Beogradske novine

Broj 350.

beooradske novine

S»r*n* \

I Izašlo! Novo I Novo! Juraj grof Oršić-Slavetićki: ,,Na konju i u rovu“ Cijena 2 K. Može sc ktipiti u knjižari S. B, Cvijanovića Beograd Knez Mihajlova ul. broj 16. Porudžbine sa strane šalju se na gornju knjižaru ili na samog pisca: Uredništvo „Beogradskth Novina“, — Beograd.

Untu zbog bacbije večeri. U uedjelju, Utorak i srijedu biče velrtoe predstavc sa potpunim progratnom, uz snižene Cijene. Ulaznice za ove predstave mogu se već sada dobiti. Za Silvestrovo veče sprema se zanimljiv program. Od 1. januara donosiče beogradski orfeum novi veliki program. Marijanova turneja. Kako jiam brzojavijaju iz Mlatlenovca uspjela je jučeranja prcdstava Marijana M a t i j e v i č a u svakom pogledu. Brojtia publika pratila je sa mnogo interesa Marijanovu vještinu i burno mu odobravala. Danas u subotu i sjutra u nedjelju tprirediće Mariian predstave u A r a ug j e 1 o v c u. Banke u Beogradu na 24. decembra. Kao u Beču i Budimpešti »ako će j u Beogradu sve bauke irnati zat\orene blagajne u r-oae.1jeljiK, 24. decembra. Urošu — dopisniku iz Šapca. Ako je ona gospodjica, koju stc tako fino prikazali u Vašem dopisu zaslužila po Vašem mnijenju orden od tikve, Vi ga doista zasiužujete od repe, i to kravlje repe. Medjutim, spaše^ ni ste Vi i ona gospodjica, jer je dopis odletio u koš. Ko je zatnijenio piiinu košaru? Gospođji Sigtmmda Kreiaera, stražrueštra, zamijenjena ja 20. dccembra u vozn, šLo je došao iz Buđimpešte, putna košara. Ko ju je zamijc-nio, mož« svo,u aiz povratak zamajenjene dobid kod c. £ k. okružnog oružnjčkog zapovjedništva li Beogradu. Dnevna tempcratura u Beogradu. 21. decembra: ntaksimum u sijenci —4.3 (prema jučerašnjem toplije 2.9), na suncu —7.8 Chiadnije 2.3). .Temperatura zemljinc površine —5.2 .(toplije 4.1) stepena Celsijovih. Vrijeme na Baikanu. 21. decembra izjutra: Svekollki prostor zastrt ponajviše niskim, djelimično raskontadanim obiacirna. Na sje.vero-zapadu djeiitnično razvedravanje. Narodna privreda. Sjedn/ca glavnog vijeća Austro-ugarske Bankc. Kb. Beč, 21. dccembia'. i : ol predsjeduižLvom guvcracra, tajnog savjetnika Popovića b!a je danas sjednica goneralnog vljeća Auslro.Ugarske Banke, u kojoj je g avni tajn’.k Friedrich pl. Schmidt po pioćilanju uoBićajcnog izvještaja rekao _ovo: Skakanje kursa mošili kruna i njemačkik maraka na burzama neutraiuih država, koje se naročito 10. pr. m. u Soickholinu jako osjetilo, učinilo jo od tada dalji apredak. Naše devizuo centralc u eču i Budimpcšti nijcsu još potpuuo Blijedovalo tom pokretu na burzaiha nc-tttralnih država, to za sa.d notiraju kurBovi nekolikih neutra nih deviza u srav»jenju prema kursovima naših kiuna u jđrugim zemljama, suviše \isoko. Zato 8d austrijska kruna jako traži u Berlinu » inozemslvu. Jednoga od posljednjih dana premašala je tražnja za krunama u Berlinu za ne maaje od 16 piilijuna njihovu ponudu. Njemačka je i u Svajcarskoj prima'a austro-ugarsko kruno na mjest) maraka, te je tako postala i u Svajcarskoj vciika tražnja za krunama. Velika potreba Njemačke u krunama obj žnjava bo jakim na/niiožavanjem njemačkih Veta u jugozapadnom dijeiu monarh je. Od 21. prošlog do 17. ovog mjeseca pao ja kurs u S/'V’khclmu, kako ga notiraju obje devizue cenlrale, za 44.42»;o, u Kopcnhagenu za 41.6b, u Chrislianiji za 41.68, » Holondiji za 34.68 i u Svajcarskoj za E3.03. Rublja jo paia za 1.40, ieviza Carigrad za 1.16, bugargko ispiatno srcjdiite za 10.52, doviza Berlin napiomijenjena. Srazmjemo opada jo rublja objašnjava ao praćanjom živonih nanurnica, nabavljenih iz Poljsko i novčanom potpororn našili ratnih zarobljenjka u

