Bitef

Posebnu ulogu među njima ima Mortimer, koji se od zagovornika reda i tradicije pretvara u kraljevog supamika, u takmaca koji se naglo penje na lestvici mod, i sebe - doduše samo nakratko - postavlja na kraljevski presto. (To treba da svedod о nepouzdanosti prindpa i paradoksalnoj koinddendji apriornog pozivanja na ustaljeni red i slobodu individualnog podviga.) On tragedyi Edvard II daje standardne motive drame о kraljevima. Zato je Mortimerova borba za vlast u drugom dein, pre svega, preslikano Edvardovo suočavanje s ništavilom. Bezvrednost prigrabljene vlasti iskusiće i Mortimer. Njegov brz uspon koji su omogudli rat i kraljidna erotska naklonjenost postavili su ga na mesto koje mu ne pripada: on ne može da ga zadrži (može da bude samo namesnik, ne može da osigura budućnost, čak ni trenutnu suverenost). Osim toga, on svemu tome nije dorastao: njegovi jedini potezi vladara dostojni (naručeno übistvo Edvarda i smaknuće Kenta) plod su političke neophodnosti i istovremeno izražavaju i njegovu nespretnost i nemoć kao državnika Polirička logika kazuje da će on za to piatiti svojim položajem, a i životom. U trenutku kad pomisli da mu je Fortuna namemla vrh i dala novi lik, on se strmoglavljuje u bezdno. Njegov podvig, ali i njegova iluzija da može zameniti kralja, moguéni su zbog drugog motiva U prvom delu Mortimer i ne sanja da posegne tako visoko. Velika ambicija koja menja koordinate njegove ličnosri (nemoćni kritizer i kolebljivac ide da se bori) rada se u njemu pod uricajem Izabele. Paradoksalno je (i istovremeno neophodno) da otpor kralju koji dozvoljava da ga ponesu erotske strasti zaoštrava i konkretizuje vojničko-politička koalicija koju takođe pokrece erotika. Taj savez - ljubav Izabele i Mortimera - isto je toliko nelegitiman i opasan kao Edvardovo prepuštanje rniljeniku. To uočava Kent, jedini od aktera kome je možda stalo do dobrobiti države i koji bas zbog toga prilazi čas jednom čas drugom taboru, jer

svoju istinu nigde ne može da ostvari (zato je logično sto se za bespogovomu vemost Edvardu odlučuje onda kad mu više ne moie pomod Isto tako je neizbežno da svoju vernasi mora piatiti životom). S gađenjem i strahom okreće leda preljubničkom savezu, koji će Mortimera odvesti do vlasti. Ali i za Mortimera (isto kao za kraljevog miljenika) važi da ga erotski izbor stavlja u ulogu s kojom ne moie da iziđe na kraj. U rana u kome se obraamava sa kraljevim pristalicama i sa samim kraljem, urne da postigne uspeh, ali kao vladar, on se slama. Kad ga mladi Edvard osudi na srnrt, nije sasvim jasno čije su bile ambicije kojima je služio. Nije jasno ni da li ga je Izabela tako dalefco odvela u ime Ijubavi. U ovoj radikalno muškoj igri Izabela zauzima posebno mesto. Uloga iene u sveni koji Marlowe prikazuje potpuno je jasna; to se cidi po Edvardovoj nećaki i Gevistonovoj ieni, nemoćnom biću čija je sudbina sasvim podređena interesima muškarca koji je vara, zloupotrebljava i izbacuje iz igre kad mu vise ne treba. Izabela je na početku u istom položaju. Сак i u gorem, njen položaj je nesnosan, to je radikalizacija nemoći dodeljena ženi. U com sveni ona moie da se održi samo kao iena svog mula i potpuno zavisi od mesta koje joj on dodeli. Kad je zbog drugih erotskih naklonosti odbaci, ona vise nema nikakvo mesto; kao prikaza luta izmedu dvora i stime. Ne pomaže joj ni kraljevsko poreklo. Da za nju nasledno pravo nema značaja svedoči njen put u Francusku, na dvon kad je kraljevski suprug napusti, ne pomaie joj ni kraljevski brat; ona je samo ulog u igri muškaraca U situaciji u kojoj se našla, ona je samo otpadak. Dugo nam se čini da je ona samo simbol Edvardovog neprihvadjivog postupanja, njegova najoèigledmja irtva Plemićima sluii kao argument za nezadovoljstvo i protivljenje kralju, ali teško je poverovari da bi se oni brinili u njenu korisc, osim jednog - onog u kome je ona probudila nelegirimnu strast. Erotska strast je jedino sredstvo kojim Izabela moie da resi pitanje svog poloiaja Kao iena (u srednjem veku - dakle u davnoj prošlosri) ona opscaje samo