Beogradske novine

Iziazet dnevno u Jutre, poned]el]lrom poslile podne.

Pojedlnl brojevl:

I a krajntan Mp»i)«4»Un •. I tr, Otta pt ta)Ml ta ■ ■ .

13 Iratara

Mjeiečna pretplata: “ 223$ *. d ” , *:*T * v** ••••*U hmlrnn<n ....... * J J • * Oglesl po oijonlku. - »■

ilrtdnlitvo: BEO0RAO, Vuko Karadilia ul. broj 10. Tolefon broj B3. Uprava I prlmanje pretplate TopllEln venac bro] 21. Telefen br. 21 Primanje oglaea Kneza Mlhajla ul broj 38. Telefon bro| 245.

Br. 119.

BEOGRAD, sufaota 4. maja 1918.

Godina IV.

ratni izvjestaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 3. maja. Juče ie opet znatuo pojačaua borbena djelatnost na clje’om talijanskom frontu Izmedju Judlkarlja i Adrije. 1. maja je natporučuik pl. Fiala izvojštio svoju 15., 16. i 17 vazJušnu pobjedu. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 3. inaja. Zapađno bojište: Na bojištima je oživjela topnička borba ii pojedinim odsjecima. Jakoj vatrenoj djelatnostl slijedill su neprijatoljskl djclimični uapadi južno od V111 e r s-B retonneusa i ua zapađnoj obali A v r e. U protiv napadu smo zarobili izvjcstan broj neprijateljskili vojnika. U ostalom se pješadija ogranlčila na Izvidjanja. Na 1 o t r i n š k o m i r o n t u je trajala živabna ncprijatcljska djelatnost. Istoki U k r a j i n a. Iz llnije J e k a t arlnosla v—Harkov ušli smo ii obiast Doneca. Na a z o v s k o m m o r u smo posjell T a g a n r o g. Prvl zapovjednll: glavnog stana ol. Ludendorff.

favještaj turskog vojnog vodjstva. Kb. Cairigrađ, i. tnaja, Palestiuskl frontt Na lstočnoj obali Jordana uzele borbe za liais povoUan tok. Juča su Bugleizi uzalud krvaviii u svojim jurtštaia na naše žilavo branjene položa|e. U Istočnoj dolini Jordana prodrk su prema sjeveru Jaka konJIčka odjelenja, koja su jako potukle i rastierale naše suage, koje su brzo dojurllei pod odlučnbn vodjenjem pukovnika Šssad-Beja. Do sada je dovedeaio tarobljenlka l zaplljenjeno 7 poljskih topova, 1 težak dug top, konjd i 9 kola, satlm oklopljeni automobil i mnogo ratnog materijala. Kod A m m an a sruiila jc Jedna naša ietUica 2 neprijateljike letUice. ZaroblJenl su 5 en-gleskih oflclra, koji su blll u letilicama. Inače fllšta od važnosti.

Podmornički rat sve više zagrožava svjetski položaj Engleske. — Finska očišćena od crvenih gardista.

