Bitef

grobnica za borisa davidoviča

narodno pozorište • zenica • Jugoslavija • danilo klš: grobnica za borisa davidoviča • drama po motivima Istoimene prlpovjetke • reditelj: ljubiša georgijevski • scenograf: radovan marušič • kostimograf: vesna karaus-seljlč • lektor: milorad telebak • asistent reditelja: miodrag trifunovlč • izbor muzike: andrej beljan • učestvuju; zdravko biogradlija (boriš davldovlč novski), žarko mljatovlč (fedukin, islednik), anka dordevlč (zinaida mihajlovna majsner), radmila prajninger (nastasja fedotjevna m), miodrag trifunovlč (Inž. butenko), desa biogradlija (marja gregorovna popko), milka fillpovlč (natallja sergejevna), jasna bašič (varvara aleksandrovna), borlslav Cvetkovič (levin), slavko mlhačevlč (dr grlnvald), boško marič (ošerovlč), miodrag trifunovlč (Isaljevič), faruk zadič (paresijan), zdravko biogradlija (david abramovlč), Ivica kukič (jevrejln), dlvna šibarevič (bana), šeflka korkut-šunje (majka), smilja miljojkovič (bolesnica I), sanda storff (bolesnlca II), branko petkovič (oficir na brodu), adnan palanglč (komandir straže), salko avdlč (gost u salonu), šučrija bojičič (1 čeklst, pomočnik flduklna), predrag jokanovič (radio-telegraflst), ramlz tahiri (klavlrist), azlz kašapovlč (konobar), nenad marinkovlč, zoran žegarac, enes mušic, dragan duranovlč, sanja tucakovič, merima hadžlabdlč, narcisa vukalovlč, živana kačavenda, Snežana šlmlč, marka rajič, hasan delihasanovič, fajlk mulahmetovlč, huseln redžepovlč, sead arnautovlč, risto Jovanovič, viktor blaževič, senad sevro, ibro handžlč, franjo šteko, sabahudin dulan, senad pašič 1 vllibald perle.

i leoni meccanici na ponudu zeničkih entuzijasta marušića i martinovića - i reditelja georgijevskog da napravim dramatizaciju sopstvenog proznog teksta pod naslovom grobnica za borisa davidoviča, reagovao sam refleksno i sasvim naivno, zapravo neiskusno (jer je empirija, izvan svakog teorijskog saznanja, jedino književno valjano i praktično iskustvo): prihvatanjem te ponude. smatrao sam, naime, kao što su smatrali i oni sami, da se taj prozni tekst, tih „sedam poglavlja jedne zajedničke povesti“, mogu pretočiti u dramski tekst bez večeg napora, to jest nekom vrstom direktnog prenošenja čitavih dramskih situacija u dramski dijalog i dramsku formu. to je značilo, po polaznim našim premisama, izvršiti manje-više verno presiikavanje, čak kolažiranje odredenih proznih (pripovedačkih) celina koję su u knjiži pod naslovom grobnica za borisa davidoviča, a u prvom redu u istoimenoj priči, imali svoju sopstvenu dramsku tenziju. (postupak, dakle, blizak ili istovetan onom koji če primeniti ljubiša ristič u svojo) postavci te knjige, postavci koją je u početku, to jest tu do skoro, imała istoimeni naslov, a kao autora nosila moje ime.) no ta se premisa, velim, barem umom slučaju, pokazala netačnom a postupak - na nivou dramskog teksta -neadekvatnim, kulminacionu tačku, dramsko čvorište, otkrio sam zapravo u onom delu svog teksta (u priči pod naslovom „grobnica za b. d.“) gde se sukobljavaju dva principa, dva karaktera, dva pogleda na svet, na život i smrt, na egzistenciju i esenciju, dva morala, dva finaliteta: u sudaru, čelom u čelo, izmedu revolucionara b. d. novskog i islednika fedukina. no taj je tekst, u priči, dat sredstvima pripovedačkim sugestivnim (govorim o prosedeu, ne vrednujem), dakle metaforičnim u nekoj vrsti skamenjene i kondenzovane slike, ili nizu slika; tu gde je „dramski“, sižejni sukob dostigao svoj vrhunac, u toj apogeji, na torn preseku svih sila, odjednom je prestala svaka mogučnost dljaloga, sve je preraslo u metaforu, u grč, u polusenu, u treperenje svetlosti, u maglu dima. u dahtanje, gde se čuje katkad jasno još samo mehanički zvuk pisače mašine i gde se „mehanički lavovi“ jasnih i oprečnih koncepcija ne bore više ljudski, ljudskim sredstvima i ljudskom voljom, nego več samo silom zamahnutog mehanizma sopstvenih ideja, i tu više ljudskim rečima i ljudskim zdravim, normalnim reakcijama nema mesta, tu dakle, u priči, tu gde bi za dramski sukob bile najpotrebnlje, tu nema reči, nema dijaloga: „dva se čoveka u dugim nočima bore sa tim teškim tekstom priznanja, zadihani i iscrpljeni, nagnuti u gustom dimu cigareta nad tim stranicama, i svaki od njih pokušava da unese u njih deo svojih strasti, svojih uverenja, svoje videnje stvari iz jednog višeg aspekta“, tu su se, tu negde, sve moje premise o mogučnosti mehaničkog pretvaranja, pretakanja,