Bitef

porijeklo građe o gasparu hauseru

Istinit događaj. 26. svibnja 1828. pojavio se u Nurnbergu dječak s pismom u kojem nepoznata ruka javlja da je od svog rođenja 1812. odgajan u potpunoj skrovitosti. Nije znao govoriti, osim nekoliko rijeći , no znao je pisati i čitati ; isto tako nije imao razvijene gotovo nikakve pojmove o stvarima svakodnevnog života. Na policiji je, nakon što je s mukom savladao govor, izjavio da je otkako pamti bio zatvoren u nekom tamnom skrovištu, da ne zna tko se brinuo za njega i doveo ga u grad. U prvo je vrijeme jeo samo kruh i vodu. Gradonaöelnik Nürnbergs se obratio javnosti tvrdnjom da »su u mladića nasilno potisnute odiike otmjenog porijekla« . Postao je tema novinskih članaka i (u to doba kasnog romantizma) vrelo mnogih legendi i priča. Za njega se naročito zauzeo pravnik i učenjak Anselm Feuerbach koji je o Hauserovoj povijesti napisao spis »Primjer nasilja nad duševnim životom«. Magistrat ga je predao na brigu i nauk nekom gimnazijskom profesoru, no 1829. našli su ga s teškom ranom koju mu je nanio, kako je govorio, neki neznanac. Ozdravivši uzeo ga je u kuću gradski vijećnik Biberbach, a potom senator Tücher. 1831. upoznao se s Hauserom engleski lord Stanhope i postigao da ga sud imenuje njegovim srbnikom. Odveo ga je nekom učitelju u Ansbach gdje je radio na apelacionom sudu kao pisar, no kretao se među najotmenijim krugovima. 1833. došao je kuéi sa smrtnom ranom od bodeža i umro. Tama oko porijekla i sudbine Caspars Hausera nije rasvetljena niti nakon nekoliko stoljeéa, a Državni arhiv u Münchenu posjeduje 40 svezaka dokumentacije o njemu. Ne zna se je li bio varalica ili žrtva zločina. Jedna struja drži da je odgojem postao osobenjak i sam sebi nanio ranu od koje je nesrećom umro, da svrati pažnju na sebe. Druga drži da je bio visokog porijekla i da je umoren. Predmet mnogih književnih djela; iirika pjesmu P. Verlainea, 1881., Herberta Lewandovskog, 1928. Romani: K. Gutzkow, 1870, J. Wassermann, 1908, Sophie Hoechstetter, 1925, Klara Hofer, 1925, Octave Aubry, 1928. Drame: Anicet, Bourgeois i Dennery, 1838, K. Martens, 1903, Adolf Paul, 1903, E. Ebermayer, 1928. Psihijatar Alexander Mitscherlich stvorio je termin »kompleks Kaspar-Hauser«; nastaje uslijed osamljenosti u najranijoj mladosti kržljanjem društvenih snaga, izaziva poteškoće u komuniciranju i gotovo ga je nemoguće, kako kaže Mitscherlich, otkloniti.

92