Beogradske novine

Br. 150. BEOORAD, četvrtak 6. juna 1918.

dnevno u Jutro, ponBdffijkom poslije podae.

Pojadlni brtjevl: ■ BM|iadii l u kralrrliia npMjadaatkB 10 halflfj •dalto. tit« pg c!Ji»t o« , . . IU URCfl I graurkJJI 1a hglgra

MJesečna pretplata: ^ * * krgjivlm« snisJedMtta gg ®* I to, lata n ttojnu I graog. Mit. 0 Bggfna. gg igitgig« . * U mifH|l..... • • • • U lnmngmiii •••••«..

Oglui po cljenlku.

r SZ>

Jrodnlltvo: BEOBRAO, Vuke Kartdilća oL bro] 10. Tolofon bro] B3. Uprora I prlmanjo pretplata TopilSin renae bro] 21. Tolaftn br. 28. PHoaa]« oglau Kneza Mihajla oL bre] 38 Ttlefon bro| 245

..fB Gođina IV.

Clemenceau držao govor u francuskom parlamentu o položaju. — Strah u Londonu. Preokret u belgijskoj politici.

RATNI IZVJESTAJI. IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 5. Jutia. Osim artiijerijske djelatnosti nije bilo znača-jnije borbene djclatnosti. Načelnik clavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 5. juna. Zapadno boHšte: Vojna grupa bavarskog prijestolonasljodnlka R u pprechta: Uspješnim prodiraniem u PI a n d r i j I zadobiii smo i z v j e • stan broj zarobijenika. Na cijelom fronTu Je trajala živahua izvldnička djefatnost. ArtHjeriiska borba bila je s .vremena na vrijeme živahna. Vojna grupa njemačkog prljestolonasljednika: ProSlrujućl naSe uspjehe na JužnoiobaliAisne potisli smo ueprijatelja do Anbien yC u t r y-a i o s v o j 11 i smo njegove poiožaje sjeverno Dommlersa. Biio je injestic borbene djelatnosti obostrano riieke O u r c q a. Inače je stanje neproinijeujeno. Poručnik Loewenhardt iz-* vojevao je svoju 26. vazdušnu pobjedu. Prvi zapovjednik plavnog stana pi. Ludenđorff.

Izvještaj turskog vojnog vodjstva. Kb. Carigrad, 4. juna. Ea ! e s t inski f r o.n t; Na obali pojačala se obostraua artiljerijska vatra do vclike žestine. U blizini druma Jerusallm — Nablus Izazvale su naše izvidnice noču jaku paljbu neprijateljskih topova t mašinskih pušaka. Naša artiijcrija uzela je pod nišan protivnikova kretanja kod mostobrana na Jordanu. Naše (etilice su uspjesno napale bombama neprijateljsku konjicu u dolini J o rdan a. Kavkaski front: Jcdna naša liiđroplanska eskadra bombardovala je radiografsku stanicu l barake na ostrvu M a v r o. Opažen je dobar uspjeh. Naše letilice vratile ju se neoštećene. Sjeverna Afrika: U 1 a s k o m 11 a I i J e u s v j e tski rat počele su uaše hrabre trupe, poslate u provinciju •T r i p o 1 i s, da u borbama, puniin pozrtvovapja, upućene na nezgodnu vezu sa domovinom, postepeno po-

