Beogradske novine

I z i a z ei dnevno u Jutro, ponedjetjkom poslfje podne.

Pojadtnl brojovlt kla l )• • • • 01

■ii

itplati

■ OrraMaMlnnlR Bm.-

i m i

. . .lOMtn ,. . , 1 > ratara -jaa Ogtasl p« djenlka

iTSrtSSTS?,'. o b*59*m« m doitirMi • rara U HrratMal-ttanMJk ' - ■

Urlrardl 0 Mtsll« knJarliM >mtia aarrira u Mi—

“Srat

*aO

Br. 357.

BEOORAD, nedjclja 30. decembra 1917.

Godina UU

Izvještaj austro-ugarskog giavnog stožera. Kb. Beč, 29. decembra. Taiijausko bojlšte: Odbijen je neprijateljskt napad protiv visina istočno ođ Monte T o m b a, kojl je bio spremljen jakom topničkom vatrom i vatrom bacala mina. Kao što smo već opetovano javIjall, gadjao je neprljatelj topništvom našu bolnicu u Prim o ! a n o. NaCeb.ik elavnog stožer«.

Fnrizsii.

Ruska težnja za mirom U glavnom postignut sporazum sa Rusllom. Pitanje Maiedonije I Dobrudže.— Za bezuslovni mir. — Pichon za nastavak rata. — Glasovi svjetske štampe.

Već odavna sluša svijet priče o nekom miru bez aneksija i ratnih odšteta, diplomatske note lijeću od grada do grada, od dvora do dvora, tako da bi već kakav mališan mogao opravdano pitafi: „Šta dakle stoji miru još na putu?“ Odgovor bi bio kratak 1 jasan: „Farizejstvo sporazumnih slla“. ier dok središnje vlasti to i vjeruju, šta su izjavile, hoće i da se drže onoga, šta su obećale, sporazumne sile još uvijek nijesu izjednačile pojmove riječi i volje. Danas poručuje svijetu Wilson: nikakve aneksije, nikakve ratne odštete, sutra ga vidimo već kao bojnog druga sporazumu, kako hoće da savlada Njemačku i Podunavsku mo■narhiju. Danas odgovara Engleska iarizejskom poniznošću na papinu r.otu, sutra već grmi Lloyd George svojc ratne tirade i zakiinje se. da će Nijemcima nanijeti smrt i propast Danas upada u Francusku iskra razuma i sjeća ovu zemlju na iizičku propast, koja joj predstoji, ako rat zatraži dalje žrtve u krvi, su tra već treslca fantastički državnik Clemenceau protiv ovih plačIjivaca, koji agituju za sporazumni mir. Tu sad skoro nacrtao je Clemenceau u svome listu ,,L‘ homme iibre“ »pet nekakvu mapu Evrope poslije rata, onako, kako to rade djeca. Doduše — a to se mora priznati kao napređak ■tt dosadašnjem ratu — ne na r.ačin, da $e Austro-Ugarska mora razdijeliti, a od Njemačke da kao posljednji ostatak bnde Brandenburška, — ali još uvijek sa vazdan utopističkih ideja, koje vrludaju po fantastičkim