Bitef

Purcarete prikazuje kako »siromašno« pozorište može biti veoma oogato, izazivajuéi veliki apetit. ■ Stuttgarter Nachtrichten, 18. jun 1 993. Klaus B. Harms.

U Edinburgu je predstava S. Purcaretea Kralj ibi sa scenama izMagbeta bila proročka aktuelnost... Koristeä se najjednostavnijim sredstvima, ali i zuzetno slikovitim, uspeva da stvori scensku magiju... Tema pogrdnosti nemoralnog zatvorenika modi predstavljena je nezaboravnim slikama. ■ Die Welt, 23. avgust 1 991. Siegfried Helm.

... Ova predstava je usledila eksplozivno posle tri sata pozorišta (jedne ruske predstave), a gledaocima koji su pomahnitalo aplaudirali zaista nije nedostajalo ništa iz ovog bogatog predstavljanja i smelosti vizuelnog teatra. ■ Braunschweiger Zeitung, 15. novembar 1991. Siegfried Barth.

... Iz Rumunije dolazi Teatrul National iz Krajove. Kao svaki prezasićeni zapadnjak, ü beden sam da tamo Ijudi umiru od gladi i hladnoće, a Krajova nije ništa drugo do neki aeo provineije, prema tome, kakvo bi to pozorište moglo biti? Međutim, odjednom te obuzima stia zbog lične aroganeije. Oni su postavili dve senzacionalne predstave: Ibi i Tit Andronik, obe u reiiji Silvia Purcaretea. ■ Theater heute, br. 4/1 993. Renatte Klett.

Nigde, bez sumnje, Jarryjev komád nije uziman ozbiljnije nego u Rumuniji, zemlji u kojoj groteskno nije književni rod. Usred predstave, gos'n Ibi (izuzetni ilie Gheorghe) i gospođa Ibi (doterana, s crvenom tašnom koja poaseća na tašnu Elene Caušesku), postavši kralj i kraljica, uspostavljaju odnos s publikom iz hola pozorišta. Druga ideja Silvia Purcaretea (koja tokom cele predstave umnožava gusenice na sceni) jeste da paru Ibi suprotstavi narod, koji nije beznačajn uzorak, véé stvarna ljudska masa. Ibi je grotesken, ali ni njegov narod nije manje: sledeâ njegove naredbe, on kreće u rat naoruzan kolicima. Narod ima Ibija koga zaslužuje, kao da hoće da kaže Purcarete. Posiednje reči su farsa. »Ova predstava je labudova pesma«, kaže reditelj, »pozdrav od kog se streseš je Caušesku«. Ali može biti i labudova pesma jednog pozorišta koje sebi dopušta finansijski, da izbaci na scenu mnoštvo Ijudi. ■ Libération, 7. februar 1992. Jean-Pierre Thibaudat.

Theater der Welt u Minhenu pruža ostvarenja vredna pažnje, jednaka evropskim uspesima. Mnoge ulice bavarskog glavnog grada su neprestano pune, sa redovimaljudi na ulicama koji traže kartu... A najubedljiviji primer pruža prisustvo Rumuna iz pozorišta u Krajovi, sa dve predstave koje je režirao Silviu Purcarete: Kral j Ibi i Tit Andronik. ■ II Manifesto, 23. jun 1 993. Giafranco Capitta.

LES MACHINES DE GUERRE DE SILVIU PURCARETE C 'était l'hiver dernier, le souvenir d'une traversée de Bucarest grise, défaite, sinistre;