Beogradske novine

Strtum 2.

Srijctla

BEOORADSKE NOVINt

ly. dcceuibra 1917.

BroJ 347.

Protiv uKušivanJa slobode štainpc. Kb. Stockholm, 18. decombra. Petrograd8ki )i*t ,,Zarja“ donosi oktar protest protiv ogusivanja slobode |Wampe, koje cini današnja boljše\i<!ku. vlađa.

Predstojeća njemačka ofenziva na zapadu, Pisauje cneleske štampc. (NaroCiti brzojav ..Bcogradskih Novina".) Rotterdam, 18. decembra. lingleski listovi bavc sc danas j s k o r o i s k 1 j u č i v o m i S1 j u b a- ! jagi predstojećo njemačke Icn7.ive na zapadnom front u. ,,I) a i 1 y M a i 1“ kažc: N i j e m c i s u s i g u r n o p r e v u k 1 i č e t e n a zapadni f r on t. List poziva, vojnc krugove i narod, da p o z o v u u r a t svakog raogućeg č o v j e k a, da bi se zadržao njemački pohođ kroz Evropu.

Italija pred krizom. Progoiii poslanika. Oiolitti aa vidiku. Kb. Lugano, 18. (lecemb'ia. | 'Jajne sjednice posl.'iničke komore protežu se vifie no šlo se predvidjalo. Zbog toga je minisfarstvo bito prinudje- ; no, da raspTavu Titlonijevo interpelacije .« senatu odloži za kasuije vrijeme. Listovi nema.ju nikakve važnije vijesti iz t,ih sjednica, ali kao da su nazrđi, da raspravljanja izmedju kornoro i ministarstva ne teku povoljno. Tivne se osjećaju mgroženi ratno fanatični organi ti svo'im interosima. Ovi reagiraju osim ogoTćenim novinarskim Člancima i lićr.im napad ma proliv onih poiitićara, koji kao da rado na ostvarenju pro'.ivnif.kih tožhja. ti tonie raiin na ruci vojno i sudsko viasti, koje su djelimice već. povele istragu pro!iv nekolicinc poslanika kao što su: Sig-, ne de Giovanni, Miglioti, Grosso Campana, Berardini, Teverna, Bruno đe Belmonte i drugi, a zbog držanja ovih, protivnog ratnoj disciplini. Ovima istragama kao da će slijedovati još druge. I nek' poslamci pristaii gu da po’pomažu sudski progon. protiv svojih drugova. Jeđan od njih, Pietro iVo 1 e, piše u ostalome n listu ,,Giomale d’ 11a 1 i a“ članak, u kom izvodi', da je tajna sjodnica poslaničke komore sumorna i ža.losna kuhinja vještica. Stojfiino, veli, pred parlamentarnom zavje:roin, zasnovanom u mraku neifikazane i nezaslužene nesreće, koja se svalila na .vojsku i iskrvavljenu zemlju; stojimo pred osnovom za proljerivanje ministra spoijnih poslova, Sonnina, i za izazivanje ministai'ske krize, koja bi bila gora od krize kod Kobarida i iz koje bi iiebao da se pojavi CUoliUov kabinet od samih ljndi, koji hn’-c-, miv. Dvanaesta biiKa na Soči. Odiikovani niciuaćki časnici. (Naročiti brzojav „Beograđskib Novina".) Berlin, 18. decembra. Generalmajor L e q u i s odlikovan je Sibog nspjeha njegove divizije u ltaliji redorn „Pour le merile". Ova je pobjednićki probila sočanski fiont kcd Tob jninu, savladala tijesnac kod Čevada (Cividaie) u neprekidnim bojevima, i oisvojivši jako branjeni mostobran kod Danielc Ra-gogna, izvojevala pr.jelaz p:eko Tagliamenta. Pričuvni poručnik IScliorner od bavaiskog pješadijskog Karddjskog pnka, dobio je isto vesoko od»čje, jer mu je sa njegovom četom pošlo v ia rukom, đa brzim poštupkom dobije naročito jako izgradjeuu (ačku talijanskog položaja, što je omogućilo oil.čne aispjebe 25. oktobra.

