Beogradske novine

BroJ 138.

Subofa

'VoJno-Ijekarsko Izvještajno veče. Danas, u sulx)tu, 25. mnja, u 6 snti livoče, držaćc se u hinirškom odjeleuju c. I k. pričuvnc bolnice „Brčko'' 11. sjednira pod prcđsjcdanjem šefa sanitcta c. i k. vojne glavne gubernijo u Srbiji, stožemog nadliječnika dra. Kandutscba. i'o pozivu prcdavaće rokbor njemačkog pvcučilišta u Pragu, profesor dr. Elschnig o „Trahomi i liječcnju trahome“. Gosti dohro došli. Pobjeda tehnike. Još u početku rata, u julu 1914. godiue bombardovan je 1 potopljen parni brod ,,Stig“. svoiina srpskog brodarskog društva. Zapovjedništvo transportne uprave počelo je još prošle godine, da se bavi pitanjem, kako bi se ovaj brod iz vode digao i po mogućnosti popravio za ponovnu upotrebu. 1 ako velikim trudom. ovaj je posao skoro gotov, a kroz jedno mjesec đana moći će se brod upotrijebiti za plovidbu, pod novim Imenom ,,Huszar“. Nadjeno. Pred knjižarom S. B. Cvijanovića nadjena je izvjesna suma novaca. Ko Je izgubio neka se javi u uredništvn „Beogradskih Novina“. Vifesti iz unutrašnjosti Kun'aci ii maju! Javljaju nam iz Kosovske Mitrovlce, da su se u blizini sela Banjske ovih dana pojavili kurjaci. Čuvši za to, digli su gg. časnici na njih hajku. Ovo je zbilja rijedak slučaj, da se u maiu pojavljujn kurjaci. Ubijstvo. Javljaju nam iz Sapca: Narodno jo vjerovanje, da u oći Gjurgievdana, kad momak isječe cvijeće zvano ,,Selen‘‘ u djcvcjačkoj bašti, tada ćo dotična djevojka poći za nj’; u isto vrijeme, svaki domaćin čuva ,,selen“ da ga posječe na Gjurgjevdan i da dade svojoj stoci da bi stoka biia sačuvana od bolesti. Ovo }e vjerovanjo n.ignalo i Cveju G a v r i 1 ovića iz Male vranjske, mOmka od 18 godina da odc u baštu Višića takodje iz Male Vranjske i posječo ,,selen“. Ovaj, čuvajući s\oj ,,selen“ pridje Cveji, uhvati ga za ruku i sprijcči sječu cvijeća. Cveja umoli Višića, da ga pusti, đavši mu riječ, đa no će sjeći ovijeće. Višić ga pusti, ali Cveja za tren oka doČepa jedan kolac i uilari Višić;i tako nesretno po potdjku, 3a je ovaj na mali izdalmuo. Vlast jc ubicu pritvorila, gclje će sačekati pravcdnu kaznu. Prva Srbija. Posle propasti ua Kosovu. III. — Prosveta. Osnovue škoie. Skole su ponikle odmah prvih dana posle krvave borbe za oslobodjenje. iTo su bile prve i prave narodne škole, jer se sam narod starao i dobavljao učitelje. Prve narodnc osnovne škole datiraju od oktobra 1815. godine, i to u Ostružnici, Ćupriji i Jagodini. Prve je bio učitelj Nikola Nikolajević, drugi Konstantin Janković t.treće sedamnaestogodišnji Stojadin Dimitrijević, koii se naučio pisinenosti od kaludjera u manastiru Oornjaku. U Beogradu je postojala pre drugog ustanka jedna osnovna škola, i ona je dočekala osiobodienje. Učitelj je bio Mihailo Starčević. Njega je uskoro zamenio Jovan Paviović.

