Beogradske novine

Strana 2.

Subota

0. aprlla 1918.

BroJ 91.

U, a kome je »voga saveznika tnnčki niu E ala, iBlina ne bez osjetne šte:e, ali ipak, lagodamošću umjerenosti polijeđi'aca, s Heuzdrmanim temeljom za svoj budu’ći Uzvitak. Ustupanje zemljišta, osira T^narijoj tuđjinske oblasti Dobradže, sa »vim je neznatno. Dobitak Besarabije jmoćiće rumunjskoj državi donijeti bogatu naknadu. Mimo uzdizanje zemlji je osigurano, ako bude potražila prijateljsko zhti ženje prema sre'dišrijim vlastima, ’ko|ima Je I sam položaj upućuje, l ako »voju sudbi'nu ne bude nrkad povjenjva’Ia Ijudima Bratianova Tcova.

Iza kulisa engleske ratne politike £nglezi htjeli da se iskrcaju na hoiand*koj obaii. — Jeliicoe se protivio i morao odstupiti. Kb. Berlin, 5. aprila, U predistoriji sinjenjivanja J e Ilicoe-a, prvog zapovjednika engleske IJote, saznaje ,,V o s s i s c h e Z e I t u n g" iz londonskog pouzđanog izvo* ira, da je Jellicoe zbačem što se protlivio, dapreduzme pokušaj iskrcavanja na holanđskoj 0 b a I i. Doista je u Londonu postojala namjera za takvo tskrcavanje. Namjejra je trebala da bude ostvarena početkom novembra. JeJlicoe }e dobio odreidjenu naredbu da iskrcavanje izvršl. !A!i je on vratio naredbu engleskom admiralitetu, potsjećajući ga na Oalip o 1 j. Pred ratnim vijećem ou je razložio, da bi takav pokušaj bio bezuspjeŠan. Izjavio je da ne prima za to ođgovornost. Kad je Jellicoe ostao postojan pri svome gledištu, sudbina njegova bila Je riješena. Petropavlovska tvrdjava odletjela u vazduh (Naročtti brzojav „Beogradskih NovIna“). Berlin, 5. aprila. „Tagiicbe Rundschau'" javljaiz Kronstadta: Petropavlovska tvrdjava ođletjela je u vazdub iz nepoznatih Uzroka. Eksplozija je bila tako jaka, da gu se čak u Oranijen baumu isvi profcori polupali. Vazdušni pritisak srašio ja ua zemlju ljude u mjestu, udaljeuom po 12 km. Kakve zftve je imala katastrofa, o tome nema pouzdanih vijesti.

Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 5. aprila. Wolfiov ured javlja: Naše pođmornice su potopile u zapornom pojasu oko Engleske 6 parnih brođova sa ukupno 20.000 bruto tona brodskog prostora, medju njima tri engieska paina broda na Istočnoj obali Engleske. Engleski parni brod ,,Ikada“, naoružan s nekoliko topova, 6311 tona, natova-* ren ratnim materijalom. potopijen je u ■zapadnom kanalu uprkos uporrioj od» brani. Načelnik ađmiralskog stožera SRomarTee'. Pototiuo enKicski razarač. Kb. London, 5. aprilu. R e u t e r javlja: Admiralitet sa« opš’.ava: Jedan engleski razarač je potonuo 1. aprila uslijed sudara. Sva su lica spašena.