Afera Cailiaux. Glemcnceau brani Barrera. Kb. Bem, 18. di cembra. „Petit Parisicn" piše: Pri sas’.n šanju istiažnog odbora komore n stvari Caillauxa, Clemenccauje odlučno protcstovao protiv navoda Caillansa, da jc on žrtva smicalica poslanika Barrer. On (Clemenceasu) se oslauja sa svojim navodama. na diplomatska akta i ne može đozvoliti, da se poslauiku republike podmeću pogrjcsui izvjestaji.

Pooštreni pođmornički rat. Vcliki uspfch jedne njeinačke podmornice. Kb. Berlin, 18. decembra. Wolffov ured javlja: Jcdna od naših podmornica, zapovjednik pomorski kapctan Rose, umšitla je o. đecembra u kanalu amcrički razarač ,,Jakob Jones" i torn prilikom je zambila 2 mornara. I’odmornica je zatim s dobrim .uspjehom, uprkos j.akom neprijateljskom otporu, napala trgovinaki saohraćaj i potopila je svtga, 8 parnih brodova s 22.0C0 bruto tona. Njcne 'žrtve bila su 1 velika pania broda u jako osjeguranom sprovodu, medju njinm englesln parobrod ,,Westlands", 3112 tona, natovaren ugljem za Nant.es, i cngleski parobrod ,,N y ans s a“, 4053 tone. Jedan je naonižani parobrod, koji je odvcjsno plovio, izbačen pogodkom iz jakog sprovoaa. Engleski parobrorl ,,B a r 1 s w o r d“, 2333 tone, koji je plovio u os guranom sprovodu u zapadnom pravcu pored engleske obnle, pogodjen jo torpedskim melkom. Načelnik ađrairaiskog stožera momarice.

Turska u ratu. Novi ratni krediti. (Naročiti brzoiav „Beogradsiub Noviiia") Carigrad, 18. decembra. Vlada je prcdložila komori naknadni kreclit od 600.000 funata za tektići pomorski proračtin. Najnovije brzojavne vijesti. 7. austrijjski ratni zajaui. Beč, 18. decembra. Bosadanji upis na 7. austrijski ratui amjiun prešao jo svotu od 5,8 milijardi kriuia. Još rijesu stjgli izvještaji o djeliiiničnom upisu. Izložha austro-ugarskih ratnih slikara - u Berlimi. Kb. Berlin, 18. decembra. Juče je u akademiji umjetnosti bilo preihodno razgledanje iztožbe djela austro-ugarskih ratnih slikara i vajara s fronta Soče, koju je prkedio c. i k. i ratni stan za štampu. U prisustvit zaj stupnika ratnog stana za štampu, ntajora Sobicke i natporučuika pl. Jozsike. razgiedali su izložbu zastupnici štampe i dopisnici. Izložba je danas otvoreua. Povećan hijebni obrok u Petrogradu. Kb. Pelrograd, 18. decembra. Hljebni obrok povećan je za tri četvrlitie običnog dodatka. I Sv. NikoSa, arhijepiskop Mir-Likiskij. Današnji dan posvcćen je u pravoslavnom svetu Svetom octt Nikolajtt, i za to hoćemo o njemu da progovorinto nekoliko reči. On se rodio tt o-blasti Likiji, tt gra, du Patari u Maloj Azijj, za vreme j rimskog cara Valerijana. U doinu svoI jiit roditelja Teofana I None on je lepo vaspitan, i po svršetku škola, kad je

