Beogradske novine

Izlazes dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojsdlnl brojovl: B0ii|nl« I ii lirajtiliu nptiJtVnirtla II) |)0l0T3 W •. I b. tita p* eljHl (0 . . .lUUEIElO • nmrarMp

12 tnlira

MJosoCna protplata: U Iw«ra0o I ■ kralnliM iMMlMntm M t. I kr. Cota xa bojnu I »tapnu ptftta. . oftO U Btogrado u destavM i Uft« . 8? U" 1 !. 1 ' * • • • 3‘U fnovtrtnstrf •

Oglasl po cljonlku.

Jrodnlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlćo ul. broj 10. Tolofon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata Topliiln vanao broj 21. Tolofon br. 2f> Prtmanjo oglasi Knau Mihajla ul. braj 38. Talefon broj 249.

Oodln« IV.

Predznaci bure na i zapadu Sudeđt po liajnoviiiin ausfro-u<rarskim i njema&klm službeniin Jzvještajima sa bojišta vojnički j>oložaj fm. padnoin bojiš.u stupio je u novu fazu. Nekoliko nedjelja vladala je s obiju strana veoma živa predstražarska djelatnost, a fzvidnički naletl manjeg ili vcćeg oblma i Intenziteta kao i vrlo živahni letački rad bili su na d'nevnom redu. Uporedo sa tim pojavama, koje su obično preteče zamašnih oj>eracija, osjećala se sve veča i veća nervoznost kod sporazumniJi državmika, koja se baš njihovim jx>kušajima umirivanja najsumnjivije vrste prenijela t na stanovnišivo. Još je i štampa sa svoje strane doprinostla ovom opštem osjeIćaju nesigumosti, a nlkako nisn htjelt umuknuti bezbrojni pesimistl i zloslutice. U svima francuskim 9rcima još odjckuju riječi, kojima je vojnički saradnik iondonskog časopisa ,,World“ prije jx>dužeg vremena otvoreno konstatovao, da se sprema velika njemačka ofenziva I da će ona bez svake sumnje donijeti odlučnih uspjeha neprijatelju. Isto je tako „Pall Ma!l Gazeite“ otvoreno nazvala praviin imenom ono, pred čime svi strepe i zaziru, kada je govorila o „smrtonosnoj borbi“ i •pripremala svoje čitaoce na „silni kiin“, što će ga Nijemci ,,vjerovattio“ aabiti u savezničke odbranbene redoye. Ispunjeni takvim tamiii-m slutnjama, Francuzi i Engiezi su sa sve većim strahom očekivali dan. šfo bi ga oglasila opšta grmljavina topova — prvl akord u završnoj pje'smi ove burne ejx>peje naroda. Ako svi znaci ne varaju, taj je dan kanda osvanuo. U službenom izvješta|u njeimačkog generalnog stožera prije «vega pada u oči mjesto, gdje se vell, kako je juče na širokim odsjecima za•padnoga fronta svom silinom otpočela ■artiljerijska bitka. Ovo lakotrsko kon«ta;ovanje jcdne činjenice jasno pokazuje, da je okončana ona pripremna borbena faza. čije je obilježje in:enz'v na izvtdjačka diclutnost. 3a«la jc t-tpuČeo artiljerijski dvoboj l time je u stvaii cij-cčela ofenziva. Do duše su liindenburgovi strateški ciljevi još jednako zavijeni u gustu tamu. tako da sporaznmne vojskovodje 1 dalje mogu lupai glavu o tome, gdje 11 će doćt do odlui’nog udarca. No jedno mora tm iveć danas biti jasno, na ime. da je teže rlješ ii tu zagonetku nego li ikada do •ad i da se pri dogadjajima, koji predstoje. ulaže sva vojnička snaga, KoJom raspolažu središnje vlasti. Ta njemački adiniralitet već javlja za jedan uspješan nalet svojih torpednih odreda protiv Dfinkirchena, tako da ,'e opravdana predj>ostavka, da jx>stoji veza fzniedju kopnene i pomorske akcije. Pa 5ak ni onda kada namjesto art'Jjerijske bitke, koja će svakako mnogo manje trajati od izvidjačkih borbi, buđe nastupio nalet pješačkih masa još jednako ta zagonctka ne će blfl objaštijena. Z a Austro-Ugarsku pak jučeiašnjl

