Beogradske novine

Strana 2.

Cetvrtak

BEOGRADSKE NOVINE

15. novembra 1917.

Broj 314.

saopštenja: Boljševlkl imaju sa sobom 50.000 vojnilca i mornara, no potonji su po lzjavi zastupnika odbora za javno dobro, nesložni. Pod Kornjiiovom stoje znatna konjička odjelenja, naročito Kazaci, koji su prodrli u grad poslije krvavih bojeva; sama gradska posada — izuzevši matrozc — predala se Komjilovu. Boljševiki su pomoću mornara posjeli radničku četvrt. Zastupnici sporazuma u y_ezi su sa Kornjilovim, čiji se glavni sfcan nalazi u Carskom Selu. Držanje Kazaka. Kb. Kopenliagen, 14. novetnbra. Dopisnik ,,B e r I i n g s k e T i'dende" javlja iz Haparande: Kaledjin je izjavio, da će Kazaci potpomagati vladu, i da vlast privremene vlade ima dar imde uspostavljena. Dotle ce Kazaci preuzeti upravnu vlast u granicama svoje oblasti. Jedan maniiest, sa potpisom Kerjenskog, Kaledjina i Kornjilova, izjavljuje, đa Ce buduća politička središta države biti Moskva i Lora Čerkas, potonje mjcsto kao sjedište Kazaka. Pronosi s© glas, da su Kazaci zauzeli Kijev.

Ishraua ruske vojske. (Naročitl brzojav „BeogradskJh Novina") Kopenhagen, 14. novenihra. Posljednji ruski listovi, koji bu stigli n Haparandu javljaju, da je savjet za ishranu morao obustaviti svoj rad. On jo izjavio olvoreno, da nije u stanju da za ishranu vojske i stanovništva tlobavi potrebne količine životnih naniirnica. Englezl posjeli Arhangelsk. (Naročiti brzojav „Beogradsklh Novina“) Kopenhagen, 14. novembra. Prema petrogradskoj vijesti ,,N ationaltidend e“, jedno odjelenje engleske flote ukotvilo se u pristaništu Ariiangelska. Zapovjednik fliote, jedan admiral, naredio je, da se grad p os j e d n e. Kuban — nezavisna repubiiba. (NaroČiti brzojav „Beogradskih Novina") Berlin, 14. novembra. ,,A c h t n h r b 1 a 11“ javlja s rusko granice: Kubanski Kazaci su proglasili Kuban za nezavisnu republiku i za pređsjeđnika su izabrali kazačkog pukovnika F i 1 i m e n o v a.

