Bitef

peter handke:

pismo o kazalištu

»Jednom sam zakasnio u kazalište i dok sam čekao u predvorju iza zatvorenih vrata, čuo sam kako glumci igraju stvarnost: nisam razumio što igraju, aii sam čuo prigušene, tihe, uzrujane, ležerno izgovorene, mukle, podrugljive, dvosmislene, zamišljene, šuplje tonove, bilo je to lijepo, ali nedovoljno uzbudljivo, tako da moja averzija prema kazalištu ne proizilazi vjerojatno samo odatle. Imam averziju, to je jasno, imao sam je prije nego što sam napisao komad »Psovanje publike« i nastojao sam da averziju istjeram razumno, riječima, pišući komad. Ali nisam je istjerao.

Sada mi je jasno da se tada radiio daleko manje o istjerivanju averzije, koiiko o mogućnosti akustičkog djelovanja izgovorenih riječi i rečenica. Prije svega bilo mi je stalo da formalnog, do ritma: htio sam saopćiti djelovanje beata na sebe, a bilo je prevratničko, gradeći riječima i rečenicama sličnu strukturu; prije svega htio sam dakle praviti teatar. Mogao sam za to upotrijebiti i besmislene slogove i glasove, ali shvatio sam da bi u torn slučaju muzika bila sugestivnija, Tražeći razumne riječi koje bi se mogle kazati Ijudima u gledalištu, nastale su rečenice i riječi »Psovanja publike«.

Nakon izvedbe komada izmijenila se mora averzija prema teatru: prije mi je, otvoreno rečeno, kazalište naprosto išlo na živce, no sama sam Osjeéali su da ih provociram i psovali su umjesto da misle. Umjesto na kritičku refleksiju, činilo im se, da ih izazivam na provokaciju. Formulirane izjave o komadu pokazivale su najvei to je nešto.

Osjeéali su da ih provociram i psovali su umjesto da misle. Umjesto na kritiéku refleksiju, éinilo im se, da ih izazivam na provokaciju. Formulirane izjave o komadu pokazivale su najveéim djelom misaonu shemu, prema kojoj je kazalište nešto »po sebi«, nešto apsolutno, nešto bespovjesno, za sva vremena definirano. Za mnoge je kazalište veé definirano: »apsoiutum kazališta je lik« (citiram), kazalište mora biti ’duboko socijalno' {citiramj, kazalište jeste ili ima biti (još strašnije). Sada kada se zanimam za kazalište, odbijaju me sve te utvrđene definicije, koje sve što se ne uklapa u definiciju proglašavaju nekazalištem ili antikazali-

stem. Vjerovao sam da moram nanovo definirati kazalište, vjerovao sam da bih vam na toj stranici mogao poslati tu novu definiciju, ali učinilo mi se u međuvremenu, da bi i to bilo pogrešno ili barem nepotrebno, jer bi ta definicija bila samo negacija kazališnih oblika do sada, a novi oblik ne bi mogao objasniti kao jedini moguci, već kao jedan od možda mogućih.

biografski podaci

Peter Handke roden je godine 1942. u Grifenu u Austriji. Od 1944. do 1948. živi u Berlinu, osnovnu školu završava u Grifenu. Od 1954. do 1959. polazi klasičnu gimnaziju za svećeničke pitonnce, a posljednja dva razreda završava u gimnaziji u Klagenfurtu. Od 1961. do 1965. studira pravo u Grazu. Ovdje objavljuje prve radove u ëasopisu »Manuskripte« [Rukopisi) i na Radio Grazu, kasnije u ëasopisu »Konkret«. Godine 1966. na zasjedanju Grupe 47 u Princentonu u Sjedinjenim Državama, kamo ga poziva voda grupe Hans Werner Richter, žestoko napada »opisujuću« književnost većine prisutnih njemačkih knfiževnika. Izaziva odobravanje. Iste godine u Frankfurtu praizvedba njegovog kazališnog komada »Psovanje publike« izaziva pravi Skandal: oduševljenja i negodovanja. Praizvedbu brzo doživljavaju još dva govorna komada »Samookrivljivanje« i »Predskazivanje«. izdavačka kuća Suhrkamp otkupljuje ekskiuzivno pravo objavljivanja njegovih djela. Od 1966. Handke kao slobodan književnik živi u Düsseldorfu. 1966. roman prvenac »Stršljenovi«. Vise od dvadesetak kazališta u Evropi i Amertoi izvodi »Psovanje publike«. 1967. objavljuje manifest »Književnost je romantična«, Izlazi i drug! roman »Pokućarac«, svezak proznih tekstova »Pozdrav nadzornom odboru«, komad »Pozivi u ponoć«. Radio Köln izvođi radio igru s naslovom »Radio-igra«. Iste godine dobiva nagradu Gerhardts Hauptmann. 1968. u travnju Suhrkamp objavljuje njegov drugi kazališni komad »Kaspar«. »Kaspar« dožlvIjava praizvedbu istog dana u Frankfurtu i Oberhausenu u svibnju 1968, a u rujnu i prvu Izvedbu Austriji, u Grazu. Često se javlja kao dopisnik hamburškog tjednika »Die Zeit« s temama studentskih progresivnih strujanja i književne njemačke avangarde. 1969. kazališni komad »Štićenik želi biti tutor«