Bitef

što je bivalo plasirano tek kroz naznake ili ponašanje likova, u predstavi Ateljea 212 je, međutim, ne samo eksplicite pokazano veé i sjajno scenski uobliéeno. U pitanju je paralelan dramaturški tok koji reditelju pomaže da do groteske razvije sliku palanaéke atmosfere, ali i da proveri na koji ée naéin ta groteska korespondirati s izvesnim tokovima popularne kulture, ponajpre onim rok provenijencije, tačnije sa njenim veé »istrošenim« modelima. Biée to istovremeno i svojevrsna predigra za sledeéi Stojanoviéev poduhvat, za projekt koji ée kroz priéu o Niku Kejvu svedoéiti o »Povesti svetske duše«. Predstava »Sveti Nik« [Bitef teatar, 1992] s podnaslovom »Nikolas Edvard Kejv - život i veze«, te indikativnom odrednicom »Povest svetske duše«, nastala po scenariju samog reditelja, još direktnije svedoéi o Stojanoviéevom interesovanju za marginalno. Ovog puta, medutim, u predstavi o Kejvu, rubno dobija status aiternativnog kulturološkog fenomena koji je, s jedne strane, svestan svoje pozicije u odnosu na giavne drustvene i kulturne tokove, dok, s druge strane, ne pristaje na taj položaj. Stojanovié sada pravi obrt. Vizura je precizno i évrsto fiksirana, a »priéa« potpuno uklopljena u fragmentarni dramaturški tok. Na marginalno on vise ne gieda iz posebnog ugla. Naprotiv, njegov pogled u ovoj predstavi

HAMLET/PHOTO BRANISLA V NIKOLIĆ

»pripada« sferi marginalnog, aiternativnog, on je uperen u svet i život »iz« perspektive andergraunda, on je uklopljen u tradiciju koju več poodavno formiraju moćni autsajderi, neskloni kompromisima, lažima i praznim konvencijama, zagonetni renesansni »univerzalni čovek«, baš kao i rani romantičari, otkačeni nadrealisti kao i čudaci poput Nika Kejva, dakle oni koji su na svetsku scenu stupali da bi ispisivali stranice »povesti svetske duše« i sintetizovali određene vrste iskustava. U tom smislu Stojanović ne pravi predstavu o Kejvu, već ovog provokativnog pesnika i svestranog umetnika ovde prepoznajemo u ulozi svojevrsnog medijatora, u čijem delu se pretapaju i fokusiraju izvesne tendencije i užasna energija ovog sumanutog veka. Otuda nije pitanje srećne koincidencije to što če se na sceni Bitef teatra u istoj predstavi pojaviti Merilin Monro, Elvis Prisli, Saloma, Berlinski zid, Vendersov Anđeo iz »Neba nad Berlinom“, stara i umorna Evropa koju reprezentuje olupani kontejner za đubre, kenguri, gigantski hamburger ... Sa Gorčinom Stojanovićem nisam razgovarao o koncepciji predstave na kojoj upravo radi. Uostalom, on o tome ne voli da govori. Istini za volju, ne voli tu temu ni posle premijere. Gorčin Stojanović do sada nije odgledao ni jednu svoju predstavu.

HAMLET/PHOTO BRAN ISLA V NIKOLIĆ