Bitef

V. s. sulimov, a. s. lenkov (zametov) a. m. adoskin (lebezjatnikov) a. s. lenkov (mikolka) V. m. butenko (mìkitka) a. m. rubcov (kob) 0. jakunjina (nastasja) V. i. ščelokov (trgovac) V. i. talìzina,g. n. đatlovka (lena) 1. V. šapošnjikova (amalija ludvigovna) s. s. godzi (svestenik) V. f. gordejev (gradanin) j. a. kuzmenkov (student) 1. m. jevtijev (oficir) a. m. rubcov, n. s. lebedev (gradoni) V. m. butenko (flautist) i. p. kartaševa (prva prostitutka) V. i. talizina (druga prostitutka)

zašto

peterburška

snoviđenja?

® zločin Raskoljnikova nije strašan san ? I zar ceo život koja ga okružuje nije kosmarno vašarište iz kog čovečanstvo Dostojevski je u to verovao treba da se probudi.

(J. A. Zav adski)

teatar

Akadernsko državno pozorište Mossovjet osnovano je 1923. godine kao pozorište moskovskih

sindikata (Teatar MOSPS).

Mi se ne slažemo sa anima koji smatraju \da je Dostojevski zao, mraéan, pesnik beznadežnosti i očajanja. Ne!

Dostojevski genijalni je umetnik; a

. njegova genìjalnost je u tome sto je verovao u coveka,

u čovečanstvo, a nije verovao u »milosrđe«, već u ljubav, u ovozemaljsku čovekovu ljubav koja će sposti svet. Evo njegovih divnih reči na dan otkriča spomenika Puškinu, koji je za njega bio sunce ruske knjizevnosti: »Naš udeo i jeste univ er zaino st, i to ne mačem preobražaja, već snagom bratstva i bratskog stremljenja našeg ka sjedinjavanju Ijudi«. Mi smo našu predstavu nazvali »Peterburška snoviđenja«, ne samo zbog toga što je »Z/očin i kazna« prozet stihovima. Zar sam

Zvanični datum os ni V anja je mart 1923. godine, iako je pozorište već

pácelo da prikazuje predstave krajem 1922. godine, kao što su »Suva« od Leonida Andrejeva i dramatizacija Vojničovog romana »Obad« pod nazivom »Praznik krvi«. 1930. godine pozorište dobija ime Teatar MOSES, a 1939. Teatar Mosso V jet. Za celokupnu de lat nos t teatro Mossovjet karakteristično je bavljenje savremenom sovjetskom dramaturgijom koje je počelo još prvih godina, predstavoma kao sto su »Bura« od V. Bil-Belocerkovskog i »Pobuna« od Furmanova. 1940. godine na celo p o zarista

staje reditelj i glumac Jurij Zavadski, umetnik koji je jos 1915. godine počeo da deluje kod Vahtangova kao scenograf, glumac i reditelj, a izmedu 1924. i 1931. bio je glumac u Hudozestvenom teatru, u slavno doba Stanislavskog i Dancenka. Za vreme otadzhinskog rata prikazano je nekoliko značajnih premijera, kao sto su: »Ruski ljudi« Konstantina Simonova, »Front« Aleksandr a Kornejčuka, »Najezda« Leonida Leonova. Za vreme rata umetnicì teatro daju predstave na frontu, u bolnicama.

Poste rata pozorište nastavlja da prikazuje savremene sovjetske komade, kao i adaptacije romana Sofronova, Radzinskog, Virte, Štoka, Hikmeta, Pavlova, Poljevoja, Solohova itd. Za 50. godisnjìcu Oktobarske revolucije, treéi put u istoriji teatro, daje se » Bura « Bil-Belocerkovskog. »Vasilije Tjorkin«, najlepša poema iz rata velikog pesnika Aleksandra Tvardovskog prikazuje se u dve varijante na sceni

Mossovjeta.

Klasiéni komadi stoino su na repertoaru, kao sto su » Otelo « i » Vesele žene vindzorske«, »Ce zar i Kleopatra« od So a, » Ujkin san « Dostojevskog, »St arac« od Gorkog i sileno. Za » Maskaradu « od Ljermontova, u režiji Jurija Zavadskog, pozorište je 1962. godine dobilo Lenjinovu nagradu.

U teatru Mossovjet jugoslovenski reditelj Miroslav Belović postavio je 1965. godine » Ozaloščenu parodica« od Nasica, a Jurij Zavadski rezirao je 1966. » Ivanova « u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

Le Théâtre Académique d’Etat Mossoviet a été créé en 1923 et, jusqu’en 1940, il était connu sous le nom de Théâtre du Conseil des Syndicats du

le théâtre

mossoviet

Gouvernement de Moscou qui s’était fixé le but noble et ambitieux de mettre son art au service des larges

mossovjet