Bitef

Od tada je postavljan gotovo svaké sezone; sve do danas, kada ga tumače polaznici osnovnog tečaja za glumce u »Piccolou«, posvečenog Jacqueu Copeanu. Ova predstava ostvarila je pregršt dostignuća: na hiljade pojavljivanja širom celog sveta, ujediniła je u pohvalama gledaoce Moskve i Njujorka, u vreme »hladnog rata«, zabavljala je tri-četiri generacije pozorišnih poklonika, »s onu stranu« kulturnih, nacionalnih i rasnih prepreka. A za sve te godine samo su dva velika glumca stavila na sebe masku Arlekina: nezaboravni Marcello Moretti od ’47. do ’6O; i njegov carobni naslednik Ferruccio Soleri, koga nanovo vidimo na Čedadu [Cividale] okruženog poslednjim naraštajem italijanskih glumaca, kojima iz večeri u vece predaje tajne svoje strasti i svoje čudesne tehnike. □ Arlecchino Servitore di due Padroni E’ questa l’ultima versione del più longevo, fortunato e »giramondo« spettacolo del Piccolo Teatro di Milano. Quello che allora era un testo poco conosciuto andò in scena per la prima volta nel maggio del 1947. Da allora è stato ripreso quasi ad ogni stagione fino ad oggi che viene interpretato dagli allievi del primo corso per attori del Piccolo, intitolato a »Jaques Copeau«. Lo spettacolo ha molti record: migliaia e migliaia di recite in tutto il mondo, l’aver unito in un applauso sovranazionale gli spettatori di Mosca e di New York, all’epoca della »guerra fredda«, l’aver divertito tre о quattro generazioni di spettatori, al di la di ogni barriera culturale, nazionale, razziale. E in tanti anni soltanto due grandissimi attori hanno indossato la nera maschera di Arlecchino: l’indimenticabile Marcello Moretti dal ’47 al ’6O; e il suo meraviglioso erede Ferruccio Soleri, che rivedremo a Cividale attorniato dall’ultima leva degli attori italiani ai quali cede sera dopo sera i segreti della sua passione e della sua mirabile tecnica. □ Goldoni 25. 2. 1707. Roden u Veneciji. 1715-1716. Kao dečak od osam-devet godina piše svoje prvo dramsko deio. 1719-1721. U Perudi pohada Jezuitski kolegijum: školovanje nastavlja kod dominikanaca u Riminiju, odakle s glumcima beži u Kjodu. 1721-1722. U Veneciji uéi pravo u kancelariji svoga strica. 1723-1725. U Paviji uéi pravne naukę u Papskom kolegijum Gislijeri, odakle je izbaéen zbog satire »Div (Il colosso)«, uperene protiv devojaka iz Pavije. 1727. Nastavlja studije u Modeni. 1729. U gradiéu Feltre radi u lokalnoj kancelariji. Pise dva intermeca, »Dobar otac« [»Il buon padre«] i »Pevačica« [»La cantatrice«]. 1731. Dobija diplomu pravnih nauka u Padovi. 1732. Primljen je u Advokatsku komoru Venecije. Pise

intermeco »Ljubavne ljutnje« ili »Venecijanski gondolijer« [»Gli sdegni amorosi ossia il Gondolier veneziano«]. 1733. Napušta Veneciju, putuje po Italiji ponevsi sa sobom lirsku tragediju »Amalasunta«, koju je zapalio u Milanu 1734. U pozorištu San Samuele debituje tragikomedijom u stihovima »Belizario« [»Belisario«]. 1735-1736. S pozorištem San Samuele odlazi u Padovu, Udine i Đenovu, gde se oženio Nikoletom Konio (Niccoletta Connio). 1738. Izveden »Dvoranin Momolo« [»Il Momolo cortesan], Goldonijeva prva komedija s potpunim tekstom za glavnu ulogu. 1743. »Cestita žena« [»La donna di garbo«], prva komedija s potpunim tekstom. 1745. Bavi se advokatskim posłom u Pizi. Primljen je u akademiju Arkadija pod pastirskim imenom Polisseno Fegejo. Za éuvenog Arlekina u pozorištu San Samuele, Antonija Sakija (Antonio Sacchi), piše »Slugu dvaju gospodara [»Il servitore di due padroni«]. 1748. Napušta advokaturu i pristupa Medebahovom pozorištu Sant’Angelo, koje izvodi »Lukavu udovicu« [»La vedova scaltra«]. 1749. »Cestita devojka« [»La putta onorata«] i »Dobra žena« [»Buona moglie«]. Polemika s opatom Pjetrom Kjarijem (Pietro Chiari). 1750. U Veneciji izlazi prvi torn Goldonijevih komedija. 1750-1751. Izvodi se šesnaest novih Goldonijevih komedija u pozorištu Sant’Angelo, među kojima »Komično pozorište« [»Il teatro comico«], »Kafeterija« [»La bottega del caffe«], »Lažljivac« [»Il Bugiardo«]. 1752. Sant’Angelo prikazuje »Mudru suprugu« [»La moglie saggia«] i »Ljubomorne žene« [»Le donne gelose«]. 1753. Prvo izvođenje »Mirandoline« [»La locandiera Krčmarica«] »Radoznalih žena« [»Le donne curiose«]. Prelazi u Vendraminovo pozorište San Luca, obavezavši se da ce za njih pisati osam komedija godišnje. U Firenci objavljeno novo izdanje Goldonijevih komedija. 1756-1757. U Parmi je imenovan za pesnika sa stalnom godišnjom penzijom. 1757. Polemika s Karlom Gocijem (Carlo Gozzi). 1760. »Grubijani« [»I rusteghi«]. Volter posveéuje pohvalne stihove Goldoniju. 1761. Premijera »Dobre majke« [»La buona madre«] i »Trilogije о letovanju« [»Trilogia della villeggiatura«]. Dobija poziv Italijanske komedije »Comédie Italienne» iz Pariza. 1762. U pozorištu San Luca izvode se »Gospar Fodero gunđalo« [»Sior Fodero brontolon«], »Ćozotske svadé« [»Le baruffe chiozzotte«] i »Jedna od poslednjih karnevalskih večeri« [»Una delle ultime sere di carnovale«], kojom se oprašta od venecijanske publike. U avgustu stiźe u Pariz. 1763. U Italijanskoj komediji u Parizu izvode se prva Goldonijeva dela. 1765-1769. Napušta Italijansku komediju. Boravi u Versaju. 1769-1770. Vraéa se u Pariz dobivši penziju od dvora. 1771. U Francuskoj komediji (Comédie Françoise) s velikim