Skinuti veo. Nikada do sa-da nije istorija čovječaustva pokazala toliku ogromnu izinjenu svUi vrijeduosti, kao za vrijeme ove četiri godine svjeitskog rata. U tome je najiače i na prvom rnjestu imaila pretrpjeti Kngleska, koja je i svoj nimbus najbrže izgubiia. Otio đodiuše, njemo se prvenstvo u svemu osnivalo naročito na ekonomskom despotizmu, a ne na unutrašnjoj izgradnji. A onda je došla na red Francuska. Francuska, ta najdražesnija od sviju kultumili obmana, taj prototip elegautnog društvenog čovjeka u kolu narodd, to duhovito ćaskalo, koje uvljek oduševljava, ali o čijoj se suštini 1 izjavama njcgovog karaktera nl pod živu glavu ne srnije- rnisliti; Francuska, taj primjer u kulturnoj utakmici naroda, — više kao onaj koji podstiče nego li kao uzor — bila je dobra da nadmašuje podražavanjern, ali slaba da što postigne. Njemačka I AustroUgarska su to naskoro uvidjele, manje od lijih neutralcl, koji nijesu nastali samJ iz sebe neposrednirn razvitkom. Njima nije otkrivanje sopstvene snage s tolikom silom donijelo jasnosti, kao silairna četvomog saveza. Oni su ašikovali i dalje, oni su zadiržali svoj uzor, dok ih nijesu nasilja Engleske i Francuske dovela u ne baš prijatan prisilan položaj, da lupaju glavu o pravoj ktilturnoj sadržini svojih dosadašnjili prijatelja i uzora. Glasovitl danski literarnl istoričar Oeorg Brandes. važio je do sada kao neiprijatefj NJeniačke. Možda je on bio vlše njen ne baš uaklonjeni krltlčar, kojlh je Njemačka na sreću uvijek rnnogo imala. No sađa je i on preživio preokret, te odrlče Fraaicuskoj u listu ,,VorstLd“ pravo, da se stavl na čelo dvilizaciije. On stavlja Njemačku po ratrgu u prvi. red, naročito ekonomski, zatim inđustrijski, a onda takodje i što se tiče njene finansijske politike. On izvodi, da Njemačka, odino-sno poljoprivrede, ostavlja Francusku daleko za soborn, uprkos njenih iiesrazntjerno boljih poHjoprivrednih odnošaja. Dalje vell Brarules, da francuski zemljoradnik nema ni pojma o poljoprivređtioj lremiji, da francuskl zarrat 1 industrija slabe, jer Francuska, da bi stekia prijatelja, dćije novao u inostranstvo, umjesto, da ga upofcrebi za umrtrašnju ekonornsku izgradnju; zatim da Francuska uopšte ne bl mogla svog sadašnje.g gradjauina dovesti do izvjesne prosječne vislne civilizacije. Ovo kaže Georg Braiides, koji je u Francuskoj uvijek veoma rnnogo važio.

Mi ćetno ovo primiti bez naročitog uzbudjenja. Ali što bl trebalo objasniti, to je ođnošaj, u kome do sacla a 1 danas još tnijek stoji Srbfja prema Fraticuskoj, kao kulfcurnoj državi. Francuska kultura osuiva se na tenielju narodnosnog teuiperamenta, naroda, koji skokom težl naprijed, koji umije sve što je moguće, shvatiti brzo, svoiom snagom za as'milaciju često potpuno promijeini, prema svoma shvatanju 1 svojoj rasl. Prema tome jc linija njegove kulture rnnogo iskrlvudSaua, ne penje se stalno, ona odgovara potpuno promjenljlvost! ove rase, ćudijivosfcfc krvl ovog naroda. Odatle toiika vraćanja francuskog naroda u kuilturi. 0\aj narod doduše brzo pojmi, ali ne zadržava, teži, ali ne gradi, penje se zu kulturom i civilizacijom, ali rjjetko ustraje. Fraucuska je kultura, naročito civilizacija, ona, koju ima jedva premazani atavizam, kojl se opet vraća, činr se ovom narodn počue smetati na samovoljnom putu njegovog napretka, kao što se to naročito pokazalo u ovom ratu. Sasvim drukčije stoji stvar sa Srbijom. Srbin više misli. Sve lijegovo misll 1 težnje sfcvaraju se iz njegove nepokretnosti. On nema onu geuijainit iatuiciju Francuza, aii ima žilavost, da izgradjuje narod i zemlju. NJegova su kolebanja u kulturi i civllizacijl svojstva melanholičuog temperamenta, razočaranog djeteta. I Srbija iuna vraćanja u svom razvoju, ali poslije takvih slučajeva počlnje opet tamo, gdje je bilsi dotle, ona se penje postepeno, sniišljeno aii nec'.uorno. Pa ipalc je ova Srbija uzela Fraucusku za uzor, zemlju, od koje se do sada nije ništa koristiila, ništa, uego da juri za jednitn fontomoin, koja suštinu svojih gradova, zanat i industriju skoro sasvim zalivaljuja rijernačkoj inicijativi. To je zenrlja, člja Je llteratura i umjetnost imala kofijevku u Monarliiji, čije su vodje i budlocli zemlje u svojim nevoljama uvijek nalazili pribježište i zaštitu u Monarhiji. Ali Srbija je iipak jurila za lažnim idealom prividne francuštine. Da II će to jedared biti drukčije? Srblja bi trebaia uvtdjeti, da ne može tamo uhvatiti korijena, gdje 1 Francuska, da je od onog naroda dijeie protivnosti, kad bi sasvirn izgubila zemljište, kad bi njena krv i duh biii sasvinr drukčiji. Srbija bl morala uvidijetl, da treba samo da uči, aJd ne da podražava.

