prašak vjetrom, i!i ga čovjek streso vještinOm, od jednc srodne biljke na drugu sro lnu biljku, onda so ovdje izrodi sjeme, kojo od obe biljke, od kojili je postalo, neina ovaj prašak nikakvog upliva. Mrkva i kupus, luk i pasulj, salata i cvijlekla, mogir slobodno jedno do drugog ra*ti, i nikad se neće smješati, Ali kad bi crveni, krecavi i obični zeleni i'i žuti k'd.i, koji od jedne istc rrsle proizidjoše, jedan do drugoga cvjetali, onda bi se izrodilo sjemo, kojc bi dalo neki izrod čudnovafili svojslava; jer, niti bi bio l jep crveni, ni kudravi, ni obični kelj. Ovako se može smjcšati cvjetni prnšak i u priličnoj daljini, jer ga i pčele preimšaju, slazeći s cvijota na cvijei, islo tako, kao što ga i vjetar s cvijeia na cvijet može prenijcli, i to tako biva, da je u nmogim slučajevima i nemoguće, da se slane ovoin mjcšanju na put. Povrlar mora svakako na tu i-i, da, kako novije, lako i od svojih prijedaka dobivene i upotrebljive slarije vrstc čiste održi. ri toga će on za izvod sjemena sanio najsavršeuije komadc izaiuati, koji imaju sva ona svojstva, koja puvrlar od jcduo izvjcsno vrsle baš iioće cla ima; tako n. pr. kupus sa najčvršćim gl tvicama, kelorabu sa najukusnijim kilamn, rano zelje kojo najranijc dospji va itd., i od svakog dakle najbolje. Neko, u kog je povrtnjalć malen, može lako đvoumiti: da li da izvodi sjcme ' od riše, ili samo od jeđne vrste jeduog ! roda povrća; no tome se da i j.omoći. Evo kako. Svake godinc Ireba izvodiii samo od jćdne vrste, nli toiiko, da inu bude sjcmena dosta za 3, 4 i 5 godina, t. j. dokie u izvjesnom .sljjemcnu traje klicavost. Iduće godinc dolazi ha red đruga vrsta, od koje ćemo takodjc za \ iše godina sjemena proizvesti. Na taj način možeuio na nialom prostoru izvcsli čistog sjemena od više srodA’h vrsti, samo moram'o lačno znali vrijeme: za ko)iko kojc sjeme svoju klicavosl zadržava. Ovo je vrijeine razno i opicđjeljeno mnogogodišnjom pažnjom i biljcžerijeni.

beogradske novine , A sada o sijanju. Mi sijemo ili odma na mjesto gdje će povrće ostati, iii izvodimo najprijk? rasađ, da ga docnije rasadjujemo.. Odma na mjesto sijemo ono povrće, koje nije nužno premještati, ili ono, koje ne pođnosi premještanje. Tako n. pr. peršmi, paštrnjak itd. sijemo odina na mjesto, i tu ga h»amo razređjujemo, da žile budu debije i duže, a kad bi ga rasađjivali, razgranao bi se u maie žilice i n,e bi imao ni jeduog lijepog oblog korjena, što se upravo kod peršuna, paštrnaka, mrkve itd. hoće. Mi sijemo naše razno povrće v a) na ,,sačmu“, iz ruke, b) na ,,vrste“, ili redove, c) na ,,rupice“ i d) na ,,kućice“ ili odžnke. Sijanjc na sačmu. Pošto jo leja poravnjena i zemlja. usitnjena, posije se sjeme po cijeloj leji lako, da buđe svagdje po Teji podjednako podijelj'eno, da nc bude 11 a neka mjesta sjeme nagomilano, a dmga mje sta da ostanu praznm Poslije toga izmješa se i pretrpa sje ne grabljama sa zemljoni. Ovo je dakle sjemo posijano na sačmu. Na sačmu dobro sijali, treba vještine, i za nevješloga vrio je teško, ma da ima ijtidi, koji rnisle, da jc ovaj načiu sijanja najlakši. Sijanje na sačm'u’ možo samo u dobroj zemlji od koristi iiiti, i to za ono povrće, kojo u gusto (u često) stajati može, i koje se još i za vrijeme rastenja troši, kao n. pr. peršun, mrkva, spanać itd. Za