Bitef

x REČ SELEKTORA

Misija Bitefa izvesno nije samo predstavljanje vrhunskih dometa svetske festivalske produkcije već i promocija projekata s nezavisne scene, onda kada oni ostvare najviše umetničke standarde; taj zadatak dobija još veću težinu kada je reč o domaćim autorima, i to mladim. Svi ovi parametri zadovoljeni su u izuzetnoj predstavi konceptualnog plesa Samo moje. Stešnjeni u zatvorenoj, kiaustrofobičnoj kutiji, Dubljević i Koruga neprestano ispituju zidove te svoje fizičke i duhovne tamnice, i to na jedan jedan metaforičan i ujedno čulno uznemirujuć nach, Oni pokušavaju da jezički artikulišu svoje stanje koje snažno emanira već ovakva njihova scenska akcija, ali u tome doživljavaju neuspeh: zašto nije moguće reći šta nas muči, zašto nas društvo sprečava da kažemo da smo depresivni...? Predstava se, ipak, završava katarzično, izlaz iz tamnice postoji, a moguči su i novi oblici zajedništva: oni koji su imanentni samo teatru kao mestu trenutnog, neposrednog i taktilnog susreta i razmene.

x O PREDSTAVI

Tokom poslednjih pet godina Ana i igor su kontinuirano umetnički sarađivali kroz nekoliko projekata, istražujući različite teme kroz polje koreografije i plesa: opstanak i ulogu javnog govora u današnjem kapitalističkom društvu, položaj i prava osoba s retkim bolestima u Srbiji, društveni položaj umetnika nove generacije u oblasti savremenog plesa; istraživanje uslova privremenosti kao osnovnih uslova rada i egzistencije na današnjem umetničkom tržištu, itd. Na formalnom planu bave se analizom koreografije u sferi nematerijalne forme - jezika, proizvoded „jezičku koreografiju“ kao prošireni oblik scenskog izražaja, Kroz dosadašnju saradnju realizovali su predstave: Practice what you Pitch! ( 2013), Expose (2013/2014), Na trad/Streamlined (2014/2015); Temporaries (2011-2013) u saradnji sa još četvoro koreografa iz Beograda. Samo moje se bavi istraživanjem tzv. „negativnih osecanja" pojedinca kao nezanemarljivim odlikama današnjeg svakodnevnog života kapitalističkog društva. inspiracija za istraživanje, pored ličnih iskustava autora, potiče iz rada američke teoretičarke Ann Cvetkovich, koja tretira ova emotivna stanja pre kao društvene i kulturološke označitelje nego kao medicinska stanja pojedinca. Rad podržava javno priznavanje ovakvih osećanja na kolektivnom nivou, kao potencijalno poiazište za stvaranje novih oblika zajedništva, solidarnosti i društveno-političnog delovanja, Predstava je dobitnik Nagrade za najoriginalnije istraživanje jednog od segmenata pozorišnog jezika na Festivalu Infant.

x CURATORS’ WORD

The mission of Bitef is not only to present the peak of the world festival production, but also to promote the independent scene projects when they reach the highest artistic standards; this mission becomes even more important when it comes to local, young authors. All these parameters are met in an exceptional conceptual dance production Only Mine Alone. Squeezed into a closed, claustrophobic box, Dubljevic and Koruga keep exploring the wall of their physical and spiritual dungeon in a metaphorical and, at the same, time, sensually disturbing way. They are trying to verbalize their state, emanated strongly by their action on the stage, but they fail: why isn’t it possible to say what is bothering us, why does the society prevent us from saying we are depressive.,.? The show, thus, ends in a catharsis: not only does the way out of the dungeon exist, but new forms of solidarity are also possible: those immanent only to theatre, as a place of instant, immediate and tactile gathering and exchange.

Over the last five years, Ana and Igor have had a continuous artistic collaboration creating several projects, exploring various topics through the field of contemporary dance and choreography: existence and function of public speech in today’s capitalist society, the status and rights of people with rare diseases in Serbia, social status of new generation of artists of contemporary dance; temporality as a basic condition of work and existence in today’s art market, etc. On a formal level, they are analysing choreography in the sphere of immaterial - the language, thus producing “language choreography” as an expanded form of stage expression. Through their continuous collaboration, they have produced works: Practice what you Pitch! (2013), Expose (2013/2014), Streamlined (2014/2015); and Temporaries (2011-2013) - in collaboration with another four choreographers from Belgrade. Only Mine Alone explores the so-called “negative emotions” of an individual as a significant quality of everyday life within the present capitalistic society. The inspiration for this research, besides the authors’ personal experiences, comes from the theoretical and artistic work of Ann Cvetkovich, who treats those emotional states as social and cultural signifiers, rather than medical condition of an individual. The work supports public recognition of these emotions on a collective level, as a potential starting point for emergence of new forms of collectivism, solidarity and socio-political act. The producction has recieved the Award for the most original research of a performance segment at the Infant Festival.

x ABOUT THE PRODUCTION

51