odrastao, njega njegov stric, kojl je bio arhijepiskop uvede u sveštenlčki čln. Docnije, kad mu umre stric, onda Nikoltt izbertt za Episkopa. I kao sveštenik i kao Episkop, on sc starao, da idc siazaina Spasiteljevini, i ceo njegov ž'vot ispunjen je Ijubavljtt i dobroČinstvima prema bližniima. Za vretne gonjenja Hrišćana pod carem Dioklecijanom, on dopade tamnicc iz koje ga je doaiije izbavio car Konstantin, koji ga je posle odlikovao članstvom na Vaseijenskom saboru u Nikeji. U to vreme i carica Jelena pronadjc krst Hristov, i mnogi ljudi podjoše svctoin inestu na pokloncnje. I sv. Nikola je išao, i priča se, da sti mtt se na tom pntti dcsili čttdni slnčajcvi. Tako priča sc, da kad Se on navezao na morc, prorckao Je da ćc biti bure. Mornari su tvrđili protivno, ali se brzo začttdiše, jer bura zaista otpoče. Svi se na ladji poplašiše, ali kad Nikola kleknu Bogtt na molitvu, bttra se utiša. Posie toga kad se vTačao iz Palestine, ladjari ne htedoš eda ga voze u Likiju. Nbkola ih opomenu na Boga, ali oni mu počeše pretiti. Ali u toni se podiže bttra i okrete ladju u pravcu, kojim jo on hteo i stade u jedno Likijsko pristanište baš gde jc trebalo. Ima pUno joŠ priča o njegovim dobročinstvima. Jednom u Likiji vladaše glad, a u ltaliji beše jedan trgovac koji ja iinao nmogo žita. Njemu se ti snu javi sv. Nikola i dađe mu kapare tri zlatnika, da donese pnntt ladju žita. On to zaista i učini, donese žito i narod spase ikI gladi. Jednoin jednu iadjtt, koja je ploviia iz Palestine nadje bura. Mornari pripadoše na molitvu sv. Nikoli. On Lm se Ja' vi i reče: „Evo dodjoh vam, ne bojte se“. Onda dohvati sam krmu i poče iadjom upravljati. Malo za thn bttra se utiša. Tako je sv. Nikola do svoje duboke starosti upravljao crkvom, i umro je 345. godine poslc Hrista tt petak 6. đecembra. Kao svoštenik služio je Bo* i gtt i narodu 58 godfna. ' Nje.gov grob posle rajegove smr-ri bio je nekoliko stotina godina sveto mesto, korne je narod doiazio iz najdaljili krajeva na poktonenje. U XI vekn po Hristu, Turci osvoje skoro svu istočnu Aziju. Onda se sveti Nikda javi u snu jednom sveŠteniku Barskom i reče mu: „Idi, javi mome narodu, da moje tdo iz Mira u Likiji prenese u BaT*. Tada se gradjani barski dogovore, preruše kaludjere u ladjare i natovare ladje iiranom. Oni otputuju i iz crkve mirske uzmtt telo svetiteljevo i svečano donesu u Bar maja 8. pred veče 1096. godine i salirane u crkvu sv. Jovarfa. Na njegov grob doiazili su slepi, gluvi, mutavir molili su za iscelenje i isceljivali se. Posle tri godine podignu veliku crkvu i tu prcnesu mošti njegove. Ovom hramu je dcini:e srpsk: kralj'Sfevan Dečanskt slao ogronme priioge $ sav ikonostas srebrom okitio, jer je' i njemn sv. Nikola tiđ povratio. » Naš narod praznuje zknnjeg sv. Nikoltt danas 6. decembra i letnjeg 9. maja. Sv. Nikolu smatraju mornari kao gospođara nad vodom i za to ga svi ladjari siave kao svog patrona. Naročito se sv. Nikola praznuje duž Jadranskog mtotra. Pričajtt da ga čak i muslimanski mornari poštuju. Uoči sv. Nikole, u 4 sata po podne, svaka ladja, ma gde se nnšla spušta lenger u vodu, a na sv. Nikolu svi ladjari praznuju, istakmi zastave na ladjt i pucaju iz topova. Milorad M. Petrović.