Najnovije brz. vijesti Stroga neutralnost Mehika. (Naročitl brzojav ..Beogr idsldti Nrvlaa**) Amsterdam, 5. aprila. Mehikanske vlasti su preduzielc mjere prot'iv američkih i engleskih kcnsuia, koji su htjeli da se posluže propisima svojih vlada u posiovnom saobraćaju s neprijateljima u Mehiki. Pred obrazovanjem saveznog vijeća ruske republike. Kb. Petrograd, 5. aprila. Reuter javlja: Veliki 'knez M ihajlo, koji je bio pobjegao u Perm, pa je tamo od mjesnog sovjeta držan pod nadzorom, sad je opet pušteu u slobodu. Jedna komisija, u kojoj su zastu,pnici svih komesarijata i 5 zastupnika izvršnog odbora, razmišlja sad o obrazovanju saveznog viječa repubiike. Petrognad opet Petersburg. Kb. Koln, 5. aprila. Kako „Kolnische Zeitung“ javlja, vlada sovjeta je riješila, da sa grad Pe; trograd zove Qpet svojim srarlrn imcnom. Sporazumno šikaniranjc Švajcarske. Kb. Ziirich, 5. aprila. ,,N e u e Zuricher Zeitung" utvrdjuje, da Švajcarska nije uspjela kod sporazumnih sila da dobije slobodan prolaz za one brodove, koje bi Švajcarska mogla kupiti od njemačkih ili austro-ugarskih brodara. ako bi se takvi brodovi nalazili u neutralnim pristaništima. Po želji sporazumnih sila švajearska bi morala kupiti one brodove, koji se nalaze u njemačkim ili austro-ugarskim pristaništima. ZurišKi list nalaizi kao sa svim razumljivo, da središnje vlastl takve brodove ne će htjeti prodati. Time brodsko pitanje postaje sve teže za švajcarsku. Finska bijela garda nastupa preina murmanskoj željeznicL (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina".) Rotterdam, 5. aprila. „Times" javlja iz Petrograda: Flnska bijela garđa nastupa sad na zapadnoj obali Bijelog mora, da bi posjela murmansku žeJjezničku prugu. Povodom te nove opasnosti sporazumjele su se mjesne sovjetske vlasti sa zastupnicima engleske i francuske vlade radi zaštite mitrmanske pruge. Kad je Trockij saznao, da Nijemci i bijela garda zagrožavaju prugu, odmah je brzojavnim putem naredio, da se preduzmu odbranbene mjere. Zastupnlci Engleske i Francuske priznali su sad mjesni sovjet kao najvišu vlast u murmanskoj oblasti 1 od svoje strane su obećali potponi za đovoz životnih j namirnica. Francuskl „ratni budžet“. Kb. Paris, 5. aprila. Komora je primila budžet u cjelini sa 475 prisutnih glasova. Ministar finansija Klock je čestitao komori što je primila prvi ratni budžet, čija je ravnoteža uspostavljena trajnim prihodima. Odobreni krediti iznosc 8,378-478.483 franaka t obuhvataju terete narodnih zajmova, letećih dugova I povišenje činovničkih plata. Socliaina Bkrb u BugarskoJ. Kb. Sofija, 5. aprila. Bugarska brzojavna agencija javlja: Sobranje je primilo novu zakonsku osnovu o socijalnoj skrbi, po kojoj sn odjeleTija za privredu. trgovinu i industriju izuzeta iz kompetencije nadleštva za ishranu, te vraćena u svoja odnosna ministarstva.

yojjno, da >e i starac zapazio. — Vi ste uznemireni! obratio mi se. — Pravo da vam kažem, odgovorio sam mu, to me je i nateralo u šet niu. Da toga nije bilo, možda bih još sJarko spavao. Pa, eto, i sad mi kvari spokojstvo. nervirajući me do krajnih granica. Maio mi je bilo neprijatno đa mu otkrijem uzroke nervoznosti, jer bi tfme uvredio osećaje, koii su se odnosili na oblčaje njegovog naroda. Zato sarn htcc da prećutim. — Prirodno, je. dodao je on, đa ste nečim meni nepoznatim nervirani. Nemojte misiiti da sani zaglupljeni ori jentaiac, pa da lo primim srcu kao uvredu. Budite spokojni cd toga, jer ja pojmim da strancu ne mogu biti u voJji sve stvari i običaji moga grada. — Izvinite me, hteo sam preći preko toga. Medjutim, vi mi sami dajets povoda aa vam ispovedim ono. šio sam mislio da bi pokvarilo naše prijateljske odnose. Pod tim utiscima otkrio sam mu uzroke neraspoloženja. Na sve to on sc 'dohroćudno nasmešio. I dok je pisr.k zurle i dumbaranje talambasa bivalo sve jače 1 jače, da s'i najzad zaglušivali uši. starac je dodavao: — Ovi instrumenti su više pf ; mitivnog karaktera. a zadržali su se u običajima od davnina do daiias. Dodu še. mi u svojim običajima imamo vrlo grubih osobina. ali isto tako i prijatn'h. Baš ćemo proći pored doma Omerbega, koji danas slavi venčanje svoga sina ismaila sa leponi ćerkom Ramzinont. U samo Jednom običaju tnožete /azlikcvati nekoliko i lepih i grubljlh rlegovlh strana.