sijanjp na sačmu treba izabrati liho vrijeme l>c/. vjetra, i ne treba stojećki iz visine sijali, no čučnuti i nisko mku spustiti, da se boije vidi kuda sjcme pada. Pri sijanju na sačmu vrio sitnoga sjemena, treba sjeinc izmješati suvom sitnom zemljom, pijeskora ili pepelom, pa tako ga sijati; na taj će ga načiu i nevješt sijač I redje i jeđnačijc posijati moći. Mnogo je bolje sijanje na vrste. U izvjesnom odstojanju treba ]iOvući, u kraj zaleguutog konopa, sa jednim štapićem, brazdc, u kojc se sjemo posije i zomljom pretrpa. Bržije ide ovo pravljenje brazda sa brazdom, jer se šnjiin više brazda u jetlan mab čine. Mi možemo prije sijanja te brazdice nakvasili i pepolom posuti, da sjeme prije nikne i da se od liubica sačuva. Na ovaj načiu usijano sjeine u jednaku dubljinu đađje i manje ga sc za usijavanje potroši, a povrće se lakše plijevi i razredjuje. 1 zemlju jriožgjiio mcdju pojedinim vrstama moličicoui, ^upali i trošiti. Na ovaj načiu povrće daleko se boljo razvije, jer 'nfedju pojedinih vrsta ima dovoljno praznine. Sijanjc na vrste istina da je inalo sporijo od sijanja na sačmu, ali je ono zato mnog > korisniji'. S i j a n j e n a r u p i c e. ITotkve i rolkvicc n. pr. trebaju izvjestan prostor za svoje ra/.viće, a ninogo je bolje i ljepšc, kađ stoje u jednakom odslojiinjru S toga s>e prstom ubodu u zemlju — za. iašk^'ehdublje i rcdje, za rotkvice plićc oi 'iiohće — rupice, i u njili se po j■•ihMn.holitivo sjeme spusli i sitnom zeinijom pokrije. Prije će s g eme nići, ako se rupice najprije nakvasc, Sijanjenakućice. ,• Kad u izvjesnom odstojaJiju, rukom ili molikom zornlju poplićc odgvnemo, i J u tu dub 4—6 krupnija sjeiriena, kao n. i pr. od pasulja bacimo, to se zove: ,,sijanje na kućice“ ili ,,na odžnke“. Ovako so sije s toga, da ono povrće dobije sa svih strana dovoljno svjetlosti i promaje. Ovako se sije i ono povrće, kom je za puštarije loze i vreže svojc, voći prostor oko korjena nuždan, kao n. pr. dinje, krastavci, (ikvc itd. Šire moliko boJje su za ovaj nafiu sijanja, jer je nužno, da dno duba (rupe) ravno buđc, kako ćc svako sjenie u dotičnoj l'upi u jednakoj dubljini težati, da jednako ponikne i poraste. V ri jemo si j a n j a. Vrijemc sijanja ne može sc ovdje u opšle tačno opređijelili, jer ono zavisi oil \Tste povrća, od vrcmena kad hoćemO đa nam povrće uspije, i od svojstva sjemena. Ali pri svcmu tome troba svaki baštovan da zna: za koliko | vrcinena koje sjetne niče. Neka sc sje t meiia lhorajii odmah pošlo sazrjenu, iti bar prije zime, usijati. Neka od njib liiču za 5—14 dana, a neka leže po više nedjelja u zemlji dok niknu. Da nekol sjcrne prije nifcne, nalopi sc U mlakoj vodi da nabubri, ili baš klicu da pusti. Ovo se obično čiiri sa starijim sjemenom. — U opšte se može reći, da skorašnje, pođpuno sazrjelo sjcme, prije niče od starijeg sjcmena, pa i od ovog prijo niče ono, koje je bolje očuvano. U većoj vlazi i toploti svako sjeme prijo niče; s (oga će u klitu • — djubrenjaku — švako sjeme prije nići, no u otvorenoj, običnoi leji. Jedno isto sjeoao ne će u svakoj pnlici n jedno isto Vrijeme nići, jer jiicanje posve zavisi od svojstva zeinlje, od njenog položaja, od loplote i od vjage. U boljoj zeintji i boljem položaju, u višoj toploli i većoj vlazi, svako će sjeme prije nići.

