Bitef

richard peck (saksofon tenor) michael riesman ( električne or güije ) geogre andoniadis (električne or güije) robert brown (violina) tehnička ekipa: roberto lobianco, julia gillet, lewis mead, monsa norberg, anthony tucci, gregory shriver, julie hymen, james f inguerra i tag foundation, njujork administracija byrd hoffman fondacije : kathleen norris, betsy crawford, julie hymen, robert leibowitz, sarah berg Nova opera Roberta Wilsona * Philip a G lassa sa Andrewa de Groat. Premijera opere »Ajnštanj na plaži« održana je jala 1976. и Avinjonu, a pośle gostovanja и Evropi, и zimskoj sezoni “ 1976 — 1977, bila je prikazana i u SAD. U clanove ovog društva übraja se 7 muzicara, hor od 12 clanova, 4 glumca za glavne uloge i 3 glavna plesaca. Struktura ovog déla prvenstveno je vizuelna: arhitektonski raspored personaza, predeli, Perspektive vozova, prizor klupa u parku ili oblad sve je sastavljeno od raznih elemenata, kao neki kolaż od gestova i akcije, vrlo jednostavnih ali naglašenih. Délo je zasnovano na tri glavne vizuelne teme: voz, sudnica, svemirska letilica iznad polja, Te slike prisutne su do kraja, s tim Sto se povremeno smanjuju ili progresivno proširuju. U okviru velikih dimenzija, male i mime akcije smenjuju se sa brzim roíacionim kretanjima. » Ajnštajn na plaži « prikazivaée se pod otvorenim nebom, kao i и zgradama opera. Koreografski deo, namenjen grupi od 8 plesača, bazira se na rotacionom kretanju i drugim slicnim veštinama. Partitura Philipa Glassa napisana je za onu vrstu muzike koja ée pratiti délo do kraja, kao »brzi tok nota ispunjenih ritmom«. Komponovano za ansambl sa dodatkom dva klavira (?) flauta, saksofonu i glasova, délo ée interpretirati hor od 12 ilanova. Postoje raźne mogućnosti instrumentacije : ansambl sâm; ansambl i glasovi; samo glasovi; alternacija. U íakvom sklopu, sekcije »činova« biée sastavljene samo od glasova. PoSto su

članovi hora istovremeno i glumci, pojedini délo vi biče napisani samo za ansambl. Kod nadprosečnih amerićkih glumaca Wilsona i Glassa, bitan je njihov novatorski prilaz umetnosti. Povezavši umetnost sa elementima arhitekture, Robert Wilson stvorio je delo nove pozorisne dimenzije. Već u svojim ranijim komadima tretirao je vizuelno pozorišno prikazivanje, uporedo sa govornim tekstom, kao jedan od nacina opítenja. U svojim delima uvek je spajao izvanrednu preciznost slike sa muzikom i Ijudskim glasovima, stvarajući pažljivo obradene zvucne i vizuelne efekte. U radu sa šarolikom i vrlo disciplinovanom grupom, pokuíavao je da pronađe пеки zajedničku pozorišnu estetiku, koją će njegova delà približiti najśirim slojevima gledalaca. O muzici Phila Glassa może se reći da sadrži intenzitet blizak esktazi; modulacije se smenjuju brzo, stvarajući zvuk sa dužim ili kraćim trajanjem, и сети se odražava zajednicka koncepcija Glassa i Wilsona, u potrazi zu no vim tumačenjem vremena, rođenom iz takvih trajanja, Završne probe »Ajnštajna na plaži« održaće se и Gradskom pozorištu Avinjona, a predstave če ući и program Festivala Avinjona. Jesenji Festival и Parizu preuzeče ovu predstavu и čast dvestagodišnjice SAD; posle toga prikazivače se и Nacionalnom pozorištu Londona, Nacionalnoj operi и Belgiji i na Bijenalu и Veneciji. U SAD, pored Njujorka, delo će biti prikazano i и večem broju drugih gradova. U projektu su, pored ostalog, i Mineapolis, Hjuston i San Francisko. Ova serija predstava и Americi znači da če glavna ostvarenja Boba Wilsona, prvi put posle vise godina, postati dostupna gledaocima van Njujorka. Njegov novatorski prilaz tradicionalnoj umetnosti, kao i učešće neprofesionalnih ili dotle nepriznatih glumaca, bice ocenjeni prema njihovoj stvarnoj vrednosti, a njegova turneja po Evropi i Americi predstavljaće kulminaciju svega sto je tokom višegodišnjeg rada postigao. Na pitanje jednog prijatelja o začecima ove opere, Bob Wilson je odg ovario: » Sreo sam Phila Glassa krajem decembra 1973, odmah pośle prikazivanja »Život i doba Josifa Staljina«. Več prilikom ovog prvog susreta razmišljali smo o zajednickom radu. Tokom sledečih meseci sastajali smo se vise puta i diskutovali о raznim mogučnostima naše saradnje. U maju 1974. sastajali smo se svakog četvrtka i provodili dan u diskusijama о raznim idejama, koję su se odnosile na stvaranje jedne opere. Odlućili smo da će se ta opera zvati »Ajnštajn na plaži«, Dogov oreno je da će imati ćetiri čina i da če delo verovatno trajati ćetiri sata. То su bile naše prve odluke. Тот prilikom predvideli smo mogučnost stvaranja tri prizora, koji ce se javljati tri puta, da će predstava trajati bez prekida i da će urne sto medućinova biti uvedeno pet interludija. Nazvali smote interludije »Kneeplays« (zglobovi), sa trajanjem od po 10 minuta, a njihov a opita struktura bila bi sledeća: Kneeplay 1 ćin I prizor 1A: voz prizor 2A: sudnica (krevet)