tiskuju Taiijane prema oba11. Danas se Talljant nalaze samo još na nekim manjim tačkama n a o ba 1 i. gdje se nalaze uklještenl vatrom naših b a t e r i j a s jcdne i njemačkih podmornica s druge strane. Svaki njihov pokušaj za popravljanje položaja osujećen je. Pri njihovom posljedniem ispadu iz S u ar e-dohvatiU smo ih s boka. U našim rtikama je ostalo mnogo zaroblfenika, mnogobrojno oružije. konji i ratni materijal. I drugt manji sukob? svršili su se povoljno po nas. Ođ Gambette đo Clemenceau-a. Iz mozgova engleskih i francusklh imperijalista nikako se ne da iskorjeniti bajka, da su Njemačka I AustroUgarska želile rat i da su ga za vrijeme đugih godina mira pripremale. Danas. gdje je kucnuo sudbonosni čas francuskoga naroda. pariske kolovodje više no ikad Izobiluju kitnjastim i bombastim frazama, kojitn svoju domovinu, dovedenu na ivicu propasti, predstavljaju kao žrtvu njemačkih osvajačkih težnji. Nasuprot ovakvim fantazijama vrlo je zgodno, da se baš u času, gdje monarhijin njemački saveznik postizava najveće oružane uspjehe, što ih jc đo sada ove godine zabiiježio, obrati pažnja na riječi. koje je francuski general Maitrot napisao dvije godine prije početka svjetskoga rata. Taj general veli: ..Njemačka se vojsska već nekili četrdeset godina nalazi kao u nekom snu, pošto evo skoro čitavo poia stoljeća nije tzvršila uikakav ratniišri podvig. Jedna vojnička generacija za drugom stupila je u kasarne i opet se vratila domovima, a da je samo platonski izučila vojnički zanat. Kad bude kucnuo čas borbe, u njemačkoj vojsci neće bitl ni jednoga vojmka, ni jednoga oficira, koji je prije toga već bio u ratu“. Ma da ovo mišljenje, koje do duše potiče od vojnoga stručnjaka, možda ima samo simptomatičkog ztiačaja, to je ono ipak značajno za preokret u mišljenjti. ita ksoii su Francuze prinudili dogadjaji. U ono su vrijeme u Parisu tuinačili kao slabost činjenicu, da su Njemačka i njen saveznik’ punih četrdcset godina sjediii s mirom i da su se svima silama trudili, da i nadalje očuvaju taj mlr. Nije poznato, je li general Maitrot još I danas živ i da li mu je tok ovoga rata priredio gorko razočarenje. Ako jeste, onda je mcrao uviđlti, da su njegove pretpostavkc bile tačne, ali đa su zato bili pogrešni zaključci, koje je on na

osnovu njih stvarao. Njemačka nije želila rat, all je bila spremna, da svakog momenta stupi u borbu, ako bi je ko na to prinudlo. Ali kako je ipak drukčije izigledalo u Francuskoj! Tamo su političari revanša, od Gambette do Poincarea punih 50 godina neprestano ugušiv&li ideju mira, 1 sve Činili, sarno da dodje do rata. Baš zato, što su uvijek podjarivali, moglo se kod njih i pojmiti mišIjenje, đa narođ, koji je T>io slobodan od ludila trajnog ratnog buškaranja, mora izgubiti sposobnost za rukovanje oružjem. Ova pogrješka se medjutlm grozno osvetila. Sa ovom obmanom pala je taikodje i cijela politika revanša, pod kojom je Francuska toliko stenjala počev od frankfurtskog mira. Gorko je morala „velika nacija" ispaštatl u posljednje vrijeme za ono, šta su njene vodje decenijama htjeli: da Francusku učine prvom silom na kontinentu, te da ponovo dospje na stupanj moći, na kojemu je bila za vlađe Louisa XIV. i Napoleona I. Ova nada učinila je da je Gainbettina mržnja na Nijemce planula živim plamenom. On nije propustio ui jedno sredstvo, da bi nacionalističkoj omladini ulio u glavu osvetničku misao, i uopšte visoku politiku upotrebio kao orudje svojih naopakih ideja. On je bio taj, što je početkom osamđesetih godina svoju do■movinu uvukao u dvostruki savez sa Engleskom i Rusijom, ou je bio taj, koji je 1877. godine kovao planove sa tadanjim prijestolonasljednikom, potonjim kraljem Eduardom VII.. o tome, kako bi se Njemačka mogla skršiti. Nije baš suviše poznato, da je on još 1879. godine računao sa mogućnošću unuirašnjih HuJfcira u Austio-Ugarskoj. Šta je on započeo, to su njegovi. nasIjednicl nastavili sa fanatizmom i ogorčenjem. Deronlćde, Felix Faure, SadiCarnot, Boulanger, Delcassč i Poincarć, sve su to samo pojedina imena i ctape na putu, ltoji je on svome zaslijepljenom narodu ukazao. Ova garda nosila je pred cijelim narodom zastavu misli za odmazdu. Baš u znaku te iste misli prldonijcla je Francuska najteže žrtve: kređite Rusiji u milijardama, trogodišnju vojuu službu i ogronme troškove za vojsku i flotu. Nije uzaliiđ jedau francuski general pisao 1913. godiue: ,,NI u jednoj vojsci nije se toliko radilo. kao u fraricuskoj". Pa ipak se danas Francuskoj na svima linijama približuje strašilo sloma. Soissons i Reims: obadva grada prcdstavljaju momentano uvertiru za tragediju, kojoj je klicu dao Gambetta a koja se završuje Clemenceau-em.