Grad i okolica. Dmml kMMIar. D a n a s Je srljeda 19. decembrt, po *tarom 6. decembra. — Rtmokatolici: Vladimlr; pravoslavni: Svetl NlUota CaanlčKa i ćlnovnlčKa kaaina otvorena je do 12 aatl u doćL C. tlc vojnički doin: CMaonica, soba aa piaanje i Igranje, kanUna. Otvoreno od 7 sati izjutra do 9 sati uvcčc. Slobodan pristnp svakome \x>jnlku. Bcogradskl orfciim (u zlmskoin pozorištu, prije Boulcvard): PoČetak predstave u 8'30 satl nvcče. Klnematografi: Vojni kino u Kralja Mitana ultci 56 (Kotoseuni): U 6 sati uveče prcdstava za vojnike, a u 8'30 sati uvečc prcdstava za ćasnike, — C. I kr. gradjanski kinonaTerazijama br. 27 (Paris): U 6 aati tiveće predstava za gradjanstvo. Noćna služb a u ) j e kar n am a : U sedmici od 16. do uključlvo 22. deccinbra obavljaćc noćnu shižbu u Bcogradu ovc ijekarne : 1. rcjon: Dr. P a n i ć, Saborna ulica br. 77; II. rejon: S e k u I I o, Takovskaul.br. 37; III. rejon: Protić, Kratja Milanova ul. broj 87. Posljcdnji elektrićni voz za Topčidcr kreće od spomcnika u 3'30 sati poslije podne, a !z Topčidera za Bcograd u 4"03 sata posltje podnc. T o v a ž i i za n cdjelju. Red vožnje parobrodom iz Beograda u Zemun: 7, S, 9, 10, 11 i 12 sati prljc podnc; 2, 3,4, 6,6, 7 i 8 sati posllje podnc. Jz Zemu n a za Beograd : 6'30, 7'30, 8'30, 9'30, 10-301 11-30 pr. podnc; 1‘30, 2‘30, 3‘30 4-30, 5-30, 6.30 i 7'30 posl. podne. — iz Zcmtina u Paiicsovtt: u 6 sati ujutro i u 12 satl tt podnc-~ Iz Pancauvc tt Z c m u n: U 8-30 sati prijc podne I 3 sata posllje podnc. — I.adja, koja vozi izmedju Zcmuna i Pancsove i obratno tie pristajc u Bcogradu. Kretanje parobroda za vojn I k e. OdSazak iz Zcmuna i Beograda tt Oršovu svakoga poncd,cljka, srijcdc i subotc. Odlazak iz Beograda u 5 sati lzjutra, dolazak u Oraovu u 3 sdit i 10 minuta poslije podne. Iz Oržovc u Zemun i Bcograd svake nedjelje, utorka i četvrtka, odlazak iz Oršove u 5 sati izjutra, dolazak u Bcograd u 8-30 satl u većer. Botunićka basta.Otvorena utorkom, f etvrtkom, nedjetjom i praznicima. Posjet boiesntka u bolnicama: U bolnid .Brćko*: od 2—i sata poslijc podne. U bolnic! „Brihm-: od 9-30—12 sa!l prije podnc i od 2—4 sata poslije podne. — U c. 1 k. gradjanskoj bolnici: u utorak, čctvrtak i nedjeljtt od 1—3 poslijc podnc. Kužna bolnica: Posjeta nije dozvoljeua. ObavijcStenja o bolesnicima dnevno od 11 do 12 sau prije podne nattlazu u bnštu boiničke zgradc sa stranc VidinsKt ulicc. Vojno parno toplo kupatilo u Car Dušanovoj ulici. — 1. KuP a t i 1 o u k a d a in a: a) Za vojne osobe otvoreno radnim danima od 7 satl prijc podue do 5 sati poslije podne, a nedjeljom i praznicima od 7 sati prije podnedo 12 * 1 * i / satl u podne. — b) Za gradjanstvo radnim đanlma od 9 ssti prije podnc do 5 sati jmsllje podne, a nedjetjom i praznicima od 9 sati prije podne đo 12 l j 2 sati u podne, — 2. Pamokupatilo za ćasnlke i njima ravne člnovnlke otvorcno jc utorkom, srijedom, pctkom i subotom od 7 sati prije podne do 5 sati posiijc podne, a nedjcljom i praznicima od 7 sati prijc podne do 12>/ 3 sati u podne. — Za gradjane muškogpoia otvoreno je parno kupatilo ponedjeljkom i četvrtkom (ako u te dane ne pada kakav praznik) od 9 sati prije podne do 5 satl posllje podne. — Ćasnidma t njinia ravnim činovnicima stoje na voiju da se služc parnim kupatilom i u dane odredjene za gradjansivo (ponedjcijkom i četvrtkom). Blagajna se zatvara raduim danima u 12 ! / 3 sati, a nedjeliom i prazniclma u 12 sati u podnc. Sveti Nikola. Današnji praznjk sv. Nikolu proslavljuje kao svoje krsno ime, možc se reči polovina srpskog naroda. Onoga, koji današnji praznik slavi kao svoje krsno ime, narod zove nikoljštak. I brodari ladjari slave sv. Nikolu kao svoga zaštitnika. Kako je ovaj običaj proslavc krsnog ianena pos-tao i ‘itafco se on vrši u građovama, a kaio u narodu, jer sa u mnogome razLikujc, mi ćemo donijeti u jednom od naređnih brojcva našeg lista. Zarobljcni srpski časuici u Ašahu. Svi srpski zaixibijeni časnici, koji su se nalazili u zarobljeničkoni lo^oru u Ašahu (Aschach a./D.), premješteni su u