Odlučni dani na zapadu. Engiesko priznan.le njeniačkih uspjeha. Kb. Bern. 3. rnaja. O ratnonr položaju piše Gardiuer ii ,,D a i I y N e w s“-u: Neprljatelj j e p o s t i g a o u s p j e h. o k o ni e m l prije dva mjeseca iiismo mogli n i suivati. M1 smo držali da je eugleskl front nesavladljiv. On b| to vjerovatno i bio. da je Robertson prodro sa svojom politikani. Poraz 5. arniije doveo je neprijatelja na puškomet pred A m i e n s i B e t h u n e. Mj se ne će» mo nredavatj samoobmani, da smo se po planu poviačili. Nije se u ime strategije 5. armija za nekoliko dana povukla za 30 milia u nazad, s gubltkom od deset hiijada zaroblJenih i napiištanjeni visova, koje su njerri drngovi u osinom.icsečiioj borbj bili osvojlll. Nju jo savladaia uadinoćuost ] ona ie inorala uziuicati; o visokora vodjstvu ne ću uišta reči. Ni Portugalci nisu pobiegli, da bl neprijateLia domamili u kiopku, uego su se povukil iz uajprirnitivniiih uzroka. Osim frontnog odsjeka kod Wimyriickena mi smo s visova o t j e r a n i. Najvažnija želJeztiička liniia A in! e n s—B e t h u n o—11 a z ebrouck, koja spaja francusku vojsku sa engleskoin. a ovu opet sa obalom. nalazl se u teškoj opasnostl. Neprljatell se nala/1 na Kommelu, prvoin strmom osatnljenom brdu, člji će posjed dati povoda opsežnom preobražaju sievernog Ironta. Slobodna Finska. Gotovo cijela zemlja u rukama vlađlniii trupa. Kb. Stookholm, 3. maja ,,A f t o nb 1 a d e t“ Javlja iz Hdsfngforsa: Finska se več uveliko nalazi u ntkama vladfnih trupa. U izettdjf se još nak-ze oružani razbojnici. Opet je počeo saobraćaj izmedju Abo-a i Helsingforsa. Posljednjih nedjelja su Rusl skupili nrnogo trupa 11 a finskoJ grauici. Oćekuju se važni đogađjaji.

ge, ministar predsjednik Orlando, engleski ministar vojni iord Miliien, zapovjeduik savezničkih armija na zapadnoni frontu general F 0 c h, dalj« vojni predstavnici vrhovnog ratnoU odibora, generali Sackeville l’ W e s t za Englesku, R 0 b i 1 am d zai Italiju, P!ys za Sjedinjene Državet Beiin za Francuskii. načelnik britan* slcog glavnog stožera general Wfl« son, vrhovni zapovjednik engieskd vojske inaršal H a i g, vrhovnl zaim« vjednik francuske vojsfke generai Pej tain, prvl pomorsk! lord adtnirat W i m m e, tiačeltiik francuskog inor* naričkog stožera admisral De Bon. U. konferenciii, lcoja je trajala dva d'ana ispitana su sva trenutua vojna pitanja! i odlučena 11 potpunom sporazmmi. Orlaudo otputovao lz Parisa. ' ’ Kl). Paris, 3. niaja. Talijanski ministar predsjednčki Orlando otputovao je sinoć odavde.

Dogadjaji u Rusiji. Jedan poraz boijševičkili truaKb. Carigrad. 3. maja. ..Agence Milli“ javlja: Kako doznaje naš ratni dopisnik 11 Batumu, zadržala su dva puka iz Baghisbatiiai u! blizinl Jelisavetppla «vojim otporonf vojsku od 10.000 boljševika. koji su išlt na Jelisavetpok Pukovi sti dobili poja« 6a.nja i potukli boljševike. od kojih su, 8000 zarobili. Poslije toga su predJožlU boljševikitna u Baku, da se predadu.

