Bitef

front tada, u stokom slućaju nije bio cisto komunistićki. On sam nikada nije ućestvovao u nasilničkim poduhvatima. Jedne noći u tri sata kod njega se pojavilo sest detektita, inspektor Spanos i petorica drugih Hafiè-a ( tursko-grćka ree za policajca). Korotessis je doteden u policijsku zgradu Asphalia u ulici Bouboulia (tada u celom stetu ozloglaśenu, od tada demolir anu ; Ito ne znaći da je suda tamo postalo drukiije; naprotìv, kada sam ja bio uhaplen nocini mućenja bili su uglavnom mimi a soda su na jednom internacionalnom nitou). Prto i pre svega inspektor Spanos mi je objaśnia da je onom ko otde sarađuje kao u raju, a ko ne sarađuje tom je kao u Dahau. Kada mu se učinilo da Korotessis ne sarađuje dovoljno, natalio je na njega. Korovessis je bi dovoljno naivan da protestuje u ime ljudskog prava ... jedva sam mogao govorifi, usta su mi se napunila krvlju. Na to je Spanos rekao: Ima dva načina saslušavanja, jedan civilizovani i jedan naučni. Kakav je civilizovani? upitao je Korovessis To je bio civilizovani, odgovorìo je Spanos. Naučni ćeš tek da doživiš. Odteli su gana lesti sprat. Na krovnoj terasi nalazila se jedna velika odaja, koja je nekada sluiila kao telernìca, i u Asphalìjinim godinama mućenja jol uvek su je ztali Vešernicom. Tu se nalazila jedna klupa sjajno uglaéana od tela onìh kojì su se po njoj klizali. I som pogled na nju bio je kao smrt. . . Čvrsto su ga utezali počela je Falanga sa jednim Itapom. Korotessis je krtario po celom tela, ali ništa nije gotorio. Iz Asphalte odteli su ga na psihopatololko odeIjenje tojničke bolnice 401. Ovde je tek upoznao naučni način mućenja. U ordinaciji lekara lefa, pukovnìka Karagounakìsa privezali su ga na kaué napravljen od veltačkog materìjala pored koga se nalazila jedna tabla sa instrumentima. Jedan muškarac, jedan bolničar, stavio mu je iza vrata jąstuk od gume napunjen vodom. Lekari u belim mantilima pristupili su. Jedan mi je pregledao sree i rekao da je u redu. Uključili su mašinu. Postavili su mi elektrodu iza ušiju, prvo iza jednog üba a onda iza drugog. Stesi je izgubìo tek nakon Ito je masina isključena. U bolnìcì je ostao najmanje dve nedelje i ne zna koliko je ćesto bio podvrgatan mučenju elektrolokovima. Periklas Korotessis proveo je lest mescci u rukama policije i tojnìh vlasti. Nikada nije optuzen. Na kraju je otpulten uz naredenje da se dva puta nedeljno javlja polieijì. Ali nakon izvesnog vremena doili su Hafièi panavo kod njega, pretreslì mu panavo stan, knjìge, i nakon toga se odlučio da bez dokumenata prede granici!.

