Bitef

Čak i ako se faj paradoksalni svet rasprsnuo. Cak i ako sloboda, to smo shvatili, ima ukus slatkog šampanjca, za koji se ne zna da li će izazvati glavobolju. Reklama na televiziji hvali neku dobra snabdevenu prodavnicu. Božić-bata na konju paradira pred muzejom Ermitaž. Malo pozoriste, drágulj ruskog pozorišta, bice sedam meseci odsutno iz zemlje, odlazi na međunarodnu turneju. Plate članova trupe su od 50000 do 1 50000 rubalja, to jest od 250 do 750 franaka. Ali ništa nije uporedivo. Turneje po inostranstvu, koprodukcije s francuskim pozorištem dozvoljavaju trupi da preživi. Lev Dodin to priznaje. Ovaj čovek našeg vremena zaista ostavlja dubok utisak. ■ Odile Quirot

RUSKA SEZONA U PARIZU Lev Dodin je postavio Klaustrofobiju u Parizu (1 8. januar - 6. februar) i Vlsnjik Cehova (5-1 0. april). Obnavlja Gaudeamus (16-15. februar), Braća i sestre Abramova (3-6. mart), Zvezde na jufarnjem nebu Galina (9-12. mart). Od 17. marta Luis Pasqual, direktor pozorišta Odeon / Evropsko pozoriste, započinje u Sankt Peterburgu s glumcima Malog teatra probe delà Roberto Zucco , koje će u martu biti phkazano u Parizu. Katalanski reditelj započinje Rusku sezonu 6. januara komadom No lefovanju Gorkog, sa francuskim glumcima, komád o krizi ruske inteligencije početkom véka. Skoro čitav vek posle Djagileva ova nova ruska sezona u Parizu se upisuje u dugi dijalog izmedu francuskog i ruskog pozorišta. Nije reč samo o prostim turnejama, već o koprodukdjama od januara do maja, s Pozorištem Amandiers / Nanterre, Nacionalnim visokim konservatorijumom u Parizu, Pozorištem Evrope i D.K. Bobin i, gde već godinama Patrick Sommier radi na otkrivanju današnjeg ruskog pozorišta. ■ Nouve Observateur, 6. januar 1994.

OSAMDESET GODINA POSLE DJAGIUEVA... Sergej Djagiljev bio je tvorac prvih ruskih sezona u

Parizu, otkrio je Šaljapina, Nižinskog, scenografe Baksta i Benoa, pored čitave plejade drugih umetnika. Od 1 909. do 1 91 3. godine bio je to prvi vatromet na pariskom nebu. Osamdeset godina kasnije plamen još nije ugašen i oživela ga je nova ruska sezona doba »cara« Borisa Jeljcina. »U Rusiji, kao i u Spaniji, lupa se nogama u igri«. Ova opaska Lluisa Pasquala, direktora Odeona, poreklom iz Katalonije, mogla bi se staviti kao moto sedam predstava koje prikazuje u svom pozorištu tokom devet meseci. Mešavina od istoka do zapada, od severa do juga, u svim oblicima. Gorkog, ruskog pisca, u režiji Pasquala, igraju francuski glumei na francuskom (Na lefovanju od 6. januara do 27. februara). Trupa Malog teatra iz Sankt Peterburga, pod rukovodstvom Leva Dodina (koju srećemo i u Bobinjiju) predstavlja komád Fjodora Abramova Braća I sestre (od 3. do 6. marta) i Zvezde na jutarnjem nebu Aleksandra Galjina (od 9. do 1 2. marta), dve predstave iz njihovog repertoara, postavljene još pre pet godina, kao i Cehovljev Vlsnjik (od 5. do 10. aprila). Lluis Pasqual priprema Roberto Zucco autóra Bernard-Marie Koltèsa na ruskom, s glumcima Malog teatra (od 23. do 27. maria). Ivan Popovski, mladi reditelj makedonskog porekla, priprema Vašarsku tezgu Aleksandra Bioka s glumcima Dramskog ateljea »Pjotr Fomenko« iz Moskve (od 3. do 14. maja). Potom u septembru, . na zavrsetku, neumorni Lluis Pasqual režira Feniks Marine Cvetajeve na francuskom. »To je iscrpni pregled sve dramske ruske literature«, objašnjava Borja Sitja, direktor dramskog programa Odeona. »S Malim teatrom ćemo videti repertoarsko pozoriste sa svim njegovim moqucnostima, a istovremeno moiemo videti i evoluciju pozorišta od Cehova do Galjina - živog pisca - preko Bioka, Gorkog i Abramova.« Pod okriljem Francuskog udruženja za umetničku akciju (AFAA) francuska sezona prevazilazi granice Pahza. U Domu kulture u Bobinjiju, gde je otkriven Mali teatar, Rusiju ce prikazati u dva delà; Gaudeamus (već predstavljen prošle godine, ove godine se prikazuje od 1 6. do 25. februara) I Klaustrofobija (od 1 8. januara do 6. februara), dve predstave nastale od improvizacija mladih studenata Malog teatra pod dirigentskom palicom Leva Dodina. »Već tri godine radimo s Malim teatrom«, kaže Patrick Sommier, umetnički direktor D.K. 93 Bobinji. »Klaustrofobija je bila porudžbina, koju smo dali da