visinama bez ikakvog stvarnog, računskog osnova. Slušajte, šta je prema Cićmenceauvijevom izvještaju p a r i ska konierencija sporažuma postavila kao uslove za mir, groteskne u svojoj smiješnosti: Uspostavu Belgije, Srbije. Crne Gore i Rusnunjske, odstupanje Elzas-Lorene Francuskoj, a austro-ugarskih oblastl itaiiji. kao i protjerivanje Turaka iz Evrope. Ako već treba diskutovat! o ovim ratnim ciljevima, onda bar najskromnijim načinom da nabacimo pitanje, zašto ovi državnici. koji su uvjerenl u svoju pravičnost. ne misle na uspostavu uništene Poljske, opustošenog Erdelja, jadne Gorice? Jer ako već traže od središnpih vlast! naknadu štete, koja je bila posljedlca vojničkih operacija, zašto oni, što tvrde, da su pravičnost uzeli pod nasljedni zajam, nijesu spremni na popravke onih šteta. koje su oni sami učinill. To i jeste ono pravo ružno farizejstvo, koje se prika*uje tako Hjepim, misli na mir, a traži Tat, koje za sebe sve zahtjeva, a protivniku ne priztiaje prava ni na najmanju mrvu. A da onl pri tom potpuno gube iz vida stvarni položaj, da smo mi pobjednlci, koji imaju da diktuju, a oni da su pobjedjeni, koji imaju da zahvaie našem osjećanju pravičnostl, 5to s njima postupa sa pravom noblessom, — to tek onda ima važnosti, kad se čovjek sjeti na stvarnost poslije upadanja u utopističko ludilo. Prije nekoliko dana držao je u vatikanu papa govor o miru, prl čemu je dobacio prigovor svim glavama ratujućih naroda, da su se prema njegovim nastojanjima pokazali hiadni. Ovaj prigovor boije bi pristajao, da je 'dobačen sporazumnlra silatna. Središnje vlasti su u svako doba otvoreno pokazale svoju spremnost za mir, a sporazum je u ogrtaču farizejstva prlklonio k'lieno u Rimu za mir, pokazuJući neprijateljima Jezik; ako se ovo shvati po načlnu uiične dječurlije. onda bi to značilo: ml Još uvijek nemamo volje. da s vama paktiramo. Jerusallm je pao, a papa je veseo, da je ova svetinja oteta iz turskih, nekršćanskih ruku. I dok ovaj ponešto politički nasljednik Petrov zahvaljuje Englezima za ovo ratničko djelo, javlja Baifour, da će se u Palestini osnovatl cionistička država. Da ii će ovlm riješenjem papa biti baš sporazuman, to je veoma sumnjlvo. Ali ovo je tek opet dokaz za farizejstvo sporazuma, koji na jednoj strani vrši usluge iz ijubavl, dok na drugoj strani dopušta. da mu sebičnost mijenja i okreće namjere.