13i!i smo već na domaku jedne gGspodskc zgrade, u kojoj je veselje teklo u punom jeku. — Ako je po volji, možemo i svr.ititi. N’e rnari ništa što ste Hrišćanin, ne bojte se srdnje. U ovom slučaju vaša prisutncsi neće prouzrokovati negodovanje, jer dolazite kao prijatelj dorna. Interesovalo me je. da malo dublje zavinrn u dušu Turaka, jer ml se ovog puta piužila prva prilika. Ušao sain sa mojim vodjom u dosta prostrano dvorište, u kome sam mogao zapaziti ? amo muška lica. U prvi mah bio sam predmetom pažnje sviju, zbog čcga sam se ncprijatno osećao. Ali je to bilo samo za jedan momenat. — Dobro mi došli, dragi gosti! ipredusrcte nas jedan krupni starac, bogatog odela, iskićenog srmom. — I ja i moj prijatelj! dodiade starl Rešađ. — Prijatelj moga prijatelja neka rni je uvek dobro došao! Izvolite ovamc Oincr-beg, što me Rešad obavesii, cdvede nas u krug starijih i ozbiljnijih Turaka, koji su izdvojeno sedeli, Pir kavu, odbijajući guste dimove <iuvana iz dugih čibuka, i posmatrali zabavh’anjc mladjih ljjidi. Nesncsna svirka nanovo v poče>. Al!. u koliko je ona bila neprijatna po moj slui), u toliko su me više> interesovali igrači svojim grlfovima. Razni skokovi i izvijanje tela bili su Jedinstveni, takoreći umetnički. Prijatno sam se osećao, žalećl čisto što nisam I ja lično u tome elementu. Ali jedna stviar pokvarila mi )e gotovo celo raspoloženje. Tek što je svirka umukla, izvedoše divno opremUenog vranca. Malo zatlm

