Bitef

međutim, na faj nácin bili pojačani. Peter Brook je smatrao da je stvarna draž delà u suptilnosti između apstraktno stilizovane forme, nerealnog, i izazvanih osećanja (nasilje, mržnja, brutalnost, bol), koje transcendiraju anegdotu i tako postaju »potpuno realne«. Jack E. Reese je pisao da je R Brook poveden inspiracijom »već postojećih formulacija teksta«, horora. ■

REPLIKE NA BROOKOVU P RED STAY ü Godine 1 9Ó7. Gerald Freedman je izveo izuzetnu predstavu na Joseh's Popp's Shakespeare festivalu u Nju Jorku. izvedena je pored zgrade pozorišta Delacorte, u Central parku. Pre svega, Freedmanova režija nije bila replika na Brooka, već reakcija na jednu drugu američku predstavu sa Titom, koju je potpisao Douglas Scale i koja je prikazana u Baltimoru. U Scaleovoj predstavi

kostimi su podsećali na Musolinija, na naciste i savezničke vojske. Freedman je izbegavao da istorizuje dramu i pribegao je sugestivnim konvencijama starog pozorišta, grčkog i orijentalnog, ali ne oaređujući mesto i vreme događaja. »Rešenje bi trebalo da bude apstraktizacija vremena, uz izbegavanje natura lističke akcije, i to me je navelo na maske i rituale. Dekor nije literarno tretiran, već je inspirisan dekadentnim oblicima i otkrivenim truležom antičkih ruševina. Postoji ovde vise izvora u rimskovizantijskom stilu, kao i u japanskom feudalnom«. Dekor Ming Cho Leea naveo je jednog hroničara na Mesečev pejzaž. Topla zelena i plava bile su na suprotnoj strani spektra bója kojima se Brook koristio. Glumačke maske bile su isečene napola. Obe predstave, i Scaleova i Freedmanova, motivisale su kritičare da u Titu vide nešto vise od Shakespeareovog pokušaja da nadmaši svoje kolege dramaturge u umetnosti »svirepih tragedija«. To »nešto više« jeste izvor uspešnosti određenih uloga, osvetljavajući koherentnost ideja, što je Shakespearea i navelo da se prihvati ove teme. ®