Cvctića lane. pregaziše nekakve taJjrge. Ovdašnji listovi prcćutaše pravi .uzrok Sremčeve smrti. Fakat je, da je otrovao krv, pateći od hemoroida. Ubila ga legcudarna ncčistoća srpskih nužuika, diakle ostalak barbarstva baš onoga vremeua. kojeinu se — jadnik! - toliko divio, da je mrzio epohu, koja je već zbog toga superiornija od prošlosti, jer je izumjela „engleski paptr“. Taj kršni ćovjck umro je slučajno i banaJno kao Bazarov. Opis vulgarnosti života i tragićnih njegovih banalnosti u Sremčcvom djelu možda je tek slutnj-t vlastite smrii. I opct jedan dokaz, da je život tragikomedija i da je smrt još sarkastičnija od životn. II. Na fonnaciju Sremca književnika iiajviše odhičivašc njegov tijak, pokojni profesor Vcl. Skolc i akademik Jomn Ojorgjević. I nećak postade liistorik i pripovjedač. I kao historfk ie pripovjedač. Njegove priče tnogu se daklc podijelitl u savreimne i u povjesne. Dok prošlost posmatra oduševljeno, sadašnjost ga tek ljuti i nasmijava. Otud dijametraiua razlrka u tonu njegovih histprijskih i modemih slrka. U pi-vima je patetićan, imitlrajući nairodne pjesnie i stil Sv. Pisma, tražeći vteoki stil I vejičanstven izraz, u modernana jc to zajedljiviji, što je opisivao vrijeme bliže, sa.vremenije, u tolikoj akceleraciji, da su đogadjaji od prije 30—40 godina opisani humoristički. diolc se taj dolrroćtKJni hunior to višt' pretvara u satiru, što su noviji ljudi i dogadjaji. Sremac dakle i u tome precjenjivanjtt prošlosti i podcjenjivanju sadašnjosti nalikuje glavnom svom učiteliu Oogoiju, I cm je

