Bitef

Predstava о skončanju Evrope Razgovor s Paolom Magellijem Nakon Feničanki u Dubrovniku, Elektra u Splitu, u istom mediteranskom miljeu. Je li posrijedi slučajnőst ili sistem? Naravno da je posrijedi sistem. Táj sistem je potrebe da se u toku tri godine realizira trilogija ioja kroz Euripida govori о nama. Prelazak u novi milenij pomalo mi je opsesija. Osjeéam da Evropa proživIjava trenutak rastanka s vlastitom kulturom. Čini mi se, naime, da je kultura Sredozemlja - koja je stvorila Evropu - ostala u životu i imala snagu djelovanja sve do poćetka šezdesetih godina. Te su godine znaéile pokušaj da se ta kultura proglasi ne-

važećom, da se likvidira pošto je izdržala tisuće godina, da se supstituira tzv. dostignučima tehnološke, odnosno ideološke revolucije. Upravo to je dovelo Evropu u krajnje kaotično stanje - urbanističko, duhovno, kulturno itd, - i oduzelo joj ono što je uvijek bilo prisutno u životu Starog kontinenta: utopijski pogled na svijet. Cini mi se da se opet nalazimo u nekom srednjem vijeku, mračnom, kaotičnom srednjem vijeku. a ja, Boga mi, nigdje ne vidim neku zlatnu obalu renesanse koją nas ceka, nego naprotiv svijet koji ée biti kadar da eliminira onu mediteransku maslinu koj a simbolizira vezu s izvorima života kulturę. Ovo selo u kojem mi živimo, radimo, svjedočanstvo je te izdaje, kao što je ova obala mora dőlje živo svjedočanstvo onog užasa koji smo predložili kao zamjenu. Svjedočanstvo о napuštanju, о silnim obračunima koji ne vode nikamo, о dijalektici koja - verujući u samu sebe - postaje motorika kojanas goni dalje. Upotrebljavajući tu dijalektiku mi smo silno pogriješili. Zašli u srednji vijek. Feničanke su bile rasprava о vlasti. Elektra je predstava o toj katastrofi. Treća predstava bavit ée se hipote-

zonfo mogućem svijetu poślij e katastrofę. Neću reći koji če to biti tekst zato što bih volio taj projekt prvo pripremiti pa tek о njemu razgovarati. Zašto je za taj projekt odabran Split? ■I zašto se onda iz Splita otišlo u napušteno poljičko selo? Htio bih da se svaka od tih triju planiranih Euripidovih predstava igra u drugom mjestu u Jugoslaviji. Zato nisam mislio poślij e Feničanki postaviti Elektra u Dubrovniku, kao što ne bih dogodine treéu predstavu htio igrali u Splitu iii u Dubrovniku. Htio bih da se igraju po Jugoslaviji ne zbog nekog ključa, nego zato što je Jugoslavija nekim svojim posljednjim pdlukama rukovodstva, о siromaštvu, ukinula kulturološku komunikaciju. Sve se zatvorilo ne samo u nacionalne, nego u gradske okvire: ni u Split nisu došle Feničanke iz Dubrovnika. Svjestan sam da se ne może putovati. Cim se trupa mrdne samo 50 kilometara, veó se mora govoriti о milijardama. Htio bih dakle da taj ciklus bude гаzigran po Jugoslaviji - ali na odgovarajućim lokacijama. Čini mi se da je dubrovački Lovrijenac-poprište Fe-

ničanki - istodobno najstrože mjesto gdje se rnože održati neka rasprava о vlasti. Ne sarno u Jugoslaviji, nego je on jedan od najinteresantnijih i najelegantnijih u cijeloj Evropi. A Split svojom urbanističkom eksplozijom protvrduje daje akumulirao razarače onih skladnih suština klasične Evrope, Čini se da su se svi koji su razorili Dalmaciju sjatili u Split, a istodobno napuštena seia pokazuju kakva je zaista bila ta Dalrnacija, ta Evropa, odnosno ta vjekovna kultura. Tih napuštenih sela ima oko Splita i jedno smo izabrali, A trećeg Euripida trebaio bi igrali na sarnom poprištu nekog od največih urbanističkih užasa; treba izabrati prirnjer nečega što je najružnije i najlošije među novirn urbanističkim prijedlozima - i ondje raditi. □

hrvatsko narodno kazalište/splitsko Ijeto split, jugoslavija euripid: elektra prijevod tomislava ladana preradila i adaptirala mani gotovac redatelj: paolo magelli dramaturg predstave: željka udovičić adaptacija prostora: marina «durilo glazba: Ijupčo konstantinov suradnik za scenski prostor: damir zlatar-fray asistent redatelja: nenni delmestre igraju: , % josip genda (seljak, mikenjanin), snežana bogdanovié (elektra, agamemnenova kći), nenad stojanovski (orest, agamnenov sin), bożidar alić (pilad, orestov prijatelj), pero vrca (starać), zaja odak (klitemnestra, kraljica mikenska), beimondo milisa (glasnik), bruna bebić (ona, argivljanka), ranko tihomirović (on, argivljanin), korina sarić (dijete), vinko mihanović (egist, kralj mikenski), meri grubić, maja karié, angela koceič, željka radin, neda sárié, nikolina širović, mirela vuleta, mišel jurić, željko maglica, goran nigojević, joško radina, rozino rubeša, deni udovčić. dirigent: loris voltolini glazbu izvodi orkestar hnk u split« premijera: II kolovoz/avgust 1988.

ELEKTRA

13171=1=