Ođ godine 1819. nalazimo u Beo- . gradu dve osnovne škole, sa učitelji- 1 ma: Dimitrijem Vujićem i Mifaailoin j Nikoličem-Resničaninom. Do godine 1828. broj učitelja se uvećao, jer je i broj učenika postepeno rastao i iziskivao da se dovoljno zastupi nastavničko osoblje. Pored prva dva učitelja došli su još: Konstantin Zako. Toma Solar I Jovanović. U polovini 1827. godine u unutrašnjcsti Srbiie biii su ovi učitelji: u Jagodini Stojadin Dimitrjević i Jovan Radisavljević; u Čačku Djorđjije; u Ivraljevu ili tadašnjem Karanovcu Pantelija; u Smederevu Djordje Popović, Živko Veljković i Konstantin Popović. Goć.ine 1830. osnovme škole u Beogradu bile su svega tri, ustanovljene po klasama. U prvoj, najmladjoj. učila se početna pismeuost; u drugoj se učio čitati časlovac i psaltir, a u trećoj,"najstariioj, učio se pored srpskog još 1 grčki i nemački jezik. Brojno stanje učenika tih škola u Beogradu bilo je, prema podacima iz ispita od 26. i 27. avgusta 1832. godine, svega 227 i to: u najmladjoj školl 100, u srednjoj 85 a u najstarijoj 42 učenika. U ntzu godina po oslobodjenju broj škola se naglo povećao. tako da su i mnoga sela otvorila ove prosvetne ustanove. Dvadesetifa godina po oslobodjenju pristupljeno je u poiedinim varoškim opštinama osnivanju školskili fondova za lakše izdržavanje škola. U ove fondove unošeni su svi dobrovoljni prilozi i pokloni, koji su bili namenjeni na razvijanje osnovne nastave. Na kraiu 1835. godine pet takvih fondova dali su ka« pital od 13.788.15 groša, od čega je samo 6283.07 groša dato pod interes. Prva gimnazija. Početkom maja 1834. za-snovana je u Kragujevcu pr\ r a gimnazija sa četiri razreda. Nastavnici su bili: Atanasije Teodorović i Isidor Stojanovič za čeivrt! i treći /azred, a Petar Radova nović ’ Giigorije Novaković za drugi i prvi razred. U prvoj polovini avgusta 1835. otvoren je i peti, a docnije i šesti razred. Pored imenovanih postavljeni su bili za nastavnike još I ovi: Petar Nikolić, Kosta Branković, Vukašin Rađosević ! Stevan HerkaIović. Školske god. 1837. bile su privremeno otvorene još tri niže gimnazije: u Čačku, Šapcu i Zaječaru. U ovim girnnazijama prcdavali su po dva učitelja, uzcta iz osnovniii škola. Ovih triju škola nestalo je u 1838.—39. godini, al! je zato 1838., pored kragujevačkc, ponikla i u Beogradu niža gimnazija. Za nastavnike su postavljeni u njoj: Vasilije Berar i Mihailo Popović, djakon I učitelj beogradske osnovne škole. Velika škola — Lice]. Pcčetkom školske 1838./9. godine, 1. oktobra^ počeo je prvi upis učenika u VeJiku Školu. Pravo na učenje u ovoj školi imali su svršeni učenici šestorazređne gimnazije. Vclika Škola ili Licej bio je tađa „najviši naučni zavod“. Prvi nastavnici bili su Petar Radovanovič i Atanasije Todorović. Pri upisu se prijavilo bi!o 16 učenika, od lcojih je devetcrici moralo biti đođeijeno „uživajuće b!agodjejanije“, jcr su bili vcoma siromašnog stanja. Posle petnaest dana, po ličnoj njiliovoj molbi, knez Miloš ifa je razrešio od profeSorske dužnosti u ,,LIceju“, a postavio Isidora Stojanoviča i Kostu Brankovića. 28. juna 1841. godine premešten je ,,Licej“ iz Kraguj-evca u Beograd. • Porcd ovih ustanovljene su, u toku godina od oslobodjejjja, još i tri

sklopiti, nije irrogla tremiti i samo se I prevrtala. U mislima je preletaja ceo I t>rošIi, lepi život I opet se zaplaka... — Bože, šta li sam ti zgrešila?! prošaputa ona. U jedan put učinl joj se d: ^|ije kloparanjc kola. Ona skoči i izidje, ali fae beše ničega. Tifai, proletnji razvigorac ćarlijao je u blagoi noći otud sa Cera preko kitnjast© Pocerine i razlevao se dalje op pitomoj Mačvi. Selom se širio miris rascvetala jorgovana, zelena, kalopera, čubra, bosiljka ... To l'e malo razgali. Ona se vrati u kuću pa •pet Icže. Ali tek što je iegla učini joj sc da u đaljini ču pucanj, prvo jedan pa •dmali za tim drugi. Ona skoči i opct fstrča napolje, ali se ništa više nije feulo. — Vaijda mi se učiniio, reče s;inia sebi, prekrsti se i vra-ti se ponova u postelju, na "kojoi osta budna do zore... Dok se Anica budna prevrtala po postelji, Krsman je već stigao Stevića kolibi. Stevići su prve gazde u selu. U njib ima više od stotine grla ovaca i jaganjaca. Za to je Krsman 1 otišao u njihov tor, jer je računao da neće oJmali ni primetiti da nema jagnjeta, a dok oni primete, on će ga već dotle uspremiti... Mesec jc jeđva probijao kraz oblake, a to je za njega baš dobro došlo, jcr je on bio majstor pa ne mora da vidi jagnje i dosta je da ga samo opipa gdc treba, pa da zna valja II, je li defceio ili ne. Podalje od tora, još u sokaku kad se s puta skrene kolibi ostavio je Krsman taljige, t>a se prikradaiući, uputio toru peške. Kađ je tamo stigao, osmotri dobro na sve strane i ništa ne .pM’irnetk Skoči u tor 1 izabra jagnje kao Tulivče. Zavrgnn ga na rame I podje.

