Bitef

Edvard Drug), i, na kraju, muzički vodvilj ( Čikago ). Sa svojim predstavama gostovao je u zemlji i inostransmi: u Beogradu, Londonu, Parizu, Antverpenu, Monsu i Dottmundu, na festivalu u Vami u Bugarskoj i na festivalima Mladi lavavi i Exodos. Značajnije režije Pilot - hommage Srečku Kosovelu, AG RET, 1996/97. Molière: U cene iene, AGRFT, 1998. Cveco Golar; Udovica Rošlinka, Sentjakobsko gledališče, 1998. Marija Logar. Kralj и časopisu, PDG Nova Corica, 1998. Ivan Mrak: Svetlost koja se rada, AGRFT, 1999. Federiko - kolai Lorkinih tekstova, MGL, 1999 - svečanost pri otkrivanju spomenika Rudolfu Maistru, Ljubljana, 1999. Renata Schupp, Jana Pavlič: Žuto čudo, LGL, 1999. Oton Zupančič: Veronika Deseniska, Sentjakobsko gledališče, 2000. Eugène lonesco: Kralj umire, PDG Nova Gotica, 2000. Eberhart Streul: Papageno svira čarobnu frulu, LGL u saradnji s operom i baletom SNG Ljubljana, 2002. Bob Fosse: Chicago, SGL Celje, 2002. Dvoboj, GLEJ, 2002. Eugène lonesco: Zak ili pokomost i buduânost su и jajima, SLG Celje, 2003. Roland Schimmelpfennig: Arapska noe, SNG Nova Gotica, 2003. Alfred de Vigny: Cesterton, SNG Drama Ljubljana, 2004. Ivan Cankar; Sablast и dolini Sentßorijanskoj, SNG Nova Gotica, 2004. Christopher Marlowe: Edvard Drug, SNG Drama, Ljubljana, 2005.

RASTRZANIIZMEĐU POLITINE I EROTIKE To što je prošle godine na engleskom govomom području izašlo pet knjiga (a ove godine bar još jedna) raznih žanrova - od jeftine fìkdje do ozbiljnih naučnih rasprava - koje se bave životom i smréu Christophera Marlowea, svedod о tome da se taj elizabetanac neočekivano našao u središtu pažnje. Neočekivano, jer je ree о klasiku, a ne о pop zvezdi; osim toga, on je klasik koji nikada nije važio za „prvog“, odnosno najboljeg. Nije on to bio ni među autorima svog vremena, jednog od najveličanstvenijih perioda u istoriji umemosti i teatra On to nikada neće ni postati: najveći autor elizabetanskog pozorišta (možda i pozorišta i umemosti uopšte) neospomo je Shakespeare; Marlowe je uvek bio - i verovatno ce i ostati - drugi. Uprkos tome, u poslednjih nekoliko godina dobio je skoro kultni status. О tome, vise od istraživanja njegovog života i delà, govore izvođenja njegovih drama One su u poslednje dve decenije dospele na repertoar svih značajnijih evropskih teatara (to što je u Sloveni]! do sada prevedena i prikazana samo jedna tragedija Doktor Faustus, u prevodu Janeza Menarta, u celjskom pozorištu godine 1972 - svedoči vise о specifičnosri tog prostora). Fascinanmost Marlowea nije samo u njegovoj u svakom pogledu skandaloznoj smrti, koja je u dvadeset devetoj godini prekinula njegov život, za koji se, uprkos malobrojnim podacima, može red da je bio isto toliko skandalozan. Nije to ni podrugljivo i gorko mesto „drugog u send“: lik genija koji je umro mlad, pa ga je vršnjak i takmac (prema mišljenju nekih, manje darovit) potpuno zasenio. Bez obzira na to što i jedno i drugo uzbuduje maštu, teško je objasniti zašto njegove drame (ponovo) osvajaju pozorišne daske. Сак i Edvard И, ta neobična istorijska drama Istorijska drama je već sama po sebi neobičan žanr: postavlja se neposredno pitanje: zbog čega bi trebalo da nas zanima život tamo nekog engleskog kralja iz srednjeg veka - naravno da nikad nije reč samo о tome (to da „rekonstmkcija istorije“ omogućava i nešto vise, svedoče savremeniji žanrovi, pre svega filmski). Za elizabetansko pozorište ta vrsta drame ima suštinski značaj (a prema mišIjenju istraživača, bez nje se ne može zamisliti razvoj tragedije): u dramama о kraljevima, pisanim na osnovu istorijskih hronika, predstavljeni su i u njima se ogledaju narod i država bez sumnje, to je jedan od najeminentnijih politic-