Za i protiv „boljševika". Kb. Stockholm, 14. novembra. Petrogradska ,,N o v a j a Ž i z n j“ javlja: Kerjenskij je imao 5000 liudi konjice, aii malo pješadije. Za boljševike su došla velika pojačanja Iz RevaIa i sa sjevernog fronta. ,,V o I j a N arodnaja" javlja: Vojni zapovjednik Moskve, pukovnik R j o p s o v odrskao je poslušnost boljševikima. Dio garnizona, što je bio naklonjen bo!jševikima, ušančio se u Kremlju i pucao na vladine čete. Ltst objavljuje ovaj progias: Boljševiki su gurnuli Rusiju u propast. Sugrađjanl, u boj protiv njih! Skupite se oko odbora za javno dobro! tivjela narodna konstituanta! Kako je u Petrogradu? Kb. Kopenhagen, 14. novembra. U jednom stockholmskom brzojavu od 12. o. mj. na rusko poslanstvo stoji ov r o: Saveznici izvjesfcavaju, da po petrogradskim ulicama vlada mtr. Radnje. koje s<u prekjuče bite zatvorcne, danas su opel otvorene. Upravnik grada organizovao je stražarsku službu za strana poslanstva i strane podianrke i pazi da se mir održi. Nijednom strancu nije učinjena šfceta. U Finskoj nije bilo nikakvih naročitih dogadjaja. Korniilovlieve namiere. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Budimpešta, 14. noveanbra. ,,A z E s t“ javdja iz Stockholma od 13. o. nij.: Do sinoć 7 sati nije prispjela iz Petrograda nikakva neposredna vijest. Iz dojakošnjih izvještaja vidi se, da za sad ni Lenjin ni Kerjem skij nije pobjedilac. Jedan putnik lz Petrograda veli, da u petrogradskim krugovima vlada mišljenje, da će Kornjilov, ako pobijedi, najprije Kerj e n s k o g o b j e s i t i. * * * OSTALE VIJESTI IZ RUSIJE. Rusko poslanstvo u Londonu ne prlznaje nove ruske vlade. Kb. London, 14. novembra. Ruski poslanik u Londonu izjavljuje, da rusko poslaničko osoblje i ruski činovnici u Londonu ne mogu da priznadu „izdajničku banđu“, koja od vremena na vrijeme u Petrogradu pobjedjuje. plom raspoloženju dana, Kad ga Iroji pufc ne bi bilo, smjesta .bi ona to primijeiila i poiražila bi ga^vojim oćima. Kad ga ne no bi našla, pomutilo bi se njezino vegeije, koje je svake nedjeije ulazilo u njenu dušu. To je bilo jedino njegovo znamcnovanje za njczin život. No on se nije zadovoljavao s tlme, da samo prolazi kraj te ruinene, pune i zdrave maline, kako je u sebi zvao njene usne, mimo jedre jabuke, kako je u snatrenju nazivao njene grudi, niimo tih bijelih Ijiljana, njenih nožica. On nijc želio da ih gleda, litio je ljubav, da je osvoji za scbe. A ona za to nije ni znala. Stadoše je obilaziti neke slutnje, kao da će se nešto zbiti, što ona očekuje, nešto iijepo, veliko, što bi >e očaralo. Stala je dozivati sebi u pamet one priče, što ih je tako lijepo umjela pričati njena ujna svalku večer, dok je još blla djevojčicom. Upustila se ti snatrenje o svojoj budućnosti, o drugom svijetu, o bogatstvu i ljepoti kuća i dvorova, — o svemu tome u neklm nejasnlnt 1 maglovitlm konturama i bcjama. Dok je jedne večeri stajala jiaslonjena uz svoje zvono i zanijela se u snatrenja, odjeđnom se sjeti onoga mladića. Živo je sebi predočila njegove oči. Kako li su Hjepe njegove oči! Zašto lh nije prije opazila? No što on hoće medju njezinim mislima? Kako je nenadano provalio u tajnoviti njezin ivijet? To je uznemiri i otrese jse tlh misll... Ali tada uistinu, nevjerojatno za prvi pogled i pomisao. on grunu pred nju. Stvorio se pred njoin kao strljela, a očl mu zakrljosi&e kao idvtje krijesnice. Ona protrne, otrgne •e od zvoua, zakorači unatrag 1 zaarJkne. A on je bez rlječi bacl na tle.

