Bitef

bal

théâtre du campagnol • pariz • francuska • Christine friedel (na bazi kolektivne kreacije): le bal • učestvovali u stvaranju predstave „bal“: Christophe allwright (glumač), michel ambert (scenograf), aziz arbia (glumač), marc berman (glumač), régis bouquet (glumač), chantai capron (glumica, priprema igri), martine chauvin (glumica), d’déé (koreograf), liliane delval (glumica), nicole félix (maska i perike), alain fonteray (fotograf), Christine friedel (skript), yves de la gorce (administrator), etienne guichard (glumač), gilles hékimian (muzičar, tonska traka), raymonde heudeline (glumica), dominique heurlier (kostimi), guy laroche (glumač), arnault lecarpentier (glumač), evelyne loew (dokumentacija), olivier loiseau (glumač, administrator), nani noël (glumica), jeanclaude penchenat (reditelj), jean-francois perrier (glumač), anita picchiarini (glumica), fransois pick (glumač), geneviéve pey-penchenat (glumica), daniele rochard (glumica), michel toty (glumač), francoise tournafond (izrada kostima).

posle rata dan oslobodenja svečano je proslavljen: sva omladina izišla je iz ilegalnosti, bilo je, doduše, u početku malo panike zbog medusobnih obračuna, a osim toga, mladi ljudi su se toliko dosadivali za vreme okupacije! bilo je to zaista strašno, taj policijski čas! kad su došli amerikanci, atmosfera se, sasvim razumljivo, naglo izmenila; oni su odmah organizovali klubove, sečam se da ih je bilo u nici i marselju, a uveče su dočekivali devojke da bi ih poveli na ples. sečam se da se u marselju mesto sastajanja nalazilo kraj vodoskoka; stizali su u džipovima i, oko osam sati, połazili smo na igranku. sve je bilo. uostalom, veoma dobro organizovano, postojao je bife i sve drugo, upravo tamo je i nastala moda koka-kole. u sredini dvorane bio je smešten orkestar od najmanje trideset muzikanata nikada posle toga nišam videla takve džez orkestre, bila je to nova muzika, koju smo doživele kao šok. devojke su ludovaie za plesom i odmah prihvatile sving. a sving, to je bilo zaista nešto čemu smo se prepuštale posle svega preživljenog. vladala je moda širokih sukanja i zato, kad se igralo, ličile smo na otvorene kišobrane i bilo je sjajno. majke su sedele i posmatrale svoje kčeri jer, treba da znaš, devojke su dolazile u njihovoj pratnji. bili su to veoma ozbiljni i veoma dobri klubovi. da, da, amerikanci su bili zaista zlatni i pratili bi nas do naših mesta, ono što je strašno u svingu, to je njegova maštovitost, znaš, okreču te na jednu stranu, pa na drugu, i sve to u akrobatskem stilu, takvo je bilo posleratno doba, igrali smo kao ludi, i to je bilo lepo. prebacili bi oni tebe preko ramena i ponovo prihvatili, sve je bilo za nas novo, ali smo se odmah snalazile! nikakav posao nije dolazio u obzir, ništa osim plesa i zabave, sving, to je bila igra koja nam je pala s neba da bismo mogli zaboraviti one strašne godine, osim repe, nismo imali šta da jedemo, pa, onda, zabrana kretanja posle pet sati. . . za mojih osamnaest godina, znaš, to je bilo mučno, mladiči su bili ljubomorni na amerikance, jer u klubove nisu dovodili njih, nego devojke, razumeš, onda su i naši mladiči prihvatili sving. tatini sinovi priredivali su sedeljke, hteli su da rade sve kao amerikanci i igrali su tačno kao oni.

[magali]

poslednja igranka - susreti starije osobe koje su dolazile kod nas pre jedno dvadeset ili trideset godina bile su više-manje imučne gradanke slobodnijih shvatanja, koje su nalaziie izvesno zadovoljstvo da posečuju mesta gde bi mogle da naidu na malo mlade ljude. upravo tako. sada se, medutim, traga za susretima druge vrste, sve su to posledice teškoča današnjeg doba 1 nevolje