Jagnje je ćutalo, ama ni da blekne. Taman jc bio na plotu a odjeknu pucanj, prvo iedan a odmah za njim i drugi. Krsman samo jeknu i skijoka se s plota na zemlju. Ovce se poplašiše, poskakaše i zablejaše, ali za malo, pa se opet sve utiša... • Usikršnja Je zora već belssala. Zvona sa seoske crkve objavljivaie su pobožnim hrišćanima Vaskrs Sina Božijega. Maie ptice pevačice, svojim uinilnim pesmicama, pozdravljale su preblagog tvorca i hranitelja svoga, slaviic su osvitanje Velikog, Svetlog Dana. Nebo se na istoku tek po malo rumenilo kao lice mlada devojčeta, kad mucajući govori sa ljubljenim momčetom. Selo se zelenilo i nekako svečano mirisalo. Pobožni seljaci hitali su crkvi na molitvu pozđravljajući se radosnp sa: — Hristos Vaskrese! — Vaistinu Vaskrese!' I Anica je poranila. Bila Je lomna, neispavana i uznemirena. Prekrsti se i pomoli Bogu pa izidje u avliju. Bila je već zora a njen se Krsman j6š ne beše vratio. Uze kablove i podje bunaru da donese vode. I deca se izbudila pa radosno šapuću kako je već došao mrsak i kako će danas dobiti crvenih ]aja da se tucaju. Pošavši bunaru opazi Anica pređ svojim vratima ,,Alču“ i taljige. Ostavi prazne sudove i potrča da otvori vratnice. U kolima ne beše nikoga. Kad konjčić udjc u avliju i sta^ de pred Anicu, opazi ona da ispod slame u kolima viri jedua noga. Na čarapi poznade svoju šaru. Brzo ra 2 grte slamu u kolima i pred oči Joj izidje strišna slika: njen Krsman sav krvlju obliven. Anica pisnu I pade do mrtvom telu Krsmanovom!...

BEOGRADSKE NOVINE stmčne škoie: bogoslovija, „gvardiska ško!a“ I vojna akademija. Bogoslovija je zasnovaua septembra 1836. g. u Esogradu. n\a da je odluka za njeno osnivanje u Kragujevcu pala još 9. marta 1823. godine. Gvardiska škola otvorena je 25. aprila 1830. godine, sa zadatkom da se u njoj nauče knjizi nepismeni gardisti i spreme za narodne starešine. Vojna akademija osnovana je 1837. godine u Požarevcu, a 14. aprila 1838. godine premeštena je u Beograd. Prvi njen upravnlk blo ie Ilija St. Milutinović. Drugom prilikom jos nešto o prosveti prvih vremena po oslobodjenju.