BEOORADSKE NOVINB Istorijski kalendar Raffaelo. — Dfirer. — E. Geib e I. i Na današnji dan. 6. aprila 1483. go dine rodjen je u Urbinu. najčuveniji slikar novijeg do>ba Raffaelo San t i, a umro je opet baš na svoj rodjendan 6. a.prila 1520. godine. Prvi mu je ueitelj bio njegov otac, slikar, kujun. džija i pjesniik Glovanni Santi, dccnije je Raffaelo bio djaJc čuvenog Pietra Perugina, čijem je uinjetničkom pravcu neko vrijeune ostao vjeran. Od 1504. do 1508. godine bavio se sa >zvjesnim prekidimia u Firenzi, koja je tada bila najglavniji umjetnički centar u Itaiiji i gdje.se mladi Raffaelo znatno usavršio. 1508. godine pozvao ga je papa Juhjc II. u Rim i povjerio mu je slikarske radove u izvjesnim prosiorijama vatikanske palate, tzv. „stanzama’*. U Rimu je skoro došao u vezu sa najuglednijim Ijudima. Papa Julije II. i njcgov nasljednik Lav X. đavali su mu posao za poslom, a Raffaelo se tim radovimia, koje je Marcantonio umnožavao, proslavio širom cijele Italije, te se oko njega ubrzo iskupio veliki I>roj učenika. Po umjetničkom pravcu Raffaelo se znatno razilazio sa svojim isto tako čuvenim savremenikom Michelangelom. 1915. godine povjerio je pa>pa Lav X. Raffaelu vrhovnu upravu nad gradjenjem veličanstveue crkve sv. Petra u Ritnu, a zatim i nadzor nad iskopavanjeim starina. Njegova su djela vrlo skupo plaćena. a sa sviju je strana obasipan počastima. Francuski kralj Franjo I. pozivao ga je na svoj dvor kao dvorskog slikara, ali Je Raffaelo cdbio tu ponudu. Njetnački slikar Dfirer, o kojeinu će danas takodje biti riječi na ovom mjestu, poklonio mu je u znak poštovanja jedno svoje skupocjeno djelo. Raffaelo je u Rimu živio prije kao kakav velikodostojnik nego 1! kao umjetnik. Stanovao je u divnoj <ući u kraju Borgo nuovo, nosio se kao nek: velikaš. N.ije se nikada ženio; njegov prvi biograf Vasapi veli, da }&• pored svoga raskošnoga i gospodskoga života do smrti ostao vjeran istoj svojoj Ijubaznici. Umro je. kao što rekosmo, na svoj rodjen-đan, 6. apriia 1520. godine u Rimu (bio je baš veliki petak), a u najboljim godinama života. Sahranjen je u Panteonu. Prostiji narod u Rimu smatra čudotvomim kip miatke Božje (nazvan „Mađonna del Sasso“). što se nalazi u blizini Raffaelova grobnice; izradu togai kLpa bio je sam Raffaelo povjerio svome učeniku.Lorenzettu, 1833. godine otvoren je Raffaelov grob i tom je prilikom njegov kostur zatečen još u dosta dobrom stanju. 1897. godine podignu*. mu je spomenik u njegnvom rodnom mjestu. RaffaeJov se rad i razvitak njegov kao umjetnika u glavnom može podijeliti na t r i p e r i o d a. Medju prva njegova mladićska djela spadaju medju os.alim siika mlađoga viteza, koji spava, a u snu nm se javljaj'u alegoričke poJave, koje predstavljaju radosti i tego be života (sada u Joudonskoj „National Ga!lery“), slika triju gracija, sv. Arhandjel Mihajlo (kao i docnije radjeni sv. Gjorgje u pariskom ,,Louvre^u“), Uk niajke Božje, nazvan „Madonna Conestabile della Staffa“ (u petrogradskoj ,,Eremitaži“), krunisanje Majke Božje (u va>;ikauskom muzeju) itd. D r u g I p e r l o d Raffaelovog umjetničkog die lovanja obulivata njegov rad u F i r e nz i. U toku ovog peirijoda op>aža se, da se Raffaelo sve većma udaljava od pravca svoga učitelja Pietra Perugina. U ovom perijodu medju njegovim djelima u prvom redu preoviadjuju Ilkovi majke Božje. Nikada na svijetu

pojav' se je*dna strašna Ijudeskara, u l ; cu snažnog Arapina. — Pelivan-borba! vikahu sa razn'h strana. Arapin pridje jednom sudu, u kome je bilo zejiiuovo uljc. namaza cso gornji deo trupa, koji je bio potpuno nag. Zatim se povrati na jeđan prazan prnstr.r dvorišta., pljesnu dlanom o dian 1 kliknu: — Napred. pelivani! Aferim ko me pcbedi! Od mog gospodara, Omerbega, dobiće na peškeš onog divnog hata! Iz gomile se izdvoji je'dan snažan Turčin. Zbaci odelo, pridje sudu sa i cjtinom, pomazao se i stavi se na supiot Arapu. Posle borbenog pozdrava 'iije prošlo ni deset minuta, a drugi borac ležao je u krvi. Jedan snažan udar Arapove pesnice dovršio je borbu. — Napred, pelivani! vikao je Arap, nancvo pljeskajući'dlanom o dlan. Opet se iz goinile izdvoji jedan. Ali n; on nije bolje prošao. Arapin je potoni besneo. — Cide ste, kukiavice?! Naprcd, okušajte snagu i osvetlajte obraz svoJ!h gosT>odara! Zar pelivan Omer-bega da budc najsilniji?! Zar onakav divni peškeš da propadne?! Niko nije smeo da stupi u novu borbu. U mojoj grupi nasta neki žagor. Otur! jjutito se obrecnu jedan stariji Turčin na mla'dića. koji ga je preklinjac za nešto. Mladić «e posramIjeno udali. — Kamo vas?i kričao Je Arap. Zar celo Skoplje nema ni Jednog više pelivana?!!! Opet u mojoj grupi žagor.