Clćmenceau-ov govor. Otvaranje francuskog parlamenta. „Otjerajte me!“. — Utjeha. — Amerlčka pomoč. Kb. Paris, 5. juna. l'arlamenat ja otvoren uz prepune tribino. Clćmenceau jc Izjavio da na interpolaci je o vojni'čkorn jpolož a j u n o m o ž o o đ g o v o r i t i. On jo đao objašnjenja u armijskoj komisi* ji, a više u javnoj sje'đnici ne jno žo kazati. On se čak protivi držattju t a j n o s j o d n i c e. U ime socijalintičkih poslanika ima Cochin da dađe objašnjenja. On poričo, da jo neprijiatelj vladi. Ali sad se raidi o ftobru domovine. Clemcnceau <xlgovara, da se pri kraju 6. dana bitke ne može izjavili o vojničV.om jx>ložaju. U toku je zvailiČno isledjenjc o toku ):ojeva. Medjutim on ne, ćo prcduzimati što bilo protiv vojskovodja, kojt su stekli zasluge u o'dbrani domovine. Prcmoć Nijemaca potiče odatle, što iin jo ocjepljivanje Rusije dopuštio, da 200 divizija postave protiv saveznika, Trenutakje strahovit, ali bojna sreća Če sc hrabrošću francuskih vojnika već okrenuti. On prinosi vojsci po. i klonstvo svoje i u imo naroda. Ministar ■ predsjcdnik poštujo vojskovodje Focln i P.etaina. Focli ima povjerenje saveznika. U ratnom savjetu jo zaključeno, da mu se oda javna počast. Clemenceau završuje ovim riječima: Ako nijesam svoju dužnost izvršio, oljernjte me sa ovog mjesta. Ali ako iniam vašo ix>.'jercnj-‘, oriđa nii ’dajte, da djelo poginuiih 'dovršim. Nijemci su so bacili na pustolovinu. Njiliova je taktika, da nas demoraJizuju, ali ini to nećc uspjeti. Amerlčani će skoro d o ć i. robjeda jn naša, a vlada i narod su na visini situacije. Kdmora je ministra predsjedniku prirediia burno ovacijc. Clenienceau se ovl tog brani i stavlja pitanjo povjercnja. Najpos'.e je zaključeno, da se odloži odgovor na interpclaeijo sa 377 protir 110. Ođlučna ofenziva na zapadu. Nijeutci prešii preko Marne, (NaroćiU brzoiav „Bcocradsklh Novina") Budimpešta, 5. juna. Dopisnik ,,Az Est“-a ua zapadnom frontu javlja đozvolom njemačkog vrliovmog glavnog stana: Nijemci su na više mjesta prešli Marnu i sagradili. položaje nalik na mostobrane. Kod R e i m s a su đalje napređovali. Broj žrtava. naročito pogimilih, veoina je neznatati.