Njemački car na taiijanskom boiištu. Kb. Trst, 14. riovembra. Njegovo Veličanstvo dar i kralj Karlo julios je otišao u tujeslo staua cara Wilhelma da ga prati na njegovu pufcu u Gorictii / Aijuileju. Oba vladaoca su se vozila u jednom automobilu. U drugim kolima str bili nadvojvoda Maksimilijan, princ Feliksod Parme, načelnik glavnog stožera barun Arz, njemački vojui punomoćnik pii glavnom zapovjedništvu kr. prus. generai-major pl. Cramon i ostaia pratnja oba monarha. Put je vodio kroz slavna mjesla naše odbrane na Soči. Kjemački car se jako intcresovao za ovo jc-đinstveno bojište. Naročito prostor oko Vilja i grati Gorica, jos su i sad pružali sliku besprimjemo ogorčenih borbi. Oba monarha su otišla na goričkt zamak, odakie je vanređan prijeglcd zemljišta, na kome su se vodilo očajne borbe. Braniiac Go.icc, podmaršal Zeidler i major Vobriba. objašnjavaii su 12. borbu na Soči. Njemački car je s velikom pratujom slušao objašnjenja i zalitijevao je da mu se pokažu sve važriije tačkc borbe na tom zenv ljištu. Posiijo bavljenja od jednog sala oba monarha su se pdvezla kroz razorenu Gradišku i preko Romansa u Aquileu. Ijjemački car je ovđje velikom pažnjom razglodao crkvj( i ukusni položaj groblja. Naš je vladalac obraćao pažnju svome prijatelju i savezniku na divne mozaike i pojedinosti arhitekture. Caru Wilhelmu se neobično dopala i Campanila. U Aquileji su se oba rnonarha rastala. Car Wilhelm se vratio u mjesto svoga staua a ca,f i kralj Karlo je o!i6ao u Grado, a odallo na toiqiednjači u Trst, odalđe je olišaoumjesto svog stami. U veče je kod ,cara Wilhelma bio ručak, kome su prisustvovali car i kralj Karlo, nadvojvotla Maksimilijan i uža pralnja. ► Iz francuske komore. Povjerenje vladl sa maiom većinom glasova. Kb. Paris, 14. novetnhra. Havas javlja: Poslije rasprave 0 interpelacijama zbog diplomatskog 1 vojnog položaja primila je komora sa 250 protiv 192 glasa dnevni red, po kome se vladi izjavljuje povjerenje. Po zaključku sjednice ijiiflistarstvo se povuklo.

posegne za njenim nogama, obujmi ih i obaspe strastvenim cjelovima. Srcc joj zakuca, a oči joj se zamute i sva uzdršće. Neko joj preslatko čuvstvo zalije srce i smuti mozak. No to je potrajalo samo časak. Brzo se sabere, gurne ga i pobježe niz stepenice. Od te večeri prošlo dugo vremena što se ne vidješe. Zapravo ona nije njega vidjela, a on ju je zasjedimice čekao i proždirao ju svojim očima. Želja za njom rasla je tt njegovom srcu i nije izgubio nadc, da će ona jeđnom biti njegova. Oua nije o tonne nikako pisnula ni riječi, no izgubljen je bio tnir njezine duše, iako je, kao još nikada dosele, dozivala svoga oca. VII I doista se otac vratio zdrav. Noć je biia tarnna, kakove još nljc pamlila, burna, kiša je pijuskala i bura urlala. Nije mogla da usne. Bojala se groma, da nc udari u zvonik. Sto će biti od zvona, lniijenlka njezina? Napokon je usnuia na kratćik čas. Probudio ju jc župnik govoreči joj prestrašeno: — Usta], ustaj! Podji! Udara] u zyono, na vatru. Grom Je udario u neku kuću. Selo gori. Prestravljena skoćl 1 naglo se odjene. Da izadje ispod sigurnogia krova i da izidje u oluju? Pa na' zvonik, aa tamo ostane i da zvoni, dok gromovi udaraju oko nje? Ali treba poći. 1 pohrli iz kuće. Tek što je Izišla, zahvati je razbiješnjeli vjetar 1 kiša. Trči uz brijeg, usplnje se iz sve snage. Pročelje crkve sjajno je rasvijetIjeno odsjevom požara, kojl liže kući-

Pooštreni podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 14 . novemhra:. Wolffov ured javlia: Novi podfnorski uspjesi u zatvorenom podničju oko Engleske: 17.000 bruto rogistrovanih tona. MeJju potop'jeniin brodovima nalazio se jedan veliki engleski pami brod tipst ,,Saxonia“, sa 14.207 tona. Pomorska bitka u kanalu. Kb. Berlin, ,14. novembrft. Zvanično: 12. novembra pr j.> p dno je došlo pred flandrijskOm obaJorn do kratke fcopničke borbe, izmedjn naših torpećLnjača i engleskih predstražnili boračkih snaga. U borbi je pogođjen jedan neprijateljski razorač. Naši su se brodovi vralili neoštećeni nazad. Načelnilc admiralskog stožera mornarice.

