Bitef

PRIJATELJU MOJ, A DOBIO SI ZA OVAJ NASTUP VELIKE PARE / U MOJOJ TRAGEDIJI NEMA VIŠE MESTA ZA TEBE. Horacijo, da li me još poznaješ. Jesi li mi prijatelj, Horacijo. Ako me poznaješ kako mi onda možeš biti prijatelj, hi želiš da igraš Polonija, koji želi da spava sa svojom kčerkom, prekrasnem Ofelijom. Eno je, izlazi na šlagvort. Vidi kako vrčka dopetom. Tragična uloga. Horacijo / Polonije, Znao sam da si glomac. I ja sam. Ja igram Hamleta. Danska je tamnica. Izmedu nas je zid. Pogledaj šta niče iza zida, Exit Polonios. Moja majka je nevesta. Njene grudi ružičnjak, njeno krilo ropa, puna zmija. Mama, zašto si zaboravila svoj tekst. Ja ču da ti sufliram SPERI POMISAO NA ÜBISTVO SA SVOG LICA, MOJ PRINCE/ I NASMEŠI SE NOVOJ DANSKOJ. Vratiču timevinost, mama, kako bi novi kralj imao krvavu svadbu. MAJČINSKO KRILO NIJE JEDNOSMERNA ULICA; Sada ču da ti svežem ruke na leda, jer mi se tvoj zagrljaj gadi. Vezaču ti ruke tvojim nevestinskim velom. Sada ti rastržem venčanicu. Viči. Ovde treba da vičeš. Prijam ti ostatke haljine zemljom koja je moj otac, prijavim krpama dodirujem tvoje lice, tvoj trbuh, tvoje grudi. Uzimam te, majko, očevim nevidljivim tragom. Gušim tvoj krik svojim usnama. Prepoznaješ li plod svoga tela. Sada idi na venčanje, kurvo, što se širiš pod danskim suncem, ono obasjava podjednako žive i mrtve. Bačiču ostatke očevog leša u klozet. Neka se dvorac uguši u smradu kraljevskih govana. Pusti me onda, Ofelija, da pojedem tvoje srce koje plače mojim suzama. 2 B EVROPA ŽENA Enormous room. Ofelija. Njeno srce je sat, OFELIJA (HOR / HAMLET): Ja sam Ofelija čiji je leš odnela reka. Žena s užetom oko vrata, sa isečenim venama, sa smrtonosnem dozom, NA USNAMA SNEG, žena sa glavom u remi. Juče sam prestala da se übijam. Sada sam sama sa svojim grudima, sama sa butinama, sa krilom koje zjapi prazno. Razbijam inventar svog zatvora, stolicu, sto i krevet, raščiščavam ruševine svoga stana. Širom otvaram vrata vetru i kriku sveta. Razbijam prozor. Krvavim rukama cepam fotografije muškaraca, koje sam volela i koji su me upotrebili na krevetu, na stolu, na stolici i podu. Podmečem požar u svoj zatvor. Skdam sa sebe haljinu. Bacam je u vatru. Vadim iz grudi sat koji je bio moje srce. Izlazim na ulicu obučena u svoju krv. 3 B SKERCO (Univerzitet mrtvaca. Šaputanje i mrmljanje. Iza svojih spomenika - katedri mrtvi filozofi bacaju svoje knjige na Hamleta. Na galeriji balet mrtvih žena sa isečenim venama, žena sa smrtonosnem dozom itd. Hamlet ih posmatra sa držanjem posetioca muzeja (pozorišta) Mrtve žene cepaju Hamletov kostim. Obnažuju ga. Iz jednog uspravljenog mrtvačkog sanduka sa natpisom HAMLET 1 pojavljuju se Klaudije i Ofelija, obučena i našminkana kao

kurva. Striptiz Ofeliie.') Ofelija: Hočeš li da pojedeš moje srce, Hamlete. (Smeje se.) Hamlet: (Sa rokama na licu) Hoću da bodem žena. (Hamlet se oblači u Ofelijine haljine. Ofelija ga šminka kao korvu. Klaudije se bezglasno smeje. On sada liči na Hamletovog oca. Ofelija šalje Hamleto poljubac i odlazi sa Klaudijem, Hamletovim očem u mrtvački sandok. Hamlet o pozi korve. Pojavljoje se andeo sa licem na potiljko: Horacijo. Igra sa Hamletom.) Glas(ovi) iz sanduka: Ono što si obio treba da voliš. (Sve brža i jarosnija igra Hamleta i Horacija. Smeh iz sanduka. Na jednoj ljuljašci Madona sa rakom dojke. Horacijo otvara kišobran i grli Hamleta. Zagrljeni muškarci ispod kišobrana kao okamenjena slika. Rak dojke sija kao sonce.) 4 ■ KUGA U BUDIMU BITKA ZA GRENLAND Prostor 2 koji je Ofelija pre toga razorila. Prazni oklopi. Sekira u šlerau. Hamlet Peč se dimi u nemirni oktobar A BAD COLD HE HAD OF JUST THE WORS TIME / JUST THE WORST TIME OF THE YEAR FOR A REVOLUTION Predgradima cement cveta Doktor Živago plače , nad svojim vukovima ZIMI BI SE PONEKAD SPUŠTALI U SELA I RASTRZALI SELJAKE (Hamlet skida šminko i kostim) (Glomackojiigrahamleta): Ja nišam Hamlet. Ja više nečo da igram nikakvu ologo. Moje reči nemajo ništa više da mi saopšte. Moje misli so isisale fcrv slikama. Moja drama se više ne dogada. Iza mene postavljajo nov dekor. Ljodi koje moja drama ne interesoje, za Ijode kojih se moja drama ne tiče. A ni mene ona više ne interesoje. Napoštam igro. (Dekorateri donose na sceno frižider. Na njega postavljajo tri televizora. Čoje se zojanje frižidera. Tri programa na televizoro bez tona.) Dekor čini spomenik i predstavlja sto pota ovečanog čoveka koji je pravio istoriju. Nado, pretvoreno u kamen. Njegovo ime je izmenljivo. Ali se nada nije isponila. spomenik je srošen. Tri godine posle državne sahrane obožavanog i omraženog vladara njegovi prestolonaslednici ga voko po prašini. Kamenčina je naseljena. U ogromnim nozdrvama, o