Bitef

JT'W m ä Max Stafford-Clark i ja odlucili smo da osnujemo glumacku laboratoriju koją će se I koncentrisati na knjigu Яр ~ ggr » Govornici « Heathcotea Bt, * Williamsa. Knjigu smo koristili г, Л«.'дыВМ£ kao osnovu za vezb an je ali, и íoj в f a ú, nismo mislili da je A postavimo na BH Knjiga » Govornid «, stamp ana 1964. godine, bila je onda kao * ™ ■ * " i sada, rasprodana, pasmo morali da je fotokopiramo. Pozvali smo око 25 glumaca da ucestvuju, neplaéeno, i sastajali smo se dva puta dnevno u toku šest nedelja и Abbey Community Centry, и Westminsteru. Glumcima su plačani životni troškovi, a radili su и slobodnom vremenu. Obicno se sastajala grupa od osam do deset glumaca. Heathcoteova knjiga je uglavnom dokumentarnog karaktera, napisana na osnovu njegovih iskustava sa četvoricom govornika iz Hajd parka. To su: Van Dyne, Mac Guinness, Axel Ney Hoch i Webster, i svakom je pojedinacno posvećena po jedna glava knjige, a postoje i sekvence pod nazivom Park. Nema naracije več glare povezuje licnost po imenu Cafferty, koji upoznaje sve govornike i hor od dva posetioca, po imenu Lomas i Killinen. Največi deo improvizovanog rada sastojOp se и istraživanju prirode javnog govorništva. Vežbanja и držanju govora о bilo kojoj terni bez pripreme, često protîv konvencionalne retorike, nametljivog, nelogičnog i dugotrajnog govorenja. Uporedo s tim, glumci su radili na materijalu uzetom direktno iz knjige da Ы otkrili govornu struktura svakog govornika, fizicki i emocionalni identitet svake ličnosti, kako ih Je opisao Heathcote. V to vreme nismo još imali određenih ideja kako da podelimo uloge. Posle dvomesečnog prekida, za koje vreme smo Max i ja radili na drugom mestu, робей smo da pripremamo radni rukopis za probe. Bilo je jasno da tu ne maze biti nikakve naraacije i da je vrlo malo konvencionalnog drams kog materijala. Naša prva odluka je bila da potpuno izbacimo jednog govornika Webstera, и пеки гики najsjajnijeg, ali sa najmanje materijala о njemu. Podelili smo knjigu и jedinice kojima smo dali naslove: »Colin izdaje Van Dynea«, »Čutljivko govori«, »Axelova cajanka«, »Žena koja peva«, i zapisivali ih na komadiéima papira koje smo mešali i stalno eliminisali jedan, po jedan, dok najzad nismo dobili grubu skicu materijala. Zatim smo knjigu isekli, ślepili izabrane sekvence sa dodatnim beleškama i uputstvima za pozornicu, a onda smo sve pročitali. Čitanje Je trajalo cetiri sata. Numera nam je bila da sve traje najviše dva sata. Nasíavili smo nemilosrdno da skraćujemo materijal i najzad smo dobili prvi rukopis za probe. Iz ekonomskih razloga sveli smo broj glumaca na osam sedam muškaraca i jedna žena. Četiri glumca za uloge Axela, Van Dyna, Mac Guinnessa, Lomasa i Caffertya,

dva za sve ostale. Freddie Killenin je postao tena i dublirao ostale teñe. Iz prvobitne grupę ostali su Paul Freeman, Roderic Leigh, Struan Rodger i Tony Rohr, a pozvali smo Oliver Cottona, Roger Lloyd-Packa, Toby Salemana i Jennie Stoller da nam se pridrute. Probe su pócele и decembru i trújale su sedam nedelja. Ideja za postavljanje scene doiła nam je , prirodno, iz samog Hajd parka sanduci za sapun izmedu kojih se kreće publika. Mnogo tete je iSlo sa privatnim scenama. Da li da se igraju na rostrumima iznad publike, kao ц »1789«, ili da se и sredini postavi neki pro stor za igr anje? Da li treba da postoji jedna fiksirana sekvenca ? Max je video Poljake na festivalu и Ghentu, koji su raźne scene postavljali u raźne delove sobe, a publika je sama nalazila svoje mesto oko njih. Impresionirala ga je takode predstava ¡cornada »Tri sestre «, koju je retírala Nancy Meckler, u soborna jedne privatne kuce, Imajući te dve predstave na umu, odłućili smo da radimo bez konstruisanog dekora, Rešili smo da stalni objekat bude íezga postavljena и sredinu igraliSta na kojoj ce jedan od glumaca prodavati 6aj za vreme predstave. Nadali smo se da će to privuči publiku i usredsrediti joj patnju na scene koje se budu igrale oko perimetra. Andy Phillips, rukovodilac rasvete, napravio je centralni objekat na dva sprata, na коте će biti celo osveíljenje i operator opremljen sveílosnim krugom, koji prati radnju i minijaturnu kontrolna tabla da Ы mogao direktno da pokriva sve tío se dogada na sceni. Na taj naćin osveíljenje je postało dominaníni elemenat и skretanju pataje na mesta gde se radnja dogada, prutajući moguénost da se odigraju odvojene scene ili osvetli ceo prosíor. Probama su rukovodila dva retisera koji su radili zajedno, cesto istovremeno, и raznim uglovima sobe, na jedinicama komada. Struktura finalnog rukopisa dobijena je poste niza proba sa intervalima и kojima smo izbacivali pojedine jedinice ili ih premeštali. Na predpremijeri za nekoliko prijatelja, uvideli smo da je progresija jedinica и privatnim scenama suviSe predvidljiva pa smo ih igrali istovremeno, prutajući publici moguénost izbora koji postoji i kada se prikazuju javne scene. Kad se komad cita mora se imati na umu da je, i pored toga Što se govori drte istovremeno, и izvođenju moguće koncentrisati se na jedan. Komad treba da se igra na prostoru ne manjem od četrdeset kvadratnih stopa i nije pogodan za konvencionalno pozorište, osim ako se ne ukłoni zavesa, a publika postavi na pozornicu. (William Gaskil!) 1 -я яst SM »Govornici«, komad o Hajd IUL ri USIl parku treba dapo£ne - A gde su luckasti govornici? Jedini •a W * W 1 vidljivi Kaleidoskop sí teta gore dole mumlajući netto sebi u bradu. Za Sešir je zadenuo pastirski Stąp i toćak. Publika se pomalo zabavlja. Neki sede sa stronę kao da oćekuju da se podigne zavesa na ovoj paradi