Borba, 01. 07. 1993., S. 12

зе

Ур ЋИР

POEZIJA

Čitavi na prvi posled

Simon Simonović: „Snovi na okupu“, „Rad“, Beograd, 1993.

Tanja Kragujević

ada je jednom od svojih ranih, ali

i najznačajnijih pesničkih knjiga

Gradski život Simon Simonović (1946) uveo grad kao ključni pojam u svoje pesništvo, prišao mu jc kao zadivljeni osvajač, istovremeno „stidljivo“ i „mangupski“, izražavajući i tada, svojim specifičnim senzibilitetom i odnegovanom pcsničkom clokvcncijom, suštinsku ambivalentnost prema mitu gradskog ži-

- уога: пеодизтајапје 1 „зргетпозе na sva-ku slučajnost“, ali i duboku uznemire_nost i ironijsku distancu pred nahruplji-

vom silom koja — lako ih gužvajući menja život, običaje, tradiciju, karakterne crte svojih doseljenika, lišavajući ih pri tom najsvetijeg, poseda: individualnosti, prava na slobodu, prostor, vreme,

· mogućnost snovanja (zasnivanja) vlastite

potke postojanja, i onda {ili upravo onda) kada ona znači gnezdo, negde visoOko, u snovima.

Jer novovremeni urbani motivi gutaju

ili razaraju individualne svetinje, mega-

litski i neprofilirani obrasci tzv. mentali-

teta prerastaju u nasilno moćnu realnost

prvog reda, unosoći nove sadržaje u mit-

ske dihotomije stvarnosti i privida. Iza Gradskog života ostaje stoga gorčina ove kobne ali gotovo neprimetne zamene,

· prevrata vrednosti, koji-usud sivila dovo-

di svakome pred vrata, poopštavajući

sudbinu pojedinca do mere pred kojom i

NMAJNOYIJA IZDANJA „MATICE SRPSKE“

Hiperionski eseji

Escjt o mitologiji, estetici i motafizici Bele Натраза, Јтђог ртсроа 1 родорог 54va Babić, „Matica Srpska“, Novi Sad, 1993.

БРИТАНСКИ ПУТНИЦИ () НАШИМ КРАЈЕВИМА Y XIX BEKYV

Britanski putnici o našim krajevima u XIX veku

Putopisi najistaknutijih britanskih diplomata, naučnika, jJuHsaca, IZDOL, Oi i posovor Brank: VMomčilovi-

„Matic; 1 Srpska“, No Sad, 1993.

sam postajc „malo verovatan“.

Nova Simonovićeva knjiga taj procep obelodanjuje kao širom otvoren problem mogućnosti poravnanja računa, izmedu divljeg ukusa održavanja života i pOsvcmašnje istrošenosti, ili, između ispraznosti samog vladajućeg modela i princtog mu danka u krvi, u čistim neuralgičnim tačkama iza kojih su pokidane suštinske niti — korenskih i krunskih vrednosti postojanja. Besplodni krug „lude kuće“, čija nesuštastvcnost privodi individuu carstva privida (gde smo samo „na prvi pogled čitavi“), pepelu, sivilu, stapanju metastaza, i napokon vrhunskoj metafori nepostojanja — rascvetanom srcu — (iz istoimene pesme), kao u sam drugi svet: Nekada su čudotvorci ni iz čega /Stvarali svetove, banuli su drugi/, Zakleti da nešto pretvore u ništa („Prelazni period“).

Magijska, delotvorna stvarnost, sabratski združena sa tajanstvom čovekove intime, moćima imaginarnog i ne!stražcnog, da u životnoj sumi proizvede plodonosni suvišak kao zalogu budućnosti, povlači se u Simonovićevoj novoj knjizi pred agresijom drugačijih rcaliteta, proizvedenih u imperativ vezivanja slepih krajeva. Pred zvucima električnih testera, pred konstrukcijama veštačkih poinagala koje s mukom održavaju čovekovo zdanje, za pesnika Simonovićevog, rafinovanog odnosa prema poreklu vrednosti i tradiciji, kao mapi krvnih veza i izbora po srodnosti, u sveopštoj čoveko-

