Bitef

Shakespeareovom ranom delu jasno je prikazana i prenesena übedljivim slikama. Predstava, međutim, nije nimalo svirepija od delà. Purcarete opet uspeva, uprkos toiiko teškom tekstu, da na kraju prikažezlo i brutalnost, transformišući ih u groteskni izraz - apsurdan i čak ciničan. U brzom raspletu: Lavinija, Tit, Saturninus i Tamora nalaze svoju smrt, u zvucima Mocartovog koncerta za klavir. Bez kulise, nesigurnosti. Aplauzi, na početku stidijivi, a zatim sve burniji. ■ Schwäbische Zeitung, jun 1993. Barbara Miller.

(...) na podjednako čudan način (kao i R Brook) gledaocima se predstavljaju imaginacije Teatrul National iz Krajove. Pa, ipák, kakva omamljujuća pozorišna noć, delikatna, jednostavna, a ipák genijaina. Retko je bio postavljan komád Tit Andronik (W. Shakespeare), jedan od najkrvavijih komada univerzalne književnosti, aktuelniji, a ipak bez modernih efekata. Uzbudljiva snaga predstave rada se iz bujice slika i u hitroj naizmenicnosti. ■ Hamburger Abenblatt, 21. jun 1 993.

Na scenl se sekira pokreće i odseca ruku, jezik i