Ofenziuo no zapadnom bojiftu. Nijemci su izmedju Arrasa i La Fere zauzeli prve neprijateljske linije. Dosada je zarobljeno 16.000 vojnika, a zaplijenjeno 200 topova.

vojni izvještaj obiju generalnih stožera ti dvostrukom smislu predstavljaju dogadjaje, koji izazivaju opšto zadovoljstvo. „Austro-ugarska artiljerija stupila je na zapadnom bojištu u borbu protiv Francuza i Englcza“, vell službcno saopštenje, koje zvuči kao gromoglasna pjesma savezničke vjernosti, koja je odlučema da i u posljediijoj i odlučnoj fazi svjetskoga rata u borbi ranie uz rame izvojuje pobjedu u prkos svlma proiiviiičkim sumnjičenjima. Prije izvjesnog vremena rekao je grof Czornin. da je monarhijl isto toliko na srcu sudbina Strassburga kao god što joj je na srcu sudbina Trs-ta. Ako je u času, kada je austro-ugarski ministar sjx>ljnih poslova izrekao tu riječ ma gdje ŠIrom cijeloga svijota još i bilo koga, koji bi zlobno sumnjao u njenu tačnost. to će ga opaineiitl sadašnji dogadjaji. Savez, što ga podlosit neprijatelja I isto toliko neprijateljska podmuklost iz smnnjivog kruga plašijivaca stalno pokušava razoriti, gordo i nejtokolebljivo se drži i zalaže se I mišicom i srcein, kada se vodi borba za konačni uspjeii. Iz ove sioge, skovane željezoin i krvlju, koja se toliko puta zajednički isprsila neprijateiju, sada sijeva ljuti čelik udružene snage, u njoj se zajednič.kim radom teše silnl kamen temeljac za budućnost, ona jeste I osfaje svetl simvol. u koji će unuci I praunuci s đivlj-enjem gledati. S toga će svi pozdraviti buru, koja se sada diže na zapadiu kao osvit nove zore. Izvještaj austro-ugarskog glavnoj^ stolci a Kb. Beč, 22. marta. Nema ničeg osobitog da se Javl, Načeluik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 22. marta. Zapadno bojište: Vojna skupina bavarskog prijestolonasljednika Ruprechta: O s t e n d e Je s mora bombardovan. U belgijskoj i francuskoj FI a ndrljl trajaia je jaka vatrena borba. Višeputasu Izvidnička odjelenja prodirala u neprijateijske Iinije. Jugoistočno od Arrasa do La Fere napall smo engleske poiožaje.

Poslije jake topničke djeiatnostl 1 bacaia mina jurišaia je naša pješadija u širokim odsjecima, i uzcla je svuda prvć neprijateijske linije. Izuiedju La Fere 1 Soissona, obostrano Reimsa, I u Champagni povećaia se jačina vatrene borbe. Jurlšna odjeienja su privela u mnoglm odsjeclina zarobljenike. N’ojne skupine generala Gallw i t z a i vojvođc Albrechta wfirtteirberškog: Naše topu'štvo je produžllo razoravanje noprijateljsklh pješačkih položaja I baterija pred Verdunom. I na lotarinškom frontu se na innogim mjestima p o v e ć a 1 a topnička djelatnost. Na ostalim bc>jištima nema ničega novog. Prvl zapovjednik glavnog stana Bl Ludendoilf. Izvještaj njemačkog admiraliteta Kl>. Berliti, 22. marta. Njemačke torpedske boračke snage uzele su 23. marta u jutru u tri napada pod jaku vatru tvrdjavu D(ink i r c h e n, kao i vojnička postrojenja kod Breyea, Dunesa i Pennea. Pogodci su svuda bili dobri. U prostranom ldgorištu kod De Pjinnea, na koje smo bac.li 800 metaka, i z b iL m o u d » k ▼ v i i 1« •*. o cf a i a Ohal ske baterije su žestoko ali bez uspjeha odgovarale na našu vatru. U povratku je došio đo topničke borbe s nekolikim neprijateljskitn razoračima, ali su se oni jx}vukii, pošto su dobili nekoliko pogodaka. Boračke snage, koje su učestvovale u napaidu, vratile su se neoštećene i bez gubitaka. Dva naša mala prcdstražna brođa nisu se noćas sa svoga puta zapađno od Ostende vratila. te se moraju smatrati da su i>ropali. Ponovna ostavka Pašićeve vlade (Naročitl brzojav ,,Bcograiis!;iii Novhia") Lugano, 22. marta, Prema milanskira brzojavima sa Krfa, Pašićevo je ministarstvo ponovno odstupilo, pošto mu nije tispjelo da u Skupštini zadobije večimi za svoje dalje ratne osnove.