26. oktobra 1917. ti „ . Sfrsna 3. J\

Adela Milčinović: neddlno tjubov. (Nas'avak). Ja se nisain odricaia đobroga jela u slavu Božju, kako su nain sestre pre\poručale, več iz mržnje s prarn svoga tijela, da gia ne razmaznn. Meni je bio mrzak stisak ruke ili cjelov, kod kojega bi čovjeka prostrujala toplina da, tako je velika bila moja rnržnja da sain i istu prirodu htjela sluieiti pod vlast svoje volje. Moje me drugarice nijesu voljele. Jedne me smatrale oholicom I to ih ljutiio. Druge me opet smatrale uhodom, što sestrama ddjavljuje njihovc nedopuštenc čine i razgovore. Zato se u mojoj prisutnosti vazda šaptalo, pa bi koja ta bacila čudan pogled na inene, da se uvjeri, je li prisluškujem. Ja im se nijesam smjela približiti, jer nisam imaia s njinra ništa zajedničko. Nc mogu reći, da me to sumnjičenje nde isprva boljelo. Ali brzo sam preturila i tu sitnu bol. Ja sam se uzdigla nađ nje. O, kako su bile malene, malene te dobre dušice, koje su se do suza radovale novoj haijini, kojc su daniei i dane znale uzdjsati za novim šeširom ili kakvom vrpcom; koje su u pokladno doba diršćućim srccm očekivale subotu, kad čei smjetj obnći krabuijuo odijelo pa letiti u naručju svoga ,,cartla“ dugom dvoranom, gdjc su uza zid posjedale 6«stre u crnim lialjama i brjelim pećama, da i onc užiju dijelak radosti objesne miađeži. G, kako su bile niske i malene! Kako je malo bilo potrebno, da usreči njiiiovo srce...! A ja, koja sam umjela na sve to glodati s prezirom, ja, čija jc duša bHa tako puna goreine, da se ništa nije moglo naći, što bi ju razvesel!io, čije je srce bilo tako prcpunjeno mržnjom, da ništa nije moglo bili tako silno, da ga ublaži — ja sam biia silna, velika. Stajala sam na prijestolju, lcao ponosua, mrka kraljica, što ništa ne donosi, d'o li studen, led i smrt. A da sam se mogla razđvojiti, ja bih bila kleknula pređ sebc i poklonila se svojoj „veličini". III* Mjesto u kcjein me namjcstiše tiio je malo u tiašein Zagor.iu. Dosta udaljeno od grada i žetjezničke postaje, ali inače u lijepom, i sretne bi dušc rekle, romantičnom kraju. Mene nije ro-mantika totiko zanašala, jer sain i to držala nekim maženjem tijela — li.iepo i ugodno djeluje na ćutila, dakle na tijelo. Ja sam bila zadovoljna, što nisam osjcćala nad sobom nikakova gospodara, što sam mogla živjeti onako, kako sam htjela. Stanovala sam kod župnika, dobroćudnog starijeg čovjeka, s ktojini bi sc vidjevala samo kod objeda i večere. Drugo sam vrijeinc boravila tt svojoj sobi čitajući knjige, kojc mi je donosio nećak župnikov, koji bijaše liječnikom u susjednom selu. B’d on čoviek u tredesetim godinaina, ali izgledaše mnogo starijim, jcr mu se nad uliom već javljale sjedine. Više je godina probavio u Beču na studijama, a kad sc prije dvije godine vratio, i dobio župnikovom pomočii mjesto tiječnika u ovoj općiui, po'svema se smirio i ipočeo provoditi život trijezan i tih, sasvirti oprečan dojakošnjemu. Ja nisam s njime mnogo govorila. Jedno stoga, što sam u opće šutljive naravi, a drugo, što sam pred muškarcima osjećala nekakav neobjašnjiv strah, kao da je svako općenie s muškim nešto griješna, zabraujena — što li ja znam. Bit će, da je to biia posijcdica onih čestih opomena: ,,treba se muškarca čuvati, kao vatre“ „Zehn Schritt weiter“ — govorila je vazda sestra Hildegarda. A nešto je bilo već i ono, što su mi još kao djevojčici zabranili družiti sc s dječacima. Aii malo pomaio taj se strah gubio. Ja nisam imala nikoga. Ni prijateljiee, ni družice. Nisam poznavala nikakovih radosti i počela sam se sve češće i više osjećati ncsretnom. U isto se vrijeme stale u meni javljati sumnje i pitanja, na koja ja nisam znala odgovora. Tako mi se nametnulo pitanje, tko ima pravo: ja, koja prezirem sve i tako si sama kratim svaku radost — il.i oni lcoji sve uzimlju na laku ruku i tiživaju život'2 A onda sc dalje nastavljalo: koja je svrha mome životu? Zašto u opće jesam?... Toliko sam puta čitala, da je svrha žene brinuti se za podmladak biti niajkom. Ja u sebi nisam osječala ni tninka materinskoga poziva — šta više, ta me misao p4ašila? Dijete, lcojemu bi ja podala život, bilo bi dijclak mene, dakle bilo bi takovo, kakova sam ja. A ja niti sam sretna, uiti zadovoljna. Ja sam ko neki kamen, koji je tudjom voljoin bačen u svijet, pa sad živi samo za to, jer mora da živi, jer ne može drugo, pošto je več

