Bitef

KPGT Beograd Jugoslavija

HAMLET MAŠINA

22. septembar 1996. u 23:00 Pisac: Heiner Müller Prevodilac: Mira Erceg i Branka Jovanovič Reditelj: Igor Simonovič Učestvuju; Kraljica: Neda Arnerič Hamlet: Zoltan Pleti Ofelija: Sandra Spasovski Horacije: Vuk Toškovič Kralj: Mihailo Kostič Predstava traje oko 65 minuta, i

CITAT IZ TEKSTA »Kada sa noževima budu ušli u vaše spavače sobe saznačete istimi«. ■

REDITELJ O PREDSTAVI Potreba za radom, za ljudima, za istinom, koja u nama predugo, predugo čuči«. H

HAMLETMAŠINA ■ DIE HAMLETMASCHINE 1 ■ PORODICNI ALBUM Bio sam Hamlet. Stajao sam na obali i razgovarao sa talasima, BLA BLA BLA za lediraa ruševine Evrope. Zvona su objavljivala državnu sahranu, übica i udovica stupaju

paradnim korakom iza kovčega sa kraljevskim lesom. Ministri licemeri pokazuju svoja lose plačena žalosna lica. ČJJI JE TO LEŠ NA LAFETU / ZA KIM PLAČU NATIKAČE / TO JE LEŠ VELIKANA / DAKODAVCA MILOSTINJE špalir naroda, delo njegovog državničkog dara, 810 JE ČOVEK, SAMO JE OD SVIH UZEO SVE. Zaustavljam lafet, oštricom mača podižem poklopac kovčega, ostrica mača se lomi, tupim patrljkom otvaram kovčeg, komadam mrtvog oca i delim njegovo meso okupljenim bednicima. MESO MESU. Tuga se pretvara u svetkovinu, ljudi žvaču, svetkovina cokče, u praznom kovčegu übica jebe udovicu DA TI POMOGNEM, STRICE, DA SE POPNEŠ, RAŠIRI NOGE, MAMA. Ležem na zemlju, savijam se u Wupko i osluškujem svet kako kruži u taktu truljenja. PM GOOD HAMLET GI’ME A CAUSE FOR GRIEF AH / THE WHOLE GLOBE FOR A REAL SORROW RICHARD / THE THIRD I THE PRINCEKILLING KING / OH MY PEOPLE WHAT HAVE I DONE UNTO THEE / KAO GRBU NOSIM SVOJ TEŠKI MOŽAK / DRUGI KLOVN U KOMUNISTIČKOM PROLEĆU / SOMETHING IS ROTTEN IN THIS AGE OF HOPE / LETS DELVE IN EARTH AND BLOW HER AT THE MOON Evo ga, dolazi duh moj stvoritelj, sa sekirom u lobanji. Zadrži taj šešir. Znam da imaš jednu rupu više. Dok si bio meso želeo samada moja majka ima jednu manje. Bar bih bio pošteden sebe. Žene treba ispozašivati. Kako bi lep bio svet bez majki. Mogli bismo na miru da se pokoljemo, i to sa priličnim izgledom na uspeh, ako bi nam se život odužio ili grlo ostalo preusko za krike. Sta hočeš od mene. Šta ti fali. Sahranili su te sa najvišim počastima. Matori parazitu, zar ne vidiš krv na svojim cipelama. Šta me se tiče tvoj leš. Budi srečan što ti iz leda ne viri drška noža. Možda češ dospeti na nebo. Šta čekaš. Petlovi koji najavljuju novi dan su priklani. Sutra se neče desiti. ZARJA SAMÒ ZATO ŠTO JE TO OBIČAJ MORAM DA ZABIJEM NOŽ U PRVO MESO A ONDA / REDOM I DA DRŽEČI SE ZA / NJEGOVU DRŠKU OSTANEM PRIKOVAN ZA OVU / ZEMLJU KOJA SE VRTI / GOSPODE, UČINI DA PADNEM SA KAFANSKE STOLICE I SLOMIM VRAT. Pojava Horacijo. Saučesnik mojih krvavih misli otkad se ovo jutro zastrlo praznim nebom: STIŽEŠ PREKASNO,