Izmjena ratificiranih ugovora o miru (N'aročltt brzojar „Beogradsklli Novtna 1 '.) Berlin, 22. niarta. Izaslanstvo ruskog sovjeta narođnih komesara, koje donosl ratificiranl ugovor o miru, stiglo je Juče uveče u Bcrlin. Ono se sastojl iz gospode Pet r o v a, stožernog satnika K a r 1 o b e, i narodnih komesara Bonkampa I Hausmanna. lzaslanstvo će ratlficlrani ugovor o miru predati. Člm će I s njemačke strane biti ratiflciran ugovor o miru. Sa Balkana BUGARSKA. SUistrija za sjedinjenjc s Bugarskom. Stanovnici grada Silistrije uputili su ministru predsjedniku R a d o s 1 av o v u i poslanicima saveznih sila brzojav, kojim ponovo upozoruju 11 a nesavladljivu težnju Dobruđžana za piinu slobodu i narodno jedinstvo, te na njili upravljaju poklič, da se zauzmu, kako bi se prava Bugarske na te bugarske zemlje potpuno priznala. TURSKA. Tunel ispod Bospora. Komora je u svojoj posljednjoj sjedmici primila dodatak budžetu, kojim se vlađa ovlašćuje da može izdati milijun funti radi daljeg gradjenja željezničke pruge Ras-el-Ain za Diarbekir—Kurdistan, dalje je odobrila 1500 funti, radi gradjenja tunela i s p o d Bospor« aca rrir.iu Aziju jli eradjenja inosta izmedju Carigrada I S k u t a r i-a. Ministar za javne gradjevine je izjavio, da je vrijeme za ova proučavanja sađ naročito pogodno s toga, jer se sad za to ix>trebni pribori nalaze u Carigradu, dokle bl se kasnije morali ua vrlo skup način dobavljati. Dalje je ministar saopštio, da če pornenuta pruga u Maloj Aziji imatl dva kolosjeka. t Rade Gerba Javljaju nam tz Opatije, da je u j’edt om tamošnjem sanatorijumu 19. marta umro tajni savjetnik pješađijski general Rade Gerba. Pokojnik jo dugo vrijeme bio zbomi zapovjednik u Zagrebu. On se mnogo bavio literamim rado\ima i mi smo u našem listu od 2. febraara doriijeli jedm njegov članak iz „Oesterre'chische Rundschau" pod naslovom „Težnja Srbije za sjedinjenjem s AustrijonV'.

