Bitef

Sept jeunes acteurs jouent dans la pièce, chacun d’eux devant créer son propre personnage de Terkine, différent des autres mais présentant des traits principaux communs.

Le héros lyrique de la représentation est l’auteur lui-même, Alexandre Tvardovski. Nous avons adapté son poème à la scène afin que les jeunes acteurs transmettent ses pensées et ses sentiments, ses digressions lyriques aux contemporains qui n’ont pas connu la guerre, qu’ils montrent leur attitude envers le personnage de leur héros, le soldat libérateur, envers son action mémorable.

(Le metteur en scène, B. Chtchedrine)

prevodilac

U sv otti /ì napisu Tvardo vski

vasiliju

objašnjava kako se zacela mi sao o pisanju ktijìge, o problemima forme i kompozicije, o svojìm stvaralackim

tjorkinu

pisali su mu o svome ratnom putu, nudeéi mu materijal da se njime koristi kada bade nastavljao da pise. Je dui su g a prekorijevalì zašto je Tjorkin morao da bude ranjen, drugi su mu dovali savjet kako da dalje rodi svog junaka, kako da završi knjigu.

Zanimljiva je takode i éinjenica da je » Tjorkin « i prìje objavljivanja u posehnoj knjìzi izazvao široku poplavu stihova prema motivima i ritma popúlame poeme, veéinom od Ijudi koji prvi put probaju pero. Mnogi su pisali odvojene »glave«, » produžetak Tjorkina«, obraéali se pjesniku, predlažući kao dopunu svoju verzìju poeme. A kada je Tvardovski 1945 objavljujuéi poslednju g lava »Od autora« najavio završetak djela, éitaoci su poz.urili sa predlozima da se nastavi, tražeći da vide Tjorkina u mirnodopskim uslovima livota. Jedni su zahtjevali da Tjorkin ostane u redovima armìje i, sluzeéi primjerom, poduéava nove mlade horce. Drugi su htjeli da se on vraíi u kolhoz i tamo radi kao predsjednik kolhoza ih brigadir. Treéi su smatrali da bì hilo najholje ako bi se pojavio na rada na izgradnji

postupcima i dilemama, i naglasava da su mu, u procesu stvaranja, pomogla

čitalačka pisma i znatno utìcala na uobličavanje lika i sudbine junaka knjige. U mnogobrojnim pismima čitaoci su pitali da li je Tjorkin knjizevni tip, plod autorove mašte, ili on stvarno postoji kao covjek, koji zi vi pod tim ili drugim imenima, koji pripada nekoj vojnoj jedinìci i ima svoju adresu, sa kojim se pjesnik poznaje, pa zato i opisuje njegove podvige. Čak su na adresu autora i raznih redakcija i izdavackìh preduzeéa stizala pisma upuéena samom Vasìliju Tjorkinu sa željama i pozdravima. Mnogi su postavljali pitanja: nije li autor i sam jedan iz porodice Tjorkinih. Borei sa franta

nekog od velikih poslijeratnih objekata, itd. Ali, ako se autor nije latió »produžetka«, to su učinili njegovi mnogobrojni podražavaoci, razni mimmi pjesnici po unutrasnjostì, sa ili bez pretenzija, pa su se čak počeli objavljivati i nastavci »novog« Tjorkina, u novinama ili u posebnim izdanjima, sve u stilu i intonaciji stiha starog Tjorkina. Tako su se pojavili: » Tjorkin u fabrici«, »Tjorkin u limici «, »Tjorkin pitomac vojne škole«, »Tjorkin na izgradnji hidrocentrale«, »Tjorkin milicionar«, »Tjorkin vatrogasac« itd. Pisa se amaterske adaptacije, scenariji, libreta po Tjorkinu i slicno. Kako kaže i Tvardovski, » Vasili j Tjorkin«, koji je izisao iz savremene polufolklorne » stikije « ... sada je sam por odio mnogo sličnog materijala u praksi novina, posebnih izdanja, estrada, usmene upotrebe. U stvari, svjedoci smo pojare koju svaki pisac moie samo poželjeti: simpatični književni lik iz korìca knjige prelazi u zìvot, badi stvaralaéku maìtu, postaje legenda ì oličenje savremenog junaka. Treba ovdje jos pomenuti i jedan neobiéan, a uz to i maliciozan i drzak slučaj korišćenja popúlame poeme u antisovjeíske svrhe. U Njujorku se pojavila knjiga emigranta S. Jurasova »Tjorkin poslije rata « sa naznaèenjem u zagradama »prema A. Tvardovskom«. Ovaj »poeta«, pod izgovorom da u Tjorkinu nije jasno sta je stvorio sam pjesnìk, a sta je uzeto iz folklornog stvaralaštva, ne samo da u svoju knjigu unosi cijele strane i giare teksta Tvardovskog bez znakova navoda, nego i u svojim » dopunama « predstavlja u sasvim drugom svijetlu junaka poeme. Tako na jednom mjestu u Tjorkinu stoji: » Molda je on u nevolji?«; njujorško ìzdanje Jurasova » razr aduje « ist o mesto ovako: » Možda su ga strpali u logor, jer se cetrdeset pete go varilo da je pobjegao na Zapad.«