Sobota Rusiji. Slom velike interna ij' , n 1 e kontraminske spekuiacije protiv naše krune imao je i dalje opadanjo cijene za ■ijedstvo, koju cijenu plaia.u ipikuli.ni za zlato. Cijena je pala na 11.003 k uua za kiiogram finog zlata, a to je pcijvina od u novembm piaćene cij.ne u 21.003 kruna. Naše uložne vrijednosti jcdva da su se od 20. ov. mj. promijeniie. Njemaćki zaimovi su se od toga dana znatno poi;o7šali. Njema'ki ratn zajmovi više so tražo ncgo engleski konsoli i ratni zajmovi. Prije kra kog viemena je idržavna banka n Svedskoj svoj unos opet povisila na 7°/o. Ona timo ima najvišu infceresnu stopu evropskih nofciih banaka. I norveška banka jo s'ijediia njezinorn primjeru, te je povisila interesnu svotu od LVi na 6’/a°/o• Najnižu interesnu stopu ima Beograd sa 4#/o. Prosta bilansa, koja je slijed la ovo-j generalnoj sjednici, iskazala je veii pribod od prošlo godino. Idu a sjedn.ca biće jamačno 10. ili 11. januara, a ređovna generalna sjednica 8. fcbruara 19i8.

Kratka uputa za ratara. (Nastavak). Uspijeva na svakoj zemlji, satno ako nijc podvodna i ako je propusea.. Dobro nađjubrena i uradjcna pj skovita i.ovača »ajviše mu godi. Uspijeva dobro poslije Bviju usjeva, a najboije poslije ugari i fljetelišta. Treba ga. djubriti sagorjelim. stajskim djubretom, inače se lesko obradjuje mčnim i spr.jcžnim orudjem. Pnd je uslov za dobro uspjevanje kukiu-uza, đa se zemlja s jesem poore, da bi se što bolje napila zimske vlage, (oplodila i isitnila. Zemlju trsba. s jcscni poorati što dublje, a najmanje 25 cm., jcr u duboko pooranoj zemlji biće bolji ku5»uruz. Osim tdubokog oranja treba so postarati i za dobro djubrenje. Najbolie je i najlakše djubriti preko zime, kad je zemlja smrzla i kada se ima najvišp vremena za to. Djubre treba ođmnh rasturiti po njivi, a nikako ga ne ostavljati, da preko zime leži na njoj u matim goznilicama. Treba pazili i na to, da se djubre ravnomjemo rasturd, kako bi njiva biJa pođjednake snag<? i usjev iedno{ ličan. S proljeća. prema vremenu. a najdalje do kraja a*>rila, ti'eba njivu preorati ili ekstii-pirati, pa odmah kukuruz zasijati. Oranje za sjemc treba da budo pliće od jesenjeg oranja, kad je zeihlja prosušena i kad ne vladiju jiki vjetiovi. Da bi sc mogao prašiti plugom i ogrtati ogrtačem, treba kukuruz sijati u š.o pravilnijim redovima, mašinom ili pod mollku, pošto se njiva vrstačem izbrazda u ođstojanju od 80 cm, pa se na jnje. stirna, gdje se uzđužne i p.prpčne brazde sijcku, posije 3—4 zrna. Kad kukuruz nikne i izraste dlan visoko, treba ga oprašili. Prašenje je potpunije i jevtinije, kada se vrši plugovima prašačima. Prašača ima raznih i po | sastavu i po materijalu, od koga su načinjeni. Motičice na prašačima treba razrnaći toliko, da zahvate što veći prostor izmcđju vrsta ktikuruza, a!i đa kuturuz ipak ne sjc-ku. Dubina prašemja izavisi od toga, da li ima vi.še ili manje korova. 8to god je više trave, mora ee i prašač dublje pustiB. Udešavanjo tlubine viši se pomoću toćkića na gredelju. Radnik, koji upravlja prašačem, mora paziti, da kukuruz ne sijcče'. Kad je kukuntz oprašen, čeka se dok poraste toliko, đa se može ogrtali, pa se odmah pristupa ogrtanju i lcida! nju zaperak '. Ogrlanje treba što rarije azvršiti, jer šćo god sc ranijo ogme, to će i prije pustiti žile, koje so nalaze nad zemljom i bolje će so ukorjeniti, a timo će biti jači, da odoie suši, ako bi ova nasfcupila. Za ogrfcuijo treba bi| rati vrjjeme vlažno, jer kađ se kukumz : ogme vlažnom zemljom, bolje napređujo ! i veće klipove odsijeca. Neprijatelji su mu: vn - ane, čavke. miSevi i razno bube. Boluje od gari, koja se javlja na svima dijdovtma, a najviše na klipu. Bore se, kad zrno stvrdno i komhU &ina požuti. Nezrijeii kukumz brzo se kvari i od žiska upropasli. Najbrže se bere, kada se na kukuruzovini okomiša i čist klip u koš nosi. > Kukuruzoviuu (šašu), Ireba odrmih Bjeći, u snoplje vezati i u kupe zdjenuli, da se dobro prosuši, a za tim u ptogove zdjenuti. Nedosušma šaša popljesnivi i satrune, a kao takva nije upoIrijebljiva za stočnu hranu. Kukumz se obićno kruni 8 proljcća, pošto se dobro u košu osuši. Krunj-nje se vrši krunačima, koji, prema potrebi, mogu biti manji iii veći. Priliod u srednju ruku rnožo biti po hcktam 2000—3200 kg. kukuruza a k ipu i dva puta toliko šaše. 8. Sirak. Gaji se radi sjunena za humu sloke, a natočito za hranu pileži, ili radi etabljike, od kojo se grado melle; a sije ee i za zelenu piću. Ima ga đvijo vrste: obič'afil i tal jangki sirak. Uspjeva na istoj zomlji, na kojoj i kukuruz, a i obiadjivanje zuufljo i njega usjava ista je kao kod kukumza. Sije ae u aprilu, do polovine maja pored kukuruza, na okrajama njiva, i.i 8om za sebe. Po hek am jo potrebno 10—15 kg. ajemena, a kada se sije za zelenu piću do -80 kg. Prihod je 4C0 do 600 kg. sjemena* i d<> 2000 kg. jcukuruzovine. ' '

