Bitef

usnim školjkama, u naborima kože i uniforme oborene statue, stanuju beskučnici glavnog grada. Za obaranjem spomenika sledi, posle nekog vremena, ustanak. Moja drama, ukoliko se bude dogodila, dogodiče se za vreme ustanka. Ustanak započinje kao šetnja. Protiv saobračajnih propisa za vreme radnog vremena. Ulice pešacima. Tu i tamo prevrnu poneki automobil. Mora svakog bacača noževa: lagaña vožnja kroz jednosmernu ulicu prema konačnom parkiralištu, koje je opkoljeno naoružanim pešacima. Sa ivice troteara odvlače policajce koji obezbeduju put. Masu koja se kreče u pravcu vladinih ustanova zaustavlja kordon policije. Masa se osipa u grupe, iz grupa se podižu govornici. Na balkonu vladine ustanove pojavljuje se čovek u loše sašivenom fraku i sam počinje da drži govor. Kada ga pogodi prva kamenica sklanja se iza balkonskih vrata od armiranog stakla. Uzvik koji zahteva više slobode postaje poklik juriša na vladine ustanove. On počinje razoružavanjem policajaca, narod zatim zauzima dve - tri javne zgrade, zatvor, stanicu milicije, zgradu tajne policije, veša za noge tuce režimu odanih činovnika. Vlada prelazi u kontranapad. Tenkovi na ulicama. Ako se moja drama bude dogodila ja ču biti na oba fronta, izmedu frontova, izvan. Stojim okružen smradom znoja gomile i gadam kamenicama policajce, vojnike, tenkove, armirano staklo balkonskih vrata, ali iza tih vrata ja posmatram nadiruču rulju i mirišem sopstveni znoj užasa. Pretim pesnicom sebi iza staklenih vrata, gušim se zgaden, dole u masi vidim sebe ispunjenog strahom i prezirom, sa penom na usnama i podignutom pesnicom kako pretim sebi, vešam svoje uniformisano meso za noge. Ja sam vojnik u tenku, moja glava pod šlemom je prazna, gusenicama gušim krik. Ja sam mašina. Pisača mašina. Zatežem oko vrata omču pobunjenicima, ispod nogu im sklanjam klupu, omča im lomi vrat. Ja sam svoj sopstveni zatočenik. Hranim kompjuter podacima o sebi. Moje uloge su pljuvačka i pljuvaonica, nož i rana, očnjak i grldjan, vrat i konopac. Ja sam elektronski možak koji krvari u rulji. Uzdah olakšanja iza armiranih vrata balkona. Gnoj reči se luči iz mene i kapije na poprištu ispod mene. Moja drama se nije dogodila. Tekst je izgubljen. Glumci su svoje maske okačili o eksere u garderobi i otišli. Suffer truli u svojoj kutiji. Leševi, ispunjeni strugotinom, sede u gledalištu i ne mrdaju. Idem kuči da übijem vreme. Ceo i više nedeljiv. Televizija kal naš nasušni kal Gadost prepariranih reči naredena radost Kako se piše reč LAGODNOST Übistvo svakodnevno daj nam dañas Jer tvoje je ništavilo Zgađen sam Nad lažima u koje se veruje Nad lažljivcima i samo mi se od njih gadi Na licima močnika sa urezanim

Tragovima Borbi za položaj birače račune u band Gađenje Srp sav blistav od poenti Idem ulicama pored samousluga i lica Sa ožiljcima od bitaka za stvari Beda bez ponosa Beda bez dostojanstva Noževa lanaca pesnica Ponižena tela žena Nade generacija Ugušene u krvi u gluposti u kukavičluku Smeh iz mrtvih stomaka Živela COCA COLA Dajem kraljevstvo Za übicu 810 SAM MAGBET. KRALJ MI JE PONUDIO SVOJU TREĆU NALOŽNICU: POZNAVAO SAM SVAKI MLADEŽ NA NJENIM BEDRIMA RASKOLJNIKOV U SRCU ISPOD JEDINOG KAPUTA SEKIRA ZA QEDINU) LOBANJU ONE DERIKOŽE U čamotinji aerodroma Dišem slobodno Ja Privilegovani Moje gadenje Je privilegija Koju štiti zid Bodljikava žica Zatvor Fotografija autora Neću više da jedem, da pijem, da dišem, da volim Ženu, muškarca, dete, životinju. Neču više da umirem. Neču više da übijam. Cepaju fotografiju autora Lomim pečat kojim je zapečačeno moje meso. Hoču da živim u svojim venama, u srži svojih kostiju, u lavirintu lobanje. Povlačim se u svoju iznutricu. Plivam u svom izmetu, u svojoj krvi. Negde sada slamaju nečija tela da bih ja mogao mirno da živim u svom izmetu. Negde sada paraju leševe da bih ja mogao da živim u svojoj krvi. Moje misli su rane umom mozgu, moj možak je ožiljak. Hoču da hudem mašina. Sa rukama koje grabe, sa nogama koje hodaju. Bez bola, bez misli. (Ekrani se gase. Iz frižidera teče krv. Tri gole žene: Marks, Lenjin Mao. Govore istovremeno svaka na svom jeziku tekst) RADI SE O TOME DA TREBA IZMENITI USLOVE POD KOJIMA ČOVEK... Glumač ponovo oblači kostim i navlači masku Hamleta. OD RUPE DO RUPE U ZADEJU RUPU