Strah u Engleskoj. (NaroiiH brzoiav „BeozradskJh Novhift".) Bern, 5. juna. Lonđonski dopisnik talijanskog lista ,,S e c o 1 o“ ne može da zataj( strah, koji vlada u cijeloj Eng I e s k o j. Zahvaljujući dolasku francuslcih rezervl, njemačko je prodiranJe, veli talijanskl dopisnik do duša jako zastalo i Nijemci će bez sumnj$ ii sk’oro biti ponovo osudjeni na malaksalost, pa ipak se u Londonu trajnd gaji teška zebnja, da neprijatelj u ovont kritičnom momentu bitke može n# budi kojj način da iznenađi saveznike, n. pr. oienzivom na kojoj siaboj tačcl. te da time stvori nov proboj i đa saveztiike prisili na ponovno povlačenje njihovih rezervi, čime bi red I u po» zadini bio još više uznemiren. Zato ja neophodno nužno, da se neprijatelju ne ustupa vi.še nikakvo zcmiiiltc. Evakuaclja američkih lauicnlka. (NsroCiti brzojav ..Beozradsklh NovIna“} Rottcrdam, 5. juna Iz Washingtona javljaju zvanično, da američka 'vlađa hoće da poš« Ije u Evropu brodove Crvenog krstat koji će prevoziti natrag u Ameriku ra« njenike i bolesnike. O ovomc jc već izviještena njemačka vlada. I Eiiglezi ne sahraitiuji! svoje poginula borce. (Naroćlt! brzojav „BeoErailskih Novlna") Berlut, 5. juna. Ratni dopisnik Scheuermana piše: Na y p e r n s k i m je položajim« konsratovano, da Englezi do duše imaju uređnih groblja, i to daleko iza domašaja artiijerijske vatre, ali da n# samotn frontu svoje v 1 a s t i t e p o g in u! e pred očima niihovih živili drugova r.a najbezobzirniji način o s t a v« I j a j u n e s a h r a n J e n e. Prema jcdnoj shižbenoj konstataciji njernaek© su grobarske komande sarno na frontu d v a j u n j e m a č k i h k o r o v a sahranlle preko 3500 poginu« lih Engleza, čiji su leševi mjesecima ležali nezakopani. Naf istotn odsjeku fronta, a izmedju objia borbenih redova, tak’o blizu naŠih. osmatračnica, da se odande mcgtf brojati, leže još nekih 3000 poginulih Englcza, koje njihovi drngovf i ne misle saranjivati. j Preokret u belgijskoj politid, Nova orijent;H:iJa Lieigije u ilautan« skotit pitaniu. — Belgija napušta pri« vredni rat. (N'trr.ćUi brzoiav .Jlzorradsklh Nov!na''| Frankfurt n./M.. 5. juna ,,F r an k f u r t e r Z e 11 u n g* piše o ostavci belgijskog predsjeduikai ininistarskog savjeta đe Brocque« v i 11 e a i postavljanju Cooreman« sovom na njegovo mjesto: Ova ja vijest vrlo značajna za belgijsku jKilitiku. Cooremans je o d 1 u č a n F1 a«

PODLISTAK Fr. Molnar. DiskrecijaL i c a: Ona (mlada otmjena dama, junodslćog stasa i velike ljepote). On (korektno odjeven. srednjih godina, svjetski čovjek). Ona: Dakle vi bi izdržali „probu yatre i vode?“ On: Bez sumnje. Ona: Ali i „španjolslce čižme“ i ostala oruđja za mučenje u srodnjem vijeku? On: Zaeijelo! Ja spadam tnedju one vltezove, koji čak nl pod dželato,vim palošetn ne če izdati Ime obožayane žene. O n a: A čime ćeto mi to dokazatl? On: Prlmjerom. Ona: Da čujemi On: Ja satn se moga zvanja odrekao i moju karijeru počeo iznova, i to zbog jedne žene. Trebao sa-m samo jeđnu riječ reći, i stvar bi došla u red. »Ja sam očutao. Ona: No, to je lijepo i vrijedno pohvale. (Dugo ga posmatra). On: Moje držanje se uopšte više tte može nazvati diskrecijom. Sama riječ „diskrecija" je loša strana riječ, nije nl vrljedna, da se uzme u naš rječnik. Diskrecija je nešto pozitivno, a Indiskrecija negativno. Baš kao da bi neko. ko je diskretan, nešto učinio, a onaj ko je indiskretan, nešto propustio da učini. Ova riječ Je od onih, koje ne pokrivaju potpuno pojam. Ko nešto prikriva, taj već više nije diskretan. IMedjutim ko je odista diskretan, kod njega se čak ne smijc n! opaziti, da neStp prećutkuje, ytdite; naS je leak