t Giga Geršić Pokojni Geršić lodio se ,u BeLoj Crkvt, u Banatu, gdje je dobio osnovno> obiaacv vanje, gimnaziju je svršio u Novom S* du a pravne nauke na univerzi u BečU!. Poslije svršenih nauka Geršić je na poziV, svojih prijatelja prešao U Srbiju, gdje jo odmah dobio katedru medjunarodnog i riir.skog prava na tađanjoj velikoj školi, pK>tonjcrn univerzitetu. Sa ovog položaja! otišao je prvi put za rriinistm pravde i prosvjete 19./XII. 1887. (kabinet Savo Grujića), dragi put je bio minis'ar pravda opet u kabine'tu Save Gruj'ća 23./4. l.SSft i trcći put je ušao kao ministar vrav'de ll./I. 1891. u Pašićev kabinet, zatim je) px> izboru narodne skupštine naimenovaif za d ržavnog savjetnika, a pošto }■> po uBtrojstvu đržavmog savjeta nav-šio bio odredjene godine staiosti, stav'jen je U penziju, ali je i đalje kao lionorami profesor zadržao još nekoliko vodi a k led.it medjunarodnog prava. — Pisati opširnije o životu i radu Gige Geršića značij prelistati istoriju kultumog razvitka i rada Srba u Srbiji i Monarhiji. Jer Gerš'ć jo‘ u dmgoj polovini prošlog sto'jria, odmah posllje svršenih nauka, a i za vrijnme ovib, igrao vrlo uglednu ulogu u tadanjem omladinskom pokretu u Monarhiji, a if Srbiji je bio istaknut u svirn politićkim borbama i prosvjetnim radovima. Kao član erpske omlađinc, koja je o BIagex vešlenskom saboru u Sr. Karlovcima godine 1862. igrala naroćitu ulogu, Geršić je u Srbiji politički pripadao prvo iiberalnoj stranci, a kađ je ova 1880. sišla, s đržavne uprave, on je, sa još nelrim svojim dragovima, prešao u tadanju konzervativnu stranku a ubrzo zatim u radikalnu, i u toj je stranci pripadao takd zvanoj Vujićevoj grapi. Kad je 1883. godine rađikalmm rovonjem buknula tako nazvana zajećarska bu-< na Geršić je, kao član glavnog radikalskog odlrora, dopao zatvora pa je sa ostalimi čknoviina odbora, sprnveden radi sudje< nja prijekom sudn u Zaje'-ar. Sećam se da je, kad je posluje izvejsuog vremena oslobodjen zaLvora, rekau: ,.?.e ću u bu< duće bii član odbora ni lcakvog pjevaćkog društva". Geršić je bio vanredan talenat, koji se Vjekovima rađja. U srojoj struc* neo bično jak, on je svoj talesiat u tntnogim pri< likama borisno primjenjivao. Od doba nezavisnosti Srbije, kađa je bi!o potrebno! raspravljati i dovoditi u red krupna me< djunarodna pifanja i sredjivali medjuna* rodne odnose sipske države prema đragim: državama, sav jc taj rad bio skoro isključ-iva tvorevma Gige Geršića. Ni jedan krupniji mcdjunarodni državm akt nije iz srpskog ministarstva spoljnih pos’ova otpravljen dok se Goršić n:je upitao za savjct. Bio je odl čan govoraik i proda-' vač, njegovim predavanjrna na univerzi nisu prisustTOvah' samo njegovi učenici, neg> uvijek i priličan broj drugih posjetilaca, koji su s najvećora pažnjom pratili njcgova razlaganja iz medjunarodnog prava Njegova naučnost, koja je uvijek bila suvremena, njegovi radovi u pravnoj književnosti, njegova tulnačenja raznib! medjunaix>dnih zakona, pribavila su nut Bvjetskog glasa, te je izabran za Člana