Zvanicni izvještaj o pregovofima. Kb. Brest-Litowsk, 29. decembra. Za vrijeuie pregovora, kojl su cdržati prije podue izmedju izasianika savczničkih s jedne i ruskih izaslanika s đruge straue, okončana ie i privremena rasprava o onim tačkama, koje se i ii siučaju opštega mira moraju ua svalil načiu riješiti zaseb* nint pregovoriuia izmedju saveznika s jedne i Rusije s druge strane. Ovi su se pregovori vodili u p o m i r I j i v o m d u h u i uz medjusobno iziiaženje u susret. Po čitavom nizu važnih tačaka nađjena je osnovica za sporazum. Osim 0 poiitičkim pitaniima raspravijano jo 1 o piianjima pravne S privredue prirode I uredjena sii na zadovoljavajući uačin s tim ograničenjein, da iii još nakuađno imaju ispitati domače viasti pojedinih država i da se naknadno ima sastaviti njihova konačna stilizacija. Na prvom je mjestu postignut sporazum u pogiedu uspostavljau j a u g o v o r u o g s t a n j a p o r emećenog ratom. Odiučeno je, da ledna zemlia prema drngoj u pravnom I privrednoin pogiedu ne će postupitl lošije nego li prema kakvoj trećoj državl. koja se ne može pozivati na prava stečene naroćitim ugovorima. Ukinuće se važenje ratuih zakona, a onl koji su ih iskusiil. biće uspostavI j c n i n s v o J i m r a n i j i in p r a v ima, ođnosno pružiće im se odgovarajuća odšteta. U daljim odredbama izbliže se pretresaju praviia postavijena u pogledu ratnih troškovai šteta ućinjenih ratom, a napose je postignut sporazum o tome, k a k o £ e senaknaditi štete, štosu !b pretrpiia gradjanska 11 ca 3zvan ratne zone. Postignut je načelni sporazum u obostranom puštanju ratnlh zarobljenika 1 interniranih gradjanskih lica. Isto važi i za medrusobno vraćanje trgovačkih brodova. Najzad je predvidjeno da se u Što krnćem roku uspostave konsularni i diplomatsk! odnosL Na privrednoin polju pokazaia se u toku pregovora p o t p u n a saglasnost o tome, da se odmah učini kraj privrednom ratu, da se opet otpočne sa medjusobnim trgovačkim saobraćajem, I đa se uredi slstematska r a z utjena robe. Što se tlče važnog pitanja o postupanju sa krajevima, što su ih ohje zaraćene strane posjele, predtožila je Rusija, da ona povuće svoje čete Iz krajeva AustroUgarske. Tursk« 1 Perslje, štoihonadržLasIle četvornog saveza da povuku svoju vojsku iz Poljske, Litve, Kurlandije I ostalih krajeva. Stanovnlštvu tlh krajeva pak prediaže RnsUa, da se u najkraćem roku da mogućnost, dase potpuno siobodno samo IzjasnL hoće li se pridružitl jednoj 111 drugoj državi iii hoće II obrazovatl samostalnu državu. Poćetak evakuacije, njen rok i tok demobilizacije vojske imafa bl po tom prijedlogu urediti naročita vojnlčka kotnisija. Nasuprot tome prijediogu predložila je Njemačka, da se prvih dva člana budućeg prethodnog mira, primijenjenlh na Austro-Ugarsku, ovako stijizuju: 1. Austro-Ugarska Izjavljuje, da je prestalo ratno stanje. Oba su ugovarača rUešena. da od sada žlve u tnlru i prijateljstvu. U siučaju, da se njeiilm saveznlcima zajamči potpuna uzajamnost, Austro-Ugarska bl bila voljna, da u času, kada bi mlr sa Rusijom bio zakijućen. napusti sadanje svoje položaje I nlene okuplrane kralevc. u koliko to drugojače ne predvidja član 2. 2. Pošto je ruska vlada za sve narode, koji žlve u sastavu ruske države bez raziike objavile pravo samoopredjeljenja, koje ide do njlbovog lzlučivanja, ona uzima znanju odluke, kojlma je izražena narodna volja, po kojoj se zahtijeva potpuna državna samostalnost za Poljsku, kao I za Lltvu. Kurlandiju, d I-