nije bilo umjetnikia. koji je umio ijepše izraziti ma erinjsku nježnost i djetinju ljubav. kao š;o je to učinio Raffaelo u tim svojim djelima. Medju ovim mnogobrojnim likovima majke Božje najčuve mja je slika koja se nalazf u Parizu, a koia je poznata pod imenom ,,Ia belle jardi»iere“ („Lijepa vrtarka“). U istom «u duliu radjene siike svete porodice. Od likova matere Božje u vidu kraljice nebeske (na prijestolu) najču venija je sltka, za koju je čuveni ame rički bankar i milijardier Pierpont M o rgan, koji je tu skoro umro. otkupio ođ neke galerije za preko d v a m i 1J uii a k r u n a. Sada se, kao što je pozna to, klasička umjetnička djela, koja se nalaze u Italiji ni za koju sumu više ne mogn kupiti, jer je taJijanski parlamenat donio zakon, po kojeinu se umjetnička djela ne mogu prodati izvan zemije. No vrhunac Raffadovog umjetničkog rada ©bubvata treći perijod njegovog djeiovanja, t, j- rad za vrijeme njegovog bavijenja u R i m u. Ovdje je svoj tad započeo alegorijsko-simvolijskim fre-skaina u sudskoj dvorani vatikanske palate (tzv. ,,segnaturi“). U tim fres kama predstavlja simvolički teoiogiju, filozofiju. pravnu nauku i .poeziju. Naročiio je sjajno izradjena slika teologije (tzv. „disputa"), gdjo predstavija trijumf vjere. Ove je freske radio ođ 1508. do 1511. godine. Od 1512. do 1514. radio je Raffaelo na slikama u drugoj je-dnoi sobl vatikanska palate, tzv. „stanza d' Eliodoro“, koja je tako nazvana baš po velikoj Raffaelovoj slici, gdje predstavlja Heliodora, gdje hoće da opljačka Jarusalimski hram. Osim toga u ovoj sobi ima slik-a iz staroga zavjeta, prvoga doba hrišćanstva i t. d. Soba „stanza del Incen dic“ zove se tako po slici, koja predstavlja strašni požar u rimskom predgradju Borgo nuovo; osirn toga se u :oj sobi nalazi slika koja predstavlja krunisanje Karla Velikog i druga znamenita djela. Slike u ovoj sobi u stvari su već radili Raffaelovi učenici, a no njegovim nacrtima i uputstvima. I u ovom perijodu radio je Michelangelo mnogc slike majke Božje, medju kojom se naiazi jedna od najčuvenijih siika, koje postoje na svijetu — sixtinska madona. Ovo najpopularnije i najčešće reprodukovano djelo u svekoliko] umjetnosti, koje sada predstavlja neocjenjivu vrijednost, nalazi se u đrezđanskoj galeriji slika. Kupio ga je saksonski knez i poljski kralj Friedrich August (srn Augusta jakog) za srazmjerno vrlo neznatnu sumu od 153.l)uu ulira od nekog talijanskog kneza, koji se nalazio u novčanoj neprilici. 5ada se sixtinska madona u drezdanskoj galeriji nalazi u zasebnoj sobi, u kojoj zaprema cio jeda,n zi<L Nevjerovatan je utisak, koji ona čini na gledaoca, bez obzira na njegovo obrazovanje, razumjevanje umjetnosti i ukus. U toj sobi, a na foteljama, namještenim prema slici za gledaoce, možete često vidjeti Ijude sviju staleža, godina i nar rodnosti. koji satima sjede 1 ne mogu odvojiti oči od ove veličanstvene tvorevine. Medju portre4ima, što Hi je radio Raffaelo, najčuveniji su portreti papa Julija II. i Lava X. i kardinaia Ludovica de Rossi i Giulia de Medici. Medju najljepša Raffaelova djela spadaju 1 crteži za tapete (,,arazzi“). koje je pa« pa dao izraditi u Holandiji za sixtinsku kapelu. Raffael je bto jednovremeno i slavan arliitekta i podigao jei mnoge gradjevine u Rimu, a radio je i kao vajar. Najpoznatiji mu je kip mrtvoga dječka na delfinu, koji se nalazi u petrogradiskoj „Eremitazi". Ukupno je sada poznato 1225 Raffaelovih slika I citeža, kojj su rastureni >po cijelom kuJ-