Bcrbe na zapadu. Nesrećna proročanstva. Kb. Beriin, 14. novembra. 5. septembra obećale su ,,T i m e s“. da ćc pad Rige biti za kratko vrijemc izravnat na zapađu. Ovaj Iist je već često imao nesreće sa svojim proročanstvima, pa i sad je utjeran u laž. Poslije Rige došlo je na red osvojenje Oesela i susjeđnih ostrva, poslije baltičke akcije upad u Veneciju I uništenje talijanske vojske. Treba li to sve da bude jednako sa gubitkom nekoliko stotina metara močvarnog zemljišta? Glasine o tobožnjoj njemačoj ponudl za mir Francuskoj. Kb, Amsterdam, 14. novembra. j,Nieuwe Courant" javlja iz LonSona 12. o. mj.: U donjoj kmći odgovorlo jo Bonar La\v na pitanje Travellianovo, da mu nije poznato, da je njemačka vlađa učinila francuskoj mirovnn ponudu. Sfco se tiče pitanja o tobožnjim njemačkim koraćima neiedomim puleni prema. fiancuskim državnicima, kr ji nijesu članovi vlade, — takve će sldčajeve Francuska sama riješavati. Strah cd objavljivanja tajnih ugovora. (Naročitl brzojav „Beogradstlh Novlna'*) Žcneva, 14. novembra. Po svomc povratku iz Italije raspitao se Painleve ked-parliamentaraca i novinara, da li je za vrijeme njegovog odsustva nastala kakva promjena uraspoloženju francuskog stanovništva. Pri tom je Painlevć polagao najveću vrijednost na obesnaženje zlobnih glasova, kao da je on prije primanja ministarstva znao za diplo'matska akta, koja je pokrao neki potčlnjfcni zvaničnik francuskog ministarstva spoljnih poslova. U francuskoj vladinoj štampl vlada zabriuutost zh©g publikacije tajnih u go vo r^au\0d strane petrogradskog dopisnog ureda, koje je Kerjenskij zapečatio i koja su sada nadjena. Trajanje ponovnog zatvaranja francuske granice zavisi od dogadjaja na frontu. Lord Freuch plašl se od Invazije. (Naročltl brzojav „Beograđsldh Novltia") Bern, 14. noveinbra. Lord Fr e n c h rekao je na jedr nom skupu d-obrovoljnih automobilista: Ne možemo znati, da li naše najbliže iznenadjenje neće biti i n v a z ija u Engleskoj. Svaki vojnik uči, i ako svaki ne prima k srcu, da se u

cama i štagijima; piamen, Štq proždlre pokučstvo, drva i sijeno, odrazuje se na samotnoj crkvi. Munja presijeca bez prekida nebo i obasjava crkvicu okruženu straga raljama tmhie. Oči su joj zaslijepljene, ne može da razabere, koje su kuće pale žrtvom požarti, ali ide naprijed i pomalja se pred crkvom. Na bijelom se zidu rišu obrlsi njezina tijela, kako se uspinje, obrisi glave, ruku i trupa. Njena je sjena izmainila iz skrovišta, ispod crkvene strehe, onoga miadića, i on sav ogrezao u vodi stade isprcd njc, uplašena, i prozbori mirno i razgovijetno: — Ne boj se! Podji kući. Ja ću zvoniti mjesto tebe. 1 ne čekajuči njezina odgovora nl privole, istrgne joj iz ruke crkveni ključ, pobrza do crkvenih vrata i naglo se izgubi u mračuoj crkvi. Umali zatim začu se glas zvona. Umiješao se u oluju. Ali ovaj je puf nekako slab. Proždine ga šiun i urlik oluje. vjetar se titra i igra s njime 1 razbija ga. Ipak se glas neprekidno lznova javlja, nametnuo se buki, nadmeće se svim silama, da na čas samo pobijedi, da prodre kroz valovlje oluJine i da zagospoduje krajem. Tone 1 tone u bezmjcrnom moru, pa opet Izroni nad površinu i bori se. A ona stoji na crkvenoin pragu, dršće nad tim, što se zbiva, dršće od zime, jer je do kože prokisla. Ne zna, što bl. Plaši se poći na zvonik, ustručava se da ode kući. Osjećaj, koji ju sada Ispunjava, bijaše joj đosete posve nepoznat. CKsjeća se tako slaba. Primljeti, da je sama, osamljena 1 od svih napuštena. Kao osamljena travka na pustoj pješčari. Nikada još nije oćut-