jeiove Estoaske i Livonske i njlhovo istupanjeiz s k I o p a ruske države. Vrijeine i način izvodjenja potvrde ovih več postojećih izjava o želji za odvajanjem, koja ie potrebna po mskom shvatanju, a koja bi se po tome shvatanju imala tražitl narodnim glasanjem na širokoj osnovici. a sloboduim od svakog vojničkoK pritiska ostavlja se na pretres i r i j e š a v a n j e n a r o č i- j t o j k o in i s 3 j L Rasko izasfaustvo prima znanju ovu izjavu i ovako precizira svoje shvatanje: Mi stojimo na gledištu, da se sanao takva iztava vo!je ima smatrati pravim izrazom uarodnih žeija, koja proizlazi iz siobodnog glasanja izvedenog u potpunom odsustvu strane vojske. S toga mi prediažemo ? osćajemo pri tome. đa se jasnije 3 tačnije iormuiira ova tačka. no mi se slažemo s time. da se radi ispitivanja tehnićkih uslova za ostvarenjo takovog narodnog glasanja kao I radi odredjivanja roka za evakuaciju odredl naročita komisita. U glavnom se prema toku dosadanjih pregovora sa zadovoljstvom može konstatovatl, da se pogtedl zastupijenih slla odnosno riješavanja najvažnijih pitanja p o k I apaju u rnnogim tačkama. dok se u drugim tačkama jedno gleđlšte toliko pribFižava drugom. da je opravdana «t a d a, d a će še i p o n j i m a p Oćrt t ći sporazum. Posijednja pienarna sjednica. Nastavak 4. januara. Ko. Brest-Litowsk, 29. deceir.bra. Na današnioj posljednjoj plenarnoj sjednici govoriil su bugarski ministar pravde Popov, vodja ruskog izasianstva i turski izaslanik Haki-paša. Svi govornicl izrazili su svoju radost povodom povoijnog toka pregovora. Idući pregovori održaće se 4. januara, Bezusiovna težnla za tnirom. (Nar-očitJ brzojav „Beogradskib Novina".) Berlin, 29. decembra. U ovdašnjim političkim krugovima postoji mišljenje, da mirovni pregovori daju opravdanog pov o d a n a j b o I j i m n a d a m a. Boljševička vlada daje dokaza o svojoj bezuslovnoj težnji za m irom, a što je u početku pregovora postavila zahtjev, da središnje vlasti ne prebacuju Čete sa istoćnog na /,apadnl front, to je činjeno samo s toga, da se održi ugied ruske vlade. U d o cnijem toku pregovora Rusi susamlodustaliod togzaht j e v a. Pitanje .Maćedonije 1 Dobrudže. Radoslavlovljeva Izjava u s o b r a n j u. Kb. Sofija, 29. decembra. Saslušan neobičnom pažnjom mlntetar predsjednik Radoslavov je u jučerašnjoj sjednlci sobriuija saopštio zaključenje prethodnog mira lztn c <1 j u B u g a r s k e i R u s i j e. Sa svih strana se zaorilo odobravanje, pa i iz redova najogorčenijih protivnika vlade. Izmedju Bugarske 1 Rusije, rekao je minfstar predsjednik s t upaju na snagu trgovlnskl ugovorli konvencije, koje su postojale prlje rata. Pitanje o oblasti više ne postojl, jer su Maćedouija i Dobrudža priznate kao slobodne. Odnosno Dobrudže naročito su važni oni ustupci Rusije, prema kojima zastupnici Bugarske učestvuju u dunavskoj komisiji, u kojoj su do sad od balkanskih država učestvovale samo one, koje sn se izmedju donjeg Dunava i Crnog mora nalazlle na Dunavu. Pitanje o Đobrudži ima još samo s Rumunjskom da se dovede u red. Oovor ministra predsjednika Je bio od neobično jakog utjecaja. U političkim krugovima smatraju se postlgnuti rezuitati kaoveliki uspjeslBug a r s k e. Czemlnov povratak u Beč. Kb. Brest-LItowsk, 29. decembra. Sinoć je mmistar spoijnih poslova grof C z e r n l n sa jednim dijeiom svoje oratnje otputovao odavla u