epik i satirik. I on je klasik po svojoj naivnoj logici, vrlo često parafrazlranoj u klasičtiim, naročito latinskim pjcsnicima, po kojoj čovjek poče živjeti u raju zlatnog vremena, dospjevši preko bakaruog vijeka u savrerneuitost okritfnog željeza. Tako shvata povijest Biblija i stariji historici. n. pr. Bossuet. Sremčevo djeio dakie iina dva osnovna i sasvim različna stila: ttzvišen, idealističan i ironičan, realističan. U historijskim pričama je lirik, u iiuniOTističnima epik sa svim nesavremcnim epskhn širinama. U prviina jc jezik čist i biran, u drugima kartkiran, narjecje većinom istočno. „Zapjevao bih, pune duše, siavu Srbalja i sretna vremena ona, kada pleme našie bješe zvijezda, koja pokazivaše potištenim narodima put spasu, a teška briga tudjincima kada bijahu gosjtodari krajeva ovih.“ „Ali mi je ruka uevješta guslama, grio slabo za pjesmc, koje bi siavite pobjedu. I Davor ite W vodio ruku prcko struna guslenih; za to ostavljam da Ih drugi bolji boije opjeva. OstavIJam ih tužne duše i srca i žalim još samo što nam krajeve naše davno orlovi ostaviše; — jer bih uzeo pero jedino iz krila orlova, da njime opišem predaka naših siavu, koja se u nebo digla i orlove nadietjela.“ „Nemam dara Davorova, ali ću se još osmjeliti da vam Lspričatn sve to. I ako ti, Srbine, ne bude ova priča dobra, ako ne nadješ u njoj što si očekivao, — ne vjeruj da stairi naši ne počluiše velika djela. Vjeruj bolje da su huda vremena nastala; da se potomci slavnih predaka izmetnuše i ne će oni Ui I ne umfiu već ni da proslave siav-

na djeia slavne prošlosti svoje!“... „Jer su stare pjesme slatke kao med i mile kao siavujevb pjevanje, kad ga povjetarac donese do nas poiniješana s miirisom ružinun i tihhn zvjezdanim noćitiia. A dttša naša željna je pjesine, kao žedna njiva klše, kao cvjetna polja tose jutrnje, kao ittrazno drvo toplih zralta sunčanUi.“ No jezik je jedino, čimc se cdlikttju te gogoljski patetične tjistorijske fantazije. Njiltov vječni patos umara. Ni traga historiskomn realizmu. Bezbojne. U tim junacLma nema ni kaplje onoga silttoga života, što ključa i eksplodira rabelaiskont rađošću u komičnim pričaina. „— Lijcpi znanče. vjerujem ti, da si taj, za koga se kažeš, ali se bojim da te pusta dokolica ne navodi da mi osjećaje svoje kazuješ. Ja sam surnorna djevojka, — ko će tnetie- milovati? Ne budi tni, VojLslave, osjećaje da ne budem još nesretnija! Tako ti nesreće I moje i tvoje, ne budi osjećaje te, jer kako da ti vjerujent pri prvom sastanku našein?!“ Tako, kao u sentitncntaluom funtromanu, govori jedna vjerenica-iz sredine srednjega vijcka. U Tarasu-Buijbi nesunmjivo hna višc pravoga života. Sremac nije trebao postavljati nam na ugled iščeznule kultume tlpovc, jer ih ne pozuavašc. Novomu vretnenu je uzor samo nov čovjek. Tražiti u prošiosti „izgubljenu sreću“ naivnost jc. Ne znam, po čeimt bi rezultat nioralnog historijskog proučavanja bio optimističniji od proučavanja modernosti. Ako savremeno čovječaustvo nije bolje od predjašnjih, gore za cijelo nije. „Pregledate II povijest svijeta, vidite slabostl kažnjene, ali velike ztočfne