Edmund Woíf

Zatvorski snovi

Moja usamljenost u zatvoru bila je potpuna. Ona

je sacta, kada o njoj pricarn, manja. U ono yreme bio sam — sam. Noću bih se spuśtao niz reku samozadatka. Stet je bio bujica ujedinjenih snaga koję su me yukle u more i u smrt. Osećao sam gorku radasi od saznanje da sam — sam. Osećao sam ćeźnju za ovim šumo y ima : kada sam zamagljenim duhom sanjao u svojoj ćeliji, iznad mene bi iznenada ustajo jedan zatvorenik i koračao ujednaóenim koracima gore dole. Moja sanjarenja su ostajala bezlićna, ali ovaj zvuk (na pryom mesta zbog syoje taénosti) podseéao me je na to, da telo ìz kojega police, ziti u ćeliji kao zatvorenik jednog iznenadnog i redovnog koraka. Voleo bih da mogu postati jedan od mnogih meda mojim saputnìcìma u bedi, meda decom nesreée. Zavidim im na prostoru kojì nas deli a kojì ja koristim za mnogo manje čiste svrhe. Obdarenost je uglađenost nasuprot materiji, njihovo biće je ono koję nemim styarima poklanja pesmu. Moj talenat je moja Ijubay za ono iz ćega je svet tamnica sastavljen. Ne želim da ga promenim, iii vašem životu da ga povedem u susret, ili da bih izazvao valu strpljivost i saučešče: za mene lopovi, izdajice, übìce, zloćinci i yaralice imaju jednu duboku i neìspunjenu lepotu, koju ću yam ja uskratiti. Socley, Pilorge, Weidmann, Serge de Lenz, gospoda ìz policije, posmukli denucìjantì, oni mi ponekad izgledaju kao da su okiéenì mrtvaćkim haljinama i crnim éìlibarom, okićeni tako lepim zločincima da ìm zavidim na mìtololkom strahu (iskonskom) kojì lire, a drugima zavidim zbog njìhove patnje. A stima zajedno zayidim na podlosti u kojoj se sjedinjuju.

Jean Genet

Kleist

HEINRICH von KLEIST roden je u Frankfurtu na Odri 18. oktobra 1777, a umro na Wannskom jezeru kod Potsdamma 21. novembra 1811. Sin je jednog pruskog majora. Stupio je u prusku armiju 1792, ućestvovao je u Rajnskom ratu 1793 — 95, ali je 1799. odustao od vojnićke karìjere. Nauka, kojojse posvetìo od uskrsa 1799. na univerzitetu u syorn rodnom gradu, nije ga vile mogia zadoyoljìtì, jer je u Kantoyoj filozofiji dolao do saznanja da bogatstyo ljudskog saznanja kod čoveka njegovih mogućnosti odmah nakon Ito zasija i propada. Kleist je Uveo u Syajcarskoj kao W dando v gost u Osmanstedtu; napravio je jedan put u Francusku i bio je od maja 1805. do leta 1806. isposnik kod Königsburgskog plemićskog udruienja. Nakon pada Pruske bio je uhapšen od strane Francuza kao toboinji špijun 1807, i drian je u zatvoru do juta 1807. 1808. godine osnovao je u Drezdenu, zajedno sa Adamom Mullerom, novine Phöbus. Godine 1809. nakon pobede kod Asperna blizu Praga, pripremao je notine Germani, koję su poziyale na nacionalne pobune. Kada je neuspeh Wagrama uniśtio sve njegoye nade, u Berlina izdaje od 1. oktobra 1810. Berlinske večernje novine, koję su odmah nakon pojave morale bili obustavljene zbog proganjanja Hardenberga. 1811, zajedno sa syojom prijateljicom Henriettom Vogel, dobrovoljno

odlazi u smrt.

Saunders

JAMES SAUNDERS roden je 1925. u Islingtonu, jednom predgradu Londona. Nakon Ikolovanja, vojnikovanja u marnatici i studija, zumalo da postane nastavnik hemije. Godine 1959. treći program BBC-a donosi nam njegoru pry u kraiku dramu Bolji čovek (Barnstable). Izvođenje oba njegova celovečernja komoda: Sledeći put ću vam to otpevati (Next time I’ll sing to you) dobiła su nagradu kritìke za 1963. godinu i Miris cveća bile su početak jedne suda burne autorske karìjere. Pored ove dve drame nastale su jednoiìnke Zaista je šteta za Freda (1959). Jedan nesrećni slučaj (1961), Učitelj (1963), Susedi (1964), Scene ... i šta dolazi iza toga? (1970), Igrę i Savoung Meringue (1971), kao i radio i TV igre.

160