Bitef

cudaka. No, ostali, osečajuči da če se nočas dogoditi nešto naročito, gravitiraju ka Jmls sredini prazne prostorije gde S 'Wíji jedna skela služi kao kafe gVjK bar. Tu zastaju, kelnerica ćaska s njima i produje im čaj 1 vi3/í I г sen^v iće po razumnoj ceni, tsSá i O™ razgovaraju s njom .MiSsł J naslonivši se na Sank. Da su t0 glumci? Oni nisu ■'ШЁШШЩШШЁШШш. čudaci i z Hajd parka. Ali izgledaju malo izguzvaniji ЩВЯ »Govornici« su mnogo S čarobniji i kompleksniji od Я ijednog dokumentarnog Як* prežvakavanja londonske Ш tradicije. Mi se nalazimo Jrfl&í jjT jj? usted igre žmurke gde ■■ gledaocii govornici ucestvuju u predstavi. I oni igraju. A kad Van Dyne, lica tetoviranog kao mapa, probivši se kroz gomilu, udaru nogom svoj govornički sanduk da otpočne ovaj veličanstveni dogadaj, publika shvata ne samo da je to potrebno negó i da će sanduk biti dobro upotrebljen. Njegov glas privlaci pažnju: Pa, gospodę i gospodo, kad je čovek u parku, prva stvar koju treba da ucini je sie da privuče publiku ... a da bisie privukli publiku u Hajd parku, treba da upotrebite psihologiju. A kad se sluzite psihologijom, treba da se, izvinete, svetu ispred vas zato jer vi ne ž elite da ih poplašite ... Samo pridite malo blize gospodę i gospodo. Ne plaSite se. Nisam ja Oscar Wilde. , . Publika se približuje. Van Dyne drži svoju knjigu sa novinskim iseccîma pokazujuéi naslov koji predstavlja njegovu slavu: On je uzeo devet života zbog Al Caponea. Van Dyne vice: » Gospodę i gospodo aaaaaaaaaaaah« ! Krik íokira gledaoce. Retko im se dogada da su tako blizu glumca, da osečaju njihov užas, bes i seksualnost, Glumci su govornici. A Van Dyne żeli da śokira, da svoju ružnoču uzdigne do legende. Njegov krik je u'zasan, odvratan i autentican. Paul Freeman igra Van Dynea sa neodoljivom briljantno v ću punom jeże. Od lica pravi pesnicu koju upuíuje publici, oči mu se skupljaju u dve ruzicaste opnę dok vice : »Tri go dine u kuči smrti u Sing Singu, čekajući da umrem kao besan pas ..,« Dok Van Dyne govori, ostali govornici pocinju svoje ispo vestí, zagrevaju se za akciju. Tužni, manijakalni, Mzoidni govornici su najzad vidljivi i u punom sjaju. Osećanje patnje i čudne mudrosti zraci iz njihovog takmičenja da pridobiju publiku. Kad je najbolje, pozorišie je takmičenje. » Govornici « postavljaju granice, a publika brzo otkriva pravila i ujiva u igri. Visok ñivo pisanog déla i izvodenja oslobada publiku od uobiëajene plaSljivosti. Ljudi, po želji, stoję blizu iii daleko od glumaca, sakupljaju obaveštenja da bi rešili pozorišnu zagonetku. Što pokazuju vise inicijative to bolje razumeju

sta se dogada. Ponekad se gledaoci nada sasvîm blizu Lomasa, »i storićara« Parka, koji obaveštava Caffertya o svemu Sto zna o Parku i njegovim govornîcima. Toby Salaman igra veSto Lomasa, kao zamiSljenog, stidljivog vodica. Trepeće dok govorí. Glas mu podrhtava. Prsti su mu zuti od nikotina ... Park je sad igracka, predstava ... Kao i Cafferty, publika sluSa radoznalo i osečajno njegovo miSljenje. »Hoče li neko da me izbieuje za dve funte ! Hoće li пеко da me izbičuje za dve funte!« Opet Harry. No, ovog puta istupa drugi govornik, skida kožni opasać i Siba Harry a oko nožnih članaka. On skače sa podijuma, a Mac Guinness se penje. On je, po sopstvenom mišljenju, poslednjî nezavisni govornik. Mac Guinness pruïa neverovatan prizor. Ima jednu zlatnu nauSnicu, crno bele cipele bez pertli, izguzvane pantalone od tvida sa zavrnutim nogavicama. Tony Rohr udahnjuje ïivot Mac Guinnessu, prevrče očima u ekstazi od svog íorokanja, povremeno lapara jezikom kroz vazduh. To je igra toliko intimna iprecizna da gotovo zbmjuje, kao sto zbunjuje i sam Mac Guinness. Publika posmatra opčinjena, kao da gleda nekoga ko dozivljava slom na javnom mestu. Mac Guinness se drogira seksom, Mac Guinness se drogira gladu. Mac Guinness se drogira bogatom hranom. Mac Gumess se drogira aspirinima i кока kolom. Mac Guinness se drogira ugljenim gasom i mlekom ~. Mac Guinness se drogira kad prode kroz Soho i oseti miris vlazne vibe... Svaka devojka и Sohou minie na mokru ribu. U Mac Guinnessovoj mahnitoj poeziji, и njegovoj otpadničkoj energiji, ima cistote i lepóte koju je mogao da uhvati samo istancano vragolast i izuzetan talenat kakav ima Heathcote Williams. Solo pasaji govornika divno uobličeni i doterani izvijaju se iznad publike svom silinom, bolom i uzbudljivom tajnom svoje zbrkane svesti. Reči su neposredne, skaradne i uzbudljive, kao diez. Mac Guinness zna istinu о žilavom jeziku kojim govori: »Seksualnosti ima и kradi, seksualnosti ima и govoru«. Ti govornici ne izlaŽM samo svoje male psihoze, oni hoće da siluju razum. Paznja ih žestoko uzbuduje. Njihov orgazam je bujica reči koje sikljaju i prijanjaju za gledaoćev mali mozak. Mi pratimo Mac Guimessa do к pije Špirtulju, odlazi и Brixton, zatim u ludnicu i najzad traži da mu se dodeli pomoč. Ispunjaya formular и Agenciji za dodeljivanje pomoći, a činovnik ga pita, kakvim se posłom bavi. » Zapiíi , daje intervjue « objaSnjava Mac Guinness: »Suviše sam težak za lak posao, suviše lak za tezak posao, a suvise seksi za noćni.« Tu je i Axel bez državljanstva i njegovi žestoki politički nap adi: » Čovek koji je übio Kenedija učinio je to zato sto je Kenedi bio krajnje Nepristupaian /« Axel, koga Oliver Cotton igra sa herojskom kočopernoiču, vice : »Oni su krajnje nepristupačni, ti ljudi koji govore и terminima smrti i nasilja 1 ,..« Dok Axel govori Van Dyne svlaëi košulju u jednom uglu, ispod tetoviranog raspeća na njegovim ledima pike Ecce Homo. On pokreće pleća i Hristos se wija na krstu za nas. Svaka lićnost koją se pojavljuje u ovom luckastom kaleidoskopu živo je i precizno portretisana. Komad, kao i sami Govornici,