Ratni savjet sporazunih sila. Kb, Paris. 1. maia. Havas javija: U Abbo Ville .sastao se vrhovni medjusavezničkl ratni savjet tpod pre-dsjedrnštvom ministra predsjednika Ciemenceaua. Bili

PodmorniČki rat NOVA POTAPL.lANJA. Kb. Beriin, 3. inaja. VV'olffov urod javlja; Nu s]o« ( vemom bojištu jo ponovo uništeu« ! 19.000 b'nitp tona. U karnlu m dva I piarna broda potopljena 1 ako su s® i nalazila u sigurnoj pratnii. Utvrdjcno j® i da ie potopTjen engleski panu bro<4 1 „Knigbt Templar". 7175 tona, i en« ! gleski brođ ,,Wilson“. Načeinik admiralskog stožerai momarice. • Sudar broda sa miuoiti. Kb. Haag. 3. maja. _ Dopisui urctj javlja. da se jučo brod za istraživianje mina „Fraiu Waerebout“ sudario sa mmoin i poto« mto. 5 ijit'di je poginuio, a 5 je nestaloC Sudiar brodova. Kb. London, 3. maja. Reuter javija: Jedan krstaš sa u bllzini obale kod Dalmare suko« bio sa obalskim brodom , v Cyti ol Athens“. 24 iica je poginnlo, 61 licoi je spašeno 11 a čamcima krstaša. Bro4 je potonuo za 7 minuta. Krstaš nije povriiedjen. PODLiSTAK

Vukosava Vellmlrovlć: Rastanak (1915. god.). bratu Aleksandru-Saši. U suroj odeči, hladna prolaznost mene vodi U kriio prošlosti siroče, kroz oštro, mrsko stenjeJa gkdam gudnre strašne, srce se mo'je ledi 1 vidim brata, dete, prolazi, tuda se penje. I brat stariji tu Je, naših vojnika mnogo, Preziruć opasnost mnogu sve napred, napred speŠ*. Ja gledam diVnoga Sašu, on nlie iznemogd, I vidim nebesne oči, koje se blago stneše. Dau je svanuo davno i onl prolaize mnoge Prepreke, što im ova neznana pružaju meista. A1 jed-an užasan plotun Padoše divne snage; A gd© je Sašence naše?! Nema ga, nema. — nesta ...

Etio ih 11 a liladnoj zemlji albanskih strašnih gora, Dva brata zagrljena, živ drži mrtvoga brata, I Uubi razdrane grudi 11 a kojim zjapi rana I u očajanju 011 se za glavu nemočan livata. Odlazi vizijo Smrti, Sudbino grozna naša! Ja čujean kako mili naš stariji brat sad jeca, I sprema posteUu gde će uvek njegov Saša Spavatl večito dok niu nemočno noga kleca... Svršeno najzad sve je — za vojskom polajz! daljA _ Brat, koji iznenada izgubi'inladjeg brata.. Stojeći kraj sveže liunike poslednji pozdrav šalje, Dok iznad glave mu kruže gavrana cmih jata!..« Korača skrhan boiotn kiroz sure planine ove Priliku miloga brata 011 vldl da korača; I prlvldjenje divno glasom ga dršćućim zove. Strahovit pucanj.., Sikfbina — od svega ,ieste iača*

Ivan Franić Požežanin: S a n. PucnJava je na čas popustila, ueJasni oblačići dima se rasplinuše, nasta trenutni mlr, kojeg su prekldali jedino jecaji ranjenih i uzdisaji uminićili. Gn so naslonio na vlažnu zemUu branika, a plavo mu se oko Izgubllo u lazurnoj daljini jesenskog podneva, Daleko je bila njegova d.uša od ovog životinjskog bijesa, od ovog 'proijevanja dragocjeue krvl, od bezuzročne mržnje Uudl, koji se nikad nevldjošec a možda se nikad niti vidjetl neće. Daleko je bio on, u duši sa čustvom sasma protivnim oikolicl i prilikainh njegovog položaja, gdje su umirali onl, kojl su još jučer s njime veselo zborili, gdie boino stenju oni, koji se joŠ čas prije sa uživanjem stnijali! Dakiko ie on bio u ovom šljačkpm kraju, u onoj maloj kućicl, gdje se 11 aslanjao na meko krilo dobre maičice, koja mu je prostodtišnotn naivnošču, f slatkom brbljavošću jednostavne žene, olakšavala brige života i borbu za 11 apretkom. Ali niie samo ona bila, koja ga tamo vukja. Qle, kako ja iz magle sjećanja istupila Jedna plava, slatka gkivica sa zlatnim kovrčastim kosicanna'. Veliko, lijeipo oko gleda ga radoznalim, milim 1 Ijubaznim pogledom, kao da plta: ,,Zai - je to moj velikl drug iz djeČijeg igranja? Čemu ta bralda, i to mrŠaVo, zaprašeno lioe? Odje 11 je onaj bezbrižni pogled mladostl, što me jd tako oduševljavao. usrećlvao 1.... ?. On mahhu rukom, a na licu mu se ukaiza boJnl posmjeht