Beč, gdje Će sa mjerodavuim činiocima pretresati razuitate postigmite na prvoj sjednici pregovora o miru. Značajno pisanje ,,Pravde“. Rnsija se odriče okupiranlh o b 1 a s t i, (NaroCiH brzojav „Beogradsktii Novir.a".) Stockholm, 29. decembra. Vrio je značajno, da list ,,P r a vda“ piše, kakoRusija trebađa seodrekne Poljske, Litvei K u r 1 a n d i j e. Organ boijševičke vlade nepolaže toliku vrijednostninaLivonsku i E s t o ns k u, već samo strahuju za Rigu, pošto veli da je ovo pristanište važno kako u pogledu uvoza, tako u pogledu izvoza. Pichon za nastavak rata. Kb. Paris, 29. decembra. U već saopštenom odgovoru Pichona ti francuskoj kornori na interpelaciju posianika Augagneura i Sembata o dogadjaiima u Rusiji, rekao je ministar spoljnih poslova, osim već juče javljene izjave, još i ovo: Sadanja ruska viada onemogućava svaki zvanični odnos sa sporazu rnn i m s i 1 a m a. Blagodareći boljševikima Rusija se danas nalazi u potpunom rasulu. Njemačka se zadovojjava, da produži djelo uuištavanja ruske vojničke moći i stvara jaz izmedju sporazumnih siia i Rusije. Naš je ratni c11 j prije svega pobijedlti fodobravanje), a zašto? Raai osvajanja, radi ugnjetavanja i nasilne viadavine? Ne, nikako! Nego, da bi svijetu osigurali mir i bratimstvo! Uspostavijanje Elsas-LotarLngije daje jamstva za trajni mir. Niemačka štampa o Piehonovoin govorn. Kb. Berlin, 29. decembra. 0 govoru francuskog ministra spoljnih poslova veli ,,V o s s i s c h e Zeitung": Držanje Pichona, koje će se vjerovatno slagati s držanjem Engleske, jasan je dokaz za našu politiku. Naš je zadatak, d a s R u s i j o m pregovaramo bez obzira na z a p a d. Ako zapadne sile do 4. januara ne htjednu prisiati na mirovue uslove, koji su utvrdjeni izmedju četvoniog saveza i Rus'je. mi se prem a n j i m a o s 1 o b a d j a m o f o rmuieratnog ciljaod BrestL i t o w s k o g. ,,Vorwarts“ veli: Govor Plchona, koji zastupa interese Engleske i Francuske, ne kaže ni manje ni više, nego što sarađnik Ciemenceaua u sađanjim okolnostima mora reći. On je spoijnje pridržavanie onih davno pregrmljenih postavaka o konačnoj pobjedt sporazumnih sila i o usoostavijanju Elsas-Lotaringije. Izg'eda, da je Elsas-Lotarlngija još jedini predmet, kojl još uvijek spriječava stvarne pregovore. Tim bar postaje jasno za Englesku i Francusku. kao i za one Francuze, koji nijesu voljni, da se krvave u borbi za nemoguću osvajalačku polijedu. Brlzon — njemački ageut. Kb. Bern, 29. decembra. Za vrijeme govora francuskog ministra spoljnih poslova Pichona došlo je do burne scene. Kada je Pichon izjavlo, da središnje vlasti nikada nijesu jasno izložile svoje ratne ciljeve, uzviknuo je poslanik Brizon: ,,Vi kanda nijeste čitaii današnje novine!" Posianik M i 11 e v o i e uzviknuo je na to, da je Brizon njemački agent. Poslije tih riječi digla se strašna buka, tako da je Pichon tek poslije nekoliko minuta mogao produžiti svoj govor. Kad bl . . . Kb. Roterdam, 29. decembra. Loudonski d'pi r n k .Mauchester Gnardian“-a pi§e: Može se već nćl da u odgovomim km^ovima ne postoji naklonost, đa ismijevaju njemačke prijedloge ili da se iste uzmu u ocj f> nu. Ti će se prijediozi taćno i s nepovj<Tonjern prouftiti. Ali na prvi pog'ed Ćovjek je nak'onjen, da te pri : ed!og« smatra kao ozbilian knnk sro-hSnj li viasti. Kad bi se postigia obveza uspostave Bel^ije, Srbije, Rurriunjske i Crne Goro, i to tako, da ne postoji nika-