srećne i svjjet je velika pozornica razbojništva..(Vokaire.) Sremčev historijski popularizatorski rad nfje dakle od većeg intercsa. Njcgova književtiička reputacija datira tek od Ivkove Slave (1S95.). Najbolje knjige slvaraju se često kao Ijtidi: lie baš ozbiljno. Sretreac je koniičan realist i kao takav će ostati pored Ljub. Ncnadovića, Ljnbišc, Olišića i Matavulja, Stcrije Popovića. Trifkovića i Nušića. Ofkriće pokojreikovoga prijatelja Vladisl. Ribnikara o oskudnosti Sretnčevc fantazije vt!o je važno i poučno. Aristofan vefi za Ettripida, da niu kod tragedija potnagaše slttga Kefison. Ne ćtt biti tako zloban, ali Sremac komponovaše nesamostaino, kao narodni pjesnici: slažnći u cjelintt anekdotc, zbog icojih jamačno kao i zbog hvatanja tipova (ćtude dcs moeurs) posjećivaše zabačene kafanice I ulice. Ittvencija je tudja, obrada je njegova. Originalan stil čini te zuboravljatno slabu arhitektoniku tih priča, kojc sti „izmarširale kao banatska đjevojka, obukavši po najvcćoj žezf descf svojili svilenih sukanja'* — kako konstatovah u recenziji Limuuacije godine 1896. Sremac je đetaljist, epizodist prvoga reda, dakle hnpresionist, i tu mu je sva snaga. Notira karakterističnu pojedinost, gest, izraz, pa ga transformira I defiguriše sve do karikature. Njegcvom realizmu, kao Flaubertovom i ruskom, uc izbjegava rri najinanja fizičk^ sitnica. Sitnosllkar kao Clovio ,,ti mimccide“. Sala mu je slikovita, crtanje piastično, mimičko, lapidarno i dok ou posmatra tačnom minuoioznošću Baltazaira Dennera, nacrt je kratak 1 rapidan kao pariska ili japanska karlkatnra. „Izvuče svol nabubreli šlai-

zaroidjereički iogor GrfidLg Jtod Salz barga. Porodice zarobljenih i-asnika o vira se na to upozoravajre j umolj-ivaju. da 8voja pisraa upnćena zaroNjenidma časnic&n.a u Ašahu ne a/lrre-iraju u A šah, nego u Grbdig. Srpska so štamp:i u inoslmnstvu urnol java, da ovu vijesl preštarapa. Isto se tako na tu promjenu upozomju srpska dmštva za pomoć, d Kvoje darovc u buđuće fia'ju na ispravnu .-ulresu i o tom obavijcste sve Intcrcsi raue pojedincc. Austro-Ugarske letliicc nad Beogradom. Jučc prijc pođne pružao so nad Beogradom lijcp prizor: fctiri fe-u austro ngarsko ktilice kmžile gradom i izbacivato. pozive za upLsivanje na VII. ratni zajairi. Elegantni i sigurni lijef. le'ilica izazvao je na ulice silare iadoznali svj' jet, koji jo sa zaninianjem pralio r đ oviii vazthtsnih ptica“, sve dok se ove i opei nijesu izgubiio prcko Savo« Istorijski kalendar. Na današnji dan, 19. deccinbra 1494. gođiue umro jc u Reggiu taiijauski pjcsuik Matteo Maria Bojarde, g r o f S c a n d i a n o. Rodjen je 1434. god. — 19. đecembra 1498. godinc rodjen jt u Gunzeniiausvreit teoiog Andreas Osiander. — 19. decembra 1594. god. rodio se u Stockholmt! znameniti švedski kralj Gustav (II; Adolf, jedan od najznamenitijih vladara i vpjskovodja u svjetskoj istoriji: U žsvojoj mladosti stekao je ođlično opšte i vojničko obrazovanje. Kada jć 1611. god. poslije kratke namjesničke vladavine stupio na prijesto za svojhu ocem Karlom IX, Svedska je jednovremeno biia upietena tt tri rata. Najopasniji su joj protivnici bili Dancr, koji stt tada bili osvojili cio južni dio Svcdske. Sa rejima Gustav Adolf zaključi k n a r 6 d s k i ni i r, po kome sti Danci vratili zauzete krajeve u zamjenu za zamašnu ratnu odštetu, koju je valjalo isplatiti za šest godina. Ovo je postignuto prijc svega ličnim kraljeviin požrtvovanjem. Drugi protivnik bili s_u mu R u s i. Protiv njili je Gustav Adoif 1614. i 1615. godine uspješne vojevao i osvojto od njih balfičku pokrajinu Inger in an 1 and sk u. No najopasniji mu je protivnik bila P o 1 js k a. Njen kraij Z i g m u n d III, koj; je pripadao katoličkoj iozi dinastije W a s a, koja je vladala u Švedskoj: nije priznavao Gustava Adioifa i sam je ]>olagao pravo i na švedsku krunu. Ma da je sa njime više puta zaključivano primirje, dolazilo je sve iznova do oružanih sukoba izmeđju Svedskc i Poljske. 1621. god. Gustav Adolf se sa vojskom iskrca na ušću Dvine (koji su krajevi tada pripadaii Poljskoj) i u dva pohoda, — 1621.—22. i 1625. (26. godine) osvojio jc vrlo prostrane krajeve. Tako je Gustav Adoli za prvih nekoiiko godina svoje vladavine postigao cilj, što ga je sebi bio postavto pri stupanju na prijesto da obezbijedi Švedskoj neograničenc gospodarenje baltičkim m-orem. No ou se ovim ratovlma nije dao omesti nl u umitarnjem izgradjivanjtt svoje države. izvršio jc mnoge značajne reforme na kulturnom, privrednom i političkon poljtt. Podigao je industriju, dovodeć? preduzimače iz uajnaprednijih evropskih krajeva; postavio je sudstvo nt. savremenije temeije, podigao je marodnu prosvjetu i najzad uspio (e čvrsto privczati sve plenistvo u zemlh i za svoj dom. Ove reiorme, kao i sih ! na orgareizacija njegova u prvfm ratc. vima okušane vojske položili su tcmelj značajnoj ulozi, što ju je igrala Svedska u svjetskoj istoriji u daljem toku XVII i u prvom dijciu XVIII vije-