ratu dogadjaju neočekivane stvarL Ako niko drugi, a ono rat daje čovjeku tu pouku. Rat od avgusta 1914. god. pa sve do prije dva dana bio je dugl niz iznemadjenja za prijatelja i neprljatelja. Svi smo mi doživili velika Iznenadjenja. Poznato nam je posljednje, možda najveće od sviju, naime, šta se sad zbiva u sjevernoj Italiji. All je sasvim moguće, da doživimo i dalja iznenadjenja, naime invaziju. Želio bih da razumijemo, đa to sasvim leži u carstvu mogućnosti, iz čega izlazi, da moramo na sve biti spremni.

Amerika u ratu. Laiising opominie protiv iluzija. (Naročiti brzojav „Beogradskib Novina") -Haag, 14. novembra. Iz Parisa javljaju: Kako izvještavaju listovi iz N e w-Y o r k a, primio je Lansing zastupnike francuskih novina, da im saopšti miŠIjenje o vojnim dogadjajima u Italijl i o prevratu u Rusiji. Lansing je izjavio medju ostalim i to, da će Sjeđinjene Države sad kao i prije potpomagatl saveznike, ali se ne treba odavati nikakvim odveć velikim iluz i j a m at, pošto su i poinoćna sredstva Amerike ograničena.

Najnovije brzojavne vijesti. Povratak L!oyd Georgea u London. Kb. London, 14. novembra. Lloyd George vratio se ovamo đanas poslije podne u pratnji Veniz e 1 o s a.

Zenska gimnazija u Beogradu. Zadovoljavanje jedne velike potrebe. Svi mladi i zdravi narodi poltazuju kao značajnu odiiku neutoljivu žedj za naukom, zia sve novim i novim znanjem. A šta se naposeb ženskoga svijeta tiče to je slabo gdje medju djevojkama bila toliko živa težnfa za višim obrazovanjem nego u Srbiji. Beogradski univerzitet imao je više žemskih slušalaca od nekih starodrevnih univerziteta srednje i zapadne Evrope, koji se mogu pohvaliti sjajnim tradicijama, starim nekoliko stoljeća. Stoga je baš srpska ženska omladina bolnije no iko osjetila posljcdice ovoga veiikoga rata, koji joj je bio oduzeo mogućnost daljeg obrazovanja i koji ju je relativno, uporedjeno sa vršnjakinjama bacio godinama u natrag. Besposlica ubija vremenom i najsjajniji prirodni dar, najljepši talenti postepeno isčezavaju, kada duže vremena nemaju prilike da se praktično primjene i time obdjelavaju i dalje razvijaju. „Besposlica korjen svakom zlu“ veli neka stara poslovica, koje su se često sjećali mnogi roditelji, kada su pnni briga gledali, kako im se ženska djeca silom okolnosti zbog ncpohadjanja škole umno napuštaju i tlme izlažu svakojakim opasnostima moralne prirode. Ova bojazan pobudila je tri gospodje iz beogradskog društva, gdju Nataliju D. M. Smiljanića, gdju Maru V. Ć o 1 a k-A n t i ć a i gdju Hristinu Z a r i ć k u da prije izvjesnog vremena podnesu gospodinu c. i k. vojnom glavnom guvemeru molbu, u kojoj mole za odobrenje, da se u Beogradu otvori osmorazredna prtvatna ženska realna gimnazija. Cijeneći gore navedene razloge, koji su moliteljkc pobudile na ovaj korak, gospođin gu-

