Bitef

53

u ciklicnom i stalno promenljivom procesu. Za uskladivanje sa vecom celinom preporucuju se wu wei (ne-delovanje ili ne-mesanje) ili, pak, wei wu (svesno ne-delovanje). Gemaher primenjuje isti postupak: on svaki put iznova prekida pokret da bi prihvatio ono sto je prisutno i uvek uspostavlja individualnu vezu s tim. Kontrapunkt «Sada» vremena je u Gemaherovom telu. Vec od prvog solo nastupa to cini jezgro predstave. Preplitanje uspomena i sete oko njega sluzi kao kontrapunkt. Udeo Meg Stjuart sastoji se u snazi i viziji sa kojom naglasava taj kontrapunkt: ona prikazuje svoje telo dok se on prikuplja, ona se privija uz njega dok je on vuce. Ona pokusava da podrazava njegove pokrete i nalazi jezik kojim ce iskazati kako je zastrasujuce «sada»... Gemaher stize i seda na nadgrobnu plocu, ledlma okrenut gledaocima. Ona seda pored njega i vec sama njihova leda pokazuju razlike medu njima. Njena se izjasnjavaju, njegova razmisljaju. Njeno misicavo «hrabro» telo je zbir drugacije (piesacke) istorije od mekog, kontemplativnog tela Filipa Gemahera. Snaga predstaveje u njenom kontrapunktu. On pojacava dejstvo nacina na koji se istoriji slomljenih i iskidanih pokreta i tela, nepomicnog stajanja u plesu, dodaje nesto novo. Novo otvoreno i generativno «sada» podvlaci se svim onim sto «nije-sada»: secanje i zelja - evergrin pesme, uspomene, slika cveta hocu-necu, reci iz proslosti na soundscapeu, nadgrobna ploca/oltar. Istovremeno postaje jasno da nema proslosti koja vise ne deluje: najudaljenija i najsicusnija proslost kao da oblikuje nove veze koje «sada» tela pretvaraju u neprestano obnavljanu sadasnjost koja odjekuje u stalno obnavljanom prostoru. Gemaher ulazi, otvara se ka onom sto je prisutno sada, sjedinjuje, premesta i nastavlja da bi onda, ispocetka, ponovio ceo postupak. Na taj nacin svako zaustravljanje je i uspomena, svaka datost koja je prosla, vodi se sobom. «To je trenutak kada moram da prihvatim mesto... mesto na kom sam. Hocu da znas Da te volim i da si mi drag. Dao si mi pocetak.» I s tim recima naznacava se olaksanje. Lieve Dierck

Neciji rad maze izgledati vrlo razlicito, a da Ipakpostoji duboka veza. Nasa saradnja je tipi can primer za to. Meg pocinje od necijeg dzickog i dusevnog stanja. Tostvaraslikepokreta. Njena koreogradja je sazdana tom vrstom slika. Mojo polazna tacka je vise ideja plesa kao jezika znakova, kojim se moze koristitiza komunikaciju cak i oko je taj procès veoma naporan. Ali mi se pronalazimo na nivou kojije temelj toga. Imamo iste ideje о telesnosti i izvoru pokreta. A postoji i izvesna naklonost, mi uticemo jedno nadrugo... Filip Gemaher

MAIN PROGRAMME