U. Korjenaste I krtolaste biljke. 1. Krumplr. Krumpir se gaji za ljudsku I stočnu hranu i fabričke preradievine u štirak i špiritus. Ima ga mnogo vrsta, koje se prodzvode ukrštanjern iz sjernena, i medjuscbno se razlikuju po obiiku, boji Ijuske i mesa, veličini, dobu sazrijevanja i upotrebi. Za hranu stoke i pravljenje štirka treba krumpir da ima što više skroba. Najbolje napreduje u suvim i toplim predjelima, ali kasnije vrste mogu se gajiti sa uspjehom i u hladnijim krajevima. Raslc u svakoj zemlji, a kada jc Jjeto vlažno, i u pijesku, ali najbrašnjaviji i najukusniji krumpiri rode h pjeskovitoj plodnoj ilovači. Neposredno za krumpir može sc djubriti samo sagorjelim stajskim djubretom,'inačc ga treba saditl u drugoj godini djtibrcnja. Ne treba ga djubritt nezgorjeliin djubretoin, jer ga lako savladjuju razne bolesti i štetni zarezttici, a vrlo je dobro, kada se pri sadjenju u kućice metne po malo pepela ili rječnog mulja, od čega krtote bivaju veće i brašnjavije. Zemlja za sadjenje krumpira treba da je dobro spremljeua i čista od korova, stoga je najbolje, kada so krumpir sije poslije ugari ili pićnih biijaka. Može sc sijati i poslije strnjike, kada se s jeseni njiva podjubri i dublje poore, S proijeća za sadjenje nije potrebno orati, nego treba teškom drljaćom podrljati ili ekstirpirati zenilju. Krnmpir se sije u brazdu ili u kućice, pošto se vrstačem ujiva izbrazda u rastojanju od 90 stn. Ima i naročitiii plugova za obiiježavanje mjesta, gdje treba kućice da dodjti. Pri sadjenju treba paziti, da ne dodje u zanlju dublje od 15 sm., iii pliće od 8 stn.. prema zemlji, da li je teža ili lakša. Sjemena treba 800—1500 kg. po hektaru. Krumpir se- sađi cio, na komade isječen ili sanio izvadjena okca. Najboije je saditi cijele sitnije krtole. Kada krumpir iznikne, treba ga odmah prašiti motikom ili plugom, a kad precvjeta, treba ga dobro ogrnuti. Da bi se krtolc bolje razvile i bile krupnije, dobro je da se cvjetovi zalamaju, kako bi veću količinu hrane primale krtole. Ovo je zametan posao, ali kad se gaji u malome, a naročito pri proizvodnji ranog krumpira, može se prepornčiti. : Od insekta najveći su mu ueprijatelji: gundelj i ronac, koji više puta mogu prihod da prepoiove, kada se pod krumpir djubri nesagorjelim djubretom. Od životinja najvećl ntu je štetočinja slijeiK) kuče i poljski miš. Itna i biljnih bolesti, koje mogu krumpirišta potpuno da unište. Najopasnija krumpireva trulež, koju protizrokuje krumpireva perouospora. Širi se veoma brzo, pa pošto uništi lišće ođ krumpira silazi i u zentlju, gdje prott 2 rokuje trulež krtola. Da bi se bolest spriječila, potrebno je izvršiti blagovremeno prskanje prije cvijeta rastvorom l U kg. plava kamena t l U kg. krcča na 100 iit. vode. Prskanje ne treba vršiti za vrijeme rose, niti kada je jaka žega. Kada počne lišće i stabijika da se suše, znak je da je krumpLr zrio, i poslije 8 do 10 dana može se otpočeti vadjenje. Krumpir se vadi motikom iii piugotn za vadjenje krumpira. Kada se gajenje krumpira u veliko fzvodi, onda jc nentoguće motikom posao postići, stoga je potrebno imati plug ili mašinu, koje spravo posao savršeno i brzo rade. Povadjen kruntpir treba odmah pokupiti i snijeti u hladovitiu. da se od zemlje prosuši, jer ako ga vlažnog simce uhvati, odmah pozeleui i kao takav ima rdjav ukus za jeio. Sa stišenjeni preduzima se i vrstanje po krupnoći. Najkrupniji se odvaja zasebno za jelo i prodaju, srednji za stočnu hranu, a najsitniji mogu da posluže za stočnu lirauu i za sjcme. Još je bolje, ako sc krumpir, kad sc izvadi, opere u naročitim perionicama, u hladovini dobro prosuši, a potom spremi za ostavu preko zitne. Krumptr za ostavu mora se utrapiti u podešenim trapovima. Trapovi ne treba da su u zemlji, već nad zemljom, visoki 1.5 m„ široki do 2.5 in. i potrcbne dužine. Da ne bi zbog isparenja nastupila trulež krumpira, treba napraviti na sredini trapa odušku, koja se, kad mrazevi stegnu, mora zatvoriti. Trapove ne treba često otvarati ! krumpir vaditi, već za to treba birati lijep i vedar dan L kad uije odveć hladno. . Prihod po hektaru ntože da bude | od krumpira u sredttju ruku 25 do i 40.000 kg. (Nastavlće se.)

