Bitef

je »ideološko« zbližavanje ta dva delà evidentno. Ideja mi se, dakle, sama po sebi ne čini naročitom. Kralj Ibi ne äni drugo, no siedi dramsku temu iz komada Magbet. Ako pomislimo da je tema ovih tekstova bezumlje, tiranski parovi, opet dolazimo do očigledne banalnosti. Prema tome, ja se ne ponosim ovom gusenicom. Meni se najbitnijom čini stilistička konsonanta između dvojice autóra, ali obratno. Zapravo, stil kojim Jarry radi mogao bi biti i stil Shakespearea obrnut naopako ili čitan naopako. Kao prevrnuta magnetofonska traka ili negativ film. Pošao sam od jednog dosta misterioznog mota u delu (Jarry), koji bi mogao sugerisati da iz mešine, iz iznutrice ove gigantske köre, izviru svi fermenţi pozorišne kreacije. Zbog toga što pozorište izvire iz utrobe, iz trivijalnosti, ponekad kao iz nekog čoveka koji se može pokvariti, a iz njega se, isto tako.

može rodiii nešto živo. Ali postoji u Kralju Ibiju i neka religioznost i ovaj komád e neka vrsta liturgije ružnoće, neka vrsta katedra e ružnog. Ružno, pošto mi se ne dopada ni poiam vulgarnosti niti protesta. Ono što sam pokušao, bilo je da integrišem veoma sažete fragmente iz Magbeta sa pričom predstave, sledeći veorna jednostavnu formula pozorišta u pozorištu. Fragment! iz komada Magbet su zamišljene predstave date u cast novih monarha, gos'n Ibija i njegove supruge. Približavanje terne pozorišta u pozorištu, onako kako je korišćena u Hamletu, javlja se i ovde I mi je koristimo sa uživanjem. Ali ne treba preuveličavati filozofsku stranu ovih delà. Prosto i jednostavno, dopala mi se ova ideja jer me uvodi u veoma živu preastavu. Nisam želeo da dočaram neku silnu filozofiju...(iako ona postoji). ■ (Fragment iz inten/jua)