P ab i r c i SAKSONSKA UČTIVOST« Saksonski seljaci dobio su poznati sa GVOjo prekomjeme učtiv r OSli; oua u izvjesuim momentima ispađa pomalo smiješna. Tako se priča za jednog Baksonskog seljaia, da je ncdavno putovao u Drezđu. Sjedeći u vagonu, opruži noge malo više u naprijcd. Saputnik što je sjedio prema njemu, slučajno mu stane na nogu, koju jo pun sat nenamjemo osfavio u tc. položaju. Seljc-ika je to jako boljelo, jer mu je baš žulj gnječen, ali mu učtivost nijo đozvcljavida, da nogu povuče. Kod jedno stanice morao je seljak da sidjo s voza, đa bi so sastao sa nekim fcnancima. Tek fcađa se usudi da rckne saputniku: „Dragi gospodine, nemojfe se srditi šbo ću sad da izvučem nogu ispod vaše. Odmah: ću se vra'iti, i mogu vam Onda nogu opet podme!nuti‘‘. Seljak so doista pov-raiio, all njcrovOm nepažljivom sapiutniku nijo palo na pamet, da ovoliku učtivoSt zloupotrebi. SJEVERNI POL U ŠKOLL U osnovnim školama često puta nastavnici pričaju djeci po nešto, pa to poslije djeca rnoraju da napišu, ukoliko je ko i kako zapamtio. Po tomc se onda može ocijeniti moć pamćenja 1 sposobnost u iskazivanju misli i bi-strlna u diece. Jedared su tako nastavnici u engleskim školama pričali svima učenicima istoriju otkrića sjevernog poja. Jedan cngleski list donio Je nekolikb zanimJjivih ogleda koji pokazuju, kako su djeca u svome mozgu slikala taj veliki dogadjaj. Jedna je desetogodišnja djevojčica napisala: — Ovih daiia ne govori se ni o čem drugom, do samo o otkriču sjeveniog pola. Činilo se, kao da je dr. Kuk stigao tamo prije nego svi drugi — ali samo što je stigao tamo, kad se komandant Piri pomoli Lz jednog budžaka, pa podvikne: Pol je moj! NaJprije su oboje bili irrnogo Ijuti jedan na drugoga, pa su počell strašuo da se dc-ru i da amcričkom zastavom mašu po vjetru; ali se onda sporazumješe, složiše i odlučišc, da dađu pol na poklon predsjedniku Sjedinjenih Država Sjeverne Amerike. Druga jedna učer.ica piše ovako: — Mnogi su ljudi već pokušavali da pronadju sjeverni pol, ali im ništa nije pomoglo, jer čim su tamo dospjeli, odmah su umrli. Njihcve kosti našli su tamo komandant Pirl i dr. Kuk. Niih dvojica nisu umrli zato, što su Amerikanci. Jcdna osmogodišnja djevojčica uspjela je da sroči ovakav pisnieni sastav: — Poslije tolikih napora najzađ su komandant Piri i dr. Kuk stigli srećno na sjeverni pol, ali ipak doktor je bio prvi. Na putu je strašno hladno, r.eprestano pada snijeg i ništa se ne vidi, nego samo sniježna polja. Zato se to i zove sjeverni pol. Poručnik Seklton pokušao je da ode tamo, ali je zalutao i nigdje ga nema. Marna kaže, da će se uskoro pomoću mašina letjeti na sjevenii pol. Najzad jedan mališa cd devet godina piše sasvim ozbiljno, da se Piri odvezao na sjeverni pol Jednim velikim brodom zato, što putovanje broda staje mnogo manje nego željeznicom, Pa svoj pismeni sastav ovako završuje: „Otkriće sjevernog pola lijepa je stvar, jer je sjeverai pol na kraju svp Jeta“. M.

Narodna privreda Upotreba peroclda. Jedno od najboljih sredstava za prskanje vinove loze jeste perocidova čorba. Spravljanje troprocentne perociđove čorbe (samo takojaki rastvori mogu se upotrijebiti) treba da se vrši na ovaj način: Za spravljanje troprocentne perocidove čorbe napuni se jedna kaca ili bure sa 50 litara hladne vode, izmjeri se 3 kig. čistog perocida i^ izmjerena sol sipa se u vodu i miješa drvenim štairom. Jednom rukom vadi se sol iz džaka, mrvi se sitno i sipa, a drugom rukom se neprestano mijcša. Poslije sipanja tekućina se s vremena na vrijeme miješa i onda se ostavi -da stoii preko naći. Slijedećeg jutra perocidov rastvor dobro se promiješa i ostavi se jedan sat, da se taloži. U jednu drugu posudu od 100 litara zapremine stavi se 3 klg. gašenog kreča iz krečane, nalije se na to 5 litara vode I izmiješa, da ne bude u njem mrvica. Tome se doda oko 20 litara vode i dobro se promiješa. Kad je to krečno mlijeko gotovo. slpa se u ujega polagano j oprezno uz nepresta-

25. maja 1918.

