Bitef

scenograf: dušan ristić; kostimograf: Ijerka kalčić; muzika: vojislav kostić; pomocnik reditelja: saša gruden; asistent rezije : zvonko jovčić; pomocnik scenografa: todor lalicki; slikar kostima: nade zda pero vić ; slikar dekora i kaśirer: dusan škorić; lutke: vlada petrović. učestvuju: mira stupiva (Use); dorde jelisié (grof) ; renata ulmanskì (diamanta); petar kralj (hr omo); danìlo lazo vie (spie); mi lutin butkovié (batalja) ; bora todorovié (kotrone) ; Ijubiša bacie (kva-kva) ; miodrag andrié ( tuško-tuš) ; dobrila stojnié (bakutan) ; milan mihailovié (mali milord) ; vesna peéanac (mara-mara). tehničko vođstvo: brana ivkovié i mihajlo šaponjić; šef scene: stojan

mihajlović; ton: duro sanader; svetto: petar stojković; izrada kostima: dana đordević i ratko živković; reaHzacija mašinskih konstrukcìja: dragan ćertić.

1931-1936

Zhog relikog medunarodnog uspeha svojih drama, Pirandello neprestano putuje. Oro su moída najboIje godine njegorog źirota. Na dan 9. norembra 1934. prima u Kopenhagenu Nobeloru nagradu za knjiźernost. Piśe drame; »Naći se« (1932), »Priča o zamenjenom sinu« (1933), »Kud je ćorek neko« (1933), »Ne zna se kako « (1934) i »Dirori iz planine«, delo koję nije zarrśio. Pirandello nìje stigao da napiśe treći ćin, ali ga je isprićao sinu

Stefanu. Delo je bilo prikazano 5. juna 1935. Osim toga, napisao je ì jedan komad za film ì libreto za opera. Umro je 10. decembra 1936.

Pirandello

U Julu 1916. godine, pośle srećnog prikaztranja komedije » Misti na to, Giacomino!«, Pirandello pile sina Stefana: ». . . .Komedija »Misli na to, Giacomino!« imała je niz replika sa srećnim ishodom i sigurno je da će trìjumfalno obici poluostrvo. Masco je oduśerljen komadom . . . uzeo sam na sebe da mu napisem još jedna komediju za idući oktobar i nadam se da ću u tome uspeti, iako me pozoriśte, kao što znaś, mało privlači.« I zaista, Pirandello je stigao relatirno kasno u pozoriśte, i to preko volje, pośto je predhodno napisao nekoliko romana i statine novela. Ipak, pozoriśte je predstavljalo prirodni raserai pirandelorske umetnosti. Ne samo zbog toga śto su njegove nor ele, u rreme kada se on najriśe posretio dramskoj kompoziciji a to su godine oko prrog svets ko g rata nosile reć u sebi teatarsku podłoga srojim intenzirnim, skoro freneticnìm dìjalozima, nego i zato śto je ceo razroj njegore umetničke tematìke nosìo u sebi clemente teatra. Stožer njegore estetske misli koncept humora kako ga je on sam razradio 1908. u eseju »Humor«, izraźen je u njegorom urerenju da je žirot; » lakrdija, ustrari fikcija rrlo slićna fikciji koją se odigrara na pozornici .« U rezi sa orakrim glediśtem pojavila se i teza Luigi Russo-a koju je teśko usrojiti, a prema koj oj: » pozoriśte koję se pojarilo u duhornom źirotu umetnika kada je oraj u relikoj meri reć ispraznio sroju duśu i dao zirot srojim najlepśim nadahnućima, ne może biti drugo do samo nori naćin izrazaranja iii intelektualna komplikacija prrobitnog umetničkog problema .« Nesumnjiro je da je Pirandello, posretirśi se pozoriśtu, komplikorao, a u neku ruku, i opteretio sroju najinstinskiju tematiku. Orde ni je reć o obićnom tehnićkom postupku, o »deskripeiji« nor ele. Reć je, pre srega, o unutraśnjem objaśnjenju, koję ga odrodi do norę i bolje straralaćke dimenzije, ćija je okosnica odnoś izmedu realnosti i fikcije, izmedu osobę i lićnosti, izmedu normalnosti i abnormalnosti. U tom smislu, razlikujemo tri fazę u razroju njegorog dramskog straralaśtra. Naroćito raźna za prri period koji traje do 1918. i ohuhrata komedije: Misli na to, Giacomino!, Lumie di Sicilia, Liolà, Kapa sa praporcima je komedija Misli na to, Giacomino! Kao śto piśe Mario Baratto : »Lićnost koja hoée da iznese na videlo Viene pogìede o kojima je razmiśljala, a koji nisu konformistiékì, prìhrata ako bolje pogledamo reć sarnim tim, ne samo da se pojavi sama na videlu nego i da bade normalna. Na mesto tipićnog dolazì onda originalno, neobićno. .. S jedne strane abnormalno postoje kao neki apsces koji druśtro stalno zeli da apsorbuje kao slućajno zio, dok je ono stoini produkt sroje normalnosti. .. S druge strane, napeta i manijaćka psìhologija, latentno i izraźeno lodilo je unutraśnja reninosi rezana za ljudsko postojanje: ćoreka urek rreba

21