A. Grin: TAJANSTVENA OTMICA. (Nastavak). Dirljlvo je bilo vidjeti, kako se otia bez riječi siožila samnom u tom pogledu. „Razumijc se, da moramo otići tvome ocu“, reče mi ona, nježno se privijajući uza me, da bi malo poslije šapatom dodala: ,,Ja sani svuda sretna i zadovoijna, samo kad mogu biti N pored tebe“.

22. decembrt 1917,

Tek što sano stigli kući. ja sam Lolu odmah odveo u bolesnikovu sobu. „Evo moje žene, oče!“ rekoh mu ja, pristupajući njegovoj postelji. Nlkad neću zaboraviti blaženi izraz, koji se toga časa pojavio na starčevom licu, i sada kao da ga gledam, kako se svim silama trudi, da se uspravi, da bi ispitivački promjerio mladu ženu, koja se, duboko ganuta, nagia k njemu. Tada iz njegovih umornih očiju sjenu neizmjerna radost; on raširi ruke. pritište Lolu na grudi i pritište joj poljubac na čelo, što ja sam od njega nisam niikad bio dočekao, pa ni kao dijete. „Kćcri ntojal“ promrmlja samrtnik teškom ntukom, milujući je svojom u pola presahnulom rukom po divnoj kosi, a ona se pribi uz njega i šanu čežnjivim glasom: „O Bože, ta ja upravo ltikad nisam ni imala oca!“ Bio je to dirljiv prizor, ali tia menc nije učinio ni najmanji utisak. Na svojtt sramotu moram vam priznati, da toga časa nisam osjećao ništa drugo. nego 11 jeda i bezgranične ijuboinore. Da sie moj otac nešto pokazau razočaran mojim teborom ili bar santo zadovoijan ntojom poslušnošću, ja bih se još tolikokoliko pomirio sa sudbinom. Ali kad vidjeh, da se Loia svidja starcu da joj se divio I milovao je, dok Evclinu nikad nije htio ni pogledati Ijubaznijim pogledom, ja sam se toliko tizrujao. da sam gotovo omrzao svojtt mladu suprugu. ,,Lo!a, sađ ine ostavi s ocem na samo“, rekoh joj ne baš najljubaznijim tonom. Ona se ođvoji od bolesnika 1 poslušuo ode iz sobe. No još se vrata za njome nisu bila zatvorila, kada ja dadoh slobodnoga maha svojoj srdžbi, dobacujući ocu uvrijedjenim tonom: „Evo postupio sam po tvojoj naredbi i doveo sam ti ćerku. A sada te molim, da ini daš obećani blagoslov i da me pnstiš da odem, jer ne mogu živjeti sa ženom, koju ne volim!“ Prije no što je bolesnik ma šta mogao odgcvoriti otvoriše se vrata I na jiragit se pojavi Lola. Božc moj, kako je izgledala u licu! Dokle god budem živ, neću zaboraviti to lice, danju i noću mi se čmi da ga vidim pred sobom, liijepo kao lice Majke Božje pod zlatnim aureolom, kako me u prvi mah gleda uplašeno, a poslije onako samrtničkom tugom. Bila je blijeda kao mermerni kip, kada mi je prišla. ,,Ta jesam li zbilja đobro čula šta sh rekao?