Strana

no miješanje vapnene čorbe perocidov rastvor, koji se dolje Izdvaja od taloga. Perocidov rastvor prije nego. se sipa, ne smije se miiešati. Talog perocidovog rastvora, koji je pjeskovit, mora o’stati dolje, jer prouzročuje zapušenje rupica u štrcaljki. Poslije slpanja perocidovog rastvora u krečno ndijeko napuni se osuda sa 100 litara vode, jedno vrijeme dobro se miješa I perocidov rastvor po pravilu je gotov. Tako spremljena čorba ima se ispitati Phenolphtalein-hartijoni, koja će u njoj dobiti crvenu boju. U protivnom slučaiu ima se krečno mlijeko tako dugo dolivati dok se to ne postigne. Tako spravljena čorba drži se nedjeljama. A. Grin: DAN ODMAZDE (Nastavak). Gvo je prvo veče bilo tek početak dugog i teškog Stanhopeovog samopregorjevanja. On bi i suviše rado izmakao iskušenju i napustio bi kuću, u kojoj je bio prinudjen. da se bar jedanput dnevno sastane sa njima dvjema, ali ga Je neumoljiva dužnost vezivaia za očev pisaći sto. Brižljivo je izbjegavao da ostane nasamo sa gdjicom Mary, a Flora pak, koja jc znala, koliko je čudan njegov odnos prema ženskom svijetu mogla je shvatiti, zašto je Stanhope toliko malo u njenom društvu. No mada }e u koliko je god bilo moguće izbjegavao, Stanhope je ipak bio opazio koliko se brzo Mary hila prilagodila svojoj novoj bogatoj I raskošnoj okolini, a da pri tomc ne izgubi ništa od svoje skromnost! i od svoga prirodnog i neusiljenog držanja. Od kada Je bila kod Flore, Mary je Stanhopeu izgledala još dražesnija nego ranije. Njili su dvije bile gotovo ncrazdvojne, stalno su bi'.e zajedno, a mlađa je ndovica U svježoj, nedotaknutoj dnši i finom duhu svoje družbenice uživala kao ni u ćijem društvu do sad. Razumije se đa je Stanhope morao opažati, da su i Fiora 1 Mary s podjednakim bolom gledale tu njegovu povućenost. Ono, Flora je znala za razloge, koji su ga pri tome rukovodili, ali. mislio je kako li će Mary objasniti sebi njegovo čudno ponašanje. što je više prolazilo vrijeme, to je Stanhope svakim danom sve više opažao, da se u Marimoj duš' dešava velika promjena. Sve se više gubilo njeno ranije đobro raspoloženie, sve je više nestajalo njene veselosti, pogled joj je bio mutan I tužan. Mnogo ga je fcoljela p_oinisao, đa ie on, makar i nebotice pričinjavao toJlki bol sirotoj djevojct. Neprestano je mlslio kakvim bi pntem i načinom mogao da joj da na znanje, da on ni sam više ne raspolaže svetom budućnošću, a da pri tome ne uvrijedi M.ary. Jednoga dana, kada je baš htio đa Izadje u varoš, sreo je u predsoblju Floru, koja se vraćala iz šetnje. ,,Ah, Stanhope,' 4 uzviknu i mJada udovica, ,,baš mi ie milo, što sam evo za jeđan čas na samo s varal. Ta vi ste se i suviše bacili nu posao i svakom prilikora izbiegavate naše društvo. Gtljica. Dalton svakako se čudi, što vi baš svako veče provodite van kuće. Ako i daJje budete toliko uporno izbjegavali svako druženje s nama damama, moračetno mislirtfc da ste postali ženomrzac." Dok je to govorila Flora je bila ušla u sobu. a Stanhope j.t nehotice bio pošao za njom. „Imam sada toliko posla,“ reče on. ,,đa apsolutno ne mogu odgovarati svojim društvenim obavezama. Nikako ne snujete to smatrati kao neučtivost. A već gdjica. Dalton svakako to neče učir.iti; u ostalom, ona u ovoj kući ne zauzima položaj, koji bl joj dao prava, da ima takvih pretenzija." „Kako velite?... Položaj?... Ta zar vi mlslite da ja tu mi!u dievojku smatram kao neku plaćenu družbenieu? Ona mi je kao neka najbolja drugarica, a najsretnija sam kada je ona neprestano oko mene. Da vas to nešto ne čudi?“ „Baš ni najmanje,“ odgovori Stanhope. ,,biš na protiv nalazrm da Je to sasvim prirodno. Gdjic.i Dalton je veoma simpatična i ljupha pojava“. Stanhope je te riječi izgovorio toliko tužnim tonom, da i sam n f je bio svjestan, u kolikoj ie mjeri odao svoje pravo raspoloženje. Mlada ga udovica začudjeno pogleda. Pošto ie nekoliko trenutaka ću-

