Bitef

u zatvorenoj zajednid atenskih anaksagorejaca narodna mitologija je bila dopuštena još samo kao simbolićki jezik; svi mitovi, svi bogovi, svi heroji važili su tu jedino kao hijeroglifi u tumaćenju prirode, i čak je trebalo da homerski ep bude kanonska himna о upravljanju nousa i о borbama i zakonima physisa, S vremena na vrijeme iz tog društva uzvišenih i slobodnih duhova prodirala je pokoja riječ u naród; a naročito se veliki Euripid, uvijek drzak i uvijek imajući na umu nešto novo, odvažio da posredstvom tragićke maskę kaže mnogo toga sto je masi poput strijele prodiralo kroz dušu, □ Friedrich Nietzsche, Filozofija и tragičkom razdoblju Grka

Didaskalija о bogovima ° U napuštenu selu nedaleko od Splita Elektra pred kucom mijesi kruh. U ovakvim slučajevima najčešće se govori о suvremenu pristupu i suvremenu čitanju. Nov prijevod ili nova adaptacija, novi dramaturški zahvati, nova redateljska postavka, načini koji, dakako, osiguravaju takav pristup i takvo čitanje. Jedino: ostaje još i pitanje о tome što je to suvremenost. Je li suvremenost doista nekakva i kakva vrijednost? Je li suvremeno danas isto što i moderno? Cini se da bi ta pitanja zahtijevala cijelu raspravu, a ne samo ovih nekoliko dramaturških zabilješki uz predstavu. Ргоblem, međutim, ni tada, u raspravi, ne bi dobio konačan, besprizivan odgovor. Gdje je filozofija malo, dramaturgija sigurno nije dostatna. Gledajući lingvistički, suvremeno je ono što ide sa vremenom. A što to ide s

ovim naśim vremenoml S vremenom s kojim danas ide toliko toga ništa nije ono samo, dogledljivo i jasno? Sigurno je da suvremeni pristup Euripidovoj Elektri svoj osobni problem ima u suvremenosti samoj. Mi smo predstavu siagali s iluzijom o suvremenosti. Elektra je jedan od današnjih brojnih pokušaja koji teži tome da se suvremeno riješi, ali ne samo predstavom, već i potrebom da se sami upletemo u pitanje Moderniteta. Ona ispituje koliko je Euripid moderan i naš, ali još više koliko je sama suvremenost put. Vjerujemo da se tzv. klasički teatar priziva danas i zbog toga pitanja. Moderno kazalište nedvojbeno je prostor u kojem ima jednako odvažnosti koliko i radoznalosti. To je prostor u kojem se ni о čemu ne odlučuje, ali je već odavno odlučeno da bude izložen pokušajima о kojima se mišljenje ne dijeli sa svima na sretne djelove i podjednako, Kazalište je sporno mjesto. Klasično se u njemu probija ukoliko je suvremeno, suvremeno u njemu strahuje da nije klasićno, S tim strahom unaprijed radili smo Euripidovu Elektra. Gonjeni iluzijom o suvremenom, respektirali smo stalno klasićno.

I obrnuto. Euripidova je Elektra klasićna zagonetka biografije suvremenog. Tim vise i tim prije što je ona prva evropska didaskalija о Bogovima. A ne djelo о njima. □ Żeljka Udovičić

Poljubac Sjedi na kamenu. Ceka. Iza nje néma sjene. Ime joj je Elektra. Njen mir ima gnijezdo u njenoj odluci. Odluka je postojana. Bez postojanosti čekanje bi bilo do boli nepodnošljivo. Boljela bi je tišina kamena, mora, puste zemlje. Ali ona zna da će doći trenutak kad će tišina zaječati harmonijom smisla. Kad će se otkriti smisao zbog kojeg živimo, patimo i po kojemu ona zna da je ona, a ne пека druga. Taj trenutak će biti trenutak ćina. Ona njega gleda (dok sjedi na kamenu i ćeka) i o njemu sanja .