jela tako jasno, da ona nema nikoga na svijetu, kome bi ona bila brlga, kome bi njezin udes bio biizak i drag. Taj je čas izgubila pouzdanje u sebe f u svoj život, izgubila je povjerenje u Ijude i u svijet, izgubila nadu i vjeru u budućnost i sreču. Osjeti, kao da bi sada trebalo da nekuda pobjegne, da se sakrije i da je nestane, da je više ne bude. Oborila ju tuga. Očaj ju je nadvladao. I proplače misleči na smrt. Vatra prska, plamen liže put nebesa, lomi se i pada, a diin se zgusnuo u oblake, koje raznosi vjctar. Ljudi pocrnjelih lica i ruku ulažu sve sile, da obrane svoju imovinu. Kako je sav kraj pokrit zagasitini niračnim crvenilom, a plamen nema gdje da se zanstavl, Čini se, da je vatra zahvatila čitavo selo, sav kraj, doklc seže oko. A zvono zvoni i zvoni. A nije II to i neki čovječiji glas, koji se provukao kroz taj urlik? Ne čuje ga svatko, ne razbira ga lako, pa ipak: ne zove li to nctko? Ne zove li nju, po imenu? Glas se priUližava, dopire iz župnoga dvora. Je Ii to župnik? Ne, to nije njegov glas. Ah, Čiji je? Ciji Je to topli i meki glas, koji oria posve dobro čuje eto već sasvhn bllzu? Tko izgovara njczino ime s tolikom ljubavl 1 čeznučem? Je II to otac? Povratio se? Qn? Jedan bješe tren, kako se pojavio 1 ona se našla u njegovoin zagrljaju. U jedan čas ga je prihvatila za ruku 1 pohrlila u zvonik, do zvona. I zvoni ona, zvoni snažno I neumorno. Zvono ječl glasno i zagospodovalo je nad cijelim krajem. Bura se slegla, vatra je jenjala. Otac se povratio. Život- se njezin obogatlo sjajem, mirom I Ijepotom.