PREDLOG ZA PREVOĐENJE

voj tckovini znanja i osećanja, prava stvarnost uspostavljenih kontinuiteta i tajnih dosluha, kalemljenja vrednosti i značenja opstaje i buja još jedino u šumama poetskih simbola i u arhetipskim značenjima pesnikovih snova. Simonovićeve pesme su, u novoj knjizi, čvrsta alegorijska prikazanja svetova koji se· mimoilaze, ne ostavljajući jedno drugom ni svoje svcte spise, ni svoje tajne, ni svoja duhovna nasledstva. No i u škripi tog mimohoda rađa se lirika u kojoj Jc lična ispovest ncispripovedana, a opet prisutna, razlomljena, као Међ и očevoj vremešnoj zdeli mleka, i kao mrva više u svcopštem rasapu s podnožja urbanog življenja. Simonović necprimetno prilaže svoja osećanja, dozivece i snove današnjim hramajućim, nepotpunim i ncdostatnim obrascima trajanja, ka što u idiomatskim pretrajavanjima govornih shema pronalazi zov starih melodija, koji prclama novim ritmom, kako bi simbolima vratio punoću i smisao, Osposobivši ih da u novonadđenoj ravnoteži pesme, okupljeni u svojoj životnoj snaži, iskažu govor i ćutanje, prošlost i

strah postojanja: Slušaj kako st ari, jedna po jcdna (Postaju ćuiljivei bliske nam kao prah („Tamo daleko“).

U luku od sete i ćutanja do lirike skrivene iza Surovc rečitosti stvarnosnogp dokumcunta posvedočuje sc, novom zlirkom, Simonovićeva poctska senzibilnost koliko.i visok stepen artikulacije isprepIctane i složene poetske zbiljc.

Treba li Evropi nova Nemačka?

Zbornih „European Values in International Relations“,

le, Pinter Publishers Limited, 1990.

Tonja Militevic

bornik koji predstavljamo, Evrop-

skc vrcednosli u međunarodnim

odnosima, sastavljen je od izbora tekstova koji su prezentovani na jednom od seminara u okviru istraživanja tzv. radionice (Workshop) Instituta za Istraživanje mira u Tampercu (Einska), pod nazivom „Evropska budućnost-osnove i izbori“. Osnovni cilj ovog seminara bio jc da doprinese debati o evropskom identitetu, primenjujući različite pristupe od političke filozofije do modcrnih analiza o savremenim pitanjima. · U svojim prilozima, urednik zbornika У. Harle i autori Dž. Aho, J. Vahamaki, A. Đemand, J. Galtung, i drugi, objašnjavajući sam pojam i ističući centralno mosto dualizma | teorije neprijatclja u vrednosnom sistemu Evrope, odreduju ga kao vcčitu suprotnost i borbu izmedu principa dobra ı ala. Roden kao religiozпа idcja još u Persiji, odakle ga prisvajaju јидатат 1 hrišćanstvo, dualizam Diva prcncsen (o naših dana kroz tcolosku i filozofsku misao i opšte kuliurnc mehai.IZmc, i SVOJC pravo meslo nalazi upravo u IL ropi. Osnovno načelo maslecen duz ћути у је da protivnik mora Di unisten — lu nema mcsta za котпргоп5.

Anal. « autora priloga imaju krilički i pesimistic- i odgovor ma trenutno aktuc|no pitanje stvaranja Jedinstvene Fvrope. Prema njima, opšteecvropska uwmifikacija је, пајусгоуа гије, петовиса: паппе, КУ гора се radije ostati роде епа и dva ili više suprotstavljena tabora, čak ı ako budući odnos snapa bude r;izliči od sadašnjep. Ali, kad bi idcja „Puropeamnizma“ i bila ostvarena, ona bi se bez popovora ponovo zasmnivala na (ualzmu. Naime, evropcanizam mijc alternaliva duzalizun;, мес је о4 зуог росе Ка (о Кгаја запо по-

uredio: Vilho Hat-

va forma primcne dvopolnosti. Tako su ı lako uočljivi kandidati koji bi igrali ulogu ncprijatelja jedinstvenc Evrope: to mogu biti islam kroz religiju, Japan i druge azijsko-pacifičke zemlje kroz ckonomsku konkurenciju, ili SAD u ckonomiji, politici i bezbednosti.

Postoji li alternativa dualističkom načinu mišljenja? Autori smatraju da odgovor može lako biti negativan, jer predlozi da se alternativa nade u pojmovima „univcrzalnog bratstva“ i „svetske vladc“ (universal brotherhood, world вомегnmcnt), odmah od većinc ljudi dobijaju cpitet ncrealnog. Ali se, takođe, svi slažu da alternative nema za organizovanje ljudskog društva na miroljubiv struktivniji način.