!LSu

tala, produžl potpimo promijenjenim tonom: „Stanhope, sve sam se nadalaj-, da će te mi uskoro nešto saopštiti.. A Flora malo zastade Nego, jel‘te,* je li baš niste još naišli ni na kakaVj trag one djevojke, što je...“ Mlada udovica zastade; nikako nije rnogla izgovoriti tu riieč. ,,Ne pitajte me“, uzbudjeno Će, Stanhope. Prinndjen sam da istrgnem Iz srca taj osjećaj, a svaka iluzija ono, što za navijek mor 2 m zaboravlf ti, još mi više otežava tu moju duševnu borbu!“ ? Flora se nehotice trže; nije se bila nađala, da će ga svojim pitanjem tolP, ko uzbuditi. Tužnim pogledom pogleda oko sebe; koliko joj je toga.časa život izgledao prazan i ništavan, koliko joj je toga časa bio ravnodušan sav raskoš I bijesak, kojim je bila' okružena u ovoj kući, a radi koga je. tek prije nekoliko mjeseci žrtvovala svojo ,,ja". „Oprostite mi“, promuca ona naj^ zad, ,,ako su vas moje riječi zaboljele. To se više ne će desiti. A ako sam to sad učinila, vjerujte, da sam to učH nila u najboljoj prijateljskoj namjeri". ,,Ja sam -opet govorio iz dubine svoie zabrinute duše. Oprostite mi, što sam bio toliko nestrpljiv. Mnogo ću radijc sam patiti, nego što ću uvrijediti toliko dobm i plemenitu ženu kao što ste vi“. (Nastaviće se.)

S a 1 a ' škola. Stari jevrej: Majn liber David, da tc naučim trgovati. M1 a d i j e v r e j: No, kako? Stari jevrej: Evo ovako: kađ prodaješ, onda 5 i 5 je 15, a kada kupuieš, onda 5 i 5 je 8. Jesi li me razurnio?! Imade popust. B o I e s n i k: Gospodine doktore, molim vas, koliko mi računate, ako mi izvadite zub? Doktor: Pet kruna!... Ako dadete izvaditi dvanaest na iedan put, 1 dajem vam deset po sto popusta! x

Poslljednje forzo« javne vijesti Njeinački večernji izvještaj Kb. Berlin. 24. maja.” Wol?fov ured javlja: Sa bojišta nema ničeg novog. AUSTRO-UGARSKA I LKRAJINA. Kb. Kijev. 24. maja. Sekretar Kisjadovski upućen je sa naročitim punomoćijima u Odesu radi proučavanja svih pitania, koja su u vezi sa prisustvom ausiro-ugarskib trupa u Ukrajini. OPŠTA VOJNA OBAVEZA U AMERICI. Washington, 23. maja. Oeneral C r o w d e r saopštio M opsežne odredbe, po kojima će počes 1 ! od 1. jula morati svi muškarci izvjesnoga doba starosti ili da rade ili da s© bore. Ove. se odredbe ne odnose sa-< mo na besposličare, već i na ljude zaposlene u korisniin preduzećima, >er» će im se staviti u dužnost, da birajui Ili nov rad, kojj će im se dođijeliti, ilH vojnu službu. Cinovnici misle, da č© ovaj p!an riješiti radničko pitanje u< poljoprivredi, brodogradnji i municijo-i noj industriji. KONTROLA NAD ŽELJEZMCOM U AMERICI. Kb. New-York, 23. maja. Državni sekretar M a c A d d 0. uklonto je sa položaja sve predsjed^ nike željezničkib društava i postavio j® na njibova mjesta državn© činovnike.

Beosratlskg Orfenm. Otvorenje Ijetnje pozornice (Hotel Takovo) 1. iuna sa 1085 senzadonalnlm programom.

□

=□

1100

KHSPORED ZA:

C. I kr. vojni Rino od 25. do 28. maia 1918. Ratnl izvještaji.

Najuspjelije u sezoni:

llil

Istočnjačka senzacionalna igra u 5 činova.

C.lkr. grnfljnnsR! blno od 25. do 28. maja 1918.

Drama u 4 čina.

leien i mi\.

Vesela igra.

ULAZNICE VAZE KAO PROPUSNICE (PASSIERSCHEIN).