“ zapita me ona, a usne joj zadrhtaše. „Jesi Ii ti mene, koja sam, kao što tek sada vid'm, mnogo nižeg staleža od tebe, samo zato uzeo za ženu, što ti je to bilo naređjeno? Zar me zbilja nisi voJio? A hoćeš ti zbilja napustiti ovu kućn, koja mora da ti buđe svetinja, jer se ti njoj nalazi tvoj otac na samrti, — ako bih ja ostaia u njoj?“ Ja opazih, da moj otac hoće da joj odgovori u mjesto mene, pa pribirajući svu svoju snagu, izjavih joj, da mi je beskrajno žao, što je ona čula tnoje nepromišljene riječi. Rekoh joj, da mi nije bila namjera, da je uvrijedint, već da sam samo htio prebaciti čovjeku, koji mi je bio razorio sve nade u ljepši život, svu sreću. Zamolih je za oproštaj i izjavih joj, da za sada ne misiira napnstiti kuću, ako ona io ne želi. Oua jedva da je slušaia, šta sam ja govorio, već samo poluglasno reče, više kao za sebe: „Znači da sam ipak dobro čula!“ pa se onda polako uputi vratima. „Holmane, Holmane!“ zajeca moj otac, „nećeš me valjda sada lišiti moje kčeri?“ Ja pojurih za Lolom. „Kuda si pošla? 1, zapitah je. „Sin mora ostati kod bolesnog oca 1 *, odgovori ona, ponosito se tispravIjajući, ,,a pošto neko od nas dvoje još danas tnora napustiti ovu kuću, to ću ja otići“. Ona zastadie jedan čas; njene me tanme oči pogledaše nešto blaže i ona nastavi mirnijim glasoin: „Holinane, kada si me ti zaprosio, ja sam bila i sttviše zbunjcna tvojim korakom, da bih mogla primjetiti, da je tvojoj izjavi nedostaiao pravi ton Ijubavi, slatka rlječ: „Voliitt te“, koja čvršće vezuje srca nego ii vjenčana burnta. Bila sant toliko biažena, da nisam ni opazila, da radost, koja je bila obuzela mene ni u najmanje liijc našla izraza i na tvome licu. Ja sam sarno živjela u sretnoj po» misli, da sam tvoja; to mi je bilo dovcljuo, jer sam te volila. Da, Holmane, volim tc još sada, više te volim cd santog svog života, a samo zato i idem od tcbe. Ako bi to zahtijevala tvoja sreća, ja bih ti najvećim zadovoljstvom vratila slobodu, ali pretna sventu, što sam čula, izgleda, da ti je potrebna žena samo fonne radi. Pošto je ta potreba zadovoijena, to se sada možemo razići. Ako bi došao dan, kada blh ti ja zatrebala, kada bi ti zaželio da ja budetn pored tebe, nenia te sile na svijetu, koija bi bila u stanju, da me odvoji od tebe. Dokle god pak do toga ne dodje, ostaću ono, što sam sada: žena, koja neina prava na imc, što si joj ga jutros pred oltarom dao!“ I pošto mi je dobacila još jedan posljednji pogled pun ljubavi ona napusti sobu tiho i mirno kao neki lijep san, koji isčezava. U taj čas začuh iza sebe iprvo prigušan krik, pa zatim tiho

