Bitef

pitanja ukusa - stremi da proširi i dá nov zamah svim mogućim obliciraa pozorišnog izraza. od krajnje telesnosti njegovih igrača do atmosferske snage njegovih izvodačkih prostora. On na pozomici stalno iznova traži onaj trenutak u kome prizori njegovog Koreografskog pozorišta postaju isto onoliko bolhi koliko i njegovo životná iskustvo. Smatra se da Kresnik sa Pinom Bausch, Gerhardom Bohnerom i Reinhildom Hoffmannom, spada u one nemačke koreografe koji su podstakli razvoj modemog baleta. Njegova glavna briga, međutim, nije taj napredak, već obogaćenje i proširenje švih pozorišnih oblika korišéenjem mogučnosti koje mu pruža njegovo Koreografsko pozorište. Dok za druge koreografe dramske ili muzické ejKntualno predstavljaju ižfetě teritoriju, za njega su dela kao Brechtov Arturo Úi, Müllerova Hamletmaschine, Cavalierievo Prikazivanje duše i tela ili Debussyevi Pelej i Melisanda prírodní i logični, dosledni prelasci preko granice. Prímerí takvog pionirskog poduhvata su njegova povremena zajednička ostvarenja sa Peterom Zadekom, Götzom Friedrichom i drugima, kao i stalna saradnja sa dramom u Hajdelbergu, koja već dugo traje i zahvaIjujuči kojoj je bilo moguéno uraditi mnogo ízuzetnih predstava. □ Peter Stoltzenberg

Roden je 1939. godine u Blajburgu (u austrijskoj pokrajini Kernten), u porodici brdskog seljaka. Dok je učio za alatničara, pojavljivao se kao statista u pozorištu u Gracu i upisao se na tečaj baleta i drame. Godine 1959. primljen je kao igrač u Bremenu. Naredne godine je otišao u Kein, gde je od 1963. do 1968. nastupao kao soloigrač. Tada je, pored ostalog, radio sa Balanchineom (Simfonija и C, Pas de deux), Crankom (Igra za četvoro) i Agnes de Mille (Planinska balada). Svoje prvo korcografsko veče Kresnik je priredio 1967. godine (O sela pel ), ponudivši koláž tekstova šizofreničara, na koje mu je skrenuo pažnju Navrátil. Zatim je slcdio Paradies? , gde je jedna od srcdišnjih tema bio pokúšaj übistva Rudija Dutschkca. Na osnovu ta dva ostvarenja, Kurt Hübner imenuje Kresnika, je-