Bitef

mome ocu, dativali me slatMšima i dopuštali da gladim njihovog psa: bio je debeo i zaudarao. U kuhinji sam morao jesti samo jednom, kada su došli gosti kojima je smetalo moje prisustvo. Kada sam posljednji put upirao o željeznu kapiju, dok nije popustila škripeči u šarkama, padala je Mša. Dok sam se penjao kamenim stepenicama, oslušMvao sam rumor Mše. Gospodin nije sjedio s nama za stolom. Odvezao se u lov. Za ručak smo imali govedinu s valjuškama od Mumpira i hrenom. Dok sam jeo, slušao sam Mšu. Posljednji komadič valjuške prepolovio se na viljušM i ispao mi na pod . Gospoda je to opazila i samo me pogledala. U istom trenutku čuo sam s ulice zvuk motora, a onda kočenje ispred kuče i krik. Gledao sam kako je gospoda otišla do prozora i izjurila iz sobe. Skočio sam do prozora. Na ulici je stajao, pored svojih kola i pred Ženom koju je pregazio, tvorničar. Kada sam izašao na hodnik, unosila.su je dvojica radnika i položila na pod: mogao sam vidjeti njeno lice, izobličena usta iz kojih je curila Mv. Tada je ušao još jedan radnik, s lovačMm plijenom: zečevima i jarebicama, koje je takoder položio na pod, podalje od žene u krvi, Osječao sam kako mi se diže hren. Na stepeništu je bilo krvi. Nišam stigao niti do željezne kapije kada sam se ispovračao. 5 Oca su pustih na slobodu pod uvjetom da se više ne vrača u svoje mjesto stanovanja. Bilo je to u zimu 1934. Čekali smo ga dva sata hoda ispred sela, na otvorenoj cesti, pokrivenoj snijegom. Moja mati je pod pazuhom držala zavežljaj, njegov kaput. On je došao, poljubio mene i majku, navukao kaput i vratio se cestom Moz snijeg, pogrbljen, kao da mu je kaput težak. Mi smo ostali na cesti i gledali za njim. Kroz hladni zrak vidjelo se vrlo daleko. Bilo mi je tada pet godina. 6 Mati je ponovo radila kao Mojačica, pošto je otac bio nezaposlen, Tvornica je bila udaljena dva sata hoda od sela u kojem smo imali jednu sobu i sobičak u potkrovlju. Kuča je pripadala roditeljima moga oca. Jednom me mati povela sa sobom u grad, do štedionice. Na jednom šalteru uplatila je tri marke, Čovjek sa šaltera nasmiješio se odozgo na mene i rekao da sam sada bogat čovjek. A onda je majci dao štednu knjižicu. Ona mi je pokazala moje ime na prvoj stranici. Kada smo odlazili primjetio sam kako neM čovjek pored nas utiskuje debeli svežanj novčanica u džep svoga kaputa. Moja je baka stajala u kuhinji pored peči kada sam joj pokazao štednju knjižicu. Pogledala je sumu i nasmijala se. Tri marke, reMa je i übacila velik komad maslaca u tavu. Starila je tavu na štednjak. Da, rekao sam i promatrao kako se maslac rastapa. Odrezala je i drugi, manji komadič maslaca i dodala ga prvome. Zato što je moj otac protiv Hitlera, reče, ja moram jesti margarin. Iz lonca je uzimala Mumpire, rezala ih na ploške i puštala da padnu u zagrijanu masnoču. Na knjižicu, koju sam dižao u ruci, pala je jedna kap. Ona ne bi jela margarin, kazala je, i: Hitler nam daje maslac. Imala je pet sinova. Tri mlada poginula su na Volgi, u Hitlerovom ratu za

ulje i pšenicu. Bio sam prisutan kada je primila prvu osmrtnicu. Slušao sam je kako narice. 7 Kada je Hitler naredio da se grade autoputi, morala su djeca u njemačkim školama napisati sastave o velikom projektu. Najbolji su trebali biti nagradeni, Rekao sam to, došavši iz škole, svome ocu. On je odgovorio: ti ne moraš dobiti nagradu, a ipak dva sata kasnije: moraš se potruditi. Stajao je pored štednjaka i razbio jedno jaje u tavu, a potom oklijevajuči i drugo, da bi na kraju, nakon dugog gledanja i držanja u ruci dodao i trece, Bit če to dobar objed, rekao je. Ručali smo i otac je rekao: moraš napisati da si radostan što Hitler gradi autoputeve. Tu če sigurno i moj otac, koji je tako dugo bio nezaposlen, ponovo dobiti posao. Tako moraš napisati. Pomogao mi je poslije jela da napišem zadaču. Onda sam se otišao igrati, 8 Trinaest godina kasnije, stanovali smo u jednom opčinskom središtu u Mecklenburgu, sjedila je za našim stolom jedna plemkinja, udovica generala koji je bio smaknut nakon neuspješnog atentata na Hitlera od 20. srpnja 1944., i molila moga oca, funkcionera novoosnovane Socijaldemokratske partije, za pomoč protiv agrarne reforme. On je obečao da če joj pomoči. 9 1951. prešao je moj otac, umoran od sukoba Masa, na Potsdamskem trgu u Berlinu u američM sektor. Mati ga je ispratila do Berlina i ja sam ostao sam kod Mice. Sjedio sam uz poliču s knjigama i čitao poeziju. Vani je kišilo i dok sam čitao osluškivao sam igru kapi. Odložio sam knjigu, navukao sako i mantil, zaMjučao stan i otišao po Mši do drugog Maja grada, Našao sam gostionieu s plesnom salom. Več izdaleka cula se glazba. Kada sam zastao na vratima sale, upravo su najavili pauzu. Zato sam ušao u gostionieu. Za jednim od manjih stolova sjeđila je sama jedna žena i pila pivo. Sjeo sam pored nje i naručio rakiju. Pili smo zajedno. Nakon četvrte rakije dodirnuo sam joj grudi i rekao da ima lijepu kosu. Pošto se smješkala predusretljivo, naručio sam još rakije. U sali za ples ponovo je otpočela glazba, brujali su bubnjevi, Miještali saksofoni, pociMvale violine. Pritisnilo sam svoje usne i zube na ženina usta. A onda sam platio, Kada smo izišli na ulicu, Mša je bila prestala. Mjesec je bijeli stajao na nebu i širio hladnu svjetlost. Išli smo šuteči. Na licu žene bio je ukočen smiješak kada se bez ustezanja svlačila pored bračnog kreveta u spavačoj sobi mojih roditelja. Nakon odnosa poMonio sam joj cigarete ili čokoladu. Na moje pitanje, postavljeno reda radi: kada čerao se ponovo vidjeti, odgovorila je: kad bude po želji i gotovo se poMonila preda mnom, odnosno pred položajem za koji je vjerovala da ga još zauzima moj otac. On je našao svoj mir, nekoliko godina kasnije, u nekom gradiču u Badenu, isplačujuči mirovine krvnicima radništva i njihovim udovicama. 10 Posljednji puta sam ga video na zaraznom odjelu jedne bolnice u Charlottenburgu. Putovao sam gradskom