kav nosporazurn i kad bi stime u vezl dobila Belgija odštetu. onda bi to btlcf od velikog utjecaja na držanje liberaL ne stranke u parlamentu. Švajcarska štampa o mirovnim pre< govorima. ; (Narodit* brzojav ..Beograđsklh Novlua") : Bern, 29. decembra.J „Berner Intelligenzblatt* 1 izjavljuje: Odgovorom središnjih vla« sti učinjen je znatan korak u razbistra« vanju mirovnog pitanja. U zemljaniii sporazumnih siia biće dosta glasova, koji će tražiti da sporazumne si!e učestvuju u mirovnim pregovorima. „Journal de Geneve“, list naklonien sporazumnirn siiaina, pišer Ovom Je prilikom Njemačka postavila program, kome se ne može odreći pažijivo proučavanje. Izgleda, da je Njfe^ inačka odustala od svih osvajačkih' smjerova. I samoj toj činjenici mora s© pripisati Izvjesna vrijednost. Engleska štauipa o mirovnini pregovorima. Ki>. Amsteidam, 29. decembia, D rnirovnim progovorinrta u Bresfc, Litp\vsku pišu ,,Daily Mail“: Razgo* vori o miru dobiće svoj pravi značaj Lek tada, kad Njemačka bude potučena rm bojnom polju i kađ njezina snaga oskudicarna i porazima bude glomijena. ,,D a. il y C h r o n i c 1 e": Mirovne poua. de središnjih vlasti ne pružaju nika« kvu sigurnost protiv ponavijanja raia, „Morning Post": Czeminovi mirov; ni uslovi su đipiomatska igra na nžeiu, ,,T i m e s": Prava namjera odgovora gro, fa Czernina se lako daje prozrijeti. Njo. mačka i njezini sataiiti nadaju se, dai će narodni komesari ratifi'rovati zaključ. ke delegata, te hoće odluku revolucionarne Rus-ije na to da upotrebe, da o'a čaju skeptike u zemljama sila sporazu. ma d da probiju front nepr'jafelja Njemačke. „Manchester Gnardian"! Njemački mirovni prijedlozi su brižno proračunani. Oni ne stoje u skiadu s teorijom pobie’ormene Njemačke, a!i ooi ništa ne kazuju o kakvom novom na< oinu mdšljen'a, niti nerira<‘a mi'itcrizam, Ćinjenica, da bi se u Elzas-Lorenu i u Turskoj imao da održi snveren tel si!e, koja je učinila po'^rln. ne bi mosia da unaprijedi trajan mir. Ali bi se stvoriia nepregleđna nesreča, ako bi se samo iz tih razloga odbacili njemački uslovi. Saveznioi mora“" sve •'rim : 'i. š‘o je za primanje, a tada treba da objav© svoje mlnimalne uslove. Držanje ruiuunjske viade. (Naročitt brzoiav ..Beogradskih Novfra 11 .) Rotterdam, 29. decembra. ,,Daily N e w s“ javija: Rumunjska viada je ponovo odbila da učestvu« je u pregovorima za mir. Ako bi došio do ruskog zasebnog mira, rumunjska će vlada otstupiti. Otstupanje rumunjske vlade biće ujedno f kraj rumunjskom otporu. Mogućnost opšteg mira. Pregovori izmedju Rusije 1 vlasR četvcniog saveza stvorili su osnevu za opšti mir medju zaraćenim stranama. Ne može se tvrditl, da li će I ostaie sporazumne sile prihvatiti gledlšte Rusije i prići odmah pregovorima za mir sa Četvornim savezom, aii je \t!o verovatno, da i ostale sporazumne silo nemaju razloga odugovlačiti sa vodjenjom rata, šta više, može se reći, d a neke od njih imaju vrlo raz* nlh i razutnijivih razloga da stupe u pregovore za mir. N a p r v o m e m e s t u 11 a 1 i j a. Ona, koja je pošla u rat sa s i g u rnim uverenjemna brzipotpun uspeh, posle nekoliko mesecf ratovanja razočarala se u svojim nadama, a od p<re dva meseca došla je u položaj kome se nikako, rri u snu, nij© nadala, a to je, da će biti prinudjena braniti svoju sopstvenu zemlju od potpune propasti. Unutrašnje prilike u Italiji su takve, da se ne mogu uporedlti sa prili« kama u ostalim konsolidovanim evropskim silama. Kao velika sila, Italija je još miada država, i pfovincijalrri separatizam n njoj nije još potpuno išče« zao. Za tim je veiiki kontrast izmedju Severa 1 Juga, kao što je veiiki kontrast -izmedju pobornika katoličanstva i papizma i njihovih protivnika. Ali to razlike same po sebi ne bi bile toliko opasne da u ItaHji nije razvijen socijalizam u takvoj meri, da je još i u miru bio opasnost za celokupni društveal poredak. Još jedan veiiki poraz na bojnom polju ne samo što bi doveo do potpunog sloma sadanjeg ratnog režima, već bi iz osnova poremerio ceo poredak državnl i društveni. Dmastija i buržoazija bili bi žrtva takvog jednoa revolucionarnog pokreta. Oba ovn