več izrazitiji i plemenitiji u tom pogledu. Osjećate - li onu finu razliku, koja postoji izmedju „ćutanja" i „prećutkivanja“? — Onaj ko čuti. taj ispunjava svoju dužnost. Ali onda se opaža, da i „ćutanjc" znači nekakav rad. Znate ii, šta to znači? Da se bez nekog na.pora ne ,,ćuti“. Kad bi to bilo moguće, onda bi za to jezik pronašao nekakav negativan izraz. Ona: Da-kle vi mislite, da niko ne može biti potpuno diskretan? On (ntalo zbunjeno): Ja mislim samo u principu. O n a: A u praksi? On: Stavite me na probu. Ja ću je izdržati kao Anthes, koji u „Toski“ radije dopušta, da ga mnče na srnrt, nego da prizna. O n a: A ako On: Nemojte se truditl, ja znatn, šta hočetć da pitate. Ako jedan čovjek mlsli, da je Jednu ženu o čemu bilo uvjerio, ona če još uvijek pitati: ,,A kad b! se ovo ill ono dogodilo, šta će onda blti?“ Umirlte se, draga priJateljice, tna šta da se desl, nietie neće ništa pokolebati. O n a: Imate li običaj, da u snu govorite? O n: Nel Ona: Pijete li koji put višc, nego što ste žedni? On: Nel Ona: Imate H koga povj.r'jlvog prljatelja iz mladosti? On: Nemam. Ona: Jeste-li ikada čuli štogod o kralju Midasu? On: Jedared negdje neko ga je spomenuo. ali me to nije dalje intere-, sovalo. Ona: Dakle onda — (pauza). On: Bakla ofldq « hoće.te. da k&žčte?i

O n a: Ondii,. je svršeno. medju aama. O n (uplaši se I gleda je bez razumijevanja). O n a : Ja sam vas, dragi prijatelju, strpljivo slušala, dok ste sc hvaliii svojim vrlinama. Sad, kad stc svršili, inoram vam priznati, da nii>ošto nijeste za inoj ukus. On: šta to znači? Ona: Vi ste izvjesno radoznali, kakav Je taj moj ukus... Ni u kotn slučaju diskretan čovjek. Vi, Što cjepidlačite, đali ste malo prije vaš sud o riječi ,,<liskreclja“... Medjutitn je jezik finiji psiliolog, nego gospoda pcdanti. Diskrecija je satno onda lljepa, ako se i vrši, dakle u radnom obliku. Ako se na čovjeku primjećuje, da nešto prikriva, to je baš najveća draž diskrecije! — Mi smo na jrrimjer u društvu. Vi Izgiedate rasijani I nezadovoljni. Ljudi to opaze i šapću: Vidi, vidi: N. je sav izmijenjen: mora da je tu umiiešana žena. „— Svi postaju radoznali, istTažuju i nagadjajul — Ja sjeditn malo dalje, postnatram vaš nemir i ponosna sam na to, što uzalitd lupaju glave ... O u: Ah! Ona: Počinjete-li razumijevati, vi psiholože? Dakle još jedan primjer: Od nekog vremena se brižljivije oblačite nego prije, nego do sada. U klubu odjedared skočite iz vaše partije taroka, gledate na sat i kažete: „Pardon, ali sada inoram ići!“ Naravno, to tnora izazvati suninju. da je tu umiješana žena. Svi su radoznaii. ko bi ta žena mogla biti. Ali ja potajno trijumfujem, jer niko ne sluti, da sam to ja. Tako sam ja ona tajaustvena ličnost, koja izaziva sveopštu radoznalost, i koja, stojeći Iza kulisa vnče žicu, što vas kreće i čak vas od kartaškog stola yuče k menl. Rasumijetd-U tne sada?

