Bitef

Upoznavanje sa savremenim cirkusom mogio bi da poene bas od komada íarmantno preciznog izraza, ali i velike domisljatosti pod nazivom Rasprave Villea Waioa i Kailea Hakkarainena. Walo je zongler a Hakarainen madionicar, ali u predstavi se vidi pravi prikaz onoga sto zongliranje i madionicarstvo dañas mogu da budu. Na primer, Waloovo zongliranje je pies sa staromodnim fiksnim telefonom. Ni Hakkarainen ne vadi zeceve iz sesira; umesto toga, njegove se iluzije zasnivaju na poigravanju sa video-slikom. Rasprave je prilicno ironicno ime za predstavu. U njoj zapravo nema nikakvog dijaloga. Ona inteligentno komentarise moderan svet u kojem Ijudi, iscrpljeni plimom informacija, vicu svaki svoje i niko nikog ne slusa. Komunikacija je kad moj glas zvuci jace od bilo cijeg -na primer u tihom kupeu

Zongliranje o komunikaciji

Komuniciranje, a posebno njegovo odsustvo, prikazani su veoma duhovito, narocito u Hakkarainenovim video-sekvencama. Kao i u ranijim uspesnim pricama Waloa i Hakkarainena, Hakkarainen i ovde zakoracuje pravo u video-sliku i iz nje. Ovog puta na videu vidimo televizor (slika u siici), na kojoj se vrti jedan stari sovjetski film. Hakkarainen pokusava da uspostavi vezu sa junakinjom filma, ali nema srece - ree je o nemom filmu! Rasprave obiluju sitnim domisljatim detaljima. Waloovo novatorstvo u razvijanju zongliranja deluje neiserpno. Zonglerski rekvizit u najiukavìjoj sceni jesu lopta, beleznica i pisaljka. Lopta leti kroz vazduh dok Walo. pokusava da je nacrta u beleznici, koja je takode u letu. Spektakularno. Scena sa zongliranjem bezglavom lutkom ciji udovi iete u svim praveima je urnebesna. Prema atmosferi, Rasprave je najtuznija predstava Waloa i Hakkarainena, ali ipak ne zapada previse duboko u mracne vode. Naprotiv, povremeno je vrlo smesna, cak i kad deluje ozbiljno. Atmosferu efektno naglasava tajanstvena muziika, koju su za predstavu napisali Kimmo Pohjonen i Samuli Kosminen. Pozornica se übedljivo koristi tako sto se od dvodimenzionalnih video-povrsina grade trodimenzionalni prostori, koji se menjaju kako predstava odmice... Neutesna je vizija nemoguenosti komunikacije u poslednjem prizoru. Sa zvuene trake dopire valjda milion glasovnih poruka, u kojima neka zena preklinje nekog muskarca da je pozove. Strpljenje gledalaca je na ispitu, ali biva i nagradeno. Gledamo nesto prilicno misticno, a ja se ne usudujem da to ovde otkrijem.

JussiTossavainen