ovdje. A da i ja isto takav kamen, kojl če živjeti radi tudje — moje — vOli© bacim u svijet... Ne, to ne bih mogla^ Da li koristim čovječanstvu? Meni se činilo, da je to, što ovil djecu učim čitati i pisati više na štetu, nego li u korist njima samima. Dok' se je seljak držao jedino svoga phtga^ bio je sretniji. Znao je da mora obdjelavati svoju zemlju, pa će mu do-< nijcti ploda. Znao je, da mora imati ženu i čijecu, znao, da je Bog pravedan, te će svakome po zasluzi suditi, za to je polazio nedjeljoin u crkvu, da mu se moli i da mu zahvali. Sad više nije tako. On vidi, da nijc primoran ostati kod svoga pluga, jer su se mnogi seljački sinovi vfeok« popeli. On se ne ograničuje na jedmi ženu, jer vidi, da i gospoda tako ne čine. Gn se više ne pouzdaje slijepo u pravcdnost božju, jer vidi, ako mu je brat uzeo komadić zemlje, da će onaj, pa bio i u nepravu, dobiti pravo, kojč je prefriganiji, dosjetljiviji. Seljak se' maknuo iz onoga, u čem je prije bio, a druge visiiie nije još inogao dostićii i sad koleba —; nit je ovo, nit je onoA to sve otada, otkako je „kultura* dospjela u najzabitniju kolibicu, 1 još sc koji taj upitnik javljao, a najčešći moj odgovor, što sam ga sania scbi dala, bijaše: ja ne znam. U Pavla (to je bilo ime liječnika) bio jc tako mio način općenja, da se moja plahost sve više gubila i neopazicc razvilo se medju nama ono nježno đrugovanje, što postoji medju braćom, koja rano ostadoše bez roditeljaTako se često dešavalo, da bl poslijc ručka, umjesto, da ostane kod stola sa župnikom, dok ovaj ne bi zaspao, došao k ineni u sjenicu, gdje sam ja sađa u ljetno doba čitala. On bi tada uzeo knjigu, pročitao koje poglavljc na glas i nadovczao na to svoje misli. A on je sve to znao tako lijepb složiti. Ono, što je čitao, s oniin što jc inislio i gledao oko sebe. Sve ie to kod njega bilo jedna cjeiina; nešto što se dizalo do zamjerne visine, i n isto vrijeme sve obuhvaćalo. Ako hi doletio kakav kukčič i spustio se preJ nas, on je i o njemu znao nešto kazati, tako te jc taj neznatni, sićušni kukčić, kojcga pri.ic nisam ni zamjećivala, dobic za mene vrijednost. Uvidila sam, đu i on imade neku svrhu', za Icoju je opređijeljen, da iinade nekti zadaću, koju i ovako malen potpimo isptmja. Ako smo prolazili kraj kakova cvijeta ili travčice, on bi se ustavio, giedao ju i opet bi onda o toni govorio, te je taj cvijet, travčica i za> meiie postala zanimiva. Ili se iz šumi javila ptica, ili bi zakuckao djetlić iii proletil-a zrakom grlica — sve je ( on zamjctio, sve je volio. A nij-e ta njegova ijabav i spram najneznatnijeg atoma prirode proizlaziia iz kakovogO ishitrenoga pjesničkoga zanosa, nego iz temeljitoga poznavanja svega, iz poznavanja prave biti, ishoda i svrhc svega živućeg i neživućeg u prirodiT Koliko su mi ovakovi časovi uz njega bili dragi! Ati poslije bi me vazda ulivatiia čama ... Sve imade neku svrliu, sve znade put svoj i ođredjenje, samo ja zar, da nemam i ne znam ničesa.-..? (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. Austrijski večernji izvještaj. Kb. Beč, 25. oktobra. Javlja sc iz stana ratne štampc:«Na gornjoi Soči uspješno uaprediiju savezničke čefe. Broj zarobljenika I plijen raste. Načelnik gla' iiog stože'a. Velika uzrujanost u Italiji. Kb. Lugano, 25. oktobra. Jučerašnja rimska večernja i današnja milanska štampa je v r I o u zr u j a n a zbog opetovano najavljene po generalu Cadorni austro-njemačke ofenzive. Jasno se vidi nastojanje, da se ne pokaže slabost.

Iviinltne objooe. OBJAVA. Zbog pouovnog posknpljivauja iz:ade žigLa povišava sc cijena oVili xa potrošače na 9 (devet) lielera po kuliji. Cijena za maloprodavcc utvrdjuje sd prema tomc sa 8.5 (osam i po) helcra. Ova povišena cijena stupa u Boogradit i U okrugu beogradskom odmah u život. 1 Svaki maloprodavac fea ođ do ičnog dana da istaknc novu cijenu na vidnoin mjestu u svojoj prodavnici. C. i k. otcrnžiio zaporjednišh o crtida Beograda.