Bitef

rimer pozorišta za narod, sasvim neunhičaienog za prilike naSe scenske tradiciie Silke su bile jače nego redi. A »cante« je tu bio din! lac koji je na upadIjiv nadln doprinoslo otkrivanju stvarÜveren sam da je pokušaj Salvadora Tavore I Alfonsa Himeneza onl su ved hjii vezani za »ORATORIJUM«, jedan kao »cantaor«, a drugi kao plsac izvornog teksta od velikog znadaja za oblast koja nas zanima. Ovoga puta polazna tadka je »cante«, a predstava jedìno teži tumadenju nekoliko njegovih osnovnih znadenja. , Angažman je sve u svemu vazan, koliko sa gledišta (Perspektive pozorišta toilko i »cante«-a. I ako je perspektiva pozorišta da se otvori prema narodnom izrazu, perspektiva »cante«-a je da mora izgubiti, odbaciti grlene efekte i prostadki sjaj tablao-a, da hi otkrio svoje prave društvene, to jest dramske korene. Evo noklh razmišljanja na koje podstide »TUŽBALICA« (postavila je La Cuadra iz Sevilje). koja je uspela da dà predstavu u Madridu, u jednom pozoristu dija je ozbiljnost ved stvorila ugled koji uziva TEI. (José Monleon)

beleihe »TUŽBALICA« je inastala posle nekoliko prethodnih pokušaja i zbir je suštinskih ìskustava koje su izvođači doživeli. To je prikazivanje ili oživljavanje napete klime iz koje se rađaju »cante« i »balle«, žalopojka ili tužbalica andaluzijskog naroda. Uzeli smo u obzir i proučiii Sest »cantes« i tri »bailes«, tokom jednog jednostavnog, napornog i dramatiònog lutanja po španiji. »Cantes« i »bailes« kao da se utapaju u mogući ili kvazi-izvestan položaj jedne potlaćene zajednice čija je tužbalica Ili tragični jauk na unapred smišljen način jedino liskorišćena da bl razonodila odgovorne. Spolja gledano vesela i gostoljubiva, na izgled srećna Andaiuzija otkriva svoje naličje puno onutrašnjih emigracija i migraclja, očigledan dokaz jedne rastuće bede. Da blsmo ovo .potvrdiii, čini nam se da su dovoljne brojke i podacl koje je objavila revija »Théâtre et Université«, br. 18. povodom prikazivanja dela Alfonsa Himeneza »ORATORIJUM« na festivalu u Nansiju 1971, u izvođenju grupe »Teatro Lebrijano«, koja govorl o specifičnom položaju Lebrije 6iji se primer može primeniti na čitavu Andaluziju.

obred br. 1. Traganje za čovekom. Svetlost uljanih svetiljki, zvuk lanaca.

obred br. 2. LE MARTINETE »Cante« bez gitare i bez pljeskanja rukama. Ree je o jedmom od najstarijlh »cantes«-a na andaluzijskom ciganskom, koji izrasta u tužbalicu i ostaje usmeni dokaz jedne još žive društvene nejednakosti. Tužan i bolan »cante«, praćen zvukom lanaca, čekića i okova (potsetiti se na prvobitni oblik »cante«-a: kovač bi čekićem u pravilnom ritmu »Martinete« udarao po usijanom gvožđu). Korak koji učinim napred korak koji učinim nazad zvono koje ne zvoni zazvoniće jednog dana Uljana svetiljka koja se pali na mojim vratlma da bi obasjala u nodi mrtve I žive.

obred br. 3. LE TARANTO Bolan krik. »Cante« nastao na jugu Spanije na obalama Levanta. On je vremenom postao najizražajnijl »cante« rudara na čitavom jugoistoku Iberljskog poluostrva. Bosonog nernoj mi kupiti cipele jer želim da hodam bos 1 neću da ličim na tebe koji nosiš cipele i nećeš ni da me pogledaš.

obred br. 4. LA BULERIA »Cante« i »balle« iz niske Andaluzije,

jedinstveni po teškom taktu i ritmu. »Balle«. gitara i »cante« praćeni pljeskanjem ruku, s ciljem da razonode. U ovoj etldi narodski izraz nastaje u okoinostima velikog rada, koje nadjadava jedan neizdržljivi ritam koji čak izaziva, umesto radosti, osećanje krivice. Žito za gospodare zabava za narod bol za moje sree Ali ja nemam vlše snage majko da gledam kako itvoje jadne oòl plaču odlazim zato majko da te vise ne gledam kako tollko patlS. Ne piaci majko ne tuguj jer ja ti se kunem da 6u se vratiti kad budem mogao. Povešću te majko sa sobom tamo gde budem mogao da zaradim svoj hieb.

obred br. 5. LA ARBOREA Vokalni hör, grupni »cante« dlje je poreklo staro predanje, bio je pevan jedino za vreme ciganskih svadbi. Svojom tajanstvenom jednostavnom muzikalnošću, on ponekad izaziva stanje opšte histerije, tragidne po ishodu. Po prvl put ovaj »cante« je shvaćen tako da stvara komunikaoiju putem agresivnosti, u težnjl za oslobađanjem od društvenih norml. od rezignaoije, od frustraci je ... Daj mi kosu koja mi se izmakta 1 stari srp koji ml nlčemu nije služio Jao nama što pevamo jao nama koji besmo jao nama od onih što imaju novu obuću.

obred hr. 6. Žena i krdag žeđ voda odrioanje seobe. Napustio sam rodnu grudu pođoh sa bolom

59