Poseban značaj trcba posvetiti prilogu Johana Galtunga, poznatom ı priznatom istraživaču mira, koji u tekstu „Da li se rada nova Nemačka“?“ postavlja intcresantino pitanje, znano svima na našim prostorima. Autor se pita zašto bi nove

- generacije Nemaca bile različite od svo-

jih očeva, i da:li bi ta „zelena“ gencracija pristala da prekine diskontinuitet istoriје, Када је ta jedinstvena „nemačka kosmologija“ duboko povezana sa kolektivnom i individualnom svešću svakog, Nemca. Nama ostaje da čekamo odgovor, ali _ upozorava Galtung — ne pasivno i ne sa ubede о m da smo samo mi ti praVU. Autori а koji predlažemo za prevodenje, zaključuju da su pred Evroрот dva puta -- Io je ili cikskluzivna zapadnoevropska umifikacıija nmasujprot IRusiji, Japanu ı SAM), ili opšta cvropska ur ja proliv „spoljašnjep neprijatelja“. SvVc OVO mc (aje Sanse Za Svetski mir, d6k, s drupe stranc, u okviru Evrope postoji Opasnmosı stvaramja umulražujet пејја telja — prvi zmaci rasizma su ми им

sadašnjost, praiskonsku ali vazdašnju гороги 1

коп-_

i BORBA ČETVRTAK 1. 7. 1993.

Književni izlog

Majn kampf Drama Georga Taborija, „ARS

Ртатанка“ „Orbis“, Beograd, 1993.

Posle petnacst godina postojanja izdavčke delatnosii Jugoslovenskog dramskog pozorišta, cdicija „ARS Dramatika“ dobiJa novog, ravnopravnog suizdavača. Beč je o izdavačkoj kući „Orbis“, ciji je direktor Aleksandar Dramićanim, i koja će ubuduće zajedno sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem raditi na Ovom projektu. .

Prvo zajedničko izdanje ova dva izdavača pojavilo se nedavno u tiražu od 500 primeraka, a reč je o drami Georga Taborija, „Majn kampf“, koja je izvedena kao poslednja premijera u ovoj sezoni na

sceni Јао рус 08 dramskog pozoriS--

ta. >

Ova 655 čije se zbivanje događa u Beču, u zimu 1909. godinc i govori o Hitleru i njegovom odnosu prema Jevrejima dok se nalazi u jevrejskom sirotištu. Mladani Hitler pokušava da upiše likovnu akademiju, i — da je uspeo — pitanje je kojim bi tokom krenula istorija... R.S

Nove knjige haiku poezije

Biblioteka „Matsuo Bašo“, urednik Boro Latinović, Kula 1993.

Možda ponajvišcć zahvaljujući Milošu Crnjanskom koji je među našim pesnicima veoma rano otkrio haiku, — lirsku

tvorevinu zemlje izlazećeg sunca, haiku ·

poezija kao poseban vid poetskog stvaralaštva, prisutna je kod nas već 73 godine. Poslednjih godina u našem kulturnom prostoru ova vrsta poczije nalazi svc višć pristalica, kako među čitaocima tako i među piscima. Posle gašenja casopisa „Haiku“ (Varaždin) pri Udruženju književnih i likovnih stvaralaca u Odžacima 1986. godine osniva se bibliioteka koja, dvc godinc kasnije, nastavlja rad pri Književnom društvu „Razvigor“ u Požegi, da bi ı od prošle godine početkom marta biblioteka „Macuo Bašo“ preselila u Kulu i nastavila samostalan rad kod njenog osnivača knjževnika Bore Latinovića. Pored prevoda japanskih pesnika (Ise, Dusona ı Bašoa) koje je načinio Devide,

biblioteka je inicijator i osnivač Udruženja haiku pesnika Jugoslavije (februara

1993) sa sedištem u Nišu, kome je kulska Biblioteka pristupila 25. maja ove godiпе. „Zadatak biblioteke je da domaći i strani haiku približi našem čitaocu i sledbeniciта haiku p”szije“, kaže njen urednik Boro Latinović, ističući da je reč i prvoj jugoslovenskoj ı jedinstvenoj biblioteci haiku poezije na Balkanu. Na nedavnoj promociji u Japanskom centru u Beogra(du (u sastavu holding kompanije „Ivo Lola Ribar“) predstavljeno je novo kolo ove Diblioteke koje sačinjavaju knjiBc Mlagoja Nišavića, Radomira Videnovića, Zorana Miljanića, Slavoljuba Obradovića, Zorana Merića, Ljiljane Miljanić, Vladimira Zorcića ı Doka Stojičića. D.B.

"ORS

а

ONE ya aaa

пене Нина