„Gdje?... Poieo ga život! Danas smo drugi Ijudl u drugim VTemenimal“ Išli su kao plitm 11 a tizburkano'in moru goleniom silom, da se onda razbiju 11 a klistiri hrabrosti i čeličnoj snazi prokušanili hrvatskili mišica. Kad je pogiodao svoju ruku, ona je već posve mrtva vislla niz probijeno ratne. Krv je obilno tekla i šarala mtisavu ilovaču. Nije plakao. niie uzdisao, šta vlše bllo mu je kanda mlio, da se sarno tako svršilo. Pak kad mu je bolničar poderavši zaprljanu bluzu, povio ranu I na jednu uzicu oko vrata objesio ruku, nemarećl za kišu taneta i more opasnosti, on se požuri na po. vijalište, hitriin, čvrstini korakom, kao da ga još uvijek privlače magičnom snagom plave oči nedavnog maštanja. Na vrh brijega zastade, okrenuvši se zadnjiin pogledom na svoje obltavalište. I baš u tom čaisu oiztva se iz njegovih jaraka gromorni ,,liurra“. Divske čete prokušanih junaka baciše se preko nasipa 11 a dolazećeg neprijatelja. oštrim. ali zardjalim bajonetama. Malo uzdrhta. okrenu oči, kao da bi litio nešto d'nigo da vid!, a ne to več obiknuto klanje nepoznatih Uudi u ispunjavanju prisegom zajamčene dužnosti. Kroz zrak ozva se oštar zvlžduk, sličan jauku ili kriku ka'kve velike zviJeri. Zrak -posta zagušljiv, a zemlja se ustrese, kao da je grom u nju udario. Onda jedna užasna detonacija pojača tlak zvaka 'i nejasnia huka rasiprsnutih komatda veJiko gpanate. On se dlgnu sa zemlje, pogleda se. je 11 ozlijedjen. a na licu mu s© ukaza sladogorki posmjeh. - -Sjeverni modvkd niJe me mogao

pustiti bez oproštaja! 11 1 uskori korake na povlJalište. 1 Mjesec dana kasnije 011 je ležao U bolnici crvenoga lcrsta. Uslljed upale rane dobio je vrućicu i ležao dugo 11 besvje<stici. Blo je krasan dan. Sunčani tracl koso su padali u niaiu, čistu, jedno« stavno uredjenu sobu bohiice l igralf se sićušnim atomtma inekane prašine. On je teško disao. Prsa mu se valovito dizale, a iz grla se odazivao dali sličan bolnom stenjanju. Nad njint se nadvila nilada sestra. s blijedim obra« zima i zabrinutlm licem. Vidjelo se da osjeća i proživljava svu muku I bol niladog časnika. Sniježnim rupcem brlsala mu neumorno 'znoj sa čela, a 11 neispavanim, velikim, plavlm očima krijesila se biserna suza. Njegove osušcnei usne micale se uzrujano, a tijelo mu se bolno trzalo. Tad najednoin osu mu se licem rado« stan osinjeli, a onda se ozva prva riječ sa suhih usania: ,,Ksanda!“ ,,0na se trgnu! Sniva 11. ill ju saino u groznlcl zovmt?“ Nježni llk sestrin nagnu se nad bo« lesnikom 1 pritisnu mu ma uznoleno čelo vreo cjelov. On otvori sumorne oči. Dva velika^ poznata, plava ok^ gledala su toll milo u njega, all l toll zabrhiuto, kao dla će svakl čas propiakati. No ona se neda tako brzo otjorattNjezin pogled upom-o se zapiljk) 11 nj» gove zjenioe, a slatki osrnjeh rujnih J<* usana puni ga nekom toplinoin oduševljene duše — „Zdvoian