verner usvojio je ovu molbu i utvrdio je n tome za novu prosvjetnu ustanovti ove pojedinosti: Nova ženska realna gimnazija ofvara se u zgradi privatne gimnazija g. Vladimfra Z d e 1 a r a. Kao upravnik u nastavnom pogledu fungiraće gosp. Dknitrije Trlčković, koga je rat zatekao kao direktora druge beogradske gimnazije (više ženske škole). Administrativna i finansijska uprava zavoda povjerena je odboru, u koji ulaze gg. Vasilije D i m i ć, Vladimir Z d e 1 a r i Milivoje S i m i ć kao i pomenutc tri gospodje, pokretačice ove Ideje. Ženska realna gitnnazija stojii pod neposreduim nadzorom nastavnogi i prosvjetnog odjelenja vojne gjavne gubernije, koja će ovaj nadzor obavIjati preko naročitog delegata. Za ovoga delegata odredjen je rezervni natporučnik gosp. Franjo U s e 11 y, it gradjanstvu kralj. ug. gimnazijski profesor u Budimpešti. Delegat ima pravo. da u svakom poglcdu vrši nadzor nad nastavnim i administrativno-finansijskim upravljanjem zavoda. Njegove su naredbe u svakom pogleđu obavezne. Delegat ima pravo, da prisustvujei svakoj sjednici kako pomenutog škoiskog odbora, tako i profesorskog savjeta. Što se tiče nastavne osnovel privatne ženske realne gimnazije, to će se on poklapati sa nastavnim planom c. i k. realne gimnazije, koja veđ godinu i po dana postoji u Beogradu, pa će se na novoj ghnnaziji upotrebljavati isti udžbenici kao na c. i k. realnoj gimnaziji i po njima predavatii S obzirom na to što se pri osnivanjtii zavoda već u veliko zašlo u školsku godinu, to će školska 1917.—18. godina trajati do 1. avgusta 1918. god, Gimnazija će imati školskoga Ijdkara, kome će biti dužnost, da se bar jedan put mjeseono uvjeri o zdravstvenom stanju učenica. Što se ličnosti školskoga ljekara tiče to će ovoga Izabrati školski odbor i podnijeti ovaj izbor guberniji na potvrdu. Što se izdržavanja zavođa tiče, to će se on sam izđržavati iz svojih prihoda. No, cjeneći veliki značaj ove ustanove odredjene su joj godišnje subvencije, i to od c. i k. vojne glavne gubernije 10.000 K a od beograđske opštinc 5.000 kruna godišnje. Pozdravljajući ovu novu ustancfvu, kojom se zadovoljava jedna velik« potreba, mi sa svoje strane žeiimo novom prosvjetnom zavodu najljepši uspjeh u svakom pogleđu. n-fivrn. giTTi.n , ♦ Grad i okoiica. Dnevni kalendar. D a n a s je čelvrtak 13. novembra, po s(3 rom 2. novembra. — Rimokatolici: Leopolo br.; pravoslavni: Akindin 1 dr. Casnička i činovnička kasina otvw rena je do 12 sati u noći. C. i k. vojnički dom: Cilaonica; soba za pisanje i igranje, kanfina. Otvorend od 7 ssti izjutra do 9 sati uveče. Siobodatr pristupsvakome vojniku. Beogradski orfcum (u zimskon* pozorištu, prije Boulcvard): Početak predstave u 8'30 uveče. Kinematografi: Vojni kino u Kralja Milana ulicl 56 (Koloscum): U 6 sati uveče predstava za vojnike, — C. 1 kr. gradjanskl kino na Terazijama br. 27 (Paris): U 6 sati uveče predstava za gradjanstvo. Posljednji električni voz za Topčider kreće od spomenika u 7'30 uveče, a iz Topčidera z« Beograd u 8 sati uveče, a nedjeljom u 11 sati noću. Nočna sl užba u 1 j ekarn a ma : U sedmici od 11. do uključivo 17. novembra obavijaće noćnit službu u Beogradu ove Ijekarne: Selakovlć, Kneza Mihajla ulica 45; Viktorovlć, Terazije 28; Prendić,

Kratko vrijeme iza toga zatražio je ođ nje, da podje za onoga mladića. Nije se protivila. Radosno je pružila ruku životu. (Svršiće se.) Izložba predmeta islamskog bogoslužja iz istočne Bosne. C. i kr. ministarstvo vojno u Beču osnovalo je ratuu izložbu, u kojoj su izložem mnogi predmeti, koji su služili za bogosluženje, a bili sti prigodom ratnih operacija oštećeai, kao i onih, koji stt na ratištima posluživali u tu navedenu svrlru. Da bi i muslimansko bogosluže^ nje na toj izložbi bilo zastupar.o, vojno se ministarstvo obratilo na pre* svijetlog gosp. reis-ul-ulemu, da bi u tu svrhu štogod pribavio za ratnu !zložbu. Pošto je istočna Bosna bila poplavljena neprijateljskom invazijom u 1914. i 1915. godini, to je reis-ul-ulema već od nazad par mjeseci počeo sa sakupljanjem osfcataka od oštećenih vjerskih knjiga. te fotografija od popaljenih i pomŠenih džamija, tekija, turbeta, medresa i drugih vjerskih zavoda, povjerivši ovu akciju svoine tajniku i vojnom imamn Alimed ef. Mahiniću. Kako su ti ostatci vjerskih knjiga pokupljeni po dvorištima 1 po ulicatna, to su donešeni pred dva mjeseca u vrećama i predani navedenoin Imamu, da ih svrsta, složi I priredi za izložbu. Ovih dana je prva pošiljka dogotovljena i izložena u zgradi islamske dioničke Stamparije. te Je Njegova Preuzvišenost zemaljski poglavar na 2. o. mj. tu tzložbu u pratnji rds-nl-nieme f yojnog muftije