PODLISTAK MetentHe Stairišić: Prividjenje ,,U Jednom kafanskom društvu po; vela se pre nekoliko dana reč o tome, koliko jc koji tctžak. Kafe.džija, kojl je najgojazniji, reći će: — Baš pre dva dana bio sam u kupatilu, u Dušanovoj ulicl. Merio s-ain se 1 težim 105 kilograma. — Samo sam za tri kile lakša od njcga, dodade ponosifo njegova žena. — Taman bi bilo sedamdeset kilograma čiste mere sapuna, završi jedan fz društva. To je bio neki sapundžija, koji, i ako se danas bavl piljarlukom, plje ipak zaboravio svoj stari zanat. — Boga ti, pročitaj još jednom, nisam dobro čuo početak. Tako je, nazovimo ga, gojazni kafedžija Paja zamoiio svoga redovnog kafanskog posetioca Kostu, kad je ovaj 'dovršio goraju šalu u „Beogradskim Novinama". Ovaj, sedeči za stolom skoro prazne kafane, ispuni mu želju. čltajući svaku rcč glasno i ponaosob. — Ama. ovo kao da se odnosl na tebe I tetka Anu? dodade pošto je proCitao. Zato te tako interesuje. — Djavo će ga znati, odgovori mu fajapurenl kafedžija, provlačcći nervozno prste desn-e ruke kroz proredjene čekinjaste dlake svoje sed-a kose. Nastal.. je duga pauza, praćena mučaljivim ćutanjem. Kafedžija Paja premtšljao je o nečem ozbiljnoni. Gost, vidoći sr- - -■nljcn u ovoj tišini, plati 5to je popio I fzadje iz kafane. Na onoinenu stomaka, kafedzija

j>reporuči domačici da se večera. Zaseli su za sto i obeduju. Obojo su dobrog apetita, to se da na prvi pogled konstatovati. Jer, u toku obeda ne žale da razgovaraju, trudeći se verovatno ko će više hrane sručiti u stomaik, •koji, izvinitc, i u jeđnog i u drugog po obimu može bit‘1 ravan pivarskom poluakovu. — To će biti njagovo maslo, prekide, najzad, on tišinu, — Šta? Ko? — Trebalo je maločas da budeš ovde. pa da čuješ. Kosta mi čitao ono, što smo pre nekoliko dana razgovarall 0 težini. Nema sumnjes to je dao on. — Nevaljalac, izusti domaćica. — Da, da. Ali neka, dodado on. Jedna obična šala, koja se odnoslla na njihov razgovor sa gostima od pre nekoliko dana, saopštena širem krugu — nervirala ih je. Naročifo njega, koji je u tome momentu poželeo da mu je tu dostavljač, pa da ga svojim ručicama jx>miluje. Tom nežnošću ovaj bi bio tako obasut, đa se u buduće ne bi seitio, da njega za predmet šale uzima. Po obedu zatvorio je kafanu pre ođredjenog vremena l otišao na spavanje. Odmah po dolasku u sobu legao Je u postelju. Prošlo je i deset Časova, all inu se san nije prikradao. Njegovi ograničeni pojmovi uzbudljivo su uticali na živčani sistem. U sobl je vladala, kao 1 naj>olju, grobna tišina. S vremena na vreme nju je remetilo hrkanje ženino, koja je spokojno spavala na dnigoj postclji i, možda, snevala o sutrašnjim masnim zalogajima. On se prevrtao čas na jeđnu čas na drugu stranu. all nije nikako mogao doći do željenog pokoja. OČI poluotvorenlh trepavica upra-

vio je prozoru, kroz koji je probi-iao jak snon rn-eselčevih zrakova. — Ko to može biti? Vrata na sobi širom se otvoriše i na njima se pojavl neko čudnovato Iice. Svo čupavo, prodirućeg pogleda. Stasom je sve više i više raslo, dok ne probi tavanicu, pa Čak i krov kuće. Odozgo zagrmi neki strašan glas: — Koristdći se odrcdbama ratnog prava, pozivam vas oboje. Ustajte, pa napred! VI ste rekvirirani. — Kako to? usudio se da ga zapita zlosrcćni kafedžija. Valjda internirani? — A, ne-TCe! zagrmi onaj glas još strašnije. Vi ste rekvirirani! — To jo nemoguće! zavapl nesrećnik. — Zašto? Za vas se dočulo, da možete dati znatou količinu fzradjenog sapuna. U ostalom, nemam šta tu mnogo da vam objašnjavam. Dižite se! Iz govora Ovog strašila saznao Je, da je rekvizitor. Njegove poslednje zapovedajuće reči silinom su zatresle i prozore i vrata. Ona ga je, kao perce, digla Iz postelje. Video je I svoju ženu več na nogama. — Dozvolite, bar, da se prc polaska potkreipimo, obratio se strašilu. — Nel — Ama, od one stare što je držlm u flašama. Time je mislio da odobrovolji onu strašnu pojavu. Ali, ne pali. Pod utiscima onog strašnog glasa, koji je grmio, izašli su iz kuće. Brektali su i jedno i drugo, ali su išii brze nego obicno, kao elektrizovani. — Kud li će nas, Bože?I zavapila je žena.