krkljanje. Ja se n najvećem strahn okrennh 1 ugiedah oca, gdje se onesvri Ješčen opružio na krevetu. Koliko saffl god želio, da potrčim za Loiom, ni n kom slučaju nisam mogao ostaviti oca"; samog tt takvom stanju, pa ml nije preostalo ništa drugo, nego da do-1 viknem domaćici, koja se nalaziia n susjednoj sobi, neka zadrži onu gospodju — moju ženu. Dugo je potrajalo, dok mi je pošlo za rukom, da opet povratim svijest! svonie ocu. Prvo pitanje, što mi ga je postavio jedva čujnim glasom odno^ silo se na Lolu, čija mu je pojava pored njegove samrtničke poste>lje kae posljednji sunčani zrak biia osvjetlila život. Ja ustadoh i uvjerih ga, da ću je sad dovesti, ali još nisam bio stigao do vrata, kad me presrete domaćica, koja se Lila vratila. „Gospodja je otišla“, reče ona sležući ramenima, „nije se nikako dala zadržati“. G. Black malo prekide prlčanjc dok su ga policajci posmatrali pogledi« ma punim saučešća. Neko je vrijeme sjcdio, zadubljcn u misli, dok se najzad ne trže i nastavi: ,,Od onog ne» srenog časa ja nisam više nikad vldio svoju ženu, čak šta višc nikad nisam mogao saznati, kuda je ona otišla, kod koga se sklonila. U prvi mali pri najboljoj volji nisam stizao, da mnogo mi-! siim na nju, jer je ovaj dogadjaj bio toliko potresao moga oca, da je njegova bolest uzitnala sve većeg maha. Svakim je danont sve više slabio, n do posljednjega časa neprestano je gledao u vrata, a kad god bih ja ušao u sobu da ga obidjem, on bi me pogledom zapitao, šta je s ujome. Tek po njegovoj smrti počeo sam opet ozbiljnije misliti na iadno mlađo stvortnje, koje sam bio privezao za se, a da ga nisam volio, koje sam posiije svojim grubim riječima bio izazvao. da samo, bez ikakve zaštite bježi u svijet. Usko* : ro me ta pomisao u tolikoj mjeri počela tištati, da sam stalno bio potputto ziovoijan i utućen, a ni sam nisam znao, jesam ii se to stidio svoga ružnog postupka ili je li mi biio žao, šte' sam bio izgubio svoju mladu ženu Jednovremeno stiže vh'est o vjeridb moje sestre od strica Evcline sa grofom de Miracom; ovo ne samo, da je uvrijediio moj ponos, već me Je u dubini srca ljuto zaboljela. Ja sam do duše i ranije stalno bio svjestan toga, ! da me Evelina nije voiila isključlvo radi mene santog; isto joj je toliko bilo stalo do moga bogatstva i do mogr društvenog položaja. Ipak me je grdnc. peklo, kad sam opazio, kako se zaradi novca tako brzo podala drugom, pri čemu naravno nisam irnao na umu, da sam i ja ti stvari isto tako postupio. jer sam se bio oženio samo zato. da bii spasio svoje nasljedstvo. Ali, eto, takav je svijet; ono što praštamo svome polu, to nikako ne možemo oprostiti ženama. No što je u mojim mislima većtna blijedila Evelinina slika, to sam sve više i više počinjao misliti na Lolu. Do duše, ix)slije svega, što se bilo dogodilo, to rne je sjećanje samo mučilo, a ja sam pokušavao, da sebi silom narnetnem želju, da prekinem veze, koje stt me spajale sa njome, pošto sam bio saznao, da su joj otac i brat zlikovci, za kojima je tragala policija. I pored svega toga toliko me je stalno pratila pomisao na nju, da satn se najzad riješio. da radim (Nastaviće se.)

i Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj niemačkog vojnog vodstva Kb. Berlin, 21. dccembra. Zapadao bojište: Front prijestolonasljednnca R u pprecbta bavarskog: U Flandrijl je kod guste ma- t gle topnička djelatnost bila većinom neznatna. Sjeverno od drutna Y p e r n —M e n i n vatra se poslije podne znaG no pojačala. U u s p j e š n i m fzvidjač-! kini borbama južno od Hollebccke zarobljen je izvjestan broj Englcza. Front vojvode Albrechta wfirt;emberškog: o Kod Hirnbacha južno od A1 tk i r c h a pao nam je šaka kod uspjelog napadaja u francuske liniie 31 zarobljenik. Istočuo bojištc: Ncma ničeg novog. Maćedonsko bojlšte: Nema nikakviii večili borbenih dje* latnostL Taliiansko boiištc: N Talijanske su suage jurišale protiv vlsiiia zapadno od Monte Asolo« n a, koje su austro-ugarske čete posIjednjlli dana osvojile, sedam puta, a protiv Monte Pertica tri puta. Svl su se ovl napadi izjalovilluzteškegubitkeza tieprij a t e IJ a. Istl jc neuspjeh doživio I jcdan neprijatel'ski napad na M o n 1 1 Solarolo. U borbenim je odsjeclm? trajala živahna vatra 1 tečajem noći I za rana jutra. Prv! zapdvjednik glavnog stam pL Ludendorff.