On: Počinjem razumijevati. Ona: Vidite, ja bilt htjela bitl na mjestu one, zbog koje je Cavađarosst stavljen na muke. Nas ne draži to, ako niko ništa ne zua. ali smo pune ponosne samosvijesti. ako je neko zbog nas mučen, I ako taj neko ćuti. — Prije nego Što dospije na tnuke, tnoralo je ipak nešto proviriti, jer da nije bilo sumnje, ne bi ga pitall, nlti mučili. Prava diskrecija nije ništa, nego igra sa ćutanjem, oplemenjjvanje čutanja u umjetnost. Opasnost poluizdate riječi, pomlješana sa osjcćanjem sigurnosti, koja nam zadaje prcćutkivanje drugc polovine. — Sasvlrn prećutane tajne nemajti začina, nemaju draži. Ništa neće nikada zabaviti! On: Ali Ona: Ovo ,,ali“ nije ništa drugo. nego oik> ,,i“, koje ste mi malo prije prebaclli. Vi hoćete da kažete tirne: ali ništa je svakojako pouzđanje, bezopasnije. Dragi moj prijatelju, kad bih ja tražila santo sigurnost, onda ne bih litjeia ništa ni o kome znatl. A ipak ništa ne daje veče draži našem životu, nego kad se bez ozlede iz bitke vratimo kući. Ali ne možđa. da u boj uopšte ne kiemo! Ja mogu tek onda da se radujem životu 1 slgurnosti, ako sam zdrava i čitava pobjegla od neke opasnosti... Ta cijeli život nije nlšta drugo, nego samo ta lgra. Prlroda zna, šta radi... Mi sc bavimo mišlju o smrti i rađujenvo se, što još žlvimo. I ko bi se htio tako obezhjedit! protlv umiranja, da se ne bi htio uopšte ni roditi? On: Počinjem uvldjati, da nljesatn imao pravo. Ona: Da se za vas nc Intcresujem, ne bih vant sve to ni kazala. On: Vi, Što stvan posmatrale sa Jpliko duha, (zvjesna ste opatiil, <U

sam vatn nešto ncmoguće obećao^ Uostalom, ja sam i sant kazao. da jd potpuna diskrecija nemoguća. Ona: Vi ste tako nesto rekli, On: Mi nijesmo odmah svjesn( toga, da imarno posla sa pametnijom ženom, pa se po kadšto neko prcdstavi kao vitez bez straha i mane, kao potpuno savršen. Ona: No, to se već može slušati! On: Ta mi smo svj samo u pola ljudi. Sad. kad mogu sasvlm otvoreno govoriti, priznajem, da sam onda svojo zvanje samo zato izgubio. jer nijesam bio dovo'jrio oprezan: muž je posumrijao. Ona (sjevnuši očiina): No, vidite! Sretna žena, dostojna zavisti, koja je opazila muževlju ijubomoru, a ttlje upala u opasnost. On: A kad ste govorili o nepotpunoj diskreciji, Činilo mi se. baŠ kao da čitate u mojoj duši. Ona: Odista? On: Ođista. A i Inače stc tni otvorili oči. Ona: No daklel Sječate-ll se, da sain vas pitala za kralJa Midasa? VI ste poricali. da nešto znate o njemu. O n: Ma i to. Ona: Sa svim tačno, ali to je bilo tek četvrto pitanjc. Prvo jc bilo: gov'orite-ii u snu? Drugo: Pijete-li kada više, nego stc žedni? Treče: Imate-U kakvog povjerljlvog prijatelja iz iniar dosti? Cetvrto: Kralj Mldas. — Na sva ova pitanja dali ste negativan odgovor. Dotle je dakle stvar bila u redu. — Ali kod petog pitanja vi ste oali. On (iznenadj^n, ne vjerojući): Pao? Ona: Potpuno. Kad sam govorila o dobrim svojstvima Indlskrecije. onda ste naišli na ljepak. Kako ste vi samo mogii vjerovati, da će jedna žena žeIjeti sunvnju, da. da će težiti, da do tije dedjo?, D* blh se ia radovaia, kad blh