— Šta znam! odg'ovorio je on utučeno. Po uputu onog strašila išli su dunavskom kraju. Najzad su se zaustavili pred nekom većom zgradom, čijl velilci i crni dimnjak i lupa mašina uuutra ukazivaše, d-a je to neka fabrika. • Teška gvozdena vrata zaškripaše otvarajući se i njih ubaciše u đvorište. Da grozne slike! Još prcko dvadcset isto tako gojaznih lica, kao oni, zatvoreni u jcdnom oboru. I njih uvedoše tamo. Nije potrajalo d'ugo, a oboru pridje neki otmen gospođin, koga je pratila neka krupna Ijudeskara. — Ovi su ponajbolji, njih ćemo prve, progovori ijudeskara gospodinu, pružajući kažiprst na njih dvoje. — Pa, može, odgovori oslovljeni. Zatim se obojica udaljiše. Od ostalih saznali su, kakva ih grozna sudbina čeka. Pre ili posle, moraju svi ićl u kazan za sapun. Posle nepuna dva časa oborska se vrata otvoriše i medju njih stupi Ijudina, što je maločas pratila onog gospodina. Premeri jrogleđom sve, pa se obrati njetnu i ženi: — Vas dvoje j>oćićete sa mnom. Na tu zapovcst slediia mu se krv u žilama. Neka neobjašnjiva jeza poduhvatala ga je od pete do glave. Nesigurnim koracima pošli su, a u prelazu preko dvorišta bili su predmetom naročite pažnje fabričnog osoblja, koje je stručnjački, izrazom zadovoljstva, ocenjivalo njihovu vrednost. Predvodnik ih uvede u jedno odelenje, čiju su unutrašnjost ubrzo, na svoj užas, upoznali. Ogromni kazani, pod kojima je gorela jaka vatra, uka-

zivali su im da se tu spravlja sapun. Zaustaviše se kod dvojice još krupnijih ljudi, koji su podsticali vatru. Ru^ kavi su im bili zasukani do ratnena. Njihov pratioc približi im se i poče im nešto šaputati. — Šta li će bitl? dvoumili su onl. Od svega toga mogii su samo ovo doznati: —Budite kavaljeri. To izgovori njihov pratioc tako glasno, da su i oni mogli čuti. Iz njegovog držanja zaključili su, da je on nadzornik rada. Zračak nade obasja ih. — Molim, ako je... — Nemate šta moliti! preseče u rečl ovaj nesrečnog kafedžiju, koji se nađao da će kod njega izazvati milosrđje. To reče pa se udalji, a njiina pridjoše ona dvojica. — Prvenstvo se svuda ukazuje ženskima, to je princip kavaijerstva muškog pola. Da ne bi, duševno slabija, patila gledajuči metamorfoziranijo vaše, to stavljamo prvo gospodjt naše usluge. Tzgovorivši ovo dočepaše njegovu d'ragu polovinu, jedan za vrat a drugi za noge, pa je poneše najbližem kazanu. Ni vika za pomoć, ni koprcanje ne pomogoše. Pritajenim dahom posmatrao je, kako je ubaciše u kazan, kako se poče da kuva i, docnije, kako poid presom kalupa izdvajaju sapun. Noge mu se odsekoše, te se skljoka na j>od. Ali ga u istom momentu snažne ruke one dvojice dočepaše i jxxMgoše. — Sad je red na tebe, čuo je glaa, kojl mu se učinio strašnijim od trub* Strašnoga Suda.