Bitef

preko muškarca, njena egzistencija zavisi od njegove naklonjenosti (možda i od njegove ljubavi), drugih sredstava za opstanak nema Kad Edvard u ime slobodnog erotskog izbora poništava njenu ulogu koja joj po konveneiji pripada, ne ostaje joj ništa drugo nego da se digne pomoću novoosvojene erotske moći. Ona mora zavesti najsposobnijeg među muževljevim prorivnicima i povesti ga u borbu za krunu, Koliko ona voli Edvarda ili Mortimera (ona to kaže za obojicu), koliko je pokreće frustraeija zbog muževljeve erotske izdaje, a koliko željazavlašću, о tome ne saznajemo skoro ništa Izvesno je da je erotska nadmoć jedina potvrda njenog identiteta, moći i položaja u svetu. Izabela je jedina od protagonista ove drame о kraljevima koja svoj položaj - položaj otpatka - ozbiljno shvata i dosledno igra svoju ulogu (čak uzima i drugog muškarca). Možda time i manipuliše i igra se, ali to ne možemo pouzdano tvrditi. Očigledno je da urne da prihvati ulogu žrtve i da je korisno upotrebi na putu ka proklamovanom cilju: da krunu preda sinu, najverovatnije najvažnijem među „njenim“ muškarcima Nije jasno ni to da li je pokreće ljubav ili politička računica Najverovatnije oboje. U svakom slučaju, ona obe stvari uspešno povezuje. Uspešno spaja erotiku i borbu za vlast, i to jedina među akterima igre u kojoj se pol i politika sudbinski prepliću. Jasno je da je ona svesna svog položaja i da se ponaša u skladu s tim. Sta se na kraju dešava s njom, nije jasno. Kad Edvard Ш stupi na presto, uprkos njenim molbama, on uklanja njenog Ijubimca, a ona sama je u neizvesnosti jer sin najavljuje istragu. Zasad je živa, a kralj je njen sin. (Ako se vratimo u srednji vek: istorijska Izabela je nadživela miljenika za dobrih četvrt veka; sa dvora su je udaljili, ali su je tamo cesto i s dostojanstvom primati; sin ju je poštovao i rado s njom razgovarao. Nije napisala memoare, kao njena rodaka i Marloweljeva savremenica Margareta Valoa - stoga nema istorijskog dokumenta koji bi porekao netačnosti о njoj.) Edvard Ш, koji kraljevstvo preuzima takoreći kao dete, predstavlja pročišćenje. U celom drugom delu drame on nastupa kao nevina, cista figura (nije slučajno što se prvi put pojavljuje odmah posle smrti Gevistona - koji je svakako mnogo fascinantnija ličnost i koji predstavlja njegovu suprotnost: onaj koji kvari kralja i državu). Možemo reći da je mali Edvard znak pročišćenja kroz koji moraju proci njegov otac i država Otac pri tom umire; a državu za njega očiste drugi - Mortimer i Izabela obavljaju taj prljavi posao. Edvard 111, dakle, dolazi neukaljan. Tako i postupa; u početku prekida vezu erotike i politike (uklanja majčinog Ijubimca i regenta); zatim nareauje istragu о počinjenim zločinima (da će se pozvati na protivzakonito umorstvo takode je jasno). Naravno, nije mogueno naslutiti da li njegova čistota obećava katarzu i renesansu ili bezobzirnu samovolju novog, ovoga pura, možda, vladaia diktatora.

Marlowe nas uči da u pozivanje na apriome principe ne treba verovati više nego u javne izjave ijubavi. DIEGO DE BREA After the graduation from the Faculty of Philosophy, Department of Comparative Literature and History of Art, in Ljubljana, Diego de Brea headed for a while the Public Relations Department at PDG in Nova Corica. In 1969 he enrolled AGRFT (Academy for Theatre, Radio, Film and Television) to study theatre direction. He has received a number of awards for his theatre productions: University Prešem Award for his graduation production (Mrak, The Emerging Light, 1999). The same production won the international students’ award at the festival in Brno. They were followed by the special award at the Borštnik Meetings for his project Duel for the Glej Theatre (2002) and the Golden Bird Award for Theatre (2002). De Brea has authored several outstanding productions performed by repertory and non-instimtional theatres across Slovenia, some of which are still running. He has also worked in Italy ( Leonora - a project loosely based on Richard Wagner in cooperation with the opera singer Eleonora Jankovich). His field of interest covers many genres: from plays for young people (Logar, A King in a Magazine', Hofmann, The Nutcracker, Eberhardt, Papageno) to puppet shows (Renata Schupp, The Yellow Miracle', Fran Milčinski, The Sleepy Star and The Tempest after Shakespeare), his own projects and classical and modem texts (lonesco, Exit the King and Jacques, ou la Soumission..:, a collage of Lorca’s texts Federico', Schimmelpfenig, The Arabian Night, Cankar, The Temptation in the St. Florian! Valley, Dumas, La reine Margot, Marlowe, Edward II) to vaudeville {Chicago). He has toured with his productions in the country and abroad: Belgrade, London, Paris, Antwerp, Mons and Dortmund, the festival in Vama, Bulgaria and the festivals The Young Lions and Exodos. Photos; Peter Uhan &Tonc Stojko