— Otur, bre, pezevenk! Sad ću tl dati! Onaj isti Turčin ljutito je koreo mladića, koji sikiopljenih ruku moljaše. — Pfuj, kukavice! Arapin je bio u zanosu razjarenosti. Raširene prste desnice snagom svojom zabadao je u zemJju, kao da su od gvoždja. Time Je Iitco da uliije strah pokazujući svoju snagu. te da mu više niko ne bi izašao u borbu. — Ama, pust! ga, čovječe, kad moli! zabrujaše glasovi. Mladić je iklačao pred svojim gospodarom i preklinjao. On }e hteo da okuša snagu sa Arapinoin. Izgiedao je kao kap rose. Goiobrad. lica kao u dc vojke. — Zar mu je tako miadom već omrznuo život? pitao sam se. — Pa, dobro! Kad si lud, idi! Miadić veselo skoči na dobijenu dozvolu, svuče odelo i otrča do suda sa uljem. Namaza se, pa veselim liceni stupi pred strašnog Arapina. Pozdraviše se rukovanjem, pa onda brzo odskočiše jedan od drugog. Arauin pljesnu dlanovima, što je zuačiJo: — Pazi, napadam! U istom moinentu priskoči mladiću i udari ga pesnicom po nosu. Ovoga cbli krv po licu. — Aferim, Arapine! uzvUniu mladić, eJastično od'skočivši u stranu. Bcz jauka, bez gneva! Kod sviju čudjenje. Napad Arapov bio je završen. Jedno malo stakaoce prlnese nozdrvama, pomirisa tačnost i maramicom obiisa krv. Zatim, osvežen, pripremi se, iupnu dlanom i viknu Arapinu: — Napadam! 4 Prlskoći mu 1 šaScom odseče mu

