Bitef

U predstavama trupe Hollandia zvuk datog prostora se često koristi kao muzički element (u funkciji muzike), bilo u formi "musique concrete" ili u semplovanoj ili elektronski izobličenoj formi. Muzički aspekt teksta je oduvek bio važan za trupu Hollandia. Formalni muzički principi su takodje u upotrebi. Još 1987 Paul Koek je uveo princip muzičara glumca: glumca koji se ne izražava tekstom nego muzikom. Hollandia se već 4 godine bavi integracijom muzike, vizuelne strane i izgovorenog teksta u jedan oblik (muzičkog ) teatra u kome je muzika podjednako važna kao i tekst. Hollandia je 1996. osnovala Veenstudio, pod upravom Paula Koeka, radionicu za muzičko pozorište u okviru trupe gde se dalje istražuje integracija muzike i teksta u jednu potpuno novu i posebnu vrstu muzičkog pozorišta . Trupa Hollandia je razvila hrabar, apstraktan i intezivan stil glume, u kome glumci formiraju svest о situaciji i socijalnom okruženju u kome se likovi nalaze, kao i о uticaju društva na njih i njihove živote. Improvizuju unutar datog okvira predstave a da pri tom ne odstupajau od teksta.Veoma važnu ulogu igra i svest о prostoru. Tragaju za onim prizorima koji ostaju urezani u vizuelnom pamćenju kao crteži na zidovima pećina. Prvih deset godina rada Hollandia je često tragala za komadima koji se bave ljudima sa društvenih margina ili onima koji su sebi nasli mesto izvan njih. Likovi koji uzimaju sve od života, koji uspevaju da prebrode sve udarce sudbine, koji ne prihvataju zablude svog doba, koji se trude da ne upadnu u zamku onih koji vladaju i koji se ne libe da postave klipove u đruštvene mehanizme, ako im se društvo opasno približi. Drugim rečima, jaki, samouvreni a opet ranjivi individualci. Takve likove možemo naći u dramama Herberta Achtembuscha i Franza Xavea Kroetza, kao i u klasičnom dramskom repertoaru- Eshilovi Prometej i Persijanci, Büchnerov Vojcek i Vedekindova Lulu. Nedavno su dati portreti radnika 20 tog veka, kao u već pomenutom Kingcornu i u Minuet autora Louisa Paula Boona. U isto vreme Hollandia želi da pokrene pitanje da li oni koji upravljaju našim društvom koriste moć na moralan ili nemoralan način. Time se bave komadi Leons i Lena Büchnera, Feničanke i Ifigenija u Aulidi Euripiđa, i Pazolinijevi Glasovi. Holandska i svetska stampa puna je hvafe za Hollandiju i peseta predstvama raste. Hollandia je četiri puta pozivana da pripremi predstavu za Holland Festival, najveći i najpoznatiji festival u Holandiji. Tokom poslednjih deset godina jedanaest predstava je prikazano na Het Theatre festival, godišnjoj selekciji dvanaest najboljih predstava iz Holandije i Flandrije koju vrši žiri sastavljen od pozorišnih kritičara. Predstava Feničanke je 1996. godine, postavljena na deponiji, dobila godišnju Ibert van Dalsum nagradu, za najbolju predstavu godine i za ličnost odnosno grupu sa istaknutim delom. Büchnerov komad Leons i Lena je 1994. i Pad Musolinija 1997. (muzička predstava holandskog kom-

pozitora Dick Raaijmakers) postavljeni su na Ruhrfestspiele in Reckenlinghausen. Glasovi su izvedeni 1997, 1998, i 1999. (na nemačkom) u Nemačkoj { između ostalog i na festivalu Theaterformen) u Austriji (Wiener Festwochen) i u Švajcarskoj. Engleska verzija Glasova izvedena je, u izvodenju trupe Hollandia 1999.godine u Norveškoj, SAD , Velikoj Britaniji i Portugalu a 2000. godine u Adelaidu u Australiji. THËATERGROUP HOLLANDIA theatergroep Hollandia was formed in 1985 as a result of the merger of two regional theatre groups, both performing for the people living in.the Dutch province of North-Holland. Since its inception, Hollandia has been based in the small town of Zaandam, just north of Amsterdam. Under the artistic manage-ment of choreograph/director Johan Simons and composer/director Paul Koek a remarkable company has developed, that has become increasingly * known, also abroad. From its inception, Hollandia was wanted to make theatre among the péople. Johan Simons and Paul Koek turned their backs on theatre to play on farms and in scrapyards, in a soccer stadium and a fish market, in deserted greenhouses or empty factories, in a hangardr a lock, ä church or a warehouse. Hollandia has always allowed reality to play an important role in its work. Firstly,by making the buildings where it performed into the show's set. The (former) function of the building can be seen in its architecture, but also in the spoors left by its users. Wind and weather, smells and sounds and - if there are windows - images from outside, all these elements are .deliberately permitted and used. . . In October 1996 a further step was taken in using the surroundings. In co-operation with deSingel. Hollandia produced Varkensstal (Pigsty) by Pier Paolo Pasolini, a shoe that was played in the heart of Antwerp under a bridge,’ while the traffic continued to race over and past the bridge. This play, about a capitalist power game and about the way in which the children of industrialists react to it was given ah extra dimension by the noise-. óf traffic racing past. The next step in the attempt to play literally among.people was to put on a show in a factory at work. In January 1998. Hollandia performed Industrial Project # 1: KLM Cargo in the terminal of KLM Cargo at Schiphol Airport. The show was played while work went on normally, the work became part of the performance. Recently non-fiction texts have increasingly been used in shows. A speech by Cor Herkstroter, the president of SheJl was added to Voices, which mainly used texts by Pier Paolo Pasolini. The text of Kingcorn is made up of interviews with a worker who has worked in a flour factory for forty-three • years.