pfk, pa, kao ono naši popovl, stade ispod astala tražiti po njcmu' 1 . „Zaljubljen Srbhi obično je grub“. „Grozno sc opario i lajao kao besan na paprikaš. trčeći ijoizdalje u naokolo oko njega kao oko jcža‘. „Beše čclebija petak Kad si spacira po!yaj plot, trče po njeg komšiske kokoskc kako paliiulke devojke po gardista naređnrka. „Temehan I on i njegova gospodja, su, šta slika Vertiiajmove dvokrilne kase“ ,,A cna... samo gleda u levo u zemIju, pa dobije ko neke male brčiće kao od rose“. ,,A svaki pop čudo što voli krofne“. „Šareni se od silnili pantljika kao slobodno tnedjunarodaio pristaruSte od barjaka..„Obojica dcbeli kao narodni fondovi“. „Mantija samo što ht ne prsne ispod pazulta a pojas nikakc da se skrasi na trbuiiu nego sve bego pod bradu i bliže vratu". „Kuće izdrpanc kao red prosjaka pred crkvom" „Pop-Cirina glava se pušila ko obarena šunka kad je izvadiš iz velikog lonca“. I t. d. Tu virtouzuost naći u dva tri crteža karakteristiku jest uzrok, šta su sporedne osobe često prirodnije i nezaboravnijc od glavnih. Pop Cira i Spira nisu bolje karakterisaui od nekih sporednilt osoba u roinanu. U Limunaciji na Selu je učitelj Srcta, junak pri-‘ če, odviše karikiran i nije prirodan kar Miča Oficlr, Triandafil i famuluz. U Ivkovoj Slavi su dva-tri tipa tako živa, da su to inožda najživlji Ijudi u cijeloj srpskoj književnosti. Sremac je svoje tipove radio po živim modelima U eksemplaru Pop Cira i pop Spira nalazim piščevom rukotn zabilježena hnena modela te dvojice: Vasa Mflovatović i Joca Teodorović. Pop-Oluja zvao se Nikola Gligorovfć. ..nepozna-