turnom svijetu. O Raffaelu pisali su meidju osiaHim od njegovih sunarodnika: pomenuti Vasari (Firenza 1568. god.). a docnije Camporl i Minghetti, Francuz Ouatremere de Quincy, Nijemac Fbrster, Francuz Gruyer, i mnogi drugi. Najpoznatiji katalog ‘Raffaelovih djela izdao je Englez Ruland (1876. godinei). — 6. aprila 1528. godine, dakle ravno osam godina po Raffaelovoj smrti, umro je u Nfirnbergu drugi redan čuveni slikar — Albrecht Dfirer, koga smo maločas pomenuli, da je Raffaelu podario u znak počasti jedno svoje djelo. Dfirer je rodjen 21. maja 1471. godine u Nfirnbergu. On je zasntvač novijeg njemačkog slikarstva, nije bio samo slikar. već i bakrorezac i arhi ckta. Rezao je> i likove od drveta f slonove kosti. Radf svoga usavršavanja mnogo je >putovao, i to dva puta u Italiju. u Hoiandiju i t. d. Pisao je i djelo „() ijudskoj proporciji“. Prostor nam ne dopusta, da ovom prilikom pobliže govorimo o pojedinim čuvenijim Dtirerovim slikania. .NaroČito su poznate njegove istorijske slike. Odlikovao se I kao poriretista, a naročitu je vještinu pokazao u iprikazivanju jezovitih I strašnih prizora. Njegove slike uz duboki kolorit svjedoča o temeljnom znanju predineta i velikoj stvarnosti prtikaza. — 6. aprila 1884. godine umro je u svom rodnom mjestu L u b e c k u pjesnik Emanuel Geibel. Rodjen Je 17. oktobra 1815. godine. Bio je sveštemički sin. Studirao je u Berlinu : n Bonnu, i to prvo teologiju, pa zatim klasičnu i ronianskn filologiju. Od 1838. do 1839. god'ine živio je u Atini kao vaspitač djece u domu ruskog poslanL ka. U Atini je sa svojim drugom Ernstom Curtiusom prevodio grčke pjesme, koje je izdao .pod naslovom ,,KIaslčne studije". 1840. godine vratio se u Njemačku i izdao je u Berlinu prvn zbirku svojih pjesama pod naslovonj „Gedichte" (do sada su ove pjesme doživde preko 130 izdanja). Neko je vrfjeme mislio, da zatraži kakvu univer* zitetsku kaiedru za romansku filologi.ju, ali se najzad Lpak potpuno odao knjt ževnosti. Započeo je kolo političkih' pjesnika, koji su se pojavili u NjemaćN koj četrdesetih godina, a!i je bro protivnik revolucijonamo-republikanske struje, kojoj je pripadala većina ostaliK tih pjesnika. U zimu 1843. gođine dovršio }e svoj prvi dramski rad „Konig Roderich“. 1843. godine odredio mu je pruski kralj Friedrich Wilhelm IV! maiu godišnju penziju, da bi mogao is« ključivo da se bavi književnošću. No' vim izdanjima proširio je svoju prvti zbirku sve novim pjesmama. 1846. godine pojavl se lijepi epski spjev „Kdnig Sigurds Brauifart", a iste je godine napisao riječi za Mendelssohn-Bartholđyetvu operu ,,Lorelev“. čLja je mnzika ostala nedovršena zbog prerane smrt: kompozitorove. Kao zbirku, ne zavisnu od one prve, ohjavio je svoj'e ,,JuniusIieder“. 1851. god. ponudio mn Je bavarski kraij Maximilian II. (o kojemu je ovdje već bilo riječi) mjesto profesora estetike na munchenskom univerzitetu. Ovdje se uskoro lično sprijateljio sa tim vladarem, veiikim prijateijem i zaš'itnikom književnosti i uskoro je stupio na čeio književničkog kruga, koji se bio okupio oko njegovog dvora. Doba njegovog bavjjenja n Miinchenu bilo je najznačajnije i najplodnije doba njegovog književnog rada. Tu se pored trageidije ,,Brunhild“ i komedlje „Meister Andrea'* pojavi njegova zbirka „Neue Gedichte**, u koJima se nalaze njegove najsavršenije pjesničke tvorevino, kao „Der Tod des Tiberius", ,,Babel“, „Der Bildhauer de.** Handrian'* i t. d. 1852. godine Geibef

desno uvo, kao oštrim kasapskim nožem. Svc je to bilo za tran oka. Ara> pin je urlikao. — Pazi sad! . , . Skupi po čeliri prstai ruke. a osfavi samo palčeve opružene. Jednini skokom priskoči Arapinu i zabi mu ih u slabine. Ovaj kriknu i sruši se na zemlju. Bio je svladan. — Aferim!... Aferim!... orilo se sa sviju strana. Mladić je bio pol>edilac. Njegov gospodar pritrča mu, skide sa sebe skupoceni ćurak i, poIjubN r žl ga u čelo, ogrte ga, dodajući: — To ti je od roene peškeš! Omer-beg iično predade gospodaru miadog pelivana borboin dobijenog vranca. Burnim uskliclma ispraćeni su obojica, kada su sa poklonom odlazili. Ja l moj prijatelj Rešad otišli sinc isto tako uskoro sa ove za meno čuđuovate svadbe. — Interesantno! Bećirov pelivau da dobije jx>bedu. Tako je siarac kotnentarisao poluglasno. Dok sam ja nazmišljao o grubosd ovog zadovoljstva. starac dodade: — Bećirov sin trebao je da bude muž sadašnje Omerove snahe. Medjutim, bogastvo je imalo prvenstvo. Eto. 1 ovaj mu se sad na ovaj način unskoliko osvetio. To jest, pdivau BećPov osvetlao je obraz svome gospodaru.

— Kakvi rvači i bokseri srednje i zapadne Evrope i Amerike. Eio, viđite d>a su rvačke borbe gotovo još strastvenije kod orijentalaca. Čika Kosta je najzad celo društvo razuverio. doka>zavši svojom pričom. da Turd nose u rvačkim utakmicama prvenstvo u svetu 6a svojim pelivanim*.