Bitef

»Blizu je ... dan, kada će reel . . . mislioci neče vise nailaziti na samouveren osmeh činovničke prednosti «. Nadajmo se... ali odakle samouverenost voda i njihovih misli prema orudu administracije da ne ostanę večito kao i do sada? Čak i onda, kad činovnici, vršeći funkciju prema potrebama drustvenog života, postanupodnošljivija stihija? Uprkos svemu, pesimizam Boga treba da budę dublji od moga. Ali, ako se, pak, sagleda potreba osnovnih promena i ako se one je le, tada svaka sprovedena proba tih promena ima za čoveka odlučujući značaj. To je jedina osnova na kojoj je moguće oceniti životnu vrednost svojih ideja, na koju se može osloniti rezultat budućnosti? Takvu probu je vršilo rusko društvo. Teklo je onako kako je najpotpunije iskustvo od 130 go dina i teoretsko znanje davalo i iziskivalo. Verovatno, buduće reforme iziskuju iskustvo boljsevika, izbegavajući njihove greške, izvlaceći konsekvence do kojih oni nisu dosli. Ali, и suštini, и osnovnim momentima, razvoj tog prevrata je horoskop za sraki budući prevrat! Gde su oni pretrpeli poraź, tamo se naŠe šanse za pobeda smanjuju! Optimista mora priznavati Sovjetima pozitivan napredak i pobeda. Ja Heno žarko želim da g a upo znam; mimo svoje volje hvatam gramzivo svaku dodatnu činjenicu, sve što protivureči mojim sumornim pretpostavkama. Zbog toga primam, sa gotovo detinjastom radošću, zbirku reporterskih clanaka poznatog Kischa o Rusiji (der rasende Reporte in Russland). Uprkos iskustvu, stečenom u toku studiranja istorije koję izgraduje u coreku krajnju opreznost prema srakom svedočanstvu, Kischu verujem na rei, uprkos volji tako jarko je lim da verujem (... ) Jer, ponavljam, bez vere (makar i nerazumne) u životnost ruskog uredenja očekivanja Božja moraju biti još tmurnija od mojih. ф fíele ni Barlinskoj Gdanjsk, 3-5. 111 1929. Najgori ograničavajući hendikep kod mene je cinjenica da uopšte ne poznajem danasnji svet. . . Taj nedostatak primorava me da specijaliziram istorijske teme. To je velika šteta: ipak predratna era (prelom vazniji od pocetka hriščanstva) je škrta, bedna, detinjasta и poređenju sa vrtoglavom dubinom, bogatstvom naše komplikacije. A sve što znam o sadrjini Života businista političara naučnika savremenih żurnalista, potiče iz engleske literature. To je izvrstan izvor informacija, ali nije dovoljna za samostalnu proizvodnju to se moje formirati samo od sirovog mesa ( ... ) 3-5. 111 1929. A znaš da me je strah da mislim о borbama, koje me sada čekaju. Kakav idiotizam, uzgred budi receno, ta poza nekih knjijevnika-pesnika, koji pišu »sebi i Bogu«. Ne pise se za čitaoca, jer je to smisao zivota, jer je jedino и tome izvor jivotne radosti, jer treba pisati; ali taj ciíalac se jeli ( и što večem broju), potrehan je, kao sto je glumcu potrehan auditorijum, kao sto zatvorenik čezne za vazduhom i pokretom. 5. 111 1929. Doślo mi je dañas napamet, ukoliko je moj život bez razonode, bez društva, bez erotike, bez mogućnosti za luksuzne izdatke , utoliko je bogatiji od zivota 99% Ijudi. Toliko radosti, oduševljenja i potresa, koliko ja dojivim u toku meseca, ne dojivi neko ni u toku cele svoje egzistencije . . . Literatura

je sigurno najlepša, najbolja stvar na svetu. . . ali sret je zaista naprarljen na brzu mku, vrlo nemarno, a što je joś gore, neinteligentno ... Rêalitécrue to je kao sirovo meso. Krvavo, odvratno, smrdljivo . . . Medutim, littérature to je pecenje od toga mesa; u srakom slučaju upotrebljivo a pored toga ukusno ... na žalost, literatura je dostupna samo izuzecima. Kada nekada razgoraram sa prosečnim čovekom о nekoj poznatoj knjizi literarno srce mi se steže, steže se zbog evidencije da mu to délo gotovo ništa nije dalo. Gdanjsk, 24. IV 1929. Licnost, opterećena mnoštvom Ijudskih ograničenja, instikata, osećanja i egoizma Ijudska licnost istovremeno kao izvor i oruđe stvaralaštva ... To je za knjižernika najvažniji drams ki i tragieni motiv ... Najteži bolovi, najveće krize и Životima onih koji ne straraju su suriše beznačajne, da bi mogle ciniti sadržinu tragedije. Na primer Ana Karenjina. Tema je intenzivno tragična a ne potresa, ne oduserljara jer je stavka suriše słaba . . . Jedna napomena koją se odnosi na literaturu nije tako raźna, ali je neizmerno zgodna, urezala mi se posebno u sećanje: dakle, Clissold (A. Wellsa, »Sret Williama Clissolda«) se zasnira na tome, сети ljudi-rlade , Ijudi-straraoci, oni od kojih zarisi ekonomski razroj sreta, a koji pocinju da prerazilaze tu reliku odgorornost сети takri Ijudi, i pored sroje relike inteligencije i srestranosti preziru literaturu, ne żele da je upoznaju, ne čitaju ništa osim detektirskih romana (ocenjujuéi je, sasrim je jasno, kao bezrrednu zabaru). I odgorara sebi na to pitanje: prosečna literatura, zauzeta iskljucivo pojedinačnim dožirljajima nema ništa da saopšti. Zauzeti su interesantnijim sírarima ražnijim od reće zivotne rrednosti —dosaduju se nad knjigom sa ljubarnim dožirljajima, kako se dosađuju ako moraju da se odreknu sroga rada ... I dodaje: » Literatura osamnaestoga ręka str arena je prema sklonostima aristokratije ; literatura deretnaestoga ręka pisana je u formi i sa sadržajem koji bi se dopao buržoaziji. A sada tek treba stroriti i pronaći literaturu koją bi odgorarala sarremenom straralačkom čoreku . . . Ne znam da li je moguće apsolutno se složiti s tim poredenjem ; ali poslednja primedba je bezuslorno tacna. Najcudniji erotski romani . . . mogu sluziti samo za razonodu .. . Literatura ima zaista razan zadatak. Literatura mora biti za najrazrijenije итоге, brana reoma bogata ritaminima. Treba da budę opruga umnog napretka. U tom cilju mora biti oformljena sintezom opstih činjenica. U tom smislu mora, kao istraživanje nepoznatih strari i formulacija rezultatu da dopuni nauku, koją srojom specijalizoranosću daje jednostranu riziju i dostupnu samo malobrojnim ličnostima. Malo je netaktičan Heni preokret do koga je doš la moja misao u tom trenutku, utoliko se menja: kada ne bi bila predstarnik literature sa najraznijom osobinom literature ne bi nasla u sebi сак ni parazitsku dr s kost, zahraljujući kojoj se uopŠte ne stidim da primam milostinju, niti bi ta nemogučnost probijanja и jarnost imala za mette tragicno znacenje, koje inače ima. ф Vaclavu Đahaserskom 18 vendemaire С XXX VII (1929) Erolucioni skok nastupa nagło: čorečanstvo pada